Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-eu-2/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupan po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv protustranke SI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi izdavanja europskog naloga za blokadu računa, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Ovr-eu-4/2024-4 od 4. srpnja 2024., dana 20. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Obija se žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Ovr-eu-4/2024-4 od 4. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačen je zahtjev predlagatelja za izdavanje europskog naloga za blokadu računa podnesen temeljem Uredbe (EU) br. 655/2014 od 15. svibnja 2014. o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje Uredba (EU) br. 655/2014).

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi predlagatelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ), a temeljem odredbe članka 21. stavak 1. Uredbe (EU) br. 655/2014 te predlaže da se pobijano rješenje preinači i donese europski nalog za blokadu računa.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je predlagatelj 28.5.2024. podnio prvostupanjskom sudu zahtjev za izdavanje europskog naloga za blokadu računa radi osiguranja namirenja tražbine prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, posl.br. Ovrv-62/14 od 7.2.2014. U zahtjevu kao razloge hitne potrebe za nalogom za blokadu te stvarne opasnosti da će bez takve mjere naknadno izvršenje tražbine prema dužniku biti spriječeno ili znatno otežano u smislu članka 7. stavk 1. Uredbe (EU) br. 655/2014, predlagatelj navodi da se više nikako ne može naplatiti u Republici Hrvatskoj jer da dužnik već 6 godina nije platio ništa od dugovanog iznosa te da postoji opasnost od zastare.

4.1. Odlučujući o zahtjevu predlagatelja prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da se glede vremenskog razdoblja primjene Uredbe (EU) br. 655/2014 treba analogno primijeniti tumačenje Europskog suda pravde koje se odnosi i na Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 (Brussels I) u predmetu C-514/10, odnosno pravno shvaćanje da se Uredba primjenjuje samo ako je u trenutku donošenja odluke bila na snazi u državi članici podrijetla, kao i u zamoljenoj državi članici, što da u konkretnom predmetu nije slučaj obzirom da je citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno prije stupanja na snagu Uredbe temeljem koje se zahtjeva izdavanje europskog naloga za blokadu računa. Iz navedenog razloga odbacuje zahtjev kao nedopušten.

5. U donošenju pobijanog rješenja nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka propisane člankom 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.

5.1. Osnovano žalitelj navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je donijeti identičnu odluku.

6. U pravu je žalitelj kada navodi da je primjenjiva Uredba (EU) br. 655/2014 u odnosu i na one odluke koje su donijete prije njezine primjene određene člankom 54. stavak 2. (18. siječnja 2017.), posljedično čemu se ne može analogno primijeniti tumačenje Europskog suda pravde kako to čini prvostupanjski sud obzirom da sama Uredba ne sadržava odredbu o vremenskom ograničenju njezine primjene.

7. Međutim, cilj ove Uredbe (EU) br. 655/2012 u smislu članka 1., je uspostava postupka Unije za zaštitnu mjeru koja vjerovniku omogućuje ishođenje naloga za blokadu kojim se sprečava ugrožavanje naknadnog izvršenja tražbine vjerovnika putem prijenosa ili povlačenja sredstava u posjedu dužnika na bankovnom računu unutar Unije. U preambuli Uredbe pod točkom (6) se navodi da bi postupak utvrđen ovom Uredbom trebao služiti kao dodatno i fakultativno sredstvo za vjerovnika koji je i dalje slobodan iskoristiti bilo koji drugi postupak za dobivanje istovrsne mjere u okviru nacionalnog prava, dok pod točkom (7) vjerovnik bi trebao moći dobiti zaštitnu mjeru u obliku europskog naloga za blokadu računa („nalog za blokadu” ili „nalog”) koji sprječava prijenos ili povlačenje sredstava koje drži njegov dužnik na bankovnom računu u nekoj državi članici ako postoji opasnost da, bez takve mjere, naknadno izvršenje njegove tražbine prema dužniku bude spriječeno ili znatno otežano.

7.1. Nadalje, u točki 11. preambule Uredbe navodi se da bi postupak za nalog za blokadu trebao biti dostupan vjerovniku koji želi osigurati izvršenje kasnije presude o meritumu stvari prije pokretanja postupka o meritumu stvari i u bilo kojoj fazi tijekom takvog postupka. Postupak bi trebao biti dostupan vjerovniku koji je već ishodio presudu, sudsku nagodbu ili vjerodostojnu ispravu kojima se od dužnika zahtijeva isplata tražbine vjerovnika. S druge strane, (14) uvjetima za izdavanje naloga za blokadu trebala bi se postići odgovarajuća ravnoteža između interesa vjerovnika da ishodi nalog i interesa dužnika da spriječi zlouporabu naloga.

8. Odredbom članka 7. Uredbe propisani su uvjeti za izdavanje naloga za blokadu, pa prema točki 1. Sud izdaje nalog za blokadu kada je vjerovnik podnio dovoljno dokaza da sud uvjeri da postoji hitna potreba za zaštitnom mjerom u obliku naloga za blokadu jer postoji stvarna opasnost da će bez takve mjere naknadno izvršenje vjerovnikove tražbine prema dužniku biti spriječeno ili znatno otežano.

8.1. Također je odredbom članka 48. propisano da ova Uredba ne dovodi u pitanje, među ostalima, Uredbu (EU) br. 1215/2112.

9. Imajući u vidu prednje iznijeto kao i pravno shvaćanje suda Europske unije izraženo u predmetima Pula Parking d.o.o. C-267/19, C-323/19 i C-551/15, prema kojem rješenja koja su donesena u tim postupcima od strane javnih bilježnika u okviru ovršnih postupaka, nije donio sud u smislu te uredbe te se ne mogu kvalificirati "sudskom odlukom" pa time se ne mogu priznati i ovršiti u drugoj državi članici na temelju Uredbe (EU) br. 1215/2012, i to neovisno o kriteriju državljanstva stranaka, upućuje na zaključak da isprava radi čijeg naknadnog izvršenja predlagatelj traži izdavanje naloga za blokadu računa uopće nije moguće ovršiti u državi članici izvršenja, odnosno u konkretnome Saveznoj Republici Njemačkoj.

10. Slijedom navedenoga, zahtjev predlagatelja ukazuje se nedvojbeno neprihvatljivim u konkretnom slučaju jer nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje naloga za blokadu računa budući da predlagatelj ne raspolaže odlukom o tražbini koja bi bila podobna za naknadno izvršenje vjerovnikove tražbine prema dužniku obzirom da rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave izdane od javnog bilježnika nije moguće priznati i ovršiti u drugoj državi članici.

11. Stoga je žalbu predlagatelja kao neosnovanu valjalo odbiti i pobijano rješenje potvrditi pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković