REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1204/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja BT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Bonić, odvjetnik, protiv tuženika PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Božidar Husajina, odvjetnik, radi isplate, 20. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
I Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 866,13 eura.
III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eura u roku 15 dana.
IV Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere:
„Zabranjuje se tuženiku otuđenje i opterećenje nekretnine pobliže oznake: posebni dio stambene zgrade koji u naravi predstavlja stan na I (prvom) katu koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 29.23 čm, Stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest. br. 2392, po novoj izmjeri čest. br. 6327 k. o. [katastarska općina]. Stan i zgrada upisani su u knjigu položenih ugovora, broj poduloška: 42888 / zk. Uložak: [broj ZK uloška], Knjiga PU: GRAD ZAGREB, a koji je posebni dio temeljem odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima neodvojivo povezan s odgovarajućim dijelom cijele nekretnine (zemljišta i zgrade).
V Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava odgovora na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 250,00 eura u roku 15 dana.
VI Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nastalih povodom prijedloga za donošenje privremene mjere u iznosu od 832,95 eura.
Obrazloženje
1.Podneskom od 14. lipnja 2024. tužitelj je povukao tužbu. Tuženik se u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe nije izjasnio o tome. Stoga se sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) smatra da je pristao na povlačenje. Slijedom navedenog, na temelju čl. 193. st. 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke.
2.1. Tuženik je još u odgovoru na tužbu tražio trošak sastava tog podneska. Stranka koja je već jednom podnijela zahtjev za naknadu troškova nije dužna ponovno zahtijevati naknadu troška u podnesku u roku od 15 dana od dostave obavijesti o povlačenju tužbe. Odgovarajući pravni stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1220/21.
2.2. Tužitelj također traži naknadu troškova parničnog postupka.
3. Tuženik je u podnesku od 26. veljače 2024., koji je dostavio u spis prije nego što mu je tužba dostavljena na odgovor, istaknuo da je odmah kod raskida ugovora (prije podnošenja tužbe) vratio tužitelju iznos od 5.000,00 eura koji je primio po osnovi kapare, a da nije dao povod za tužbu niti za ostatak kapare u iznosu od 5.000,00 eura jer mu tužitelj nije ostavio rok za dobrovoljno ispunjenje te da nije odgovorio na poziv tuženika upućen preko punomoćnika da mu dostavi broj računa na koji bi mu tuženik isplatio taj iznos. U odgovoru na tužbu podnesenom 28. ožujka 2024. tuženik opetovano ističe da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe imao prema tuženiku potraživanje samo u iznosu od 5.000,00 eura jer je tuženik tužitelju 8. veljače 2024. (prije podnošenja tužbe) isplatio kaparu u iznosu od 5.000,00 eura. Također ističe da tužitelj niti njegov punomoćnik nisu postupili po zahtjevu tuženika i da mu nisu dostavili broj računa na koji tuženik može izvršiti plaćanje preostalog iznosa. Ističe i da je stoga (13. ožujka 2024.) osnovao javnobilježnički depozit radi plaćanja ostatka dugovanog iznosa. Ovaj podnesak tužitelju je dostavljen 18. travnja 2024., a tužitelj je u podnesku od 14. lipnja 2024. povukao tužbu. U tom podnesku tužitelj ističe da mu je tuženik platio iznos od 5.000,00 eura (ne navodi kada), a da je nakon toga osnovao javnobilježnički polog na koji je isplatio daljnjih 5.000,00 eura.
4.1. Predmet spora je bio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Nije sporno da je tuženik djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja tijekom ovog postupka osnivanjem javnobilježničkog pologa 13. ožujka 2024. na koji je uplatio iznos od 5.000,00 eura.
4.2. Tuženik je još u odgovoru na tužbu istaknuo da je prije pokretanja ovog postupka, (koji je pokrenut 12. veljače 2024.) odmah prilikom raskida ugovora 8. veljače 2024. platio tužitelju iznos od 5.000,00 eura (vratio iznos primljene kapare) te je osporio osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva.
4.3. Tužitelj je u podnesku kojim povlači tužbu samo paušalno naveo da je tuženik postupio po njegovom zahtjevu nakon podnošenja tužbe pa da mu stoga pripada pravo na naknadu troškova.
5.1. Iz čl. 158. st. 1. ZPP proizlazi da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci naknaditi parnični trošak. Iznimno od te odredbe, a sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP, ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.
5.2. S obzirom na pravilo iz čl. 158. st. 1. ZPP, čija je iznimka propisana čl. 158. st. 2. ZPP, na tužitelju leži teret dokaza da je tuženik njegovom zahtjevu u cijelosti udovoljio nakon podnošenja tužbe pa da je tuženik taj koji njemu treba naknaditi parnične troškove.
5.3. Napominje se da je pravilo o teretu dokaza u slučaju povlačenja tužbe različito u odnosu na pravilo o teretu dokaza kod meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, da se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tada bi teret dokaza da je podmirio utuženu tražbinu, i kada je to učinio, bio na tuženiku. Međutim, s obzirom da je tužitelj povukao tužbu, on je taj koji treba dokazati da je ostvarena iznimka od pravila iz čl. 158. st. 1. ZPP odnosno da je tuženik u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe, s obzirom da je tužitelj taj koji tvrdi da je tome tako (a tuženik to osporava). Tužitelj ne iznosi određenu tvrdnju u pravcu kojeg dana mu je tužitelj platio sporni iznos od 5.000,00 eura (osnovanost zahtjeva za isplatu tog iznosa tuženik je osporio još u odgovoru na tužbu) te ne predlaže dokaze na paušalno iznesenu tvrdnju da je tuženik to učinio nakon pokretanja ovog postupka. Stoga sud na temelju čl. 221.a ZPP nalazi utvrđenim da je tuženik dio utužene tražbine u iznosu od 5.000,00 eura platio tužitelju prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.
6. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka (čl. 158. st. 1. ZPP).
7.1. Tuženiku je sukladno vrijednosti predmeta spora i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 100 bodova (Tbr. 8/1) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u toč. III izreke.
7.2. Tuženiku nije priznat trošak osnivanja javnobilježničkog pologa u iznosu 131,06 eura (račun, list 29 spisa) neovisno o tome što tužitelj tuženiku nije dostavio podatke o računu na koji može uplatiti dugovani iznos od 5.000,00 eura (naime, tužitelj ne dokazuje da je to učinio, a punomoćnik tuženika je to tražio od punomoćnika tužitelja e-mail korespondencijom od 22. veljače 2024., list 26-27 spisa) jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP.
8. Slijedom svega navedenog u toč. 2. do 7. obrazloženja, odlučeno je kao u toč. II i III izreke. Pod toč. II izreke odbijen je zatražen trošak tužitelja za naknadu troška sastava tužbe, podneska od 9. svibnja 2024. (pri čemu se napominje da taj podnesak ne prileži spisu pa tužitelj nije dokazao niti da mu je nastao taj trošak), trošak sudske pristojbe na tužbu i na rješenje o povlačenju tužbe (potonje uopće ne podliježe plaćanju pristojbe).
9. Nadalje, tužitelj je radi osiguranja tražbine u ovoj pravnoj stvari podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere sadržaja pobliže određenog u toč. IV izreke. Iako je povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari, tužitelj nije povukao i prijedlog za određivanje privremene mjere. Stoga je ostalo za odlučiti o tom prijedlogu.
10. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan. Čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 131/20, 114/22, 6/24 dalje OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. S obzirom da između stranaka nije sporno (a kako je to naprijed obrazloženo) da je tuženik u cijelosti ispunio tražbinu tužitelja, nisu ispunjene pretpostavke iz spomenute zakonske odredbe. Stoga je odlučeno kao u toč. IV izreke.
11. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove uzrokovane podnošenjem prijedloga za određivanje privremene mjere, dok zahtjev tužitelja za naknadu troškova nastalih povodom prijedloga za donošenje privremene mjere nije osnovan.
12. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 100 bodova (Tbr. 11/1) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u toč. V izreke.
13. Po ocjeni ovog suda tuženik ima pravo na naknadu i troška sastava odgovora na tužbu (o čemu je odlučeno u toč. III izreke) i prigovora na prijedlog za određivanje privremene mjere neovisno o tome što su te pravne radnje poduzete u istom podnesku jer se radi o očitovanju na, pravno gledano, dvije zasebne pravne stvari o kojima se u ovom slučaju odlučivalo unutar istog postupka. Uostalom i tužitelj je u istom podnesku podnio i tužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere, a zatražio je naknadu troškova za sastav i tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere.
14. Pod toč. VI izreke odbijen je zatražen trošak tužitelja za naknadu troška sastava prijedloga za privremenu mjeru, prijedloga za zabilježbu pokretanja postupka u zemljišnim knjigama, podneska za brisanje zabilježbe pokretanja postupaka u zemljišnim knjigama, sudske pristojbe za zabilježbu pokretanja postupka u zemljišnim knjigama i sudske pristojbe za brisanje zabilježbe pokretanja postupka u zemljišnim knjigama.
U Zagrebu 20. siječnja 2025.
Sutkinja:
Marija Šipek
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja se izjavljuje u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka pismeno putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
