Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Delnicama
Izdvojena lokacija u Vrbovskom
Ivana Gorana Kovačića 20a
Poslovni broj P-1322/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Vidmar, odvjetnici iz Delnica, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Luki Maroku, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave 9. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti tuženika te objave 20. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, protiv tužitelja KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], izvršena putem Financijske agencije po osnovi zadužnice ovjerene pod posl. br. OV-165/2007 od strane javnog bilježnika Nikole Mihelčića 12. siječnja 2007. godine te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu tuženika s naslova glavnice i prouzročenih troškova provedbe kod Financijske agencije isplati tužitelju, sve uvećano za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima ( NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 ), a u svezi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, tekuće od dana neutemeljene zapljene svakog pojedinog iznosa, pa do isplate, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, da nadoknadi tužitelju KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.191,46 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima ( NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 ), a u svezi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima od 20. siječnja 2025., pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama posl.br. Ovr-999/2024-5 od 20. kolovoza 2024. kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa kod Financijske agencije na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Nikole Mihelčića iz Delnica broj OV-165/2007 od 12. siječnja 2007. iz razloga iz kojih je izjavio žalbu. Dana 12. siječnja 2007. otac ovršenika DT da je običnom zadužnicom učinio nespornim u odnosu na njega potraživanje Erste bank d.d. sukladno Ugovoru o dugoročnom kreditu od 12. siječnja 2007. u iznosu glavnice 39.500,00 EUR sa kamatom i drugim tražbinama iz Ugovora. Zadužnicom da je dao suglasnost da se radi naplate cjelokupne tražbine zaplijene njegovi računi, te da se novac s tih računa isplaćuje vjerovniku na njegov račun sve do potpune naplate tražbine. Naknadno je Ugovorom o ustupu tražbine banka svoje potraživanje prenijela na tuženika koji je 26. travnja 2003. financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem citirane zadužnice u odnosu na ovdje tužitelja, obzirom da je izdavatelj zadužnice, njegov otac umro. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da nije izdavatelj zadužnice, a također i prigovor zastare obzirom da zadužnica datira iz 2007., pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev uz naknadnu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tužitelj jedini nasljednik pok. oca izdavatelja zadužnice, te zbog toga tuženik nije morao pokretati parnični postupak radi isplate i dokazivati da njegova tražbina premašuje vrijednost imovine ostavitelja. U odnosu na prigovor zastare tuženik ističe da je banka otkazala Ugovor o kreditu 24. kolovoza 2012., te da je nakon toga pokrenula ovrhu koja se je vodila kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu (pogrešno u odgovoru na tužbu se navodi da se je vodila kod Općinskog suda u Rijeci, pod posl.br. Ovr-448/2015). U tom postupku obzirom da se nekretnine nisu uspjele prodati da je obustavljen postupak, slijedom čega je zastara ponovno počela teći, te je nastavno pokrenut ovršni postupak kod Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. Ovr-620/2020, koji postupak je i nadalje u tijeku.
3. U tijeku postupak sud je proveo dokaz uvidom u Izjavu – običnu zadužnicu DT od 12. siječnja 2007., Zahtjev tuženika za izravnu naplatu, zaključak i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama pos.br. Ovr-999/2024 od 20. kolovoza 2024., Zahtjev tuženika za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivanke Antić posl.br. O-506/09-4 od 7. kolovoza 2012., povratnicu, Ugovor o dugoročnom kreditu zaključen između DT i Erste bank d.d. od 12. siječnja 2007., Ugovor o solidarnom jamstvu zaključen između istih stranaka 12. siječnja 2007., Ugovor o ustupu tražbine Erste bank d.d. tuženiku od 27. siječnja 2017., Izjava o Dodatku 1 Izjavi o prijenosu prava iz ovršnih isprava od 7. lipnja 2018., otkaz kredita Erste bank d.d. od 24. kolovoza 2012., prijedlog za ovrhu podnesen Općinskom sudu u Ogulinu pod posl.br. Ovr-230/2014, rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu o obustavi ovrhe posl.br. Ovr-448/2015-22 od 16. studenog 2015., ovosudne spise posl.br. Ovr- 448/2015 i Ovr-620/2020.
4.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Iz Izjave – obične zadužnice DT od 12. siječnja 2007. razvidno je da je na istoj ovjeren potpis izdavatelja, te ova Izjava – obična zadužnica nije solemnizirana po javnom bilježniku.
6. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) u kojoj se propisuje zastarni rok u trajanju od pet godina, odnosno opći zastarni rok, jer zadužnica nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana). Za tražbine iz zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika primjenjuje se zastarni rok od 10 godina iz čl. 233 ZOO-a, kako to proizlazi iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa sjednice održane 19. studenog 2018.
7. Tužitelj je u parnicu upućen nakon što je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem obične zadužnice, te između ostalog tvrdi da je potraživanje tužitelja iz postupka izravne naplate u zastari, obzirom da tuženik niti, njegov pravni prednik Erste bank d.d. nikada nisu podnijeli zahtjev za izravnu naplatu tražbine temeljem citirane zadužnice.
8. Početak tijeka zastare ne računa se od dana izdavanja zadužnice, već od dana dospijeća tražbine iz Ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju temeljem otkaza kredita pravnog prednika tuženika Erste bank d.d. od 24. kolovoza 2012. upravo od toga dana započinje teći zastara za naplatu tražbine temeljem zadužnice, jer tek od tada ovrhovoditelj ima pravo tražiti ispunjenje tražbine obzirom na neuredno izvršenje obveze dužnika iz zaključenog Ugovora o kreditu.
9. Sukladno odredbi čl. 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a kako tražbina vjerovnika, ovdje tuženika proizlazi iz Ugovora o kreditu osiguranom instrumentom plaćanja običnom zadužnicom, svaka radnja vjerovnika u smislu naplate njegove tražbine dovodi do prekida tijeka zastare. Iz ovršnih postupaka razvidno je da su isti vođeni radi ovrhe na nekretninama, a ne povodom naplate potraživanja iz obične zadužnice koju je izdao pravni prednik tužitelja. Tuženik je bio dužan dokazati u postupku da je aktivirao zadužnicu nakon otkaza Ugovora o kreditu, a kako to nije učinio osnovano se tužitelj poziva na zastaru, obzirom da je početak tijeka zastare bio 24. kolovoza 2012., a tuženik je 26. travnja 2023. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja, dakle po proteku roka od pet godina iz čl. 225 ZOO-a. Osnovano stoga ističe tužitelj prigovor zastare te se tuženik više ne može naplatiti iz ovog instrumenta osiguranja, već eventualno svoje potraživanje može ostvariti na neki drugi način. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki 1. izreke.
10. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na zastupanje odvjetnika i sudske pristojbe. Trošak odvjetnika čine sastav žalbe nakon proteka roka u iznosu od 500,00 EUR i PDV 125,00 EUR, te sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR i PDV 125,00 EUR, pristup odvjetnika na da ročišta u iznosu od po 500,00 EUR i sastav podneska kojim tužitelj odgovara na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 220,73 EUR i na presudu u istom iznosu, tako da je ukupno tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.191,46EUR sa zateznom kamatom od presuđenja 20. siječnja 2025. temeljem odredbe čl. 29 ZOO-a.
U Vrbovskom 20. siječnja 2025.
S u d a c
Denis Putić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja, uz pristojbu na presudu
Pun. tuženika
