Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5211/2019-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dejan Uljarević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koje zastupa predsjednik Uprave ET, a njega punomoćnica Maja Čuljak, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika Dejana Uljarevića, odvjetnika te zamjenice punomoćnice tuženika Jasminke Houške, odvjetnice, 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je nepoštena, ništava i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010594686 od 16.06.2005., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, kojom je određena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom Banke i to u dijelu koji glasi: '' Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,20% (slovima: pet cijelih dvadeset posto) godišnje.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, isplatiti tužiteljici UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 419,29 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

1,98 Eura od 31.08.2007. pa sve do isplate,

1,98 Eura od 31.09.2007. pa sve do isplate,

1,98 Eura od 31.10.2007. pa sve do isplate,

1,98 Eura od 31.11.2007. pa sve do isplate,

1.98 Eura od 31.12.2007. pa sve do isplate,

1.98 Eura od 31.01.2008. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 29.02.2008. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.03.2007. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.04.2007. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.05.2007. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.06.2007. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.07.2007. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.08.2008. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.09.2008. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.10.2008. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.11.2008. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.12.2008. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.01.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 28.02.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.03.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.04.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.05.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 20.06.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.07.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.08.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.09.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.10.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.11.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.12.2009. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.01.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 28.02.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.03.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.04.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.05.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.06.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.07.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.08.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 30.09.2010. pa sve do isplate,

7,49 Eura od 31.10.2010. pa sve do isplate,

5,80 Eura od 30.11.2010. pa sve do isplate,

5,80 Eura od 31.12.2010. pa sve do isplate,

5,80 Eura od 31.01.2011. pa sve do isplate,

5,80 Eura od 28.02.2011. pa sve do isplate,

5,80 Eura od 31.03.2011. pa sve do isplate,

5,80 Eura od 30.04.2011. pa sve do isplate,

4,72 Eura od 31.05.2011. pa sve do isplate,

4,72 Eura od 30.06.2011. pa sve do isplate,

4,72 Eura od 31.07.2011. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 31.08.2011. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 30.09.2011. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 31.10.2011. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 30.11.2011. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 31.12.2011. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 31.01.2012. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 28.02.2012. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 31.03.2012. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 30.04.2012. pa sve do isplate,

3.70 Eura od 31.05.2012. pa sve do isplate,

3,70 Eura od 30.06.2012. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.07.2012. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.08.2012. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 30.09.2012. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.10.2012. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 30.11.2012. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.12.2012. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.01.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 28.02.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.03.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 30.04.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.05.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 30.06.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.07.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.08.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 30.09.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.10.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 30.11.2013. pa sve do isplate,

3,86 Eura od 31.12.2013. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.01.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 28.02.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.03.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 30.04.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.05.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 30.06.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.07.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.08.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 30.09.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.10.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 30.11.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.12.2014. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.01.2015. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 28.02.2015. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.03.2015. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 30.04.2015. pa sve do isplate,

0,06 Eura od 31.05.2015. pa sve do isplate,

0,03 Eura od 13.08.2015. pa sve do isplate,

i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. na temelju čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, naknaditi tužiteljici UT iz [adresa], S. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 1.388,51 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 10. lipnja 2019. tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da su 16.6.2005. sklopili Ugovor o kreditu, broj 9010594686, kojim se tuženik kao kreditor, obvezuje tužiteljici kao korisnici kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 30.800,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita. Tuženik je u čl. 4. unaprijed formuliranog Ugovora naveo visinu kamatne stope na kredit u otplati u iznosu od 5,20% godišnje, iskazavši da je ista promjenjiva, sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, odnosno da o tome odlučuje jedino i isključivo tuženik jednostranom odlukom bez navođenja parametara na temelju kojih će se ona mijenjati. Tuženik kao kreditor nije s tužiteljicom kao korisnicom kredita pojedinačno pregovarao o promjenjivosti kamatne stope ni ugovarao egzaktne parametre ni metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužiteljice. Navedenim ponašanjem tuženik je postupio suprotno odredbama ZZP-a protivno načelu savjesnosti i poštenja, načelu zabrane prouzročenja štete te odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.1. U konkretnom slučaju određena je jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora (5,20%), tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, dok način promjene kamatne stope, koji je prepušten u potpunosti volje druge ugovorne strane, banke, nije jasna, nije određena, niti je odrediva, stoga je ta odredba ništetna, pa se ima smatrati da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke. Temeljem Plana otplate po Ugovoru o kreditu broj 9010594686, izdanog od strane samog tuženika, vidljivo je da je tuženik mijenjao kamatnu stopu temeljem jednostrano donesenih odluka o primjeni kamatne stope na način da je 31.7.2005. tuženik primjenjivao kamatnu stopu od 5,20%, kako je ugovoreno Ugovorom o kreditu, kada je mjesečna rata tužiteljice iznosila 320,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, a nakon što je tuženik ugovorenu kamatnu stopu svojevoljno mijenjao jednostranim odlukama povećavali su se i mjesečni anuiteti koje je tužiteljica morala plaćati.

1.2. Dalje tužiteljica ukazuje na postupak zbog zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača te da je u presudi posl.br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., odlučujući o žalbama banaka, Visoki trgovački sud potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12, a kojom se utvrđuje da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i interese tužiteljice, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika. Navedena presuda, kao i ništetnost odredaba o tako promjenjivoj kamatnoj stopi, potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revt-249/14-2 od 9.4.2015. Unošenjem neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope u ugovore o kreditu, a na način kako su to radile banke, suprotno načelima obveznog prava, korisnik kredita, ovdje tužiteljica, dovedena je u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika kao trgovca obzirom je formulacija ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu bila takva da je tužiteljica jedino na dan zaključenja ugovora znala kolika je visina kamatne stope, dok nije nikako mogla ocijeniti kako i u kojem smjeru će se kamatna stopa tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati. Tako ugovorena kamatna stopa nije bila ni određena, a ni odrediva.

1.3. Nepoštena odredba ništetna je od početka, što znači da je tuženik temeljem čl. 324. st. 1. u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti tužiteljici sve ono što je od nje primio uslijed primjene čl. 4. Ugovora o kreditu, odnosno dužan je vratiti razliku anuiteta koja je nastala povećanjem stope redovne kamate. Iznos koji tužiteljica potražuje od tuženika jeste iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim nezakonitim odlukama tuženika o primjeni kamatne stope. Tužiteljica potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata za svaki pojedini iznos od dana kada ga je tuženik stekao pa sve do isplate, temeljem čl. 1115. ZOO-a, obzirom da je tuženik nepošteni stjecatelj, koji je kao banka bio svjestan da je navedena odredba ugovora ništetna od dana sklapanja ugovora, no svejedno je tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje je stavljaju u nepovoljni položaj. Prema konačno specificiranom zahtjevu u podnesku od 6.2.2024. (list 240-243 spisa) traži da se utvrdi ništetnost predmetnih odredbi i isplatu iznosa od 419,29 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, postavljajući istovremeno i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, a sve kako je podrobno navedeno u tom podnesku i izreci presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini. Tuženik smatra da tužiteljici nisu Ugovorom o kreditu broj 9010594686, sklopljen 16.6.2005. i solemniziran kod javnog bilježnika, povrijeđena njena prava kao potrošača, a sve jer tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica-CHF (švicarski franak) te na navedeno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Naglašava da je Ugovor o kreditu sklopljen 16.6.2005. te da je u potpunosti konzumiran i isplaćen 2.9.2015. čime je Ugovor o kreditu prestao otplatom kredita.

2.1. U konkretnom slučaju tužiteljica je, prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu, mogla birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit i koje vrste odabrati za financiranje svojih potreba sukladno vlastitim mogućnostima i potrebama, nakon čega samostalno i slobodno bira i donosi odluku o stupanju u ugovorni odnos kojom prilikom joj je u potpunosti poznato kakvu vrstu kreditnog odnosa ugovara, koja je valuta, koje je vrijeme isplate i otplate, čime je evidentno tužiteljici bilo u cijelosti jasno što znači ugovaranje valutne klauzule kao jednog od osnovnih dijelova i sastojaka ugovora o kreditu. Kako je ugovorna odredba, prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u kunama izračunava na temelju tečaja te valute u odnosu na CHF jasna, lako razumljiva i lako uočljiva, onda ona ne podliježe tumačenju već se primjenjuje onako kako glasi (tako i presuda VSRH, Revt-89/90 od 10.10.2013., presuda i rješenje VSRH, Rev-x 179/09 od 24.10.2012., presuda VSRH Rev-2695/11). Navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja da nije znao i nije bio informiran o mogućnosti promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu, jer je isti bio informiran kako u javnim glasilima, od strane HNB, te od strane zaposlenika tuženika, no donio je odluku unatoč navedenim objavama i drugim ponuđenim opcijama, da sklopi upravo konkretni Ugovor o kreditu.

2.2. Navodi još da je tužiteljica izričito i svojevoljno, te bez prisile pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope koje promjene su se događale uz točno određene kriterije i predviđene metodologije tuženika, o kojoj promjeni je tuženik uredno tužiteljici slao obavijesti i pripadajući otplatni plan. Kamatna stopa se mijenja i mijenjala se isključivo u zakonskim okvirima i sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika, jer je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno Općim uvjetima poslovanja, te se samim time u obzir moraju uzeti svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i na način promijene kamatne stope, a koji su javno dostupni i nisu proizvoljni kriteriji i elementi bilo koje od banaka, već ovise o uvjetima tržišta, troškovima izvora sredstava na domaćem i međunarodnom tržištu novca, ovise o regulatornim troškovima HNB-a, ovise o kreditnom riziku zemlje (CDS) te marži koja uključuje operativne troškove banke i kreditni rizik klijenta. Dakle, radi se o cijeni kredita koja samim time određuje i visinu kamatne stope. Navodi da su stranke odabrale Ugovor o kreditu baš takvog sadržaja koji predviđa promjenjivu kamatnu stopu, te bi se nalog kakav tužiteljica u tužbi predlaže za isplatu imao smatrati predlaganjem promjene ugovornog odnosa na način kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što nije bila volja ugovornih strana, a čime bi se izazvala povreda načela jednake vrijednosti činidaba.

2.3. Tuženik naglašava da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti jer:

-se u konkretnom tužbenom zahtjevu, kako je isti postavljen, ne radi o parnici za naknadu štete, te tužiteljica nema pravnog niti zakonskog osnova pozivati se na pravna utvrđenja na koja se poziva iz predmeta P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu, jer ovaj konkretni spor ne udovoljava zakonskim kriterijima iz čl. 502c Zakona o parničnom postupku niti kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača;

-je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužiteljica pogrešno zaključuje, niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule;

-je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena Ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači, a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom;

-je Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiju istinitost nije dopušteno parničnim postupkom utvrđivati drugačije no kako glasi i kako u ispravi jasno i istinito stoji, jer je ista kao i presuda zakon među strankama;

-tužbeni zahtjev koji je postavljen, se odnosi na Ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF, a iznosi koji su navedeni u petitu tužbenog zahtjeva su postavljeni u kunama, čime isti ne proizlaze iz navedenog Ugovora o kreditu i ovako postavljena tužba i tužbeni zahtjev je u cijelosti nepodoban za odlučivanje;

-je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, pa je očito kako odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije niti ne može biti ništetna, a posebno ne može biti ništetan cijeli ugovor o kreditu;

-u konkretnom slučaju, volja ugovornih strana je bila ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu i nije ostavljen prostor za primjenu drugačije kamatne stope, a kamatna stopa se mijenjala sukladno ugovorenim kriterijima koji su odredivi te su u skladu sa zakonskim odredbama o najvišoj zakonom dopuštenoj stopi ugovorene kamate;

-je jasno ugovorena odredba kojom se banka, ovdje tuženik ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu, a koja odredba nije sama po sebi nepoštena niti je kao takova valjani temeljem za isticanje tužbenog zahtjeva predmetnog sadržaja, već se radi o valjanoj, zakonom dopuštenoj i odredivoj činidbi koja predstavlja pravu volju ugovornih stranaka. Kasnije osporava da bi tužiteljica imala status potrošača. Slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelj uz naknadu troškova parničnog postupka. Tuženik je podneskom od 14.12.2019. i podneskom od 3.3.2020. naveo da ističe prigovor prijeboja, međutim, nije naveo niti u kojem iznosu, a niti je istog obrazložio, pa o navedenom sud nije niti odlučivao.

3. Sud je tijekom postupka proveo po strankama predložene dokaze i to čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na: presliku Ugovora o kreditu broj: 9010594686 (list 6-10 spisa), promet po kreditu (list 11-13 spisa), pregled uplata po kreditu (list 14-16 spisa), otplatnu tablicu (list 17-19 spisa), Analizu i izračun preplaćenih iznosa (list 20-31 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 150-164 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 175-183, 209-210 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 247-248 spisa), a pročitana je i priložena sudska praksa i stručni članci (list 63-85 spisa). Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka JT menađera iz podružnice u Kutini te javnog bilježnika, a koje dokazne prijedloge je sud odbio jer ocjenjuje da se tim dokazima ne bi utvrdilo relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, saslušanjem javnog bilježnika ne bi se potpunije utvrdilo relevantno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari jer nije od značaja postupanje javnog bilježnika u konkretnoj situaciji. Povrh toga, ovaj sud je mišljenja da je potpuno neizvjesno da bi se javni bilježnik i djelatnik banke mogli sjećati konkretnog ugovora i što su točno tužiteljici govorili i objašnjavali prilikom zaključenja ugovora, odnosno solemnizacije istog kad se radi o razdoblju od kojeg je prošlo više od 19 godina te kad se ima na umu činjenica da u obavljanju svog posla kako bankovni službenici tako i javni bilježnici imaju veliki broj stranaka s kojima svakodnevno razgovaraju o raznim poslovima. Navedeno bi, kad se usporedi s poslom prvostupanjskog suca, koji piše ovu presudu, značilo da bi se sudac trebao sjećati svih pojedinosti saslušanja svjedoka i stranaka i sudskih rasprava nakon proteka vremenskog razdoblja od preko 19 godina i uzevši u obzir da svakodnevno ima veliki broj ročišta za sudski raspravu i saslušava niz svjedoka i stranaka u različitim pravnim situacijama. Navedeno je s aspekta prvostupanjskog suda u domeni nemogućeg, unatoč tome što prvostupanjski sudac, nakon izvedenog saslušanja i piše presudu te se tada prisjeti pojedinih radnji u postupku, međutim i u toj situaciji je potpuno sigurno da se nikakvih pojedinosti sudac ne može sjetiti protekom vremena od preko 19 godina. Za takvo bi sjećanje bio potreban kapacitet memorije koji, po mišljenju ovog suda, nadilazi kapacitet ljudskog mozga, uz uvažavanje svih specifičnosti svake pojedine osobe, pa se i u kontekstu izloženog ukazuje nesvrsishodnim izvođenje predloženih saslušanja radi čega je ovaj sud iste odlučio i odbiti te na taj način zaštiti načelo ekonomičnosti postupka i obvezu suda da u razumnom roku odluči o zahtjevu. Ovdje treba navesti i to da je tuženik u odgovoru na tužbu predlagao i saslušanje svjedoka NT, analitičara tuženika na okolnost tumačenja načina donošenja odluke o promjerni kamatne stope, koji dokaz sud također nije izvodio jer analitičar tuženika nije neposredno sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora s tužiteljicom te može imati samo načelna saznanja, ali ne može znati ništa o konkretnom ugovoru i onome što je točno tužiteljici rastumačeno i rečeno.

4. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je konačno specificiran podneskom od 6.2.2024. osnovan.

5. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 12.12.2024. (list 247-248 spisa) navela da joj je kredit bio potreban za renovaciju kuće u kojoj stanuje te da ista nije nikada davana u najam ili zakup kao i da ona nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva. Navela je da joj je u banci rečeno da može birati između kredita u CHF ili euro i da joj je na njen upit u čemu je razlika odgovoreno da je nema, osim što je u CHF manja kamata. Nije se sjećala da bi joj netko rekao da HNB ne štiti CHF kao euro i da bi bilo kakvih razgovara o parametrima na temelju kojih se mijenja kamatna stopa. Navela je da je plaćala anuitete kredita trajnim nalogom i nije se mogla sjetiti koliko su porasli. Iskazala je da je Ugovor prije potpisivanja pročitala i nije se sjećala da je bilo kakvih nejasnoća koje bi joj pojašnjavali. Iskazala je i da je Ugovor dobila u banci na potpis i da je isti bio već pripremljen te da je kod javnog bilježnika samo ovjeren potpis te da ju isti nije upozorio na štetne odredbe kredita u vidu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Tužiteljica je navela da je u periodu od 2005. do 2015. radila kao poljoprivredni inspektor pri Ministarstvu poljoprivrede i u tom periodu nije radila na vodećim, direktorskim funkcijama. Navela je da kuća koja je obnovljena sredstvima kredita nije prodana već i dalje u njoj stanuje.

6. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim jer je iskren, o onome čega se sjećala iz predmetnog pravnog posla, a sud u držanju tužiteljice tijekom davanja iskaza nije uočio postojanje ikakvih naznaka da bi ona nešto prešućivala ili lagala, već upravo suprotno, tužiteljica je bila sigurna u ono što iskazuje, a ono čega se nije sjećala je otvoreno i izjavila. Iz iskaza tužiteljice jasno i nedvojbeno proizlazi potrošačko svojstvo kredita jer je isti zaključila kao fizička osoba za renovaciju stambenog prostora, pa je time suprotna tvrdnja tuženika kao neosnovana u cijelosti otklonjena.

7. Čitanjem preslike Ugovora o kreditu (l-6-10 spisa) sud je utvrdio da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili 16. lipnja 2005. Ugovor o kreditu broj 9010594686 za adaptaciju stambenog objekta na iznos kredita koji odgovara kunskoj protuvrijednosti od 30.800,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 120 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20% godišnje na dan sklapanja Ugovora, a koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana. Dospijeće prve obveze je istekom mjesec dana od dana prijenosa kredita u otplatu, a anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Ugovoreno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanim u valuti, a plativima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan plaćanja.

8. Navedene okolnosti odredaba predmetnog Ugovora nisu sporne među strankama. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, a sporno je da li su te promjene bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koja se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. Nadalje je sporna i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom.

9. U konkretnoj situaciji Ugovor o kreditu je zaključen 16. lipnja 2005., dakle prije početka važenja novog Zakona o obveznim odnosima 1. siječnja 2006. Stoga je mjerodavan Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 394, 7/96 i 112/99; dalje: ZOO/91), koji u čl. 142. propisuje da opći uvjeti ugovora koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove (st.1.). Opći uvjeti moraju se objaviti na uobičajen način (st.2.). Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u času sklapanja ugovora (st.3.). U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje (st.4.).

10. Sukladno čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Prema čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. U smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11. Prema čl. 399. st. 3. ZOO/91 ako je kamata ugovorena, ali nije određena njezina stopa ni vrijeme dospijevanja, između pojedinaca važi kamatna stopa koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju, a između drugih osoba važi kamatna stopa koju banka ili druga bankarska organizacija plaća odnosno ugovara za takvu ili sličnu vrstu posla i dospijeva nakon isteka godine dana, ako za određeni slučaj nije predviđeno nešto drugo.

12. Nadalje, odredba čl. 46. ZOO/91 propisuje da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, time da ona mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 47. st. 1. ZOO/91 propisano je da kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, ugovor je ništav.

13. Prema čl. 50. ZOO/91 predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav.

14. Iz izvedenih dokaza, a obzirom na citirane zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe o promjenjivosti ugovorne kamatne stope sadržane u dijelu pod točkama 4. i 7. Ugovora o kreditu ništave. Naime, sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Nikakvi egzaktni i jasno definirani parametri za promjenu kamatne stope nisu određeni, a među strankama nije niti sporno da nisu pojedinačno pregovarali o odredbi ugovora prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva. Povrh toga, tuženik u odgovoru na tužbu i nastavno tijekom postupka niti ne tvrdi da je tužiteljica kao korisnik kredita na tu odredbu mogla utjecati. Osim toga, kod tipiziranog ugovora se i po prirodi stvari o tim uvjetima ne može pojedinačno pregovarati.

15. U ovom postupku nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tuženika, nego je utvrđena nepoštenost (a time i ništavost) pojedinih odredbi ugovora, koji ugovor je sastavljen od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljicom. Navedeno stoga što ugovorne odredbe točke 4. i 7. Ugovora o kreditu, kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nisu razumljive. Ovo, uz već navedeno kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedeno da se kamatna stopa mijenja u skladu s Odlukom Banke o kreditiranju građana. Tako određene odredbe se ne mogu smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez sudjelovanja druge strane (tužiteljice), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd. 16. Ovaj sud je čitanjem dostavljenog Ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka utvrdio odlučnu činjenicu da konkretan Ugovor sadrži nepoštene i ništave ugovorne odredbe, slijedom čega tužiteljica ima pravni interes tražiti utvrđenje kao u točki 1. petita tužbenog zahtjeva.

17. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

18. Navedene odredbe predmetnog ugovora, koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljici je trebalo ponuditi (objasniti) razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici, kao klijentu- potrošaču, da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice) na cijenu, što je suprotno čl. 26. ZOO/91, koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavljaju cijenu). Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO/91 jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg klijent (tužiteljica) ima obvezu vratiti banci i cijena. Predmetne odredbe u ugovor su unesene samo od strane tuženika, na koje odredbe tužiteljica nije mogla utjecati jer o istima nije pojedinačno pregovarano (kako je ranije obrazloženo), a ni u ugovoru tuženika nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja. Sve navedeno dovodi do zaključka da su predmetne odredbe ugovora o kreditu ništave.

19. Povrh toga, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H.S.U.Z.Z.P. protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka, odnosno od trenutka kada su postale sadržaj standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste.

20. Prema odredbi čl. 502c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

21. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništave i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije tužiteljicu u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope te takve odredbe ugovora utvrđuje ništavim, to je nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, uz okolnost da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci takve odredbe ugovora, odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim.

22. Slijedom navedenog, spomenutom kolektivnom tužbom, za koju odluku Visokog trgovačkog suda je ovaj sud vezan, kao što je to ranije obrazloženo, sud nalazi utvrđenim osnov tužbenog zahtjeva, koji se ogleda u činjenici da je tuženik, iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka, tužiteljici kao potrošaču, nametnuo ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravni položaj, pa su te odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, a što je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, zbog čega je valjalo utvrditi ništavim način promjene kamatne stope, odnosno obvezu da se ova promjena vrši ovisno o Odluci banke, sve kako to traži tužiteljica.

23. Iz toga nadalje proizlazi da je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici onaj novčani iznos koji je primio povrh promijenjene kamatne stope tijekom otplate kredita, u odnosu na onu prvotno ugovorenu jer su promjene koje su u utuženom razdoblju obavljane bile protivne naprijed zakonskim odredbama te općim načelima obveznog prava u zasnivanju obveza.

24. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništavosti predmetne odredbe Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. , koji je u svom nalazu i mišljenju od 15.12.2021. (list 175-183 spisa) naveo da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita zaključili 16. lipnja 2005. Ugovor o kreditu broj 9010594686 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 30.800,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita,

- ugovoren je rok otplate od 120 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima) te promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata koja je iznosila 5,20 % godišnje na dan sklapanja Ugovora,

- prema otplatnom planu po predmetnom kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 31. srpnja 2005., a sljedećih svakog posljednjeg dana u mjesecu,

- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja.

24.1. Vještak je uvidom u otplatni plan po predmetnom kreditu, utvrdio kako je u razdoblju otplate kredita kamatna stopa više puta mijenjana te je iznosila kako slijedi:

- 4,60 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2007.,

- 5,60 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. siječnja 2008.,

- 6,35 % godišnje od anuiteta s dospijećem 29. veljače 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. listopada 2010.,

- 6,00 % godišnje od anuiteta s dospijećem 30. studenog 2010. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. travnja 2011.,

- 5,75 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. svibnja 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2011.,

- 5,50 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31. kolovoza 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. lipnja 2012.,

- 5,55 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31.srpnja 2012. do zaključno anuiteta s dospijećem 31. prosinca 2013.,

- 3,23 % godišnje od anuiteta s dospijećem 31.siječnja 2014. do konca izračuna. Za odgovaranje na postavljene zadatke, u Tabeli 1 prikazan je otplatni plan kojeg je primijenio kreditor u predmetnom razdoblju otplate, kao i usporedni otplatni plan prema sljedećim elementima:

- glavnica u iznosu od 30.800,00 CHF,

- fiksna stopa ugovornih kamata od 5,20 % godišnje,

- otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te će se usporedbom iznosa iz tih dvaju otplatnih planova iskazati razlike u visini obveza, i to:

- prvo se iskazuju razlike u visini anuiteta, koje proizlaze iz promjene kamatne stope u predmetnom razdoblju otplate (stupac 'm' Tabele 1),

- zatim se te razlike iskazuju u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja kreditora na dan korištenja kredita (stupac 'p' Tabele 1),

- konačno, iskazuju se razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja (stupac 'r' Tabele 1), na način da se obveza koja je stvarno bila obračunana i plaćena (stupac 'd' Tabele 1) pomnoži razlikom tečajeva (onog stvarno primijenjenog na dan plaćanja svake pojedine obveze i početnog tečaja važećeg na dan korištenja kredita). Napomena: U skladu s čl. 11.d Zakona o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju, za obveze plaćene nakon 26. siječnja 2015. primijenjen je tečaj od 6,39 kuna za 1 CHF (koji se primjenjivao u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu navedenog Zakona).

24.2. U odnosu na prijedloge tuženika iznesene u podnesku od 25. lipnja 2020. i tijekom postupka, vještak je istaknuo da je za odgovaranje na te prijedloge potrebit uvid u cjelokupno poslovanje tuženika u razdoblju od 2005. do 2015. i to u segmentu strukture, ročnosti, cijene, valute i dr. svih izvora financiranja, kao i strukture, ročnosti, cijene, valute i dr. svih plasmana, kako bi se iz navedenoga možda mogao izvesti zaključak imaju li promjene kamatnih stopa za predmetni kredit, i u kojoj mjeri, ikakvu povezanost s promjenama tržišnih uvjeta (i to kako u Republici Hrvatskoj, tako i u zemljama iz kojih je tuženik zaprimao izvore financiranja). Dodatno je istaknuo da iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis predmeta uopće nije razvidno zašto bi se u konkretnom slučaju primjenjivali baš parametri koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu (3M CHF LIBOR, kamatne stope kreditnih institucija na kunske depozite s valutnom klauzulom, na devizne depozite – aktivne kamatne stope (bilten HNB-a), prinosi na trezorske zapise Ministarstva financija RH i obvezne pričuve banaka). U svakom slučaju, ako sud odredi da bi se ipak provodilo predmetno vještačenje, vještak na bazi grube procjene obimnosti dokumentacije koju treba pregledati i vremena rada potrebnog za to, procjenjuje da bi se radilo o predvidivim troškovima vještačenja od 35.000,00 kn do 50.000,00 kn, pa vještak predlaže da sud to ima u vidu kod možebitnog određivanja tog vještačenja.

24.3. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenog zadatka, vještak je mišljenja, kako slijedi:

- preplaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. srpnja 2005.) do dana dospijeća posljednje obveze (30. lipnja 2015.), a koji proizlaze iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 666,31 CHF, odnosno 3.157,22 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan korištenja kredita); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' Tabele 1 iz nalaza (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p' Tabele 1 iz nalaza (u kunama),

- preplaćeni iznosi u razdoblju od dana dospijeća prve obveze ((31. srpnja 2005.) do dana

dospijeća posljednje obveze (30. lipnja 2015.), a koji proizlaze iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 29.761,94 kn; pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'r' Tabele 1 iz nalaza.

25. Nalazu i mišljenje vještaka prigovorio je tuženik u podnesku od 11.1.2022. (list 186-195 spisa) te tužiteljica podneskom od 16.5.2022. (list 196-197 spisa) te je vještak pozvan rješenjem suda posl.br. P-5211/2019-30 od 25.5.2022. pisano se očitovati na prigovore stranaka. Vještak je u svom pisanom očitovanju od 5.7.2022. (list 209-210 spisa) naveo da u podnesku od 16. svibnja 2022. tužiteljica prigovara osnovnom nalazu i mišljenju iz razloga što smatra da isti nije izrađen u skladu s uputama tužitelja danoj u tužbi i na ročištu održanom 15. srpnja 2022. te stoga predlaže dopunu nalaza i mišljenja u kojoj će vještak izračunati preplatu kamate, odnosno razliku u kamatama zbog povećanja kamatne stope, preplatu iznosa kamate zbog promjene tečaja valute i preplatu rate zbog promjene tečaja.

Uzimanje u obzir samo razlike u plaćenoj kamati unutar anuiteta zanemarilo bi činjenicu da bi tužiteljica primjenom otplate kredita po početnoj kamatnoj stopi u istom razdoblju otplatila veći iznos glavnice kredita u usporedbi s stvarnim iznosima koji su plaćeni primjenom promjenjive kamatne stope. Kamatna stopa i tečaj ovisne su varijable izračuna mjesečne obveze, anuiteta po određenom kreditu. Kada su utužene obje varijable jedino ukupna razlika daje točan iskaz jer se radi o usporedbi otplatnih planova kredita sa dvije promijenjene varijable. Kako su navedene varijable međusobno ovisne, ispravan način obračuna razlike u otplati kredita koja proizlazi iz promjene kamatne stope je uzimanje u obzir i promjene u iznosu kamatne stope ali i promjene u otplati glavnice kredita, što je i sačinjeno u Tabeli 1 iz inicijalnog nalaza. Konačno, tako utvrđena razlike iskazuju se u odgovarajućoj protuvrijednosti kuna, primjenom ugovorenog srednjeg tečaja HNB-a na dan korištenja kredita.

25.1. Izračun koji predlaže tužiteljica na način da se utvrdi razlika između stvarno otplaćenog iznosa kamata pomnoženog s tečajem na dan podmirenja svakog pojedinog anuiteta i kamata po početnom otplatnom planu pomnoženog sa tečajem na dan isplate kredita, prema mišljenju vještaka, također nije ispravan. Navedeni izračun ne uzima u obzir samo razliku u otplati zbog promjene tečaja već i razliku koja proizlazi iz promjene kamatne stope. Kako bi se utvrdila razlika u otplati kredita zbog promjene tečaja potrebno je fiksirati jednu varijablu (promjena kamatne stope), pa samim time jedino tečaj može biti promjenjiva varijabla u izračunu, a sve drugo ostaje nepromijenjeno. Slijedom navedenog, proizlazi kako tužiteljica potražuje maksimizirani pristup izračuna potraživanja po pojedinoj utuženoj osnovi, zanemarujući kako sve utužene osnove, odnosno sve odredbe Ugovora o kreditu čine ovisne elemente izračuna otplatnog plana predmetnog kredita, a koji uključuje redovne kamate kako trošak posuđivanja novca i glavnicu kredita.

25.2. U podnesku od 11. siječnja 2022. tuženik prigovara osnovnom nalazu i mišljenju iz razloga što je vještak koristio u izračunu fiksnu početnu kamatnu stopu koja nije bila ugovorena predmetnim ugovorom o kreditu te stoga predlaže da se nalaz i mišljenje dopune na način da se primjene promjenjive kamatne stope koje su za tu vrstu kredita i to trajanje kredita vrijedile na tržištu (prosječnu kamatnu stopu koja je javno objavljena na stranicama HNB-a), odnosno da se napravi usporedba s kreditom u EUR. U odgovoru na navedeno, ističe se kako je danim inicijalnim nalazom u cijelosti odgovoreno na postavljeni zadatak suda kojim je naloženo očitovati se o tome koliko je tužitelj preplatio obveze po predmetnom kreditu zbog ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Osim toga, vještak se danim izračunima držao okvira tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, a kako sud nije donio odluku o provođenju dokaza na okolnosti koje tuženik navodi u svojem podnesku, vještak se o istome nije niti mogao očitovati. U skladu s iznesenim očitovanjima vještak je u cijelosti ostao pri mišljenju iz Nalaza i mišljenu od 24. kolovoza 2021.

26. Vještak mr.sc. Zrinko Ručević je saslušan na ročištu 9.11.2023. (list 229-231 spisa) te je naveo da podneskom od 22. prosinca 2022. tužiteljica i dalje prigovara nalazu i mišljenju, odnosno danim izračunima, pri čemu ističe kako nisu u obzir uzete sve razlike koje proizlaze iz ništetnosti odredaba o promjeni kamatne stope odnosno odredbe o promjeni tečaja odnosno odredbe o valutnoj klauzuli, pri čemu tužiteljica smatra kako se radi o 3 odvojena iznosa koje ona razdvaja na razliku u kamatama zbog povećanja kamatne stope, povećanje iznosa kamata zbog promjene tečaja valute te povećanje rate kredita zbog promjene tečaja valute. Vještak je naveo da se na navedeni prigovor tužiteljice očitovao dopunskim pisanim nalazom i mišljenje od 30. lipnja 2022., a dodatno je naglasio kako, prema njegovom mišljenju, prijedlog tužiteljice sadrži u jednom dijelu kumulaciju, odnosno dvostruko obračunavanje tečajnih razlika, jer s jedne strane se predlaže izračuna tečajnih razlika nastalih zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja, a s druge strane se predlaže obračun tečajnih razlika na ukupan iznos obveze, što bi dovelo do dvostrukog uračunavanja onog dijela tečajnih razlika koje su nastale zbog promjene kamatne stope. Vještak je naveo da upravo iz razloga izbjegavanja navedenog, već godinama izračune radi na način kako je to napravljeno i u ovom predmetu, a to je da se prilikom izračuna razlika u visini obveze zbog promjene kamatne stope te razlike iskazuju po početnom tečaju po kojem je kredit isplaćen, tako da u tim iznosima uopće nema tečajnih razlika, a s druge strane se tečajne razlike računaju na ukupan iznos stvarno obračunatog anuiteta, što dakle, znači onog anuiteta koji je izračunat na temelju povećanih kamatnih stopa, pa je dakle u tom iznosu ukupnih tečajnih razlika sadržan i onaj dio tečajnih razlika koji se odnosi na povećanje anuiteta zbog povećanja kamatnih stopa. Slijedom iznesenoga, imajući u vidu kako je primijenjena metodologija potvrđena u velikom broju pravomoćno okončanih sudskih postupaka, kao i imajući u vidu da dani izračuni upravo odgovaraju na postavljeni zadatak vještak je u cijelosti ostao kod utvrđenja izračuna iz pisanog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu.

26.1. Nadalje, u odnosu na pitanje je li vještak bio u poslovnom odnosu, odnosno da mu je poslodavac bila koja banka, vještak je odgovorio da je društvo Ručević vještačenja d.o.o. bilo u ugovornom odnosu s Addiko bank d.d. u postupku zakonom propisanog konvertiranja kredita iz valute CHF u valutu EUR, a u istom svojstvu društvo Ručević vještačenja d.o.o. imalo je ugovor i sa Kent bank d.d. i Banka kovanica d.d. Osim navedenoga, vještak osobno ima ugovorni odnos sa Zagrebačkom bankom d.d. u kojoj ima tekući račun i nekoliko depozitnih računa. Na poseban upit zbog čega su u pojedinim anuitetima s dospijećem do kolovoza 2007. iskazivane u iznosu 0,0 kn za razlike anuiteta, naveo je kako je zadatak bio računati preplate, pa kako u navedenim mjesecima je stvarno primijenjen iznos anuiteta bio niži od onoga kakav bi bio primjenom ugovorne stope kamata, za te mjesece su iskazane razlike 0,0 kn jer nije bilo preplata, a o tome se očitovao i prije godinu i pol dana u pisanom očitovanju od 30. lipnja 2022.

27. Sud je u potpunosti vjerodostojnim ocijenio nalaz i mišljenje vještaka, njegovo dopunsko pisano očitovanje kao i njegovo usmeno obrazloženje jer su dani objektivno, stručno, razumljivo i u svemu u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, dok su primjedbe stranka otklonjene argumentiranim i valjanim obrazloženjima.

28. Tužiteljica je u konačnici uskladila svoj zahtjev s izračunom vještaka podneskom od 6.2.2024. (list 240-243 spisa). Sud je, imajući u vidu sve gore izloženo, naložio tuženiku isplatiti tužiteljici utuženi iznos od 419,29 € s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje od kolovoza 2007. na dalje do dospijeća posljednjeg anuiteta u kolovozu 2015., a kako je to navedeno u tablici izrađenoj od vještaka (čl. 104.st.1. ZOO/91 i čl. 323. st. 1. ZOO/05).

29. Tuženik se na ročištu 12. prosinca 2024. protivio djelomičnom povlačenju zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 6.2.2024. Međutim, podnesak tužiteljice, kojim je dio kondemnatornog zahtjeva smanjen na iznos od 419,29 € uredno je dostavljen tuženiku 23. veljače 2024., pa je stoga tuženik svoje protivljenje morao izjaviti u roku od 15 dana, a ne tek na ročištu 10 mjeseci kasnije. To stoga jer odredba čl. 193.st.2. ZPP-a propisuje da ako se tuženik u roku 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Iz izloženih razloga, sud nije meritorno odlučivao o zahtjevu iz tužbe, već o onome iz podneska tužiteljice od 6.2.2024. budući tuženik nije u roku od 15 dana izložio svoje protivljenje djelomičnom povlačenju, pa se u skladu s čl. 193.st.2. ZPP-a smatra da je na isto pristao.

30. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, među strankama je sporno je li postupak, koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnoj parnici potrošača doveo do prekida zastare tj. do primjene odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO/05) prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe odnosno do primjene odredbe čl. 245. st. 1. ZOO/05, a koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je preteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

31. Prema shvaćanju Vrhovnog suda RH iz presude Rev-2245/17 od 20.03.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 (odnosno čl.388. ZOO/91) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega zastara nije nastupila jer je tužba podnesena 10.6.2019. Ovdje treba ukazati i na Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. Broj: Su-IV-33/2022-2, koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

32. Slijedom navedenog, dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je prigovor tuženika u tom smislu neosnovan, dok je tužiteljici valjalo dosuditi pune iznose preplaćenih anuiteta, kao je to navedeno izreci ove presude.

33. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 214. ZOO/91 (sada čl. 1115. ZOO/05) i čl. 277. ZOO/91, odnosno sada čl. 29. st. 2. i 8. ZOO/05, a iste su dosuđene od dana kada je tužiteljica obavila plaćanje više zaračunatih iznosa na ime redovnih kamata, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

34. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31.12.2007. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

35. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT). Kako je tužiteljica uspjela u sporu s konačno postavljenim zahtjevom to joj stoga pripada pravo na naknadu troškova, kako slijedi:

-za sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 15.7.2020., 25.5.2022., 9.11.2023. i 12.12.2024. po 50 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 11.12.2019., 17.3.2020., 10.7.2020. i 6.2.2024. po 50 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT),

- za pristup na ročište 18.12.2019. 12,5 bodova (Tbr. 9.toč.5. OT) što ukupno iznosi 462,50 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi iznosi 925,00 €, a uvećano za PDV od 25% čini iznos od 1.156,25 €, a koje treba dodati troškove plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 232,26 € (199,08 l- 119 i 33,18 € l-220) tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 1.388,51 €. Nadalje, prema čl. 155. st. 1. ZPP tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 31.7.2020., kojim obavještava sud o izvršenom plaćanju predujma za vještačenje jer sud o tome ima evidenciju, pa taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP. Isto vrijedi i za podneske od 16.5.2022., 22.12.2022.,i 13.10.2023., kojima je tužiteljica prigovarala nalazu i mišljenju vještaka, a koji prigovori su otklonjeni kao neosnovani, pa navodi iz tih podnesaka nisu razmatrani, slijedom čega takvi podnesci, u smislu čl. 155. ZPP-a, nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljici nije dosuđen ni zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu obzirom je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenula tužiteljica kao potrošač pozivom na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, pa je u skladu s odredbom čl. 11. tč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi s tim da valja napomenuti da tužiteljica nije ni platila sudsku pristojbu za tužbu. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO/05.

36. Tuženik je spor izgubio, pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova i takav je njegov zahtjev stoga odbijen.

Zagreb, 20. siječnja 2025.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte