REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1057/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, trg N. Š. Zrinskog 17/II, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava, Zagreb, Prilaz Tomislava Špoljara br. 2, OIB: 31982620821, koje zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DP, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Mate Kačana, odvjetnika, te presude javno objavljene 20. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I/ Nalaže se tuženiku CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE DUBRAVA, OIB: 31982620821, Prilaz Tomislava Špoljara 2 Zagreb, isplatiti tužiteljici RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime razlike plaće bruto iznos od 7.698,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:
– iznos od 74,12 EUR od 16.8.2019. pa do isplate
– iznos od 74,05 EUR od 16.9.2019. pa do isplate
– iznos od 161,74 EUR od 16.10.2019. pa do isplate
– iznos od 156,92 EUR od 16.11.2019. pa do isplate
– iznos od 163,53 EUR od 16.12.2019. pa do isplate
– iznos od 151,13 EUR od 16.1.2020. pa do isplate
– iznos od 159,96 EUR od 16.2.2020. pa do isplate
– iznos od 164,77 EUR od 16.3.2020. pa do isplate
– iznos od 155,05 EUR od 16.4.2020. pa do isplate
– iznos od 154,87 EUR od 16.5.2020. pa do isplate
– iznos od 154,74 EUR od 16.6.2020. pa do isplate
– iznos od 154,87 EUR od 16.7.2020. pa do isplate
– iznos od 154,83 EUR od 16.8.2020. pa do isplate
– iznos od 154,74 EUR od 16.9.2020. pa do isplate
– iznos od 161,03 EUR od 16.10.2020. pa do isplate
– iznos od 156,63 EUR od 16.11.2020. pa do isplate
– iznos od 163,03 EUR od 16.12.2020. pa do isplate
– iznos od 154,83 EUR od 16.1.2021. pa do isplate
– iznos od 160,99 EUR od 16.2.2021. pa do isplate
– iznos od 161,18 EUR od 16.3.2021. pa do isplate
– iznos od 165,56 EUR od 16.4.2021. pa do isplate
– iznos od 161,88 EUR od 16.5.2021. pa do isplate
– iznos od 161,88 EUR od 16.6.2021. pa do isplate
– iznos od 161,88 EUR od 16.7.2021. pa do isplate
– iznos od 161,88 EUR od 16.8.2021. pa do isplate
– iznos od 161,88 EUR od 16.9.2021. pa do isplate
– iznos od 161,88 EUR od 16.10.2021. pa do isplate
– iznos od 171,52 EUR od 16.11.2021. pa do isplate
– iznos od 161,88 EUR od 16.12.2021. pa do isplate
– iznos od 162,79 EUR od 16.1.2022. pa do isplate
– iznos od 162,84 EUR od 16.2.2022. pa do isplate
– iznos od 164,85 EUR od 16.3.2022. pa do isplate
– iznos od 165,43 EUR od 16.4.2022. pa do isplate
– iznos od 165,45 EUR od 16.5.2022. pa do isplate
– iznos od 169,12 EUR od 16.6.2022. pa do isplate
– iznos od 169,12 EUR od 16.7.2022. pa do isplate
– iznos od 169,24 EUR od 16.8.2022. pa do isplate
– iznos od 169,97 EUR od 16.9.2022. pa do isplate
– iznos od 175,61 EUR od 16.10.2022. pa do isplate
– iznos od 191,96 EUR od 16.11.2022. pa do isplate
– iznos od 197,50 EUR od 16.12.2022. pa do isplate
– iznos od 201,59 EUR od 16.1.2023. pa do isplate
– iznos od 190,84 EUR od 16.2.2023. pa do isplate
– iznos od 192,46 EUR od 16.3.2023. pa do isplate
– iznos od 198,84 EUR od 16.4.2023. pa do isplate
– iznos od 192,87 EUR od 16.5.2023. pa do isplate
– iznos od 194,62 EUR od 16.6.2023. pa do isplate
u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 01.08.2022. navodi, da je zaposlenik tuženika, te, da potražuje isplatu razlike plaće kako je to detaljno opisano u tužbi od 31.07.2023. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku, da tužitelju na ime razlike plaće za razdoblje od siječnja 2018. do lipnja 2022. isplati bruto iznos od sa zateznim kamatama tekućim na svaki dospjeli mjesečni iznos razlike plaće počevši od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate. Tužitelj potražuje, i trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja, pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe, da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tuženik opreza radi ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, te ističe da u pogledu pravnih izvora na koje se poziva tužitelj ne radi o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, te tužitelj nema pravo potraživati prava iz Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od dana 23. studenog 2006.g., kao i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009.g. Nadalje, tuženik ističe da se tužitelj pogrešno poziva na Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 7/11), prvenstveno iz razloga što je tuženik javna ustanova socijalne skrbi, a ne srednjoškolska ustanova te je isti osnovan temeljem Zakona o ustanovama i Zakona o socijalnoj skrbi, što proizlazi iz Statuta tuženika (članak 4.). Osnivačka prava nad tuženikom ima Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Kako je nesporno da je tuženik ustanova socijalne skrbi, potpuno je jasno da se na zaposlenike istog, pa tako i na tužitelja, primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (NN 7/11 , NN 42/14), a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama kako to pogrešno smatra tužitelj, a sve kako je to detaljno obrazloženo u odgovoru na tužbu. Slijedom iznesenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih parničnih troškova tuženiku.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Aneks I. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, isplatne liste, proveo je financijsko vještačenje po vještakinji Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o., izvršio je uvid u Sporazum o izmjenama i dopunama Sporazuma o dodatku na plaću zaposlenima u osnovnoškolskom i srednjoškolskim ustanovama te ustanovama u znanosti i visokom obrazovanju, kao i u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime dodataka na plaću.
6. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 05.02.2019. sud je utvrdio da je tužitelj sklopio s tuženikom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta nastavnice predmetne nastave. U čl. 9 i 10 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme navedeno je da će poslodavac radniku obračunavati osnovnu plaću sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti u javnim službama na način da osnovicu umnožava s pripadajućim koeficijentom. Osnovna plaća uvećat će se s osnova uvjeta rada sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi. U slučaju izmjene propisa koji regulira uvećanje plaće s osnova uvjeta rada primjenjivat će se izravno taj propis.
7. Uvidom u Izvadak iz sudskog registra za tuženika sud je utvrdio, da je pravni oblik tuženika ustanova kojoj je jedini osnivač Republika Hrvatska, a registrirane djelatnosti su: socijalna usluga savjetovanja, i pomaganja, socijalna usluga psihosocijalne podrške, socijalna usluga rane intervencije, socijalna usluga pomoći pri uključivanju u programe odgoja, i redovitog obrazovanja (integracija), socijalna usluga boravka, socijalna usluga smještaja, socijalna usluga organiziranog stanovanja, djelatnost srednjeg odgoja, i obrazovanja učenika po primjerenim programima obrazovanja, program osnovnoškolskog obrazovanja od 1. do 5. razreda, i program stjecanja kompetencija, i sposobnosti svakodnevnog životnog rada. Navedeni centar je osnovan 15.07.1996. godine.
8. Uvidom u obavijest Državnog zavoda za statistiku od 15. prosinca 2022. sud je utvrdio, da je temeljem čl. 5. st. 1. i 2. i čl. 7. Zakona o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NN 98/94), Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava iz Zagreba, Prilaz Tomislava Špoljara 2, razvrstan u djelatnosti socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe, i osobe sa invaliditetom.
9. Među strankama je sporno, je li zbog činjenice, da tuženik između ostalih svojih djelatnosti socijalne skrbi, i djelatnosti srednjoškolskog obrazovanja, i time što se nalazi na popisu srednjih škola, ispunjava pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/17) koji u sebi sadržava odredbu, da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti zaključen između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Nezavisnog sindikata zaposlenih u školama Hrvatske, Sindikata Učitelja i Vlade RH 25.11.2006. sadržajno predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, i primjenjuje se na način i u rokovima određenim istim, ili se na tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi (Narodne novine 61/18). Tužitelj tvrdi, da se u konkretnom slučaju moraju primijeniti odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, dok tuženik tvrdi, da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu tog Kolektivnog ugovora na konkretan slučaj, već, da se primjenjuju odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi, jer bez obzira što tuženik obavlja djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, isti je u službenoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi.
10. Tužitelj svoje potraživanje temelji na Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama u kojem se navodi, da Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju, i znanosti od 25.11.2006. sadržajno predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora. Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Sindikat hrvatskih učitelja s jedne strane i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske s druge strane, sklopili su 25. studenog 2006. Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, kojim Sporazumom su u članku 3. sporazumne strane ugovorile kako će se prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice, osnovna plaća uvećati s dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: - od dana 01. kolovoza 2007. godine: 2,0%, - od dana 01. srpnja 2008. godine : 2,1 %, - od dana 01. srpnja 2009. godine: 2,2%, - od dana 01. srpnja 2010. godine : 2,2% , - od dana 01. srpnja 2011. godine: 2,2% , - od dana 01. srpnja 2012. godine: 2,3%. Navedena uvećanja obračunavaju se na način da se gore ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uračunati dodatak iz prethodnih godina. Isti Sporazum u čl. 2. navodi da je dana 23. studeni 2006.g. zaključen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama te da se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti prilikom obračunavanja plaće uz povećanje osnovice osnovna plaća uvećati za dodatke kako je prethodno opisano. Dokumentacijom u spisu se navodi da je primjena gore navedene odredbe Sporazuma odgođena je do 31. prosinca 2013., a sukladno Dodatku Sporazumu od 13. svibnja 2009. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., kojom se utvrđuje sadržaj izmjene i dopuna Dodatka Sporazuma te vjerodostojnim tumačenjem izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih Arbitražom od 7. prosinca 2011. Članak 203. st. 8. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) propisuje, da u slučaju spora o primjeni Kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.
11. Imajući u vidu pravno shvaćanje iznijeto u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 1763/10-2 od 13.11.2013., na obračun plaće tužitelja ne primjenjuje se Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, i pripadajući Sporazumi o dodacima, na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika-poslodavca tužitelja prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi sa primjenom Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi.
12. Bez obzira što tuženik obavlja i djelatnost obrazovanja, nisu ispunjene pretpostavke za primjenu Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama i pripadajućih Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, jer je djelatnost tuženika-poslodavca tužitelja prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti svrstana u djelatnost socijalne skrbi na koju se primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi .U konkretnom slučaju radi se o sporu o primjeni Kolektivnog ugovora, a ne povoljnijeg prava, što tijekom postupka tvrdi tužitelj. 13. Članom 194. Zakona o radu propisano je, da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, te sve osobe koje su u vrijeme Kolektivnog ugovora bile, ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila Kolektivni ugovor. U kolektivnom ugovoru se mora naznačiti razina njegove primjene, odnosno radi li se o razini pojedinog poslodavca, ili razini grane, ili djelatnosti (granski kolektivni ugovor). U slučaju kolektivnih ugovora sklopljenih na razini poduzeća (ili drugog oblika pravne osobe) pravna pravila kojima se uređuju pitanja iz radnih odnosa odnosno prava radnika primjenjuju se na sve radnike zaposlene kod tog poslodavca, neovisno o tome jesu li članovi sindikata, ili ne. Poslodavac koji je sklopio Kolektivni ugovor dužan ga je primjenjivati oprema svim radnicima koji su kod njega zaposleni, jer bi u suprotnom kršio načelo zabrane diskriminacije. Kolektivni ugovori sklopljeni na razini sektora, ili grane djelatnosti (npr. graditeljstvo, turizam) obvezuju samo poslodavce koji su članovi udruge poslodavaca koja je potpisala Ugovor. Poslodavci članovi udruge koja je potpisala granski kolektivni ugovor dužne su ga primjenjivati u odnosu na sve radnike koje zapošljavaju. Institut proširene primjene Kolektivnog ugovora reguliran je člankom 203. ZR/14. Ministar nadležan za pitanja rada može na prijedlog svih potpisnica proširiti njegovu primjenu na sve poslodavce u određenoj grani djelatnosti bez obzira na članstvo u udruzi poslodavaca koja je potpisala ugovor, ili ne. U tom slučaju svi poslodavci u grani djelatnosti obvezni su primjenjivati odredbe granskog kolektivnog ugovora na sve radnike koje zapošljavaju. Pretpostavka za proširenje primjene jest postojanje javnog interesa. O proširenju Kolektivnog ugovora odlučuje ministar na temelju podataka o broju, i strukturi poslodavaca, i radnika u sektoru, i razini materijalnih prava radnika, te nakon savjetovanja s predstavnicima poslodavca na koje se Ugovor proširuje.
14. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, jer tuženik kao poslodavac nije dužan u slučaju spora primjenjivati dva, ili više kolektivnih ugovora, obzirom na odredbu čl. 203. st. 8. ZR kojom je propisano, da se u slučaju spora primjenjuje onaj Kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je prema službenoj statističkoj klasifikaciji razvrstan poslodavac.
Prema službenoj statističkoj klasifikaciji ovdje tuženik je razvrstan u djelatnost socijalne skrbi sa smještajem za starije osobe, i osobe s invaliditetom. primjenjujući čl. 203. st. 8 ZR., u konkretnom slučaju treba primijeniti Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, a ne Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, i njemu pripadajuće sporazume, i dodatke.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. te čl. 155. st. 1 ZPP-a te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 148/09, 142/12), a prema vrijednosti predmeta spora.
Tako je tuženiku primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT priznat trošak zastupanja po punomoćniku za zastupanje na ročištu 05.03.2024., 11.11.2024. sve po 100 bodova, sastav podneska od 13.10.2023. i 10.06.2023, 11.11.2024.,sve po 100 bodova, ukupno 500 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 1.000,00 eura , na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a , sveukupno 1.250,00 eura.
16. Tuženiku je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak. U Zagrebu 20. siječnja 2025.
Sutkinja:
Vesna Horvath
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, u pet istovjetnih primjeraka.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku