REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-5670/2021-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Tomislavu Tusu odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tus i Gržić iz Zagreba, protiv tuženika DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi stjecanja bez osnove i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 4. prosinca 2024. godine zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 20. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju ŠE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sljedeći iznos po osnovi stečenog bez osnove: iznos od 20.507,19 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana podnošenja ove tužbe do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana;

II Nalaže se tuženiku namiriti tužitelju troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročen parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 5. srpnja 2021.godine navodi da ga je kao stranku zastupao tuženik kao odvjetnik temeljem prethodno potpisane punomoći u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama pod posl.br. P-280/2019. Navedeni postupak vodio se povodom tužbe tužitelja D.S.U. družbe za svetovanje in upravljanje d.o.o., A, [adresa], protiv tuženika AE te GE i HE, radi utvrđenja prava vlasništva. U istom postupku Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama je dana 30. travnja 2019. donio presudu posl.br. P-280/2019 kojim se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev navedenog tužitelja dok mu se istom presudom nalaže tuženima naknaditi troškove postupka. Presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama u cijelosti je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću pod posl.br. Gž-630/2019 od 19. veljače 2021. godine te je slijedom toga navedena presuda dana 19. veljače 2021. godine postala pravomoćna, a dana 3. svibnja 2021. godine stekla je svojstvo ovršnosti. Točkom II navedene pravomoćne i ovršne presude naloženo je tužitelju D.S.U. da tuženiku, ovdje tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od tadašnjih 137.356,25 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od tadašnjih 311.625,00 kn tuženik, ovdje tužitelj, odbija sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška. Po pravomoćnosti i ovršnosti navedene presude tuženik se usmenim i pisanim putem obraćao podnositelju prijave, ovdje tužitelju, zahtijevajući od njega da mu potpiše specijalnu punomoć kako bi po istoj punomoći od tužitelja mogao naplatiti iznos parničnog troška koji je točkom II navedene presude dosuđen, a koji je na isti dan uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata iznosio tadašnjih 154.511,41 kn. Tuženik je u tu svrhu elektronskim putem dostavio specijalnu punomoć i od tužitelja zahtijevao da ju potpiše, a iz sadržaja specijalne punomoći proizlazi da tužitelj ovlašćuje tuženika da po navedenoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi od tužitelja naplati troškove parničnog postupka. Tužitelj nije bio suglasan s tim da tuženiku izda specijalnu punomoć obzirom je imao namjeru da trošak koji je istom presudo9m dosuđen njemu kao stranci naplati izravno od tužitelja bez posredovanja tuženika. Stoga na pisani zahtjev tuženika da mu izda specijalnu punomoć istom putem "viber" aplikacije je navodio kako mu nije u mogućnosti potpisati navedenu specijalnu punomoć obzirom će trošak koji mu je dosuđen kao stranci pokušati izravno naplatiti od D.S.U. Dana 22. travnja 2021. tuženik je tužitelju poslao odvjetnički dopis koji je najblaže rečeno neprofesionalan i neprimjeren dok je u cijelosti u koliziji s kodeksom odvjetničke etike, a u kojem tuženik vrijeđa tužitelja riječima kako isti "nije gospodin, nije čovjek, kako se treba sramiti i sl." Navodi da pored toga na str.3. odlomku 3. dopisa tuženika odvjetnik DE navodi kako se tužitelj od D.S.U. može naplatiti u Republici Sloveniji, no kako će on u tom slučaju prema njemu biti "brutalan" te kako ne treba zaboraviti kako je sva originalna dokumentacija kod njega u uredu, insinuirajući na to da mu je valjda neće vratiti ukoliko mu on ne izda specijalnu punomoć. Tužitelj je ovakve navode shvatio kao prijetnje te je osjećao nelagodu i zabrinutost zbog istih. U istom dopisu tuženik je ustrajao u namjeri da uvjeri tužitelja da mu izda specijalnu punomoć u svrhu naplate. Tužitelj je na navode tuženika putem "viber" aplikacije navodio kako mu je sve usluge za zastupanje plaćao blagovremeno po ispostavljenim računima iako je dogovor bio da sve troškove parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Pazinu, Stalna služba u Bujama tuženiku podmiruje HE, a da je tomu tako potvrđuje i sam tuženik u uvodu navedenog dopisa nesporno navodeći kako mu je u naznačene svrhe HE uplatio iznos od 3.200,00 Eur. Pored toga, tužitelj ističe da je tuženiku poznato da je upravo HE trebao podmirivati trošak zastupanja u navedenom parničnom postupku obzirom ga je isti tuženik dopisom od 10. lipnja 2019. pozvao da mu na ime istog parničnog troška uplati iznos od tadašnjih 120.000,00 kn. U nastavku korespondencije koja se putem "viber" aplikacije odvijala između tužitelja i tuženika krajem mjeseca travnja 2021. tuženik je pokušao manipulirati činjenicama u svrhu toga da tužitelja kao pravno neuku stranku uvjeri da mu izda specijalnu punomoć navodeći mu u nekoliko prilika kako je to novac koji u naravi pripada njemu kao odvjetniku. Tužitelj je s tuženikom komunicirao pristojno i na civiliziran način te mu je u bitnom navodio kako je sve svoje obveze prema njemu podmirivao na vrijeme iako je to bio zadatak HE te kako nema namjeru potpisati specijalnu punomoć. Tužitelj ističe kako je tuženiku na ime zastupanja u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Bujama uplatio iznos od tadašnjih 3.700,00 kn po ispostavljenom računu, a što je i sam tuženik priznao u "viber" korespondenciji. Tužitelj napominje kako je tuženiku dana 27. rujna 2019. u svrhu zastupanja uplatio iznos od 600,00 kn i dana 19. veljače 2020. iznos od 6.000,00 kn. Tužitelj je podmirivao i troškove sudskih pristojbi. Dana 3. lipnja 2021. na sastanku koji se održao između stranaka u [adresa], tužitelj je tuženika zamolio da mu preda izvornike dokumentacije koja se nalazila u njegovom uredu kako bi mogao naplatiti predmetni trošak koji mu je kao stranci dosuđen. Tuženik je tužitelju priopćio kako je isti trošak u visini od 154.511,41 kn već naplatio od D.S.U. nakon čega je tužitelj u stanju šoka napustio sastanak. Tužitelj se našao u nevjerici spoznavši činjenicu da je tuženik bez njegova znanja i odobrenja te protivno njegovoj volji naplatio predmetni trošak od tužitelja , a koji je upravo njemu dosuđen u visini od 154.511,41 kn te kako je isti iznos zadržao za sebe te mu ga do danas odbija vratiti. Tužitelj je nedugo nakon toga shvativši da je bio žrtvom prijevare Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu protiv tuženika podnio kaznenu prijavu te mu nije poznato na koji način se tuženik naplatio u iznosu od 154.511,41 kn od D.S.U. Tužitelj je tuženiku nakon navedenih saznanja obznanio da će u RH angažirati odvjetnike te tuženika prijaviti za učinjenje kaznenih djela kao što će ga prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori zbog neetičnog postupanja. Tuženik je nedugo nakon toga nevješto pokušao legitimizirati svoje postupanje na način da je tužitelju najprije dostavio račun br. 20./posl ½ navodno od 1. lipnja 2021. u visini od 154.511,,41 kn za troškove zastupanja da bi mu potom dostavio Izjavu o prijeboju od 7. lipnja 2021.godine. Dakle, tuženik je time suprotno svojim ranijim tvrdnjama de facto priznao tužiteljevo potraživanje prema njemu u visini od 154.511,41 kn, a koje je pokušao prebiti računom za koji tužitelj niti do danas ne zna na koje se radnje odnosi i koji tužitelj osporava u cijelosti. Tužitelj ističe kako je opreza radi dana 15. lipnja 2021. izjavio prigovor na ispostavljeni račun tuženika u visini od 154.511,41 kn kao i na račun u visini od 225.875,00 kn za koji niti sam tuženik ne zna na što se odnosi obzirom da je u obrazloženju istog napisao da ga izdaje u svrhu naplate "neimenovanih pravnih radnji" te je tužitelj ispostavljeni račun u visini od 225.875,00 kn shvatio kao jednu vrstu iznude. Pored toga, tužitelj je dana 13. lipnja 2021. izjavio tuženiku prigovor na predmetu Izjavu o prijeboju. Tužitelj bitnim ističe kako tuženik u konkretnom slučaju nije mogao izjaviti prijeboj obzirom na odredbe čl.341 i 342 ZOO-a. Obzirom da je tuženik bespravno i protivno volji tužitelja zadržao parnični trošak koji je u navedenom postupku dosuđen tužitelju kao stranci te se isto potraživanje kao bespravno i kao rezultat nezakonitog postupanja tuženika nije moglo staviti u prijeboj. Nastavno tužitelj navodi kako tuženik niti u kojem slučaju nije mogao protivno njegovoj volji naplatiti i zadržati navedeni iznos od 154.511,41 kn. Tužitelj ističe i kako je u konkretnom slučaju tuženik postupao i suprotno odredbama čl.134 i 135 Zakona o odvjetništvu kojim je propisano kako novac koji je primio za stranku odvjetnik ne smije zadržati kod sebe duže nego što je potrebno te da nije dopušteno protivno namjeri uporabiti ili zadržati novac koji je odvjetniku preda s određenom namjerom. Tužitelj navodi kako se i putem opunomoćenog odvjetnika Tomislava Tusa obratio tuženiku u mirnom postupku, no bez uspjeha. U "e mail" korespondenciji od 7. i 8. lipnja 2021. tuženik je još jednom ponovio kako nema namjeru vratiti njegov novac zbog čega tužitelj trpi imovinsku štetu. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 12. veljače 2024. godine tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekući od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 10. rujna 2021. u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. U bitnom dijelu navodi da svi navodi tužitelja vezani za njihov obveznopravni odnos netočni su, prvenstveno iz razloga što tužitelj za troškove zastupanja pred Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama, u predmetu P- 280/2021 nije isplatio nikakav honorar, izuzev iznosa od 3.700,00 Kn po njegovom računu br. 42/POSL 1/2 od 23.05.2018.g., a koji se iznos odnosi na materijalni trošak cestarine i benzina na putovanje od Zagreba do Buja, a niti je išta platio HE u ime tužitelja za zastupanje u predmetu OS Buje, P-280/19. Tuženik osporava, a niti je tužitelj ičim dokazao, da je tuženiku na ime zastupanje platio naknadu, odnosno da bi u njegovo ime išta platio HE, osim iznosa od 3.700,00 Kn po računu br. 42/POSL 1/2 od 23.05.2018.g., a koji se iznos odnosi na materijalni trošak cestarine i benzina na putovanje od Zagreba do Buja . Troškove parničnog postupka po navedenoj presudi tuženik je naplatio temeljem punomoći koju mu je osobno potpisao tužitelj. Radi se o jednoj punomoći koja je bila u spisu Općinskog suda u Pazinu, stalna služba u Bujama, te drugoj punomoći samo za naplatu parničnog troška, pa je tužitelj upravo potpisom punomoći potvrdio navode iz odgovora na tužbu. Što se tiče troškova sudskih pristojbi, točno je da je tužitelj platio sudske pristojbe, ali taj iznos nije obuhvaćen dosuđenim parničnim troškom po presudi P-280/2019. Neistina je, točnije laž, da se uplate od 600,00 kn i 6.000,00 kn uopće odnose na zastupanje u spomenutom parničnom postupku, a što je vidljivo i iz datuma kada su one napravljene. Uplata od 600,00 kn bila je za troškove financijskog vještaka za obračun dugovanja HE prema tužitelju, a iznos od 6.000,00 kn od 19.02.2020.g. odnosi se na troškove vezane za plaćanje poreza na promet nekretnina tužitelja u Poreznoj upravi u Umagu. Konačno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u presliku spisa ODO u Zagrebu br. KP-DO-2211/22, u presudu na listu 9 do 22 spisa, u drugostupanjsku presudu na listu 23 do 31 spisa, u viber poruke na listu 33 do 62 spisa, u račune na listu 63 do 64 spisa, u dopis tuženika i izjavu o prijeboju u na listu 65 do 68 spisa, u e mail korespondenciju na listu 81 do 85 spisa, u dopis MUP-a na listu 181 spisa, dokaz saslušanjem svjedoka SE, HE, NE, dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Potraživanje tužitelja odnosi se na isplatu iznosa od 154.511,41 kn od tuženika, za koji iznos tužitelj tvrdi da je tuženik stekao bez pravne osnove.

6. Odredbom čl.1111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15- nastavno ZOO) određeno je da kad dio imovine neke na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik kao punomoćnik zastupao tužitelja u parničnom postupku posl. br. P-280/2019. Općinskog suda u Bujama, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dostavljenu presudu na listu 9-22 spisa.

7.1. Isto tako nije sporno da je navedene presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu Stalna služba u Gospiću posl.br. Gž-630/2019. a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dostavljenu presudu na listu 23-31 spisa.

7.2. Nije sporno da je tuženik u cijelosti naplatio dosuđen mu parnični trošak temeljem gore navedene pravomoćne i ovršne presude.

8. Sporno je, a kao što je već i rečeno je li naplaćen iznos stečen bez pravne osnove.

9. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time i osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

10. Uvidom u Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu posl.br. KP-DO- 2211/22. Od 29. studenog 2023. godine utvrđeno je da je odbačena kaznena prijava tužitelja protiv tuženika zbog kaznenih dijela protiv imovine-zlouporaba povjerenja iz čl. 240. St. 2 u svezi stavaka 1 Kaznenog zakona i prijevare iz čl. 236.st.2 u svezi stavaka 1 Kaznenog zakona, kaznenog dijela krivotvorenja- krivotvorenja isprave iz čl. 278 st 1 Kaznenog zakona i kaznenog djela protiv pravosuđa-sprečavanja dokazivanja iz čl. 306.st.1 Kaznenog zakona.

10.1. To nadalje znači da je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije počinio kaznena djela koja mu je tužitelj stavio na teret u podnesenoj kaznenoj prijavi.

10.2. U pogledu navoda tužitelja da je isti preuzeo kazneni progon u svojstvu privatnog tužitelja te da se postupak nalazi na odlučivanju pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu, a kako je naveo na ročištu održanom dana 20. veljače 2020. godine valja istaći da isti nije dokazan pa samim time je i neosnovan. Tužitelj u prilog svojih navoda nije imao nikakvih dokaznih prijedloga, a niti je dostavio dokaze o istom, odnosno nije dostavio dokaz da je postupio u smislu čl. 55.st.5. Zakona o kaznenom postupku.

10.3. Isto tako navod tužitelja sa ročišta održanog istog dana da je podnesena Optužnica radi teže povrede dužnosti odvjetništva i da je u tijeku postupak pred Hrvatskom odvjetničkom komorom (nastavno-HOK) je točan no u suprotnosti sa sadržajem dopisa Hrvatske odvjetničke komore Disciplinskog tužiteljstva od 31. siječnja 2023. godine na listu 201-207 i odluke istog tijela od 21. veljače 2024. godine na listu 245. Presudom HOK-e od istog datuma tuženik je oslobođen optužbe da bi u razdoblju od 22. travnja 2021. godine do 30. travnja 2021. godine u Zagrebu protivno odredbama toč.4., 5 . i 7. Kodeksa odvjetničke etike u dopisu od 22. travnja 2021. i u porukama upućenim tijekom mjeseca 2021. putem "Viber aplikacije" na neprimjeren način se obratio svojoj stranci ŠE navodeći mu da "nije gospodin" i da "nije čovjek", da se "treba sramiti" jer "uzima tuđe", da ga "samo ružni interes vodi", "da nema veze s bogom", "da se u putu nije sreo".,

dakle istupio nedostojno pa da je time počinio težu povredu dužnosti i ugleda odvjetništva opisano u člo.96 toč.4. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, a kažnjivo po čl.72 st.1. Zakona o odvjetništvu.

10.4. To nadalje znači da je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije postupio u skladu sa Zakonom o odvjetništvu, Statutu HOK-a i Kodeksu odvjetničke etike, a kako je isti naveo u podnesenoj prijavi protiv tuženika.

11. Iz iskaza svjedoka SE proizlazi da poznaje prisutnog tuženika. Radila je u njegovom uredu kao tajnica od 2009. do unazad dvije godine, odnosno do 2022.g. Isto tako poznaje i tužitelja iz ureda kao stranku. Možda je dolazio jednom godišnje u ured i to kada je dolazio u Zagreb. Prisustvovala je, odnosno pisala većinu tih dokumenata između stranaka tj. odvjetnik joj je diktirao. Neposrednih saznanja o dogovoru između stranaka u pogledu plaćanja nema, nije bila prisutna njihovim razgovorima, no vrata u uredu koja dijele njenu od odvjetnikove prostorije su uvijek otvorena i čula je kako je tužitelj rekao da će naplata biti kada će posao biti gotov. Posao je sklapanje ugovora između tužitelja i HE, odnosno pristupjelog svjedoka tj. poslije toga. Nakon tog prvog ugovora bilo je puno sporazumna koje je ona pisala, a odnosilo se prvenstveno na kamate koje je HE trebao vratiti tužitelju. HE je dolazio u ured i stalno su se produživali rokovi za povrat. Znači, dogovor je bio da će tužitelj platiti kad se naplati HE. Svjedokinja je napomenula da tužitelj kad god je dolazio ostavljao je prazne punomoći jer su imali dosta privatnih predmeta za njegove stanove i podstanare i sl. tako da su u uredu uvijek imali potpisanu njegovu punomoć. Ne sjeća se da je tužitelj tijekom 202. godine dolazio u ured. Postupak u Bujama je tekao tako da je tuženik, odnosno odvjetnik išao par puta na ročište, zvao telefonom, stalno komunicirao sa tužiteljem obavještavao ga o tijeku parnice i kad je išlo na viši sud ga je također obavještavao. Na postavljeno pitanje da li se sjeća kako je došlo do naplate parničnog troška iz Buja i s kim je kontaktirao svjedokinja je navela da se sjeća da se javila odvjetnica slovenske firme, javili su se odvjetnici i drugih stranaka i tražili su punomoć za tužitelja koju su oni i kasnije poslali i to odvjetnici te firme iz Slovenije. Nešto su spomenuli da će trebati specijalnu punomoć, ali su kasnije odustali i rekli da neće trebati, ne sjeća se da li su o tome obavijestili tužitelja.

12. Iz iskaza svjedoka HE proizlazi da pretpostavlja da je ovdje zbog odnosa ŠE i prisutnog tuženika. Pozna ga od onda kada je došao u ured da mu napravi ugovor za posudbu, ne sjeća se točno koje je te godine bilo. On je bio odvjetnik od ŠE, odnosno od tužitelja. Posudio je neke novce od ŠE i on je dobio fiduciji na njegovu nekretninu. Nije u roku vratio dug ali ga je vratio u roku od dvije godine. Kamate su pretvorili u dug i na kraju je izgubio nekretninu, nije se žalio. U to doba nije imao odvjetnika, nitko ga nije zastupao, prisutni tuženik je zastupao ŠE. Zna da je tuženik zastupao ŠE, kakvi su bili njihovi odnosi ne zna. Kada je izgubio tužio je ŠE i onda je on tražio da napravi Sporazum i da odustane od tužbe i on mu je isplatio koliko su se dogovorili, tuženik u tome nije sudjelovao. Ne zna i nema saznanja o dogovoru stranaka u pogledu isplate koja bi proizašla iz njegovog ugovora koji je imao sa tužiteljem, tim više što je bio ljut na tuženika što je izgubio nekretninu, a on ga stalno poziva da vrati dug, a od kud bi znao da li je tužitelj nekome ostao dužan. Nije nikada ništa platio tuženiku po uputi tužitelja, tuženiku je platio sastav tog prvog ugovora kada je od ŠE posudio novce i drugo ništa. U spisu Općinskog suda u Bujama zastupao ga je odvjetnik LE, s njim kao odvjetnikom nije imao nikakve kontakte. Na postavljeno pitanje da li je išta platio odvjetniku LE svjedok je odgovorio da sve što je dobio od te slovenske firme je to isplatio i previše odvjetniku LE i on je odgovorio da će ga dalje besplatno zastupati, LE je tražio da potpiše da trošak ide direktno njemu. Ne sjeća se da li je potpisao izjavu ili punomoć, zna da sve ono što je dobio od slovenaca po njegovoj uputi je sve prepustio njemu, potpisao je da se odriče toga, odnosno troška.

13. Iz iskaza svjedoka NE proizlazi da pretpostavlja da se radi o spisu DSU, tako ga zove, o predmetu koji se vodio u Istri tj. na sudu u Bujama, on je zastupao GE, HE je zastupao odvjetnik LE, a tuženik je zastupao tužitelja. Tuženika kao kolegu odvjetnika pozna, a tužitelja je upoznao u jednom drugom predmetu gdje je zastupao GE i vidio ga je jedan put u životu. Godine 2019. je preuzeo odvjetnički ured od svog pokoj. oca JE i to u listopadu te godine i to je bio jedan od predmeta koji je preuzeo, odnosno našao u uredu. Neposrednih saznanja o odnosu između stranaka nema, isto spada u domenu profesionalne tajne i nije bio prisutan niti jednom razgovoru između istih. Spis je u trenutku kad ga je on preuzeo bio povodom žalbe na Županijskom sudu Karlovcu, stalna služba Gospić, da su na tuženoj stranim, misli na svoju stranku GE kojeg je zastupao, HE kojeg je zastupao odvjetnik LE i tužitelja kojeg je zastupao tuženik uložili su žalbu samo na odluku o trošku. Osobno mu je bilo bitno naplatiti trošak, a suprotna strana je u cijelosti uložila žalbu. Njemu je bilo u interesu da se žalba odbije i da se dosudi trošak, odnosno da se postupak pravomoćno završi i da se naplati od suprotne strane. Takav je bio dogovor još između njegovog pokoj. oca i stranke koju je zastupao i takav odnos je on preuzeo. Zvao je LE i tuženika, pisali požurnice na Županijski sud i dogovorili se da svi zajedno idu u naplatu troška. Tom prilikom je rečeno da HE nije platio LE ništa, a isto tako niti tužitelj nije platio tuženiku ništa. Znači, to je saznao u trenutku kada je spis povodom žalbe bio na Županijskom sudu. Radilo se o velikom VPS-u, dogovor je bio da se trošak naplaćuje po završetku postupka i iz tog razloga su požurivali. Nakon drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda i gdje su odbijene njihove žalbe na trošak kao i suprotne strane nakon otprilike mjesec dana, a možda i duže njima kao odvjetnicima isplaćen je trošak u cijelosti i to na račun svakog od strane, odnosno krivo je shvaćen, tužitelj kao stranka je u tom postupku njima kao odvjetnicima isplatio direktno trošak temeljem pozivanja na isplatu nakon donošenja drugostupanjske presude. Oni su, misli na LE, tuženika i sebe uložili i reviziju te s istom su uspjeli te im je dosuđen i daljnji trošak. Odvjetnik ima pravo zadržavanja svih novaca, odnosno troškova koji se naplate, a stav stranke po njemu je nebitan.

Tuženik osobno je naveo da je sam put naplate trajao dugo te kada su izravno zaprijetili odvjetničkom uredu koji je zastupao tužitelja ovršnim nalogom koji će se podnijeti u Ljubljani, nakon "natezanja" je plaćeno., a sa kojim navodima tuženika je svjedok suglasan.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da pozna prisutnog tuženika unazad 20 godina i zastupao ga je u više predmeta i radio određene pravne radnje za njegovu firmu u vidu Sporazuma jer ima firmu u Hrvatskoj. Po završetku tog predmeta u Bujama poslao mu je rješenje da je predmet završen i to u 4. mjesecu 2021. i tražio da mu potpiše dvije punomoći, jedna se odnosila na brisanje neke zabilježbe, ne sjeća se točno i tu mu je potpisao, a druga punomoć se odnosila za naplatu troškova i tu mu je rekao da se ne slaže s tom punomoći jer je tu fakturu već platio, račun ima doma i platio je i sudsku pristojbu. Nakon toga on je sasuo "rafalnu paljbu" na njega i rekao da će on to naplatiti, da mu neće dati originalne papire koji se nalaze kod njega, da će biti okrutan, brutalan i sl., jednom riječju prijetio i da će "sjesti" na njegove nekretnine u [adresa] i [adresa]. Imaju jednog zajedničkog prijatelja i on je preko njega dogovorio sastanak sa njim i došao u [adresa] i pokušao da to "speglaju", to je bilo u 6. mjesecu 2021. u [adresa] gdje je on opet inzistirao da potpiše tu punomoć za naplatu, na što mu je odgovorio da neće i ne želi, sastanak je trajao svega 10 minuta nakon čega je on rekao "ni ne treba ja sam to sve već naplatio", nakon toga se digao i otišao. Ponovo je napomenuo da mu nikakvu punomoć za naplatu nije potpisao i protivio se naplati iz razloga jer mu je to već platio. Na punomoći koja je u ovom spisu stoji potpis i datum 1.3.2021., a tada uopće nije bio u Hrvatskoj. Isto tako presuda je elektronskim putem dostavljena misli 15 dana poslije te njegove "navodne punomoći", a on je tu presudu putem odvjetnika dobio 7.4. Nakon što je tužitelju predočena punomoć koja prileži na listu 102 spisa s upitom da li je o istoj iskazivao, tužitelj je odgovorio da je to ta punomoć i to je njegov potpis. Napomenuo je da je u radnjama koje je tuženik za njega obavljao kao odvjetnik ostavio 3, 4, 5 bianko potpisane punomoći za zastupanje.

Na postavljeno pitanje da li je potpisao punomoć koja ima tekst kako je navedeno u punomoći na listu 102 spisa, a nakon što je od strane suca pročitana opis punomoći pod naznakom "radi", tužitelj je odgovorio, ne, nije, jer presudu je u konkretnom slučaju dobio mjesec dana nakon te punomoći, a iznos je u lipu isti iz punomoći i iz presude. Na postavljeno pitanje da li mu je poznato da je u presudi Općinskog suda u Bujama dosuđen parnični trošak od 109.885,00 kn plus PDV, tužitelj je odgovorio da je presudu pročitao, a plaćeno je sve ono što mu je fakturirano. Na postavljeno pitanje kako tumači sadržaj sms poruke koja prileži na listu 38 spisa te nakon što je ista od strane suca pročitana tužitelju, tužitelj je odgovorio da je to bilo prije nego što će on krivotvoriti punomoć i naplatiti iznos, odnosno prije nego što je za to saznao. Razgledavanjem poruka utvrđeno je da se radi o porukama od 22.4.2021. Misli da je bilo još poruka, ne sjeća se točno. Otkazao mu je punomoć za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Bujama poslije saznanja o protupravnoj naplati, misli da je čak i sam tuženik otkazao u svom pismu upućenom prema njemu jer je rekao da je daljnja suradnja nemoguća.

15. Tuženik je u svom iskazu naveo, a u pogledu punomoći na listu 102 spisa da je to punomoć koju mu je dao tužitelj, a on je na njoj napisao datum. Kako je u to doba bila korona, a spis je povodom žalbe bio na Županjskom sudu u Karlovcu, SS Gospić i tužitelju se žurilo s tim spisom, bio je u telefonskom kontaktu, a nakon požurnica sa sutkinjom Milkom Vraneš i ona mu je u jednom telefonskom razgovoru rekla "jučer smo imali vijeće, 19.2. je bilo dobit će". Tada je obavijestio tužitelja i preostala dva kolege i rekao da je završena stvar i tada je stavio datum 1.3.2021., a radi čega je izdana punomoć je još napisao 2019. kada je donesena prvostupanjska presuda.

U spisu Općinskog suda u Bujama postoji punomoć o naplati parničnog troška iz 2017.godine, a ova punomoć je sastavljena tako jer su se njih trojica odvjetnika pobojali da im slovenci neće htjeti platiti temeljem prve punomoći koja je u spisu jer su se pripremali za ovršni nalog eventualno u Sloveniji. Ta dva druga odvjetnika su LE i odvjetnik JE. Tuženik je dodao da je 20 godina zastupao tužitelja u razno raznim predmetima i postupcima, što sudskim, što vansudskim, da se radilo o odnosu povjerenja i dobre poslovne suradnje. Nije točno kao je navedeno da je od HE dobio 3.200 eur, nije točno niti da je dobio 600,00 kn za ovaj postupak, to se odnosilo na vještaka Prpića za izračun kamata. Ono što je njemu tužitelj platio na ime zastupanja u tom parničnom postupku u Bujama je 3.700,00 kn, a od toga se 1.200,00 kn odnosi na troškove putovanja njegova odlaska u Buje za što je fakturirao račun.

Radilo se o vrlo složenom spisu u Bujama i nakon što je saznao da će i drugostupanjska odluka ići njima u korist, tužitelj je rekao "onda ćeš se i ti naplatiti" i nakon što je sve bilo gotovo on je rekao da će mu dati nešto, odnosno da mu neće platiti i tu je "poludio". Naime, radi se o dosudi parničnog troška od suprotne strane i neće on to platiti iz svog džepa. Točno je da su se našli u [adresa] kako je rekao tužitelj, točno je da su razgovarali, točno je da je on od njega tražio te novce, rekao mu je "novac je plaćen na moj račun", 10 godina sam radio badava, poslao sam ti fakture za sve radnje".

Zabilježbu je brisao odmah, a nakon par dana od sastanka kada je utvrdio da mu ništa ne želi platiti napisao mu je izjavu o prijeboju gdje je naveo sve svoje poduzete parnične radnje i to mu je poslao. I nakon toga dan poslije, tj. 8.6. je poslao podnesak na sud u Pazin da mu se otkazuje punomoć. Vezano uz taj predmet i za tu nekretninu radio je više od 10 godina i da je iznos parničnog troška koji je dosuđen i zaradio i to temeljem presude, a isti mu je ostao dužan još novaca i zbog toga ga je tužio u [adresa]. Njegovo ponašanje je u skladu sa Zakonom o odvjetništvu, nije ništa stekao bez osnove, a iz presude Općinskog suda u Bujama je vidljivo na što se trošak odnosi. Dodao je da su se sva tri odvjetnika žalili na odluku o trošku, Županijski sud je odbio žalbu, uložili su izvanrednu reviziju koja je odobrena, no kako više ne zastupa tužitelja nema saznanja. Trošak je naplatio, ne zna točno, misli u svibnju 2021. Nije od tužitelja tražio suglasnost da na punomoći koja prileži listu 102 spisa dopiše datum.

Tuženik je dao sudu na uvid bianko punomoći iz koje je razvidno da se na istoj samo nalazi potpis tužitelja te primjerak iste neposredno predaje u spis. Iste mu je potpisivao tužitelj kada je dolazio u Zagreb svakih nekoliko mjeseci. Osim ovog sudskog postupka drugih sudskih postupaka nije bilo gdje je zastupao tužitelja.

Na postavljeno pitanje kako objašnjava navod iz odgovora na tužbu u dijelu punomoći koja prileži na listu 102 spisa s današnjim iskazom, tuženik je odgovorio da u odgovoru na tužbu za tu punomoć to uopće nije izjavio, riječ je o punomoći od 2017. koju je tužitelj potpisao pred SE, tajnicom, posjeduje i izvornik te punomoći te presliku koju predaje u spis i koja se daje na uvid punomoćniku tužitelja i koja se neposredno daje punomoćniku tužitelja, a na opetovano pitanje zašto ukoliko je već imao punomoć je ponovo tražio punomoć za naplatu troškova, tuženik je naveo da je već odgovorio, zbog kolegice D i radi postupka koji bi se eventualno vodio u Sloveniji, a to nije trebalo. Primio je od tužitelja sms poruku da će to naplatiti, no on mu je vrlo grubo odgovorio da ne pristaje na taj način da će njemu prvo platiti koliko je dužan, da ga je dosta zastupao zabadava, a kako će riješiti s njima ne zna. Sve je radio zajedno s preostala dva kolega i ništa nije radio samoinicijativno. Ne sjeća se točno u kojem roku od naplate je obavijestio tužitelja o istom, vrlo brzo, tu je bio praznik i išao je u [adresa] na razgovor s njim, kako su obojica naveli u svom iskazu. Na postavljeno pitanje da li je tužitelj nakon što ga je obavijestio o naplati tražio od njega da mu isplati taj iznos, tuženik je odgovorio da nije, ljutito se digao sa sastanka i otišao.

16. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka kako međusobno tako i sa iskazom stranaka nedvojbeno je utvrđeno da isti nemaju neposrednih saznanja o plaćanju troškova zastupanja tužitelja od strane tuženika, odnosno da nisu bili prisutni prilikom eventualnih razgovora u pogledu naplate.

16.1. Iskaze svjedoka SE, HE i PE sud cijeni istinitim, ali nebitnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Iskazi istih samo govore u prilog navoda iz iskaza stranaka, odnosno o činjenici dugogodišnje poslovne suradnje što nije niti sporno.

16.2. U konkretnom slučaju, po stavu ovog suda, tuženik je kao punomoćnik tužitelja naplatio parnični trošak dosuđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Bujama u skladu i temeljem dogovorom sa tužiteljem.

16.3. Tužitelj u svom iskazu nije osporio da ga tuženik nije zastupao u navedenom parničnom postupku temeljem koje je i dosuđen mu trošak, a navod istog da je platio trošak i da račun "ima doma" je nedokazan pa samim time i neosnovan. Da je tužitelj platio tuženiku troškove zastupanja temeljem ispostavljenog računa sasvim sigurno isti bi dostavio u privitku tužbe ili tijekom trajanja ovog parničnog postupka. Očito je da tužitelj nije platio troškove zastupanja tuženiku kao punomoćniku-odvjetniku pa je sasvim logično i životno da je tuženik naplatio svoje potraživanje temeljem punomoći kao punomoćnik koju je imao od strane tužitelja. Pri tome valja istaći da u parnični trošak spadaju i radnje zastupanja stranke poduzete po punomoćniku-odvjetniku. Nije niti životno, a niti logično pa niti uobičajeno da bi tuženik kao profesionalac tužitelja zastupao besplatno pa čak niti na ime dugogodišnje poslovne suradnje. Sud iskaz tužitelja cijeni neistinitim i manipulativnim. Dovodeći u vezu iskaz tužitelja sa svim pokrenutim postupcima protiv tuženika i to kaznenim i disciplinskim očito je da je tužitelj svim dopuštenim zakonskim sredstvima pokušao nanijeti štetu tuženiku i diskreditirati ga i kao čovjeka i kao profesionalca. Da je tomu tako govore u prilog i dostavljene Viber poruke. Tužitelj je očito izbjegavao tuženika, nije odgovarao na pozive, niti na poruke da bi potom napisao poruku na listu 35-46 lista koja je napisana isključivo za potrebe ovog postupka i eventualnog uspjeha u istom. Činjenica, a kako je tužitelj naveo u svom iskazu da mu je otkazao punomoć za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Bujama poslije saznanja o protupravnoj naplati govori u prilog utvrđenja suda da je između istih postojao dogovor o naplati temeljem dugogodišnje poslovne suradnje na način da će se tuženik naplatiti od dosuđenog mu parničnog troška, da je tužitelj potpisao punomoć za naplatu troškova postupka, a ne u prilog eventualnog nezadovoljstva u zastupanju i iz tog razloga opoziva punomoći. Tužitelj je opozvao punomoć tuženiku isključivo iz razloga kako bi isti sam mogao naplatiti dosuđen trošak i time steći nepripadnu imovinsku korist. Iskaz tužitelja sud cijeni istinitim, životnim i logičnim te ga je kao takvog i prihvatio.

17. Slijedom svega navedenog u konkretnom slučaju ne radi se o primjeni odredbe čl.1111 ZOO-a pa je valjalo odbiti tužitelja s postavljenim tužbenim zahtjevom i odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

19.1. Trošak tuženika sastoji se od troška sastava jednog podneska po tbr.8 toč.1 (10.9.2021.) od 250 bodova i troška sastava jednog podneska po tbr.8 toč.4 (11.5.2023.) od 25 bodova i troška pristupa na jedno ročišta po tbr.9 toč.1 (10.5.2022.) od 250 bodova, odnosno sveukupno 525 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 1.050,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 262,50 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 1.312,50 eur.

19.2. Valja istaći da je tuženiku dosuđen trošak samo za radnje za koje je bio zastupan po punomoćniku odvjetniku.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. siječnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 251,52 eur i na presudu u iznosu od 251,52 eur

2. Tuženiku