REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2641/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  O D R I C A NJ A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik u Slatini, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Knezović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri u Zagrebu, radi isplate, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HČ koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 51.879,13 kn sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 857,11 kn od 01.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1.563,66 kn od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 4.468,55 kn od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 7.682,08 kn od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 7.715,00 kn od 01.05.2012. do isplate,

- na iznos od 6.771,28 kn od 01.05.2013. do isplate,

- na iznos od 7.432,62 kn od 01.05.2014. do isplate,

- na iznos od 8.116,51 kn od 01.05.2015. do isplate,

- na iznos od 7.272,32 kn od 02.05.2015. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.''

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. tužitelj ističe da je s prednikom tuženika 10. travnja 2006. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006. Navodi kako mu je tuženik na raspolaganje stavio iznos od 32.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na koji iznos se zaračunavaju kamate od 4,50%, a ugovoreno je i da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika. Navodi kako je nakon zaključenja ugovora tuženik višekratno vršio jednostrana povećanja ugovorene kamatne stope. Navodi kako je ugovorna odredba kojom je određena promjenjiva kamatna stopa te njezina promjena jednostranom odlukom tuženika bez ikakvog pregovaranja, ništetna i nedopuštena, jer je protivna prisilnim propisima i to Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zaštiti potrošača, a što je utvrdio i VSRH u odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. Navodi kako su ništetne i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula, jer tužitelju prilikom zaključenja Ugovora o kreditu nije bilo objašnjeno kakva je priroda navedene klauzule i njezino značenje, a osobito mu to nije objašnjeno na primjeren, jasan, razumljiv i nedvosmislen način. Stoga tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvog ugovaranja. Ugovor o kreditu bio je opterećen s dva promjenjiva bitna elementa - valutnom klauzulom i ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 20. rujna 2021. predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je u spornom Ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe koje su ništetne te je na takav način od tužitelja nezakonito naplatio iznos od 51.879,13 kn te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 51.879,13 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je 4. studenoga 2019. podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Navodi kako je otplatom kredita Ugovor o kreditu prestao postojati pa više ne postoje odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi te se iste ne mogu utvrditi ništetnima. Navodi kako su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi valjane i tužitelj nema nikakvu tražbinu prema tuženiku po ovom osnovu. Navodi kako se tužitelj nema pravo pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, jer u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije postojala mogućnost kolektivne zaštite potrošača, budući su odredbe o pružanju takve zaštite donesene tek nakon sklapanja ugovora. Navodi kako je odredba o valutnoj klauzuli dozvoljena sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ugovaranjem valutne klauzule tužitelj i tuženik su dobrovoljno pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Tužitelj je imao pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika, analizirao je sve opcije i u konačnici podnio zahtjev za odobrenje kredita s valutnom klauzulom CHF. Tužitelj nije bio prisiljen sklopiti takav ugovor. Ističe i kako je odredba o valutnoj klauzuli uočljiva, jasna i razumljiva. Ukazuje i da je Ugovor o kreditu sastavljen u obliku solemnizirane privatne isprave te smatra da javni bilježnik ne bi solemnizirao ugovor da se nije prethodno uvjerio razumije li tužitelj značenje i posljedice sklapanja navedenog ugovora. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu nepoštene, a isto tako o njima se između stranaka pojedinačno pregovaralo. Ugovaranje valutne klauzule ima svrhu upravo zaštititi jednakost uzajamnih činidaba te ista ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Navodi kako nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenju. Nije mogao predvidjeti kretanje tečaja HRK/CHF. U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi ističe kako je ista uočljiva, jasna i razumljiva te se stoga ne može ocjenjivati njezina poštenost. O istoj se pojedinačno raspravljalo, odnosno pregovaralo, te ista ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik nije bez primjene adekvatnih kriterija mijenjao kamatnu stopu. Predlaže odbaciti tužbu, podredno istu odbiti kao neosnovanu uz naknadu parničnog troška.

3. Presudom i rješenjem posl. br. P-9800/2019-37 od 15. srpnja 2022. sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 51.879,13 kn, kao i parnični trošak u iznosu od 10.613,00 kn, sve sa zateznim kamatama, dok je rješenjem dopuštena preinaka tužbe te odbačena tužba tužitelja u dijelu kojim predlaže utvrditi da da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja tako što je u Ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita od 10. travnja 2006. koristio nepoštene ugovorne obveze o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojima se nije pregovaralo, a koje su ništetne te je na takav način tuženik od tužitelja nezakonito naplatio iznos od 51.879,13 kn.

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3433/2022- 2 od 3. siječnja 2023. potvrđeni su prvostupanjske presuda i rješenje u pobijanom dijelu. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revd 1646/2023-2 od 26. travnja 2023. dopustio je tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, a rješenjem istog suda broj Rev 1090/2023-2 od 20. veljače 2024. ukinute su obje presude te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. U zajedničkom podnesku stranaka od 25. studenoga 2024. tužitelj se odrekao tužbenog zahtjeva, a stranke su zajednički izjavile kako ne potražuju parnični trošak. Stoga je sud bez daljnjeg raspravljanja na temelju odredbe čl. 331.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

Zagreb, 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika