Poslovni broj: P-1625/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužiteljice CT, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bruni Petrovčiću, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 13. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te u odsustvu pozvanog tuženika, 20. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici 1.114,13 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 5,06 eura od 1. ožujak 2009.

- 10,42 eura od 1. travanj 2009.

- 10,42 eura od 1. svibanj 2009.

- 11,74 eura od 1. lipanj 2009.

- 11,74 eura od 1. srpanj 2009.

- 10,42 eura od 1. kolovoz 2009.

- 9,49 eura od 1. rujan 2009.

- 9,28 eura od 1. listopad 2009.

- 9,28 eura od 1. studeni 2009.

- 11,14 eura od 1. prosinac 2009.

- 13,26 eura od 1. siječanj 2010.

- 16,58 eura od 1. veljača 2010.

- 15,52 eura od 1. ožujak 2010.

- 20,16 eura od 1. travanj 2010.

- 19,90 eura od 1. svibanj 2010.

- 21,23 eura od 1. lipanj 2010.

- 31,05 eura od 1. srpanj 2010.

- 25,87 eura od 1. kolovoz 2010.

- 43,79 eura od 1. rujan 2010.

- 34,50 eura od 1. listopad 2010.

- 30,52 eura od 1. studeni 2010.

- 42,46 eura od 1. prosinac 2010.

- 49,76 eura od 1. siječanj 2011.

- 43,79 eura od 1. veljača 2011.

- 43,79 eura od 1. ožujak 2011.

- 41,80 eura od 1. travanj 2011.

- 44,45 eura od 1. svibanj 2011.

- 57,73 eura od 1. lipanj 2011.

- 54,41 eura od 1. srpanj 2011.

- 80,29 eura od 1. kolovoz 2011.

- 79,61 eura od 1. rujan 2011.

- 47,77 eura od 1. listopad 2011.

- 53,08 eura od 1. studeni 2011.

- 58,39 eura od 1. prosinac 2011.

- 61,18 eura od 1. siječanj 2012.

- 63,30 eura od 1. veljača 2012.

- 63,56 eura od 1. ožujak 2012.

- 274,23 eura od 6. ožujak 2012.

sve do isplate i to po stopi do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 700,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi podnesenoj 1. lipnja 2023. navela da je kao korisnica kredita, 21. srpnja 2005., s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj: 735446 javnobilježnički solemniziran od strane javne bilježnice Zdenke Pavelić- Muse iz Osijeka, pod brojem OU-944/05 i to 21. srpnja 2005. Predmetnim ugovorom odobren joj je i isplaćen kredit u iznosu od 17.612,00 CHF protuvrijednost u kunama, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, Ugovorena je obročna otplata kroz 84 mjeseca i u jednakim mjesečnim anuitetima, no vezano uz valutnu klauzulu CHF s plaćanjem svakog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća. Smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njezina prava kao potrošača, na način da je prednik tuženika u ugovoru koristio nedopuštene i nepoštene, a time i ništetne ugovorne odredbe, u prvom redu odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu. Predložila je kao dokaze financijsku dokumentaciju i saslušanje tužiteljice. Zatražila je donošenje presude kako je i navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, utvrđenja iz parnice „Potrošač“ nisu primjenjiva na ovaj ugovorni odnos, a sve i kada bi bila primjenjiva niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude VTS-a, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u toj parnici, tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je priznao visinu zahtjeva. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka pročitana je financijska dokumentacija te je saslušana tužiteljica.

4. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj: 735446 solemniziran od strane javne bilježnice Zdenke Pavelić- Muse iz Osijeka, pod brojem OU-944/05 i to 21. srpnja 2005. Nije sporna ni visina zahtjeva.

5. Sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi te plaćene naknade. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja za razdoblje za koje traži isplatu.

6. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Pri tome sud nije posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.

8. U svom je iskazu tužiteljica navela da je ugovor o kreditu digla za osobne potrebe, za kupnju automobila, ima 3 djece. Auto nije nikad korišten za poslovne svrhe, u vrijeme dizanja kredita nije imala obrt ni udjele u trgovačkim društvima. Banku nije birala, već su je u Volksbank uputili iz autokuće, a za ugovor u CHF su joj u banci rekli da je svejedno u kojoj je valuti, ali da oni daju kredite u CHF i da joj je to zapravo i bolje. Ugovor je pročitala, razumjela je visinu, rate i dužinu otplate. Razumjela je da rata može varirati, ali nije očekivala da može toliko porasti, da je to očekivala ne bi uzela taj kredit niti u toj banci. U banci joj nisu ništa objašnjavali, ni u tragovima ovoga što je bilo. Kredit je otplaćen. Na pitanje je li postojala mogućnost utjecanja na sadržaj ugovora, navodi da nije, bilo je uzmi ili ostavi. Javni bilježnik joj nije ništa objašnjavao.

9. Navedenom iskazu sud vjeruje jer je tužiteljica opisala sklapanje ugovora na način na koji potrošači pristupaju sklapanju ugovora, a ne razumiju u potpunosti materiju o kojoj se radi. Ovdje je riječ o financijskom poslovanju te sklapanju ugovora na način da potpišu ponuđeno ne znajući za potencijalne probleme koji naknadno mogu nastati. Tuženik nije ničim osporio valjanost danog iskaza niti je doveo u sumnju činjenicu da je tužiteljica potrošač te je stoga i utvrđeno da je tužiteljica navedeni ugovor o kreditu sklopila u statusu potrošača.

10. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja. U odnosu na navedeni prigovor ističe se da se u ovom postupku u smislu odredbe čl. 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među ostalim i prema tuženiku pa zastara zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

11. Tek pravomoćnošću te presude tužitelj kao potrošač je stekao saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene pa i ništetne, a time i stekao mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/19. S obzirom na to da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. glede ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. znači da do podnošenja ove tužbe 1. lipnja 2023. nije protekao petogodišnji rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a te zastara utuženog potraživanja na ime isplate uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli nije nastupila.

Stoga istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

12. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe.

13. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14. i 110/15. - dalje: ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi.

16. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u periodu obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je u skladu s citiranom odredbom, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. To proizlazi i iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

17. Ovaj sud je utvrdio da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti joj je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

18. Odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

19. Kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81. ZZP-a, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

20. S obzirom na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj poslovni Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenosti odredbe čl. 2. i 4. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena otplata u valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

21. Zbog svega navedenog ovaj je sud kao prethodno pitanje utvrdio da su ništetni dijelovi odredbe Ugovora o kreditu između tužitelja i tuženika i oni to sadržani u odredbi članka 1. koji glasi: „isplaćen po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita“ te čl. 8.: „po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.

22. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

23. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. S obzirom da je tuženik utužene iznose primio na temelju ugovornih odredaba koje su utvrđene ništetnima, na temelju te citirane odredbe ZOO-a dužan je vratiti ih tužitelju.

25. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a sukladno izmjenama navedenog članka.

26. Još jednom se ističe da citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

27. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), prema troškovniku predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (br. 7/1 Tarife) te trošak pristupa na ročišta održana 26. veljače 2024. i 13. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura za svako (br. 9/1 Tarife). Navedeno iznosi 600,00 eura, odnosno, s PDV-om, 700,00 eura koliko je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškova.

28. Tužiteljici ne pripada trošak sastavljanja podneska od 2. siječnja 2024. jer je sve potrebno za donošenje presude navela već u tužbi. Što se tiče statusne promjene kod tuženika, o navedenom je sud obavijestio već tuženik ranije te nije bilo potrebno specificirati tužbeni zahtjev od strane tužiteljice u tom podnesku.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na ročište pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku