Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-197/2023.-28.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Bruno Petrovčić iz Koprivnice, protiv tuženika PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 9. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetnice Ane Posavčić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika Mate Puljiza, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I

Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Radnička cesta 50 da tužitelju AZ iz [adresa] isplati iznos od 1.901,23 € (jedna tisuća devetsto jedan eur i dvadeset i tri cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 5,05 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 0,99 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 2,02 € od 29.1.2009.,

- na iznos od 5,70 € od 30.1.2009.,

- na iznos od 15,76 € od 11.2.2009.,

- na iznos od 5,45 € od 30.3.2009.,

- na iznos od 4,81 € od 11.5.2009.,

- na iznos od 2,46 € od 10.6.2009.,

- na iznos od 3,97 € od 10.7.2009.,

- na iznos od 0,35 € od 12.8.2009.,

- na iznos od 1,09 € od 24.9.2009.,

- na iznos od 0,52 € od 15.10.2009.,

- na iznos od 3,11 € od 11.11.2009.,

- na iznos od 13,64 € od 8.1.2010.,

- na iznos od 9,98 € od 10.2.2010.,

- na iznos od 9,06 € od 11.3.2010.,

- na iznos od 13,45 € od 10.4.2010.,

- na iznos od 17,90 € od 17.5.2010.,

- na iznos od 21,30 € od 17.6.2010.,

- na iznos od 35,67 € od 10.8.2010.,

- na iznos od 49,85 € od 10.9.2010.,

- na iznos od 62,98 € od 10.11.2010.,

- na iznos od 100,57 € od 30.1.2011.,

- na iznos od 44,11 € od 10.3.2011.,

- na iznos od 38,82 € od 8.4.2011.,

- na iznos od 53,65 € od 5.5.2011.,

- na iznos od 47,08 € od 10.5.2011.,

- na iznos od 53,77 € od 10.6.2011.,

- na iznos od 56,77 € od 8.7.2011.,

- na iznos od 82,16 € od 10.8.2011.,

- na iznos od 17,66 € od 11.8.2011.,

- na iznos od 15,03 € od 25.8.2011.,

- na iznos od 57,77 € od 9.9.2011.,

- na iznos od 55,25 € od 7.10.2011.,

- na iznos od 54,86 € od 10.11.2011.,

- na iznos od 54,41 € od 9.12.2011.,

- na iznos od 58,70 € od 10.1.2012.,

- na iznos od 28,20 € od 24.1.2012.,

- na iznos od 66,51 € od 9.2.2012.,

- na iznos od 67,32 € od 8.3.2012.,

- na iznos od 41,24 € od 5.6.2012.,

- na iznos od 94,47 € od 6.6.2012.,

- na iznos od 13,57 € od 5.7.2012.,

- na iznos od 31,30 € od 13.7.2012.,

- na iznos od 168,77 € od 14.8.2012.,

- na iznos od 29,14 € od 14.9.2012.,

- na iznos od 58,76 € od 14.2.2012.,

- na iznos od 43,88 € od 18.3.2012.,

- na iznos od 125,91 € od 21.3.2012.,

- na iznos od 7,43 € od 25.3.2012.,

- na iznos od 49,19 € od 26.3.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Za iznos od 251,24 € tužbeni zahtjev se odbija.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.716,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 20.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 10.11.2005. Ugovor o kreditu broj 9010826148, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 22.412,01 CHF, u kunskoj protuvrijednosti.

Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 22.412,01 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se tuženiku naloži da mu na ime tečajne razlike isplati iznos od 2.152,47 €, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.901,23 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare.

Budući se u konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete već o parnici radi stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 je pravno irelevantno u smislu odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502c. Zakona o parničnom postupku, a zbog čega su po mišljenju tuženika tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

Tuženik navodi da osim toga ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Valutna klauzula je dopuštena na temelju odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima, te se radi o zakonom izričito dopuštenoj klauzuli. Obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka jer su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatski štediše najveći dio štednje drže u stranoj valuti.

Zahtjev tužitelja je temeljen na pogrešnoj premisi da je tečaj morao ostati fiksan kroz cijelo promatrano razdoblje.

Tuženik ističe da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu on u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima kao i načelima hrvatskog pravnog poretka i da nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije prilikom mijenjanja tečaja.

3. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o kreditu od 10.11.2005., izvršio uvid u plan otplate, pregled uplata po kreditu na dan 15.3.2023., knjigovodstvenu karticu, pročitao nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković i saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 10.11.2005. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 22.412,01 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita.

6. Odredbom članka 7. Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 22.412,01 CHF i kamata otplaćuju u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

7. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da mu je dan na potpis unaprijed sastavljeni tipski ugovor s time da on nije bio u banci nego je ugovor o kreditu potpisao u auto salonu, te nije mogao niti birati banku, niti mu je itko u auto salonu nešto objašnjavao. Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije mogao pregovarati o sadržaju ugovora o kreditu odnosno da nije imao utjecaj na sadržaj ugovora.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

14. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

15. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na valutnu klauzulu.

16. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedenu odredbu, a na koju tužitelj nije mogao utjecati.

17. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Slijedom navedenog proizlazi da je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i moralu društva i da je ista stoga ništetna.

19. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti je sadržano u članku 104. stavak 1. ZOO koji glasi: u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

21. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da bi da je predmetni kredit otplaćivan po tečaju na dan isplate kredita tužitelj platilo ukupno 11.861,01 kn manje.

U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio manji od tečaja na dan isplate kredita ostvarena je negativna tečajna razlika koja ukupno za ovaj kredit iznosi 2.463,83 kn ili po fiksnom tečaju 7,53450 ukupna negativna tečajna razlika iznosi 327,01 €. U periodu otplate kredita kada je tečaj na dan otplate bio veći od tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 14.324,84 kn ili po fiksnom tečaju 7,53450 ukupna pozitivna tečajna razlika iznosi 1.901,23 €.

22. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, te je nalaz izrađen sukladno postavljenom zadatku od strane suda, a prigovori tuženika su pravne prirode i na njih se vještakinja niti ne može očitovati, te stoga sud nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

23. Budući da tuženik nije postavio prigovor radi prijeboja, a isto tako nije postavio niti protutužbeni zahtjev, tužitelju je dosuđen iznos utvrđene pozitivne tečajne razlike odnosno iznos od 1.901,23 €.

O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

24. Prigovor zastare potraživanja je neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 31.5.2023., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

25. U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 251,24 € €.

Tuženik se protivi navedenom povlačenju i stoga je o istome valjalo donijeti meritornu odluku i presuditi kao u točci II izreke ove presude.

26. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

27. Parnični trošak je dosuđen tužitelju po odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a. Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu iznosi 94 % (tužitelj je u odnosu na osnov uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 88 %, a što daje ukupan uspjeh od 94 %).

Tuženik je uspio u sporu sa 6 %.

Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 88 %.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 5.7.2023. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 2.5.2024. 200,00 €, sastava podneska od 21.6.2024. 200,00 €, sastava podneska od 13.9.2024. 100,00 €, zastupanja na ročištu od 25.10.2024. 200,00 €, na ročištu od 9.12.2024.. 200,00 €, na ročištu od 20.1.2025. 100,00 €, PDV-a 350,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 € ili ukupno 1.950,00 €. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 88% dosuđen mu je trošak u ukupnom iznosu od 1.716,00 €

28. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 20. siječnja 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Bruno Petrovčić, Koprivnica

2.Odvjetničko društvo Leko i partneri., Zagreb