REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3336/2014-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužitelja DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vujasin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vujasin & partneri u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, OIB: 25883882856, Zagreb, Zajčeva 19, kojeg zastupa punomoćnik Alek Konić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, OIB: 25883882856 iz Zagreba, Zajčeva 19, platiti tužitelju EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od ukupno 24.881,54 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 06. kolovoza 2014. godine do isplate po stopi koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišnja koja je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, OIB: 25883882856 iz Zagreba, Zajčeva 19, platiti tužitelju EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u roku od osam dana, protekom kojeg i sa zateznim kamatama tekućim od proteka osam dana od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišnja koja je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku Klinička bolnica Merkur, OIB: 25883882856, parnični trošak u iznosu 5.375,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je od 8. listopada 2012. do 13. listopada 2012. boravio i liječen kod tuženika u KB Merkur, u Službi za abdominalnu kirurgiju. Nakon hospitalizacije pacijent je otpušten na kućnu njegu u febrilnom stanju i uz sumnju na lokalizirano gnojenje u zdjelici s pozitivnim nalazom hemokulture aerobno i anaerobno uzetom 10. listopada 2012. Iz obje kulture bio je izoliran staphylococcus aureus. Liječenje tužitelja trebalo je nastaviti visokim dozama kloksacilina intravenski, što nije učinjeno i što predstavlja grešku u liječenju, jer je tužitelj otpušten na kućno liječenje s malim dozama antibiotika na usta, što je ublažilo kliničku sliku i dovelo do upale više mišića kostiju zdjelice, tako da je tužitelj morao primati terapiju antibioticima još godinu dana do izlječenja.

Tek je liječenjem u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević i tretiranjem lijekovima, krajem 2013. utvrđeno da nema potrebe za daljnjim antibiotskim terapijama, ali uz daljnju potrebu kontrole. Zbog pogrešnog liječenja tužitelj je tijekom liječenja više puta trpio fizičke bolove i strah, što je moguće ostavilo i trajne posljedice, a također mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

Tužitelj je zbog bolesti tijekom školske godine 2012/2013. zbog nemogućnosti poštivanja studentskih obaveze godinu stavio u mirovanje, zbog čega je izgubio izgledni prihod od jedne godine, jer je kasnio jednu godinu s diplomiranjem u struci, zbog čega smatra da trpi štetu i po osnovi izmakle dobiti u iznosu od najmanje 120.000,00 kuna.

1.1. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku platiti mu iznos 24.881,54 eura (187.470,00 kuna) s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je, očitujući se na navode tužbe, u odgovoru na tužbu (listovi 30-32 spisa) osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i odgovornost i uzročnu vezu između postupaka djelatnika i zdravstvenog stanja tužitelja. Naveo je da je liječenje tužitelja odmah započeto temeljem podataka dobivenih od pacijenta te je došlo do kliničkog poboljšanja. Učinjena je potrebna obrada, ali se nije još mogao utvrditi upalni proces u maloj zdjelici. Djelatnici tuženika učinili su sve što je tužiteljevo stanje zahtijevalo, a daljnje komplikacije nisu posljedica propusta djelatnika tuženika. Iz otpusnice od 13. listopada 2012. proizlazi da je tužitelju određena kontrola za dva dana, ranije po potrebi, a da se on javio na kontrolu tek 22. listopada 2012. kada je odmah upućen na pregled infektologu te neurologu. Dakle, tužitelj se nije pridržavao uputa liječnika i nije se javio na kontrolu prema uputama te je na taj način onemogućio liječnicima praćenje stanja i reakcija u slučaju pogoršanja upalnog procesa. Istaknuo je i da iz preslike zdravstvenog kartona proizlazi da je tužitelj napravio pauzu u uzimanju antibiotske terapije. Podredno je prigovorio visini zahtjeva. Osporio je zahtjev za naknadu štete s osnova izmakle dobiti. Zaključno je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za isplatu (listovi 9- 11 spisa), očitovanje na odštetni zahtjev (list 12 spisa), karton pacijenta (listovi 14-31 spisa), liječničko izvješće (listovi 32-33 spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 34- 76, 119-128, 153-248, 263-264 spisa), Potvrda Veleučilišta Velika Gorica (list 77 spisa), rješenje Veleučilišta Velika Gorica (list 78 spisa), Ugovor o studiranju (listovi 93-95 spisa), presliku Indeksa (listovi 96-105 spisa), saslušani su svjedok dr. D (listovi 133-136 spisa) i tužitelj (listovi 137-140 spisa) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještakinji dr. med. Jasenki Sindik (listovi 274- 286, 324-328, 361-362 spisa) i vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću, prim. dr. med. (listovi 296-302, 342-344, 359-361 spisa).

3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka dr. E, jer je od tog prijedloga tuženik odustao na ročištu održanom 9. ožujka 2015. (list 129 spisa).

3.2. Sud nije uzeo u obzir prijedlog da se kao svjedok sasluša dr. TA, čije saslušanje kao svjedoka je predloženo nakon zaključenja prethodnog postupka, a obzirom tužitelj nije iznio razloge zbog kojih saslušanje tog svjedoka nije mogao predložiti do zaključenja prethodnog postupka, sve u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a. Osim toga, činjenično stanje bilo je moguće utvrditi i bez saslušanja ovog svjedoka.

3.3. Sud je odbio prijedloge za saslušanje svjedoka GA i AA na okolnost smanjene životne aktivnosti kod tužitelja, svjedoka LA na okolnost štete koju trpi zbog nemogućnosti da na vrijeme diplomira i svjedokinje VA, jer saslušanje ovih svjedoka nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica.

3.4. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete koju tvrdi da je pretrpio uslijed liječničke pogreške u vezi sa liječenjem kod tuženika u listopadu 2012.

4.1. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija.

4.2. Između stranaka je sporno postojanje štetne radnje odnosno postojanje grešaka tijekom liječenja tužitelja i visine štete. Također sporno je da li je zbog liječničke pogreške tužitelj pretrpio i imovinsku štetu po osnovi izmakle dobiti, zbog toga što je upisao jednu godinu „mirovanja“ na Veleučilištu.

5. Radi utvrđenja okolnosti je li tijekom postupka liječenja tužitelja od strane liječnika tužene bilo propusta u liječenju odnosno je li postupljeno protivno pravilima medicinske struke i ako je u čemu se ta postupanja/propuštanja sastoje izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju, saslušani su svjedok dr. D, tužitelj te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Sindik i dr. Rašiću.

6. U svom iskazu svjedok dr. D naveo je da je točno da je tužitelj bio liječen kod tuženika bolnički od 8.10. -13.10.2012., te da ga je upravo on liječio. Po struci je opći i digestivni kirurg. Tužitelj mu je upućen iz zarazne bolnice dr. F. Mihaljević u febrilnom stanju sa sumnjom na apscese analne regije. Odmah po primitku tužitelja uključio je tužitelju intravenoznu antibiotsku terapiju te potom napravio UZV i MR anorektalne regije i višekratno hemokulturu (vađenjem krvi). Tužitelj je dobro reagirao na antibiotsku terapiju te dolazi do poboljšanja općeg stanja i svih nalaza. Učinjenim pretragama nije utvrđen izvor infekta u anorektalnoj regiji te se bolesnika dobrog općeg stanja otpušta na kućnu njegu sa izričitom preporukom potrebe daljnjeg praćenja na način da mu se tužitelj može u svakom trenutku bilo dan ili noć javiti na mobitel koji mu je dao, te da se obavezno javi na pregled za 2 dana kada je očekivao dobiti nalaze hemo kulture. Tužitelj mu se nije javio u roku od 2 dana nego je došao na pregled tek 9 dana nakon što je otpušten iz bolnice. Tada je također bio dobrog općeg stanja, bez temperature i s još uvijek prisutnom boli. Upravo zbog još uvijek prisutne boli, kao i u međuvremenu dobivenih nalaza hemo kulture (krvi) uputio ga je u bolnicu dr. F. Mihaljević radi daljnjeg liječenja po infektologu uz napomenu da bi bilo potrebno napraviti pregled i po neurologu da se isključi neurološka bolest. Tužitelju je rekao da postoji mogućnost da su njegove tegobe dijelom neurološke prirode, ali nikada nije rekao da bi njegove tegobe bile isključivo neurološke prirode a ne infektivne, kao što mu nije nikada rekao da je njegova infektivna bolest izliječena, jer ga u protivnom ne bi uputio infektologu. Tužitelj je otpušten 13. listopada 2012. iz bolnice, ne uz dijagnozu stafilokokne sepse nego uz febrilno stanje nepoznatog sijela (ishodišta). Sukladno sumnji postavljenoj u zaraznoj bolnici Dr. F. Mihaljević na apsces perianalane regije proveo je potrebne pretrage i antibiotsko liječenje. Smatra da nije pogriješio kada je napravio samo MR perianalne regije, a ne i MR zdjelice obzirom na uputnu dijagnozu i simptome (prije svega bolnost perianalne regiji). Također napominje da je aspces zdjelice bolest koja se ne dijagnosticira niti ne liječi u jednom danu. U konkretnom nije se radilo o stafilokoknoj sepsi, jer sepsa je niz simptoma uključujući i zatajenje organa već o febrilnom stanju nepoznatog ishodišta. Sepsa je po život opasna i moguća komplikacija svake infekcije, a infekciju potiču faktori poput slabijeg imunog stanja, drugih infekcija, puštanja, alkoholizma, pretilosti te stanja dugotrajnog stresa. Jednako tako nije točna niti tvrdnja da antibiotska terapija nije bila primjerena za liječenje tužiteljevog stanja jer je očito da je tužitelj na nju dobro reagirao, a nalaz hemo kulture to i potvrđuje.

Kako je iz uzetih nalaza utvrđeno da je tužitelj između ostalog imao i razinu leukocita 8,5 što je unutar granice, te CRP još uvijek povišen (36) ali u evidentnoj silaznoj dinamici, te s poboljšanjem općeg stanja ne može se govoriti o sepsi. Tužitelj se za vrijeme bolničkog liječenja žalio samo na bol u analognih regiji te ni na jednom drugom mjestu. Njegova radna dijagnoza je bila febrilno stanje nepoznatog ishodišta i mogući razvoj apscesa perianalne regije.

Tužitelju je hemokultura vađena prvi puta 10.10.2012. Uzeti uzorci poslani su na analizu u drugu ustanovu te zbog toga rezultati dolaze tek nakon nekoliko dana. Tužitelju je hemo kultura prvi puta vađena 10. listopada 2012., obzirom da je tužitelj zaprimljen 8.10.2012. tek u večernjim satima, te da je kao kirurg očekivao da će pronaći mjesto apscesa ako ne tu večer onda slijedeći dan. Kako ni slijedeći dan pretragama nije našao lokalizirano žarište, to je pri prvom kliničkom stanju povišene temperature i treskavice učinio hemo kulturu. Iz nalaza hemo kulture vidi se uzročnik i osjetljivost na antibiotike. Nalazi hemo kulture izrađeni su u drugoj ustanovi i to prvi 12. listopada 2012., a drugi 13.10.12. Ti nalazi su kod tuženika došli tek dan dva kasnije te nije bio upoznat s rezultatima nalaza u trenutku tužiteljevog otpuštanja iz bolnice.

U trenutku otpuštanja tužitelja iz bolnice smatrao je da ne postoji nužna potreba za bolničkim liječenjem, već da je liječenje moguće nastaviti i u kućnoj njezi. Tužitelj je za vrijeme hospitalizacije izloženi i infekcijama od drugih bolesnika s kojima leži u sobi, kao što je i potencijalan izvor infekcija drugim bolesnicima. Da je već prilikom otpuštanja tužitelja iz bolnice imao kod sebe nalaz hemo kulture postupio bi jednako kao što je to učinio 9 dana kasnije kada je tužitelj prvi puta nakon otpuštanja došao na pregled. Dakle, i tada bi ga uputio na pregled infektologu. Upravo iz razloga što je čekao nalaz hemo kulture je predvidio kontrolu odnosno pregled tužitelja već za dva dana nakon otpuštanja.

Kada je tužitelja otpuštao iz bolnice objasnio mu je njegovo zdravstveno stanje te rekao da je za sada riječ o febrilnom stanju nepoznatog ishodišta, da je dobro odgovorio na primijenjenu terapiju, da se čeka nalaz hemo kulture, da su sazrjeli uvjeti za kućno liječenje i da su potrebne daljnje pretrage i liječenje te da je zbog toga potrebno da dođe na pregled za 2 dana, i da mu se za sve dodatne informacije može telefonski obratiti

Moguće je da je tužitelju dao manji broj antibiotskih tableta iz odjelnih resursa pri odlasku kući do moguće tužiteljeve nabave redovitim putem, i to pogotovo ako je bio vikend pa tužitelj ne bi mogao podignuti lijekove u ljekarni do prvog radnog dana. Sjeća se da je u razdoblju od otpuštanja iz bolnice pa do spornog pregleda 9 dana kasnije zaprimio poziv u kojem su mu tužitelj ili čak njegova majka saopćili da imaju problema u nabavki antibiotika.

Nalaz hemo kulture je prvi puta vidio negdje u razdoblju između otpuštanja tužitelja iz bolnice 13.10.2012. i tužiteljevog dolaska na pregled 22.10.2012. Iz nalaza te hemo kulture je proizlazilo da je u poslanom uzorku utvrđen zlatni stafilokok, kao i odgovarajući antibiogram.

U nalazu s pregleda od 22. listopada 2012., 9 dana nakon otpuštanja tužitelja iz bolnice, nigdje se ne spominje zlatni stafilokok, jer nije uobičajena praksa da se pri kontrolnim pregledima upisuju svi nalazi, ali je tužitelju bilo jasno rečeno o kojem se uzročniku radi te da to sugerira i infektolog koji će lako doći do traženog nalaza obzirom se isti izrađuje u njegovoj ustanovi.

22.10.2012. nije obavio MR zdjelice jer je smatrao da je, iz učinjenih pretraga i nalaza, najprimjerenije nastaviti obradu i liječenje po infektologu, te ga je zato odmah i uputio infektologu. 22.10.2012. na kontrolnom pregledu pacijent je bio poboljšanog općeg stanja, bez temperature sa još prisutnoj boli u analnoj regiji te po nalazima još prisutnim upalnim parametrima u značajnom padu (listovi 133-136 spisa).

7. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako se 2. listopada 2012. probudio s izuzetno jakim bolovima u zdjelici. Riječ je o bolovima toliko jakim da nikada prije nije osjetio ništa slično. Nije se mogao ustati iz kreveta čak niti radi nužde. Imao je visoku temperaturu, oko 38, 5, a tablete protiv bolova mu nisu pomagale. Dana 4. listopada 2012. u večernjim satima, oko 19 ili 20 h je njegova majka pozvala hitnu pomoć jer mu se stanje nije popravljalo, a temperatura mu je narasla na 41. Liječnici hitne pomoći su procijenili da ima išijas ili neku virozu te mu dali voltarensku injekciju protiv bolova. Injekcija je djelovala samo do slijedećeg jutra kada su bolovi opet počeli. Za djelovanja injekcije su bolovi bili samo manji intenzitetom ali nisu prestali. Od 5. listopada 2012. pa do 6. listopada 2012. je trpio bolove i visoku temperaturu, a što je pokušavao sanirati tabletama protiv bolova i andolom. Dana 6. listopada 2012. je njegova majka ponovno pozvala hitnu pomoć jer su bolovi bili nepodnošljivi, a temperatura se nije spuštala. Po dolasku liječnika hitne, oni su ostali kod procjene da je to išijas ili neka viroza te su mu ponovno dali voltarensku injekciju protiv bolova koja je bolove malo suzbila ali ne u cijelosti uklonila. Nakon što je injekcija prestala djelovati bolovi su se pojačali, a on ih je ponovno liječio samo tabletama protiv bolova i andolom, no to nije previše pomagalo. Temperatura je bila i dalje visoka čak oko 40, a bolovi su ponovno bili sve jači i jači. Dana 8. listopada 2012. je njegova majka ponovno pozvala hitnu te su liječnici hitne po dolasku utvrdili da to nije išijas i odlučili su ga vozilom hitne pomoći odvesti u zaraznu bolnicu radi pregleda. Po dolasku u bolnicu Fran Mihaljević pala je sumnja na apsces pa su liječnici bolnice F. Mihaljević pozvali hitnu i odvezli ga u KB Merkur. To je bio neradni dan kasno navečer. Zaprimljen je na odjel gdje je radio dr. D te mu je te još iste večeri izvađena krv i obavljeno RTG snimanje, te je u toj bolnici hospitaliziran uz propisanu terapiju antibioticima i tabletom Ketonal protiv bolova. U KB Merkur je išao slijedećih 5 dana, te su mu tamo obavljene pretrage ultrazvuka i MR-a. Četvrti dan boravka u KB Merkur mu je dr D saopćio da je dobio bakteriju zlatni stafilokok koja se nalazi u njegovom krvotoku. Dan kasnije, tj. peti dan ga je dr. D uputio na kućnu njegu uz antibiotik te mu je dao svoj broj mobitela da mu se javi ukoliko mu se stanje pogorša. Bila je subota. Njegova temperatura je bila smanjena, iako još uvijek visoka, oko 37,5. Dr. D mu je tada tvrdio da će biti zdrav kroz kojih 10 dana, a misli da mu je u nalaz unio preporuku da se javi u KB Merkur kroz 2 dana ako mu se stanje pogorša. Ne sjeća se je li mu doktor te prilike rekao i kada mora doći na kontrolu ako ne bude bilo pogoršanja. Otišao je kući i liječio se sukladno preporuci antibioticima 9 dana. U tom vremenu su on odnosno njegova majka, u više navrata, zvali dr. D obzirom mu liječnica opće medicine nije htjela izdati recept za antibiotik koji mu je dr. D preporučio. U tim telefonskim razgovorima je dr. T rekao da njegova majka dođe do njega u bolnicu KB Merkur i da će joj on osobno dati antibiotike za njegovu terapiju, a što je njegova majka i učinila. Kroz svih tih 9 dana nakon njegovog otpuštanja iz bolnice, dakle u vremenu kada je bio doma, njegova temperatura nije padala ispod 37,5, niti su mu bolovi bili blaži nego oni kada je izašao iz bolnice. Kako je dr. D rekao da bi trebao kroz 10 dana ozdraviti, to je zaključio da je njegovo zdravlje negdje po takvom planu te se 9. dana uputio u KB Merkur radi ponovnog pregleda. Deveti dan kada je došao kod dr. D u KB Merkur, odmah mu je izvađena krv i vrlo brzo istoga dana su došli rezultati, te mu je doktor istog tog dana saopćio da vjeruje kako je zlatni stafilokok uništen, jer mu se CRP smanjio, te mu je izdao uputnicu za neurologa, a on ga je još tražio i uputnicu za infektologa po svojoj procjeni, a na što je doktor pristao i izdao mu takvu uputnicu. On je slijedeći dan otišao na pregled kod infektologa u zaraznu bolnicu dr. F. MIhaljević gdje mu je infektolog pročitao otpusno pismo dr. D iz KB Merkura, ali iz njega mu ništa nije bilo jasno obzirom je bilo šturo napisano. Rekao mu je da mu je u KB Merkur dijagnosticiran zlatni stafilokok, na što ga je liječnik infektolog iz zarazne bolnice dr. F. Mihaljević pitao kako to zna ako ne piše u otpusnom pismu, na što mu je on odgovorio da mu je to usmeno saopćeno. Infektolog ga je tada pitao zna li gdje je u tijelu taj stafilokok, na što mu je odgovorio da mu je dr. D iz KB Merkur usmeno rekao da se stafilokok nalazi u krvotoku. Infektolog zarazne mu je odmah rekao da je riječ o opasnoj bakteriji, da minimalno bolničko liječenje traje 6 tjedana, da mora promijeniti vrstu antibiotika koju je do tada trošio i koja mu je bila propisana u KB Merkur obzirom ta vrsta antibiotika ne djeluje na stafilokok, odmah su ga poslali na novo vađenje krvi te je hospitaliziran. U zaraznoj bolnici za vrijeme njegove hospitalizacije mu je učinjen CT zdjelice, RTG kičme i zdjelice, a odvezen je kolima hitne pomoći u traumatološku bolnici u Draškovićevoj na MR. Prilikom MR pretrage u traumi se raspitao i utvrdio da mu ova pretraga koju je također obavio i u KB Merkur, tamo vjerojatno nije dobro obavljena odnosno da uređaj nije bio konfiguriran za mjesto na tijelu koje se snima. To je primijetio slučajno jer je u traumi za vrijeme MR snimanja imao pričvršćen dio MR aparata u predjelu zdjelice, a što nije bio slučaj prilikom ranijeg MR snimanja u KB Merkur.

Slijedeći dan nakon MR snimanja u traumi je zarazna bolnica zaprimila nalaze tog snimanja i infektolog mu je saopćio da je njegovo stanje ozbiljno, da je nalaz loš, da mu je zdjelica zagnojena bakterijskom infekcijom zlatnim stafilokokom. Takvo stanje je zahtijevalo multidisciplinarnost u liječenju pa je infektolog pozvao i kirurga iz neke druge bolnice koji je došao u zaraznu bolnicu i pregledao nalaz i konzultirao se s infektologom, a što zna iz razgovora s infektologom iz zarazne dr. G koji ga je liječio. Tako mu je poznato i da je kirurg rekao da se u pravilu ne operira jer se upala nalazi na zahtjevom mjestu pa bi u slučaju operacije postojali veliki rizici od mogućeg oštećivanja živaca i sl. Zato su liječnici odlučili, a infektolog mu je saopćio, da je odluka da se njegovo stanje liječi velikim količinama antibiotika (napominje da je riječ o drugoj vrsti antibiotika od one koja mu je propisana u KB Merkur), a ako to ne bi funkcioniralo, onda punkcijom, a tek ako niti to ne bi funkcioniralo, tek tada bi se krenulo u operaciju.

Bio je liječen u zaraznoj velikim dozama antibiotika, intravenozno 2 g svaka 4 h. Nije htio primati tablete protiv bolova jer je želio trpjeti bolove kako bi osjetio popravlja li se njegovo zdravstveno stanje ili ne.

Infektolog mu je prilikom njegovog otpuštanja iz zarazne bolnice saopćio da bi u pravilu liječenje antibioticima kod zlatnog stafilokoka moralo trajati barem još onoliko vremena, koliko i bolničko liječenje, dakle još oko 6 tjedana, ali da je u njegovom slučaju upala prešla i na kosti pa da će njegovo liječenje trajati duže. Antibiotike u tableti nastavio je piti još oko godinu dana, sve uz preporuku liječnika infektologa, a nakon daljnjih MR pretraga koje je obavljao svaka 3 mjeseca i koje su ukazivale da je daljnje liječenje antibioticima potrebno.

Još 3 mjeseca iz izlaska iz zarazne bolnice je šepao. Cijelu godinu iz izlaska iz bolnice je otežano hodao, nije smio duže sjediti, niti se opterećivati dužim hodanjem, podizanjem i sl.

Bolovi u zdjelici postojali su i u trenutku otpuštanja iz KB Merkur. To je rekao dr. D prilikom posljednjeg pregleda kod otpuštanja.

Dr D mu je prvi puta saopćio da je dobio zlatni stafilokok u petak za vrijeme hospitalizacije. Ne sjeća se da bi mu dr. D prilikom otpuštanja iz bolnice rekao da se mora obavezno javiti na pregled za 2 dana. Misli da mu je rekao da bi trebao ozdraviti za 10 dana, a da mu se kroz 2 dana javi samo ako mu bude lošije.

Od dr. opće prakse je antibiotike tražio prvi puta kada mu je ponestalo onih koje je dobio iz bolnice, to je bilo nekoliko dana nakon otpuštanja iz bolnice, ne zna točno. Ona je rekla da trošak tih antibiotika ne može pravdati pred HZZO-om i odbila mu je dati recept za njih. Njegova majka je odmah zatim istoga dana nazvala dr. D koji je rekao da će joj on dati antibiotike za njega samo neka dođe u bolnicu, što je ona i učinila istoga dana. Ne zna o kojem je danu točno riječ. Dr. T joj je dao lijek Medazol i još jedan kojem ne zna ime. Tableta je bilo dovoljno za slijedećih nikoliko dana dok se nije ponovno javio dr. D. Ne može se točno sjetiti je li majka išla u dva navrat dr. D po lijekove ili samo jednom, samo zna da terapiju u nijednom trenutku nisam prekidao.

CT zdjelice su u Fran Mihaljević napravili kojih 2 dana nakon što je hospitaliziran u toj bolnici. Ne zna ime kirurga koji je došao infektologu u zaraznu niti ga je vidio (listovi 137-140 spisa).

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. med. Jasenke Sindik, infektologa, proizlazi da je tužitelj svojim postupcima, ponašanjem, nemarom i nesuradljivošću u odnosu na pravovremeno javljanje na kontrolne preglede prema preporuci kako kirurga i infektologa te neurologa, bitno utjecao na sam tijek i razvoj bolesti ovoga tipa.

Pravovremena obrada i adekvatno liječenje nastavilo bi se ranije i time bi sam tijek bolesti kod tužitelja bio povoljno usmjeren i promijenjen, a sam ishod infekcije je bilo nemoguće predvidjeti zbog čega je uslijedilo dugotrajno bolničko liječenje te nakon godinu dana u zadnjoj MR kontroli zaključni nalaz i dalje pokazuje još uvijek prisutan nalaz intraosalno u području lateralne mase sakruma i crijevne kosti. Tuženik je u ovom spornom slučaju odgovoran utoliko što nije obavijestio tužitelja i prijavio slučaj o izoliranom Stap.A. iz hemokulture, a time je djelomično utjecao na sam tijek i pravovremenost liječenja i obrade kod tužitelja. U liječenju hospitaliziranih bolesnika sudjeluje niz medicinskih djelatnika i stručnih specijalističkih i administrativnih službi, unutar kliničkih bolnica te vještak smatra da su svi podjednako odgovorni u odnosu na propuste koji se dešavaju u skrbi tijekom hospitalizacije i nakon otpusta iz bolnice pa i u ovom slučaju.

Dalje navodi kako smatra da tužitelj osim prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, ima dužnost odnosno obavezu i odgovornost u odnosu na osobnu brigu o svome zdravlju te je trebao postupiti prema preporuci.

Postupci i propusti od strane tuženika tijekom boravka i po otpustu tužitelja iz bolnice, u smislu nedostatne komunikacije s tužiteljem, kao i razlogu nastanka infekcije zbog potrebe za ranijom obradom ili potrebe za op. zahvatom kod tužitelja, spadaju u domenu kirurške struke te o tome treba dati svoje mišljenje sudski vještak iz užih područja kirurške struke (list 285 spisa).

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. spec. kirurg proizlazi kako nakon uvida u medicinsku dokumentaciju smatra da u postupcima djelatnika tuženika nema stručnih propusta.

Primljen je radi tegoba na bolničko liječenje 8. listopada 2012. Odmah je uvedena odgovarajuća antibiotska terapija. Učinjena je obrada tužitelja koja je između ostalog uključivala uz uobičajene laboratorijske parametre i MR zdjelice. Učinjena je i pretraga – hemokultura koja je uzeta 10. listopada 2012. Prema MR zdjelice nije postojala indikacija za kirurško liječenje. Otpušten je sa bolničkog liječenja 13. listopada 2012. uz preporuku daljnje antibiotske terapije.

Prema tome u postupcima djelatnika tuženika pri bolničkom liječenju i prilikom odluke za otpust s bolničkog liječenja nema stručne pogreške koja bi dovela do pogoršanja zdravlja tužitelja.

Naručen je na kontrolni pregled za 2 dana na koji tužitelj nije došao nego dolazi na kontrolu nakon devet dana – 22. listopada 2012. Ni tada s kirurškog aspekta nema elemenata za aktivno kirurško liječenje, a što je vidljivo i iz daljnjeg tijeka liječenja koje je i dalje bilo konzervativno.

Dana 13. listopada 2012. bio je gotov nalaz hemokulture koji nije rađen u KB Merkur nego u suradnoj ustanovi. Nalaz hemokulture je bio pozitivan tj. ukazivao je na prisustvo bakterije u krvi – zlatnog stafilokoka.

Cijelo vrijeme boravka kod kuće tužitelj je bio na antibiotskoj terapiji. Kada je primljen na bolničko liječenje na Kliniku za infektivne bolesti – nalaz hemokulture je bio negativan dakle bakterija više nije bila prisutna u krvi. Prema tome konzervativna antibiotska terapija dovela je do toga da zlatni stafilokok više nije bio prisutan u krvi.

S kirurškog aspekta kod tužitelja nije postojala indikacija za aktivnim kirurškim liječenjem tijekom boravka u KB "Merkur" tijekom kontrolnog pregleda u KB "Merkur" odnosno tijekom liječenja na Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu.

Ostaje pitanje da li je tuženik trebao obavijestiti tužitelja na pozitivan nalaz hemokulture i da li bi to utjecalo na terapiju. Mora se uzeti u obzir da je cijelo vrijeme tuženik bio na antibiotskoj terapiji te da kontrolni nalaz hemokulture je bio sterilan, dakle da je terapija bila odgovarajuća, tj. i da je bio obaviješten o nalazu hemokulture bilo bi potrebno uzeti kontrolni nalaz hemokultura radi eventualne korekcije terapije. Prema tome radi se sudbinskom tijeku bolesti gdje tuženik (KB Merkur) svojim administrativnim postupkom (nejavljanja nalaza tužitelju), kao tužitelj svojim ne pojavljivanjem na kontrolnom pregledu za dva dana nisu u tom trenutku bitno utjecali na sam razvoj bolesti obzirom tužitelj nije imao značajne tegobe koje bi ga nagnale da se javi liječniku ranije.

Također kontrolni nalaz kirurga od 22. listopada 2012. nije ukazivao na bilo kakvo teško zdravstveno stanje tužitelja (upalni parametar – CRP 36).

Da je tužitelj i obaviješten o nalazu hemokulture pitanje je da li bi se terapija promijenila obzirom na njezin pozitivan učinak obzirom na negativan nalaz hemokulture koja je učinjena na Klinici za infektivne bolesti (listovi 301-302 spisa).

10. Tužitelj je imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

11. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinja dr. Sindik navela je da je propust od strane tužitelja da se po otpustu iz bolnice nije javio na kontrolni preporučeni pregled za dva dana, a i ranije po potrebi kako mu je bilo navedeno u otpusnici i usmeno. Smatra da se bolesnik, morao ponovno javiti na kontrolu za dva dana jer bi tada bio obaviješten o nalazu hemokulture – HK, a samim time i usmjeren na daljnju obradu i liječenje kao i u kontroli kirurga od 22. listopada 2012., kada se i dalje nije utvrdila kirurška bolest, ali kada je upućen na pregled infektologu zbog obrade na moguća žarišta i daljnjeg liječenja, a zbog bolova pri kretanju upućen je na pregled neurologu sa ciljem da se isključi lumboishialgia. Tužitelj ponovno samoinicijativno ne odlazi isti dan, ni na taj pregled, nego se infektologu javlja sljedeći dan u popodnevnim satima. Tužitelj se liječio kod kuće, bez pregleda i uvida u njegovo kliničko stanje od strane liječnika opće prakse, koji mu je drugog dana po otpustu izdao uputnicu za kontrolni pregled kirurga i propisao lijekove prema otpusnici iz bolnice.

Bolesnik se po preporuci trebao javiti na kontrolni pregled kirurga za dva dana, po potrebi ranije. Kirurg je tad imao nalaz da je iz HK izoliran S.A. te očekuje da se bolesnik javi i tada će ga obavijestiti o nalazu te uputiti i usmjeriti na dodatnu obradu i kontrolu. Obzirom da se bolesnik nije javio na kontrolni pregled, bilo je potrebno od strane tuženika da direktno obavijesti tužitelja o dobivenom nalazu ili nalaz javiti nadležnom sektorskom liječniku koji je upućen u stanje bolesnika po otpustu iz bolnice te ga on obavještava i upućuje na daljnju potrebnu dodatnu obradu. Na pitanje tko ordinira vađenje krvi za pretrage i da li o istome obavještava bolesnika u ovom slučaju tužitelja vještak odgovara kako vađenje krvi za pretragu tipa hemokulture ordiniraju liječnici unutar odjela – klinika u 24h dežurnoj službi kod bolesnika s kliničko-lab. parametrima u momentima povišene temperature iznad 38,5 C – 39 C, a dužnost im je postupiti prema pravilima struke, tj. pratiti rezultate nalaza prema dogovoru o ustroju rada unutar klinika – odjela.

Rezultati nalaza hemokultura bakteriološki aerobno i anaerobno uobičajeno se rade tako da se u prvih 24h dobiva suspektan nalaz, koji se u sljedećih 48 sati prati i potvrđuje se rast određenog uzročnika, te se u praksi telefonski može javiti o porastu suspektnog izolata bilo koje bakterije posebice ako se radio o S.A., a konačan nalaz je završen nakon 72h kada je dodatno anaerobno potvrđen, s time da su isključeni i drugi mogući anaerobni uzročnici i s time je nalaz definitivno završen. U ovom slučaju vidljivo je da je pretraga rađena u drugoj Ustanovi i da je za izradu tog nalaza potrebno vrijeme od dva dana, odnosno tri dana te da je Mikrobiološka služba, suspektan rast S.A. u HK mogla javiti tuženiku, telefonskim putem drugi dan, a potvrđeni nalaz o izolatu treći dan, potom slijedi nalaz u pismenom obliku. Ishod infekcije nije moguće predvidjeti kako je opisano u vještvu str. 8 i str. 9. Sam uzročnik može i ne mora dovesti do različitih opisanih kliničkih oblika, što ovisi o čimbenicima od strane uzročnika, njegovoj virulenciji, mogućoj rezistenciji, zatim ovisi o čimbenicima od strane bolesnika, njegovom obrambenom mehanizmu i stanju njegovog lokalnog imuniteta i ulaznog mjesta uzročnika. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji o izolatu S.A. iz jedne hemokulture, uviđa se da su ostale hemokulture sterilne, a to govori u prilog da se ne radi o rezistetntnom S.A., nego prema kliničkoj slici i laboratorijskim parametrima da je uzročnik dobro reagirao na preporučenu antibiotsku th. jer u suprotnom slučaju isti bi doveo do puno teže kliničke slike bolesti sa nepredvidljivim ishodom. Zbog mogućeg nepovoljnog tijeka bolesti važno je na vrijeme i što ranije započeti adekvatnu antibiotsku terapiju uz obradu i kliniko- laboratorijsko praćenje u bolničkim uvjetima. (listovi 324-325 spisa).

11.1. Vještakinja u pisanoj dopuni dalje navodi da nalaz od 8. listopada 2012. sa Klinike za infektivne bolesti ne ukazuje na sumnju u septičko stanje nego da se radi o perianalnom apscesu prema kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima. Iz nalaza od 8. listopada 2022. sa KB Merkur proizlazi da abdominalni kirurg isključuje indikaciju za hitni operativni zahvat te da nalaz kirurga ukazuje na potrebu daljnjeg praćenja i liječenja te zaprima tužitelja u bolnicu. Vještakinja je mišljenja da u tom periodu ne postoje indikacije za septičko stanje, jer svaka povišena temperatura s početnim promijenjenim parametrima krvi ne govori u tom smislu. Vještakinja je mišljenja da je 22. listopada 2012. prilikom prvog kontrolnog pregleda abdominalnog kirurga po otpustu nije utvrđena kirurška bolest te da je u tom nalazu trebao biti izolirani S.A. U tom smislu smatra da se radi o formalno tehnički administrativnoj grešci, jer su drugi postupci kirurga ispravni utoliko što je ciljano uputio bolesnika na pregled i obradu infektologu odnosno neurologu, a nije bolesnika dalje ambulantno liječio. Vještakinja je pojasnila da se kod prijema bolesnika u Kliniku za infektivne bolesti ne uviđaju klinički niti laboratorijski parametri sepse. Od 25. do 30. listopada 2012. započeta je radiološka obrada (CT – MR), 2. studenog 2012. učinjen je dodatni MR u presjecima, a 27. studenog 2012. kontrolni MR čime su potvrđene infekcije u vidu apscesa i osteomijelitis otvorene etiologije. Zbog moguće pojave rezistencije na dotadašnju terapiju ista je promijenjena u svrhu sigurnosti i zaštite bolesnika od mogućeg sustavnog odgovora organizma s nepovoljnim učinkom. Mišljenja je da tuženik nije mogao utvrditi da se radi o sepsi ni nakon što je dobio nalaz pozitivne HK na S.A. prvenstveno jer je bolesnika otpustio iz bolnice poboljšanog stanja bez kliničkih znakova sepse s laboratorijskim parametrima u granicama normale i s antibiotskom terapijom. Tuženik je imao spoznaju o izolatu S.A., samim time i mogući razvoj infekcije u septičko stanje ukoliko je S.A. visoke virulencije postane rezistentan, uz mogućnosti smanjene otpornosti organizma bolesnika, zbog čega traži daljnju obradu i liječenje od strane infektologa koji se u okviru svoje struke bavi konzervativnim liječenjem. Smatra da tuženik obavlja poslove kirurške struke i isključivo se bavi operativnom dijagnostikom i kirurškim pristupom liječenja u okviru svoje struke te nije bio dužan provoditi daljnju obradu na žarišta i liječenja, nakon što je isključio kirurško oboljenje.

12. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještak dr. Rašića je naveo da nalaz od 10. listopada 2012. – ukazuje da je transrektalni UZV – prostate uredan (list 36 spisa), kao i da je uredan nalaz od 12. listopada 2012. - MR anorektuma (list 36 spisa).

Magnetska rezonanca je dijagnostička pretraga koja je upravo idealna za prikaz zdjelice i zdjeličnih organa u konkretnom slučaju te mogućih patoloških promjena u navedenoj regiji. Na pitanje da li je MR bila nužna obzirom na ranije nalaze navodi da je MR specifična dijagnostička pretraga koja ima svoje indikacije i nije ju nužno uvijek raditi ukoliko je klinička slika jasna i ako se drugim dijagnostičkim metodama i postupcima može utvrditi patološko stanje ili bolest. Dakle indikacija se postavlja na temelju kliničke slike i ranije učinjene dijagnostičke obrade. Magnetska rezonanca nije pretraga koja se radi kao prva i jedina dijagnostika procedura. U Otpusnom pismu KB Merkur (list 37 spisa) navodi se da je tijekom bolničkog liječenja 8. listopada – 13. listopada 2012. učinjena magnetna rezonanca anorektalnog područja koji nije pokazala patološkog supstrata (list 36 spisa). Navedena MR pretraga anorektalnog područja učinjena je tijekom bolničkog liječenja u KB Merkur (list 36 spisa) i bila je uredna. Magnetna rezonanca je bila indicirana s razlogom da se utvrdi da li postoji još negdje kolekcija gnojnog sadržaja u anorektalnoj regiji.

Dakle, prvi puta učinjena je magnetna rezonanca tijekom bolničkog liječenja u KB Merkur 8. listopada – 13. listopada 2012. (list 37 spisa). Kasnije je rađen CT trbuha i zdjelice tijekom bolničkog liječenja na Klinici za infektivne bolesti 25. listopada 2012. (list 47 spisa) te je rađena MR slabinske kralješnice 20. listopada 2012., ali ne i zdjelične regije (list 66 spisa). Sljedeći MR je rađen 2. studenog 2012.

– područje male zdjelice (list 67 spisa).

CRP – 8. listopada 2012. na Klinici za infektivne bolesti "Fran Mihaljević" nije rađen. Rađena je krvna slika te su bili povišeni leukociti 11,9, dok je KB Merkur rađen CRP koji je bio 222 (list 34 spisa). Normalna vrijednost CRP-a je manja od 5. CRP od 8. listopada 2012. ukazuje na upalno stanje.

Na pitanje s kojom dijagnozom je tužitelj upućen tuženiku navodi kako prema zdravstvenom kartonu 5. listopada 2012. (list 33 spisa) je postavljena dijagnoza dorzalgia M 54 nalaz Zavoda za hitnu medicinu – 4. listopada 2012. – bolovi u leđima lijevo, nalaz Zavoda za hitnu medicinu – 6. listopada 2012. bol u slabinskom dijelu uz širenje uz lijevu nogu. S klinike za infektivne bolesti tužitelj je upućen pod dijagnozom anorektalnog apscesa.

Na pitanje koju mu je dijagnozu postavio tuženik navodi kako je u otpusnom pismu od 8. siječnja – 13. listopada 2012. postavljena dijagnoza: sumnja se na apsces u području zdjelice i febrilno stanje tj. stanje s povišenom temperaturom. Na pitanje pod kojom dijagnozom je kasnije tužitelj liječen na Klinici za infektivne bolesti navodi kako su u otpusnom pismu Klinike za infektivne bolesti " ŠA" postavljene dijagnoze: septičko stanje uzrokovano stafilokokom (St. aureus), apsces (nakupljanje gnoja) u lijevom mišiću zdjelice (mišić psoas), upala zgloba između križne i crijevne kosti lijevo, upala kosti i to crijevne i križne kosti lijevo, uz psorijazu.

Liječenje tužitelja je završeno tj. stanje se stabiliziralo nakon kontrolne laboratorijske obrade i kontrole infektologa 8. studenog 2013. koji je naveo da nema više potrebe za antibiotskom terapijom.

Ocjena i trajanje intenziteta bolova, trajanja i intenziteta straha, smanjenja životnih aktivnosti, potrebe za tuđom pomoći i naruženja dana je vezano za liječenja tužitelja radi septičkog stanja uzrokovanog stafilokokom (St. aureus), apscesa (nakupljanje gnoja) u lijevom mišiću zdjelice (mišić psoas), upale zgloba između križne i crijevne kosti lijevo, upala kosti i to crijevne i križne kosti lijevo. Trajanja i intenzitet bolova – jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 20 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 75 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet straha – tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) nije bio prisutan.

Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed bolesti i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Obzirom na dugotrajnost terapije postao je i kasni oscilirajući strah u trajanju od kumulativno 3 mjeseca.

Smanjene životnih aktivnosti – Tužitelj je zadobio apsces (nakupljanje gnoja) u lijevom mišiću zdjelice (mišić psoas), upalu zgloba između križne i crijevne kosti lijevo, upalu kosti i to crijevne i križne kosti lijevo radi kojih je dugotrajno bio na antibiotskoj terapiji. Uzimajući u obzir zahvaćena kosti i zglobove s lijeve strane zdjelice navedeni upalni proces doveo je kod tužitelja do smanjenja životnih aktivnosti od ukupno realno 10% koje se očituje u povremenim bolovima u slabinskom-križnom dijelu, pri dužem stajanju, hodanje, penjanju po stepenicama. Tuđa pomoć i njega – tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 60 dana po 2 sata dnevno, te još 75 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Naruženja nema (listovi 342-344 spisa).

13. Na ročištu održanom 5. listopada 2021. vještak dr. Žarko Rašić se na opetovane primjedbe tužitelja dodatno je pojasnio da je MR dijagnostička slikovna pretraga koja pokazuje u 3D dimenziji organe ili dio tijela koji je obuhvaćene dijagnostičkom pretragom. Smatra se da je MR jedna od najboljih dijagnostičkih pretraga za područje male zdjelice. Tako je ušla u algoritam dijagnostike kod malignih bolesti u području zdjelice kako bi se utvrdila raširenost tumorskog procesa, odnosno ukoliko se sumnja na upalnu bolest u području zdjelice. Ultrazvuk transrektalni također je odgovarajuća dijagnostička pretraga za bolesti dakle upalne bolesti u području zdjelice. Dakle, MR daje 3D rekonstrukciju same zdjelice uz mogućnost rotacije slike tako da odgovarajućim softverom možete rotirati kompletnu zdjelicu u svim smjerovima te ju gledati sa prednje, stražnje i bočnih strana. Također MR daje dobar podatak o bilo kakvom patološkom sadržaju u području zdjelice jer je rašita apsorpcija magnetnih zraka u odnosu na solidne organe, tekućine npr. maternica tekući sadržaj kao npr. gnoj ili krv odnosno šuplje organe - crijevo. Na pitanje da li je MR bila nužna s obzirom na do tada postojeći nalaz vještak je ponovio da je MR učinjena, a da je kasnije dopunjena i sa transrektalnim ultrazvukom, te da nije nužno činiti u kratkim vremenskim intervalima veliki broj visoko diferenciranih postupaka kao što je MR.

MR je učinjena prvi puta tijekom bolničkog liječenja 11. listopada 2012. i to MR anorektuma što predstavlja veći dio male zdjelice jer anorektum predstavlja završni dio debelog crijeva koji je dužine 15 cm a to je područje gotovo cijele zdjelice, jer zdjelica u stvari počinje gdje završava trbušna šupljina postoji jedna membrana koja dijeli zdjelicu od trbušne šupljine i na toj granici je u stvari početak anorektuma odnosno završnog dijela debelog crijeva. Napisano je MR anorektuma no međutim nije moguće učiniti samo MR anorektuma nego se zahvaćaju i okolne strukture oko završnog dijela debelog crijeva a kao što sam rekao anorektum je ukupne dužine oko 15 cm.

Učinjen je i transrektalni ultrazvuk. To je dijagnostička pretraga gdje se ultrazvučna sonda stavlja u završni dio debelog crijeva i vide se patološke promjene u području zdjelice. Transanalni ultrazvuk često puta zamjenjuje i MR zdjelice, dakle na učinjenoj MR nije nađeno pataloškog supstrata dakle gnojnog procesa, a pretraga je nadopunjena sa transrektalnilnim ultrazvukom koji također nije ukazivao na nakupljanje gnojnog sadržaja u području zdjelice. Tužitelju je propisana odgovarajuća i uobičajena antibiotska terapija uz preporuku kontrolnog pregleda. Tužitelj je stoga upućen na MR te na ultrazvuk kroz završni dio debelog crijeva. Sva ostala pitanja gdje se razmatraju upalni parametri kao što su leukociti i CRP (C reaktivni protein) koji su indikatori upalnog zbivanja ustvari su u domeni vještaka infektologa pogotovo u izboru antibiotske terapije, jer kirurg se treba savjetovati glede antibiotske terapije u slučaju nejasnog stanja ili sa kliničkim mikrobiologom ili rjeđe sa infektologom. Zbog toga što u zdravstvenim ustanovama su zaposleni klinički mikrobiolozi dok su infektolozi poglavito u Zagrebu odvojeni u posebnu zdravstvenu ustanovu.

Nalaz stafilokoka u hemokulturi ukazuje na prisutnost bakterije u krvi. Nalaz hemokulture uzet je tijekom liječenja u KB Merkur te je kontrolna hemokultura u Klinici za infektivne bolesti bila sterilna. Napominje, a što će objasniti vještak infektolog da je prva hemokultura bila pozitivna, da je tužitelj bio na antibiotskoj terapiji te da je kontrolna hemokultura bila negativna. Indirektno sa kirurškog aspekta možemo govoriti da je terapija bila odgovarajuća jer je pozitivna hemokultura tijekom terapije postala negativna.

O tijeku samog procesa dijagnostike u KB Merkur i načinu analize krvi ne može govoriti jer nije upoznat sa procesom rada u KB Merkur. Inače se uobičajeno hemokultura obrađuje u mikrobiološkom laboratoriju.

Kod tužitelja je 22. listopada 2012. učinjen kontrolni pregled. Između ostalog su učinjeni i osnovni laboratorijski parametri i to upalni parametri to su leukociti koji su iznosi 8,55 što su u potpunosti u granici normale, te CRP koji je bio 36 to je povećana vrijednost no međutim u kliničkom smislu to nije pojačano povišena vrijednost upalnog parametra s obzirom da je tužitelj bio na antibiotskoj terapiji. Također, je značajno napomenuti da je na tom kontrolnom pregledu upućen na pregled infektologa te neurologa.

CRP je faktor koji pokazuje na upalne promjene. On ima jedan vremenski period reakcije tj. ne reagira trenutno nego sa jednim odmakom sa minimum 24 sata u njegovom porastu ili smanjenu te ga uvijek treba komparirati sa leukocitima jer leukociti reagiraju u znatno kraćem vremenskom periodu sa povišenom vrijednosti tako kada se gleda u konkretnom slučaju 22. listopada 2012. gdje su leukociti u granici normale uz klinički minimalno povećanje CRP ne ukazuje na značajnu upalu kod tužitelja. U početku vrijednost, ukoliko je terapija bila kirurška bilo antibiotici odgovarajuća, dolazi do relativno brzog pada CRP-a no međutim da bi se normalizirala vrijednost CRP potreban je duži vremenski period.

Vrijednost CRP-a pri prijemu u KB Merkur bila je 222 što je značajno povećanje vrijednosti upalnog parametra, to ukazuje na upalni proces, i zbog toga se pristupilo dijagnostičkoj obradi koja je bila odgovarajuća, MR anorektalnog područja, ultrazvuk navedenog područja, uzimanje hemokulture i propisana je terapija koja je očigledno dala određeni uspjeh s obzirom da je CRP 22. listopada 2012. dakle u roku od 9 dana pao sa 222 na 36 to je dobar terapijski odgovor.

Apsces je nakupina gnojnog sadržaja u određenoj regiji i još je A naveo što se radi sa apscesom i citiram L "Evacuatio pus" što u prijevodu znači evakuacija gnojnog sadržaja odnosno potrebno je učiniti odgovarajući kirurški zahvat zavisno od lokalizacije gnojnog sadržaja i evakuirati navedeni gnojni sadržaj, poslati na mikrobiološku analizu evakuiranu sadržaj, drenirati tj. omogućiti još dodatnu evakuaciju gnojnog sadržaja i provoditi dalje konzervativno liječenje uz previjanje tj. antibiotsku terapiju koja se korigira prema antibiogramu tj. pretrazi koja ukazuje na koje antibiotike reagira to upalno zbivanje.

Tužitelj je pregledan na Klinici za infektivne bolesti 08.10.2020. i upućen je tuženiku kao anorektalni apsces odnosno perialni apsces što su sinonimi. Tuženik je postavio dijagnozu perianalni apsces i status vrućice, odnosno tuženik je postavio dijagnozu febrilno stanje i perianalni apsces u razvoju. Tužitelj je liječen u Klinici za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević pod dijagnozom stafilokokne sepse, apscesa u području male zdjelice lijevo, upalne bolesti zgloba između križne i crijevne kosti lijevo, upalne bolesti kostiju zdjelice i to crijevne i križne kosti.

Na pitanje da li neredovito uzimanje antibiotika utječe na liječenje općenito može odgovoriti da utječe. Antibiotici se ne mogu dobiti bez recepta u ljekarnama. (listovi 359-361 spisa).

14. Na istom ročištu vještakinja dr. Jasenka Sindik se na opetovane primjedbe tužitelja očitovala na način da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i dopune nalaza. Uobičajene simptome sepse iznijela je detaljno u svom osnovnom nalazu stranica 7 i 8 nalaza.

Kada je se pita za temperaturu i srčanu frekvenciju na 4. listopada 2012. i 6. listopada 2012. navodi kako je riječ o nalazima Hitne pomoći prilikom dolaska u kućnu njegu, te su ova dva parametra povezana i normalno prisutna u povišenoj temperaturi koju smatramo iznad 38,5 dolazi do porasta frekvencije srca u rasponu do 90-100 otkucaja u sekundi, a u odnosu na broj leukocita dana 8. listopada 2012. to je prema nalazu Klinike dr. Fran Mihaljević bili su 11,9, a CRP je bio 222. Visina leukocita je granično povišeno uz lagano porast u DKS neutrofilima što ukazuje na početke znakove upalnog procesa u organizmu nepoznatog porijekla, a povišeni CRP je znak početne upale.

Kada je se pita li u nalazu krvi od 22. listopada 2012. naveden izolirani stafilokok navodi kako je riječ o specijalističkom kontrolnom pregledu na kojem nije napisano je li izoliran stafilokok. Obzirom da se radi o bakteriji koja može izazvati niz drugih upalnih reakcija kao i biti prisutna na koži i sluznicama bez znakova upale da bi se to isključilo specijalista kirurg koji se bavi kirurškom strukom konzultira infektologa pa je na nalazu i napisao i uputio pacijenta na pregled infektologa kao i neurologa zbog još lagano prisutnih promjena pri hodu.

Napominje da je u spisu kod otpusta bolesnika iz KB Merkura preporučeno je da se bolesnik javi na kontrolu za dva dana međutim unatoč tome što je dobio uputnicu od liječnice opće medicine za odlazak na kontrolu kirurgu tužitelj je na kontrolu došao tek za 9 dana tj. 22. listopada 2012. iako u tom nalazu 22. listopada 2012. nisu napisani rezultati hemokulture u tom nalazu je od 22. listopada 2012. tužitelj bio upućen na daljnju obradu infektologu i neurologu jednako kao što bi to bilo učinjeno da je u nalazu 22. listopada 2012. pisao nalaz hemokulture. Tužitelj je nakon tog 22. listopada 2012. pravilno upućen i pravilno liječen po infektologu zbog stafilokoka.

Kada se pita kada se po njenom mišljenju moglo prvi puta zaključiti da se kod tužitelja radi o sepsi odgovara da kod prijema bolesnika na Infektivnu kliniku 23. listopada 2012. se to nije moglo zaključiti prema svim parametrima na str. 4 i 5 osnovnog nalaza. Tužitelj je zaprimljen na Infektivnu kliniku zbog daljnje obrade i liječenja obzirom na spoznaju o jednoj hemokulturi pozitivnoj na stafilokok. Tužitelj je primljen da bi se liječio stafilokok kako bi se time spriječila eventualna sepsa, a prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj nikada nije niti dobio sepsu jer nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje takve dijagnoze prvenstveno što je potrebno imati barem 3-6 analiza hemokultura i dodatnih bioloških pretraga koje bi govorile u tom smislu.

Sepsa se liječi antibioticima prema antibiogramu iz dobivene hemokulture, ali napominje kako kod tužitelja nema sepse.

Stafilokok je kod tužitelja bio rezistentan samo na penicilin, a osjetljiv na sve druge antibiotike pa tako i one koje su mu propisane, međutim o spoznaji o mogućoj brzoj rezistenciji na antibiotike koju stafilokok stvara primijenjena je ciljana iskustvena terapija drugom vrstom antibiotika u Klinici za infektivne bolesti koja se nastavila sve do otpusta i po otpustu bolesnika iz bolnice. U Infektivnoj klinici je liječen od stafilokoka a kako bi se spriječila sepsa intravenozno antibioticima i to kloksacilin, a potom zbog sprečavanja rezistencije stafilokoka na taj antibiotiku uvedena flukoksacilin, a nakon toga iz istog razloga sprečavanja rezistencije ceporeksom. Pad CRP-a sa 222 na 36 dana 22. listopada 2012. pokazuje da je terapija antibioticima bila uspješna jer su se parametri upale smanjili.

Kada se pita jesu li liječnici trebali utvrditi žarište upale u tužiteljevom tijelu navodi kako jesu te kako je tužitelj upravo zato upućen od strane KB Merkur u Infektivnu kliniku radi daljnje obrade pa tako i utvrđivanja žarišta. Dakle, žarište upale su trebali dalje utvrditi u Infektivnoj klinici. Daljnja obrada se radi prema kliničkoj slici pacijenta u nastavku liječenja.

Kada se pita ima li KB Merkur kapaciteta za utvrditi žarište upale u tužiteljevom tijelu navodi kako nije upoznata, ali iz spisu priložene dokumentacije vidi da nije bila kapacitirana za primjerice mikrobiološkom analizom kojom bi se između ostalog utvrđivalo žarište. Poznato je da je Klinika za infektologiju specijalizirana ustanova upravo za utvrđivanje žarišta upale u konkretnom slučaju.

Kada je se pita je li u praksi uobičajeno i izvedivo da liječnici telefonski kontaktiraju pacijente da moraju doći na naručeni pregled navodi kako u praksi se rezultati hemokulture ne obavještavaju se direktno pacijenti nego liječnici opće prakse koji onda postupaju i kontaktiraju bolesnika (listovi 361-363 spisa).

15. I nakon pisane dopune te usmenog saslušanja vještaka tužitelj je ostao kod primjedbi koje se u bitnome svode na:

- činjenicu da je prema mišljenju tužitelja on primljen u KB Merkur u stanju stafilokokne sepse, a što u KB Merkur nije utvrđeno,

- da klinička slika nije bila jasna i da je trebalo pretragu MR-a proširiti i na malu zdjelicu kako bi se postavila točna dijagnoza i započela ispravna terapija,

- da je tužitelj otpušten iz KB Merkur u životno ugroženom stanju sa stafilokokom u krvi i neadekvatnom antibiotskom terapijom koja je maskirala bolest te

- da nalaz pozitivnih hemokultura nigdje nije naveden u medicinskoj dokumentaciji.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Sindik i dr. Rašića proizlazi:

- da je tužitelj bolnički liječen kod tuženika u razdoblju od 8. listopada 2012. do 13. listopada 2012. uz preporuku daljnje antibiotske terapije

- da je kod tužitelja učinjena hemokultura koja je uzeta 10. listopada 2012.

- da se rezultati nalaza hemokulture bakteriološki aerobno i anaerobno uobičajeno rade tako da se u prvih 24 sata dobiva suspektan nalaz, koji se u slijedećih 48 sati prati i potvrđuje se rast određenog uzročnika, a da je konačan nalaz završen nakon 72 sata kada je dodatno anaerobno potvrđen

- da je u KB Merkur tužitelju učinjena pretraga MR anorektuma, čime je bio obuhvaćen i veći dio male zdjelice, jer anorektum predstavlja završni dio debelog crijeva koji je dužine 15 cm, a to je područje gotovo cijele zdjelice, jer zdjelica ustvari počinje gdje završava trbušna šupljina, gdje postoji membrana koja dijeli zdjelicu od trbušne šupljine, na kojoj granici je i početak anorektuma. Zato nije moguće učiniti samo MR anorektuma nego se zahvaćaju i okolne strukture

- da je 13. listopada 2012. bio gotov nalaz hemokulture, koji nije rađen u KB Merkur nego u suradnoj ustanovi

- da je nalaz hemokulture bio pozitivan te je ukazivao na prisustvo bakterije u krvi – zlatnog stafilokoka

- da kod otpusta tužitelja iz KB Merkur, liječnik nije bio upoznat s nalazom hemokulture

- da je tužitelju preporučeno da se javi na kontrolu za dva dana, a po potrebi ranije, što također proizlazi iz otpusnice od 13. listopada 2012.

- da je tužitelj dobio uputnicu od liječnika opće medicine za odlazak na kontrolu kirurgu

- da je tužitelj na kontrolu kirurgu došao tek deveti dan - 22. listopada 2012.

- da su vrijednosti CRP-a sa 222 pale na 36 u razdoblju od 8. listopada do 22. listopada 2012.

- da je tužitelj nakon otpuštanja iz KB Merkur cijelo vrijeme boravka kod kuće bio na antibiotskoj terapiji

- da u kontrolnom nalazu od 22. listopada 2012. nisu napisani rezultati hemokulture

- da se kod tuženika – KB Merkur dogodio administrativni propust – nejavljanja nalaza tužitelju, koji u tom trenutku nije bitno utjecao na sam razvoj bolesti, obzirom da tužitelj nije imao značajne tegobe koje bi ga nagnale da se javi liječniku ranije

- da je prema kliničkoj slici i laboratorijskim parametrima uzročnik – zlatni stafilokok dobro reagirao na preporučenu antibiotsku terapiju

- da je 22. listopada 2012., kada je tužitelj primljen na bolničko liječenje na Kliniku za infektivne bolesti, nalaz hemokulture bio negativan, dakle bakterija više nije bila prisutna u krvi

- da u postupcima djelatnika tuženika pri bolničkom liječenju i prilikom odluke za otpust s bolničkog liječenja nema stručne pogreške koja bi dovela do pogoršanja zdravlja tužitelja

- da je nakon prijema tužitelja u Kliniku za infektivne bolesti zbog moguće pojave rezistencije na dotadašnju terapiju ista promijenjena. Tako je tužitelj liječen prvo antibiotikom Kloksacilinom, potom je uvedena terapija Flukoksacilinom, a nakon toga Ceporexom

- da s kirurškog aspekta kod tužitelja nije postojala indikacija za aktivnim kirurškim liječenjem tijekom boravka u KB Merkur, tijekom kontrolnog pregleda u KB Merkur, odnosno tijekom liječenja na Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu te

- da iz dostupne medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi tužitelj ikada dobio sepsu, jer nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje takve dijagnoze, jer svaka povišena temperatura s početnim promijenjenim parametrima krvi ne govori u tom smislu.

17. Sud nema stručnog znanja za analizu medicinske dokumentacije zbog čega je sukladno procesnim propisima (čl. 250 ZPP-a) određeno medicinsko vještačenje, a interpretaciju medicinske dokumentacije dali su vještaci Sindik i Rašić, odgovorivši pritom na sva pitanja suda i stranaka te argumentirano otklonivši sve primjedbe tužitelja nezadovoljnog njihovim nalazom i mišljenjem.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Sindik i dr. Rašića, jer su isti jasni i obrazloženi, nisu u proturječnosti sami sa sobom ili s izviđenim okolnostima, nemaju nedostataka te se nije pojavila sumnja u pravilnost danih mišljenja, a vještaci su detaljno i iscrpno otklonili sve primjedbe tužitelja u pisanim dopunama i na ročištu održanom 5. listopada 2021. zbog čega je sud odbio prijedlog za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem.

19. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da iz dostupne medicinske dokumentacije, suprotno tvrdnji tužitelja, ne proizlazi da bi on ikada dobio sepsu. Tako je vještakinja Sindik navela da nalaz od 8. listopada 2012. ne ukazuje na sumnju u septičko stanje, nego da se radi o perianalnom apscesu. Nadalje, tuženik nije mogao utvrditi da se radi o sepsi niti nakon što je dobio nalaz pozitivne hemokulture, jer je tužitelj otpušen iz bolnice poboljšanog stanja, bez kliničkih znakova sepse s laboratorijskim parametrima u granicama normale i s antibiotskom terapijom. Tuženik je imao spoznaju o izolatu zlatnog stafilokoka, a samim time i mogućem razvoju infekcije u septičko stanje ukoliko izolat visoke virulencije postane rezistentan, uz mogućnosti smanjene otpornosti organizma tužitelja, zbog čega je zatražena daljnja obrada i liječenje od strane infektologa. Dakle, vještakinja je utvrdila da prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj nikada nije dobio sepsu, jer nisu zadovoljeni kriteriji za postavljanje takve dijagnoze pa se tako niti kod prijema bolesnika na Infektivnu kliniku 23. listopada 2012. nije moglo zaključiti da tužitelj ima sepsu prema parametrima osnovnog nalaza.

19.1. Sud je dalje utvrdio da se u KB Merkur pristupilo dijagnostičkoj obradi koja je bila odgovarajuća te je učinjena pretraga MR anorektuma, koja je bila uredna te kojom pretragom je bio obuhvaćen i veći dio male zdjelice te koja nije pokazala patološkog supstrata. Također je učinjen transrektalni ultrazvuk, koji je također bio uredan te je uzeta hemokultura i propisana antibiotska terapija. Dalje je utvrđeno da liječnici prilikom otpuštanja tužitelja iz KB Merkur nisu bili upoznati sa rezultatima pretrage hemokulture i sa činjenicom da je kod tužitelja pronađena bakterija zlatni stafilokok u krvi, zbog čega je tužitelju preporučeno javiti se na kontrolni pregled dva dana nakon otpuštanja iz bolnice, a po potrebi i ranije. Međutim, tužitelj se javio na pregled tek deveti dan nakon otpuštanja iz KB Merkur kada je utvrđeno da mu je CRP sa 222 pao na 36 u razdoblju od 8. listopada do 22. listopada 2012. Prema tome sud je zaključio da je konzervativna antibiotska terapija dovela do toga da je terapija antibioticima bila uspješna, jer su se parametri upale značajno smanjili, a kada je tužitelj primljen na bolničko liječenje na Kliniku za infektivne bolesti nalaz hemokulture bio je negativan, dakle zlatni stafilokok više nije bio prisutan u krvi tužitelja. Dakle, antibiotska terapija bila je odgovarajuća, zbog čega je zaključeno da se radi o sudbinskom tijeku bolesti.

20. Činjenica je da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi postojanje određenih administrativnih propusta kod tuženika. Tako tužitelju nije javljen nalaz hemokulture dok nije došao na pregled 22. listopada 2012. Međutim, radi se o propustu koji u tom trenutku nije bitno utjecao na sam razvoj bolesti, obzirom da tužitelj nije imao značajne tegobe koje bi ga nagnale da se javi liječniku ranije. Činjenica je i da u kontrolnom nalazu od 22. listopada 2012. nisu napisani rezultati hemokulture. Unatoč tome tužitelj je bio upućen na daljnju obradu infektologu i neurologu, jednako kao što bi to bilo učinjeno i da je u tom nalazu bio napisan nalaz hemokulture. Međutim, navedeni propusti ne ukazuju ujedno i na propuste u liječenju tužitelja.

21. Upravo suprotno, niti jedan od vještaka nije ostavio mogućnost postojanja pogrešaka u liječenju tužitelja.

22. U takvim okolnostima, sud ne može utvrditi postojanje liječničke pogreške u liječenju tužitelja od strane tuženika.

23. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23, dalje Tarifa).

24.1. Stoga je tuženiku priznat trošak sastava podneska od 12. listopada 2016. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 6. veljače 2018. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 23. listopada 2018. u visini 125 bodova prema Tbr. 9/2 Tarife, sastava podneska od 29. srpnja 2019. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podneska od 4. veljače 2020. u visini 250 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife, zastupanja na ročištu 8. lipnja 2021. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 5. listopada 2021. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 25. travnja 2022. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, zastupanja na ročištu 11. listopada 2022. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife i zastupanja na ročištu 4. prosinca 2024. u visini 250 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

24.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura, te tuženiku pripada iznos 4.300,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a ukupno 5.375,00 eura.

24.3. Tuženiku je za sastav podneska od 12. listopada 2016. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4 Tarife, jer se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1 Tarife, a niti o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/3 Tarife.

24.4. Tuženiku je za zastupanje na ročištu 23. listopada 2018. nagrada odmjerena prema Tbr. 9/2 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 9/1 Tarife, jer se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a nije se raspravljalo o glavnoj stvari, niti su se izvodili dokazi.

24.5. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe za odgovor na tužbu, jer istu nije u obvezi podmiri prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama.

24.6. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu 5.375,00 eura.

24.7. Na tako određeni trošak tuženiku su dosuđene zatražene zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Ana Štimac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika