REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-550/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Petkrov d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 94796726971, kojeg zastupa opunomoćenica Vladimira Hebrang, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 31, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/23-01/272, URBROJ: 513-04-23-2 od 15. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-471-02/22-01/6, URBROJ: 513-07-04-23-30, od 7. srpnja 2023. te da se predmet vrati na ponovni postupak i zakonito odlučivanje prvostupanjskom tijelu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac, KLASA: UP/I-471-02/22-01/6, URBROJ: 513-07-04-23-30, od 7. srpnja 2023., tužitelju je utvrđen manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti na temelju dohotka od ostalih primitaka nesamostalnog rada za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje na temelju dohotka od ostalih primitaka od nesamostalnog rada za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje na temelju dohotka od ostalih primitaka od nesamostalnog rada za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., porez na dohodak od dohotka od ostalih primitaka od nesamostalnog rada za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., prirez porezu na dohodak od ostalih primitaka od nesamostalnog rada za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. i više obračunati porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., te su mu obračunate kamate zbog nepravodobno plaćenih doprinosa, poreza i prireza na dohodak i poreza na dobit, a sve u iznosima pojedinačno navedenim u točkama I.1. do 1.6. izreke tog rješenja. U ostalim točkama izreke tog rješenja tužitelju je naložena uplata utvrđenih doprinosa, poreza i prireza na dohodak i poreza na dobit, kamata i daljnjih kamata kao i provođenje odgovarajućeg knjiženja u poslovnim knjigama koje se odnose na povećanje osnovice.

2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu, a koja je odbijena kao neosnovana osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/272, URBROJ: 513-04-23-2 od 15. prosinca 2023.

3. Navedena rješenja poreznih tijela donesena su u ponovljenom postupku, nakon što je ranije rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-471-02/22-01/6, URBROJ: 513-07-04-22-16 od 12. svibnja 2022., tuženik poništio rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/22-01/246, URBROJ: 513-04-23-2 od 3. veljače 2023.

4. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnom, da tuženik u osporenom rješenju nije ocijenio zakonitost prvostupanjskog rješenja u cijelosti. Naime, tužitelj smatra da je tuženik arbitrarno postupao u ponovljenom postupku iz razloga što u ponovljenom postupku nisu iznova prikupljene obavijesti od fizičkih osoba-građana. Spornim tužitelj smatra i to što prilikom davanja usmenih obavijesti odnosno saslušanja građana nije bio nazočan predstavnik (odgovorna osoba) tužitelja, zbog čega su povrijeđena pravila postupka jer činjenice nisu pravilno i potpuno utvrđene te je povrijeđen članak 52. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) na štetu tužitelja čime da je povrijeđeno njegovo pravo u ispitnom postupku zajamčeno zakonom. Tužitelj smatra i da je u provedenom upravnom postupku ostalo neodgovoreno pitanje jesu li ispitane osobe donosile palete na otkup tužitelju te jesu li primile isplatu novca iz blagajne kao naknadu za preuzete palete. U odnosu na obavljena ispitivanja građana, tužitelj navodi da su se sva postavljena pitanja odnosila isključivo na okolnost potpisa na otkupnim blokovima, a ne i na samu predaju paleta i primitak novca za te palete. Dodatno tužitelj navodi i da su neke službene zabilješke naknadno ispravljane korektorom zbog čega nije moguće utvrditi vjerodostojnost tog dokaza, a o kojem se prigovoru nisu očitovala upravna tijela u provedenom postupku. Osim toga, tužitelj navodi i da u provedenom postupku nije utvrđeno kome je novac iz blagajne zapravo isplaćen, s obzirom da ako taj novac nije isplaćen zaposlenicima tužitelja, tada se to ne može smatrati njihovim primicima od nesamostalnog rada niti bilo kakvim primicima. Nadalje, tužitelj navodi i da tuženik nije koristio sva dokazna sredstva propisana člankom 77. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22, dalje: OPZ) jer nije razmotrio te uzeo u obzir izjave svjedoka ŽĐ, FĐ, HĐ i UĐ pri čemu da je arbitrarno naveo da na njihova imena nisu izdani otkupni blokovi, iako je evidentno da ti svjedoci imaju saznanja o određenim činjenicama bitnim za oporezivanje tužitelja i koji svoja saznanja mogu priopćiti. Osim toga, navodi i da nisu saslušane sve osobe za koje da je utvrđeno da su se tijekom 2020. često navodile kao prodavatelji osobne imovine-drvenih paleta. Također, i da su vozači pisanom izjavom potvrdili da su u tuđe ime i za tuđi račun dovozili palete tužitelju i da im je po toj osnovi isplaćena naknada u gotovom novcu, a zbog čega smatra da isplaćeni novac ne predstavlja primitke zaposlenika tužitelja niti se može tretirati kao dohodak od nesamostalnog rada. Dakle, smatra da porezna tijela nisu valjano prikupila bitne činjenice za oporezivanje tužitelja odnosno osim utvrđivanja istinitosti potpisa pojedine fizičke osobe na pojedinom otkupnom bloku, propustila su valjano utvrditi materijalnu istinu odnosno ispitati te iste fizičke osobe o najbitnijem- jesu li dovozili rabljene palete na otkup tužitelju i jesu li po toj osnovi primali gotovinu od tužitelja, zbog čega je bilo nužno provesti i grafološko vještačenje potpisa na svim spornim otkupnim blokovima po ovlaštenom vještaku. Tužitelj navodi i da je dostavio kao dokaz knjigovodstvenu dokumentaciju u vidu robno-materijalnih evidencija o ulazu rabljenih paleta i daljnjoj isporuci paleta kupcima, iz koje da proizlazi da je tužitelj zaprimio točno onoliko paleta koliko se i navodi u otkupnim blokovima stoga da je neosnovan zaključak da bi se radilo o primicima od nesamostalnog rada. Tužitelj je predložio da Sud u postupku provede dokaze saslušanjem navedenih svjedoka, uvidom u spis predmeta upravnog postupka te u isprave i dokumentaciju u spisu ovog spora. Zaključno tužitelj navodi da su mu zbog propusta u postupanju poreznih tijela povrijeđena ustavna prava te da su povrijeđene odredbe zakona o temeljnim načelima postupanja nadležnih tijela u predmetnom postupku. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 15. prosinca 2023. i prvostupanjskog tijela od 7. srpnja 2023. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu.

6. U sporu je održana rasprava 13. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Zamjenica opunomoćenice tužitelja je u cijelosti ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe da prvostupanjsko tijelo postupak nije provelo zakonito jer da tužitelj nije sudjelovao u postupku i predložila je saslušanje svjedoka navedenih u Zapisniku, a sve na okolnosti prodaje paleta i primanje novca kao protučinidbe i ukazuje da u postupku nisu sudjelovali, niti su ispitani i predlaže da se u sporu saslušaju zaposlenici tužitelja ČĐ, SĐ i OĐ.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora, a odbio je ostale dokazne prijedloge, kao suvišne, iz razloga što su se odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka te isprave i dokumentaciju u spisu ovog spora.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama spora nije sporno da je prvostupanjsko tijelo provelo porezni nadzor nad tužiteljem, predmetom kojeg je bio porez na dobit, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, doprinos za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje, doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje i porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.

11. Sporno je, je li zakonito utvrđeno da su predmetne isplate gotovog novca tužitelja učinjene na temelju nevjerodostojne dokumentacije te zbog toga utvrđene kao primici zaposlenika tužitelja koji su vršili te isplate. Također, sporno je i je li pravilno i zakonito osporenim rješenjima naloženo tužitelju plaćanje prethodno navedenih doprinosa, poreza na dohodak od dohotka od ostalih primitaka od nesamostalnog rada, prireza porezu na dohodak od ostalih primitaka od nesamostalnog rada i više obračunatog poreza na dobit te kamata.

12. Člankom 65. OPZ-a propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

13. Člankom 66. stavkom 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno. Stavkom 2. istog članka propisano je da bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

14. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", broj 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20 i 47/20, dalje: ZR), važećim u vrijeme pokretanja predmetnog upravnog postupka, propisano je da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj. Stavkom 3. istog članka propisano je da je vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili elektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona. Stavkom 4. propisano je da je knjigovodstvena isprava uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena.

15. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18, dalje: ZD) propisano je da se osnovicom za obračun doprinosa za osiguranika po osnovi radnog odnosa smatraju i iznosi ostalih primitaka od nesamostalnog rada, oporezivih porezom na dohodak.

16. Člankom 22. stavkom 3. točkom 1. ZD-a propisano je da se ostalim primicima iz stavka 1. i 2. ovoga članka smatraju osobito primici po osnovi naknada, potpora, nagrada, darova, dnevnica, terenskog dodatka, pomorskog dodatka i otpremnine isplaćeni iznad neoporezivih iznosa, sukladno propisima o porezu na dohodak.

17. Člankom 25. stavkom 1. ZD-a propisano je da se doprinosi prema ostalim primicima obračunavaju zajedno s obračunom tih primitaka i dospijevaju na naplatu istodobno s isplatom ostalih primitaka.

18. Člankom 21. stavkom 1. točkom f. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, dalje: ZPD), propisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

19. Člankom 24. stavkom 1. ZPD-a propisano je da kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

20. Člankom 1. stavkom 2. ZPD-a propisano je da se porez na dohodak iz stavka 1. ovoga članka uvećava za prirez porezu na dohodak koji uvedu jedinice lokalne samouprave prema posebnim zakonima.

21. Člankom 5. stavkom 1. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj, 177/04, 90/05, 57/06, 80/10, 22/12, 146/08, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

22. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit ("Narodne novine", broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 115/16, 1/17, 2/18, 1/19, 1/20 i 59/20, dalje: Pravilnik) propisano je da se prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. Zakona, smatraju bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima.

23. Iz spisa predmeta razvidno je da je u postupku provedenog poreznog nadzora nad tužiteljem utvrđeno da su rashodi nabavne vrijednosti trgovačke robe u iznosu od 592.087,00 kuna evidentirani na osnovu nevjerodostojne poslovne dokumentacije-otkupnih blokova. Naime, nadzorom tužitelja, odnosno pregledom dokumentacije i drugih isprava tog poreznog obveznika, posebice otkupnih blokova, utvrđeno je da je iz blagajne društva isplaćivan novac na osnovu nevjerodostojne dokumentacije, a koji se pripisuje zaposlenicima tužitelja kao potpisnicima te dokumentacije. Zbog toga se ti isplaćivani iznosi, kao takvi, smatraju neto dohotkom od nesamostalnog rada zaposlenika koji su na otkupnim blokovima potpisani kao isplatitelji gotovog novca iz blagajne tužitelja. Stoga su za tako utvrđeni iznos neto isplata gotovine na osnovu nevjerodostojne dokumentacije, zaposlenicima koju su obavljali tu isplatu, obračunate obveze poreza, prireza i doprinosa iz i na plaću u ukupnom iznosu od 663.242,81 kuna. Navedena nevjerodostojnost očituje se u tome što osobe koje su navedene kao prodavatelji paleta na otkupnim blokovima nisu potvrdile njihovu vjerodostojnost i to stavljanjem svojeg potpisa na njih ili u postupku davanja obavijesti bitnih za oporezivanje, iz čega su porezna tijela utvrdila da te osobe nisu prodale tužitelju palete u utvrđenoj vrijednosti. Nastavno na navedeno, ukupan rashod po osnovi isplata gotovine na temelju nevjerodostojne dokumentacije koji se smatra dohotkom od nesamostalnog rada, a utvrđen je predmetnim nadzorom, iznosi 1.255.329,60 kuna. Nadalje, s obzirom da se utvrđeni rashodi po osnovi obračunatih obveza iz i na plaću sukladno članku 11. Pravilnika smatraju rashodima razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit, provedenim poreznim nadzorom su rashodi poreznog obveznika-tužitelja za 2020. uvećani za iznos od 663.242,81 kunu. Nadalje, provedenim nadzorom utvrđeno je i da je porezni obveznik iskazao osnovicu za oporezivanje porezom na dobit u iznosu od 703.402,58 kuna, obvezu poreza na dobit u iznosu od 126.612,46 kuna, a poreznim nadzorom je utvrđena porezna osnovica u iznosu od 40.159,77 kuna te porezna obveza u iznosu od 7.228,76 kuna, odnosno 119.383,70 kuna manje u odnosu na obvezu utvrđenu od strane poreznog obveznika. Također utvrđeno je i da je netočnim utvrđivanjem obveze poreza na dobit za 2020., porezni obveznik-tužitelj počinio povredu odredbe članka 5. ZPD-a, a što je kažnjivo prema odredbi članka 38. stavak 1. točka 1. ZPD-a za pravnu osobu, odnosno stavkom 2. istog članka za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Stoga je na umanjenu poreznu osnovicu primjenom porezne stope od 18%, zapisnikom od 16. svibnja 2023. i dopunskim zapisnikom od 6. srpnja 2023., umanjena porezna obveza za 119.383,70 kuna.

24. Prema ocjeni Suda činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari pravilno je i potpuno utvrđeno. Naime, porezna tijela saslušala su građane koji su imali neposredna saznanja o odlučnim činjenicama u ovoj stvari, a koje se u bitnom odnose na otkup paleta. U tom smislu ističe se da je neodlučan za odluku u ovoj upravnoj stvari navod tužitelja da u ponovljenom postupku da nisu iznova prikupljene obavijesti od fizičkih osoba. Naime, ponovno saslušavanje istih osoba o istim činjenicama, a nakon što su one ranije već saslušane u istoj pravnoj stvari, prema mišljenju suda ne bi bilo u skladu s načelom učinkovitosti i ekonomičnosti iz članka 10. ZUP-a, kojim je propisano da se u upravnim stvarima postupa što je moguće jednostavnije, bez odgode i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. S obzirom da su upravna tijela raspolagala i pisanom dokumentacijom o kojoj su te osobe iskazivale te da do ponovljenog postupka nije došlo zbog utvrđenih propusta u pogledu ispitivanja tih osoba, ponovno ispitivanje tih osoba bez opravdanih razloga koji imaju temelja u objektivnim činjenicama i zakonskim propisima, predstavljalo bi neučinkovito vođenje upravnog postupka usmjereno isključivo na odugovlačenje rješavanja ove upravne stvari. Nadalje, sud ističe i da je neosnovan navod da je prilikom davanja usmenih obavijesti građana, tom saslušavanju morao biti prisutan i tužitelj, odnosno njegova odgovorna osoba. Naime, prikupljanje obavijesti prema članku 79. OPZ-a, a koje nadležni porezni inspektor provodi u okviru zakonom propisanih ovlasti, ne predstavlja dokaznu radnju saslušanja svjedoka u smislu odredbi ZUP-a i tom inspekcijskom prikupljanju obavijesti od građana nije bilo nužno prisustvovanje tužitelja, odnosno njegove odgovorne osobe. Jednako tako, niti tužbeni navod da su postavljena pitanja od strane porezne inspektorice bila sugestivna i usmjerena isključivo na vjerodostojnost potpisa na otkupnom bloku, nije osnovan, a iz razloga što je u provedenom poreznom postupku bilo nužno ispitati vjerodostojnost otkupnih blokova na temelju kojih je tužitelj otkupljivao palete od građana te im isplaćivao novčanu protuvrijednost za njih, a osnova za utvrđenje vjerodostojnosti tih blokova upravo je potpis osoba za koje je i sam tužitelj navodio da su te palete predale te da su za to primile novac iz blagajne tužitelja. Stoga pitanja koja se odnose na to je li osoba koja se navodi na otkupnom blogu uistinu i predala palete i primila novac, nisu sugestivna niti nepotrebna već naprotiv, nužna za provjeru i utvrđenje vjerodostojnosti otkupnih blokova, s obzirom da ukoliko određena osoba nije predala paletu ili nije potpisala otkupni blok i primila novac, utoliko niti taj otkupni blok nije vjerodostojna isprava. Stoga potpis na otkupnom bloku jest potvrda da je osoba predala palete za otkup i da je za njih primila novac, a ako on nedostaje ili se utvrdi da nije vjerodostojan, tada takva isprava nije vjerodostojna isprava, odnosno nije sastavljena u skladu s citiranim odredbama ZR-a i OPZ-a. S obzirom da je citiranim zakonskim odredbama propisano i da osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave te da ona jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je isprava vjerodostojna i uredna, a da je tuženik utvrdio da određeni otkupni blokovi nisu vjerodostojne isprave, pravilno je i zakonito utvrdio i da te osobe tužitelja odgovaraju za isplate koje su izvršene po nevjerodostojnim otkupnim blokovima, odnosno da takve isplate predstavljaju neto primitke tih osoba zaposlenika tužitelja koje su oni ostvarili po osnovi radnog odnosa s tužiteljem. Stoga za rješavanje ove upravne stvari nisu odlučni navodi tužitelja da nije nedvojbeno utvrđeno da određene fizičke osobe nisu ostvarile primitke u gotovini od tužitelja, s obzirom da je za takvu isplatu isključivo odlučno je li ona izvršena na temelju vjerodostojne dokumentacije te se tužitelj upućuje, ako smatra da je zbog predmetnih nepravilnosti i isplata gotovine pretrpio štetu, na odredbe zakona koje reguliraju pitanje odgovornosti za štetu koju radnik počini poslodavcu u obavljanju svojih poslova. Napominje se i da u ovoj upravnoj stvari nije bila sporna brojka paleta kod tužitelja, odnosno njihovo robno stanje, već je predmet ovog spora bila isključivo ocjena pravilnosti i zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je on utvrdio postojanje nepravilnosti u vođenju knjigovodstvenih isprava-otkupnih blokova, na temelju čega je utvrdio manje plaćene doprinose tužitelja te je naložio njihovo plaćanje. Stoga, budući da ispitivanje robno-materijalnog stanja tužitelja nije bilo predmetom provedenog upravnog postupka, to nije bilo niti predmet ovog spora te se tužbeni navodi koji se na to odnose, ocjenjuju neodlučnima za rješavanje ove upravne stvari.

25. Nadalje, na odluku u ovoj stvari nije odlučan navod tužitelja da su neke službene zabilješke ispravljane korektorom, a konkretno službena zabilješka o usmenoj obavijesti CĐ, i to iz razloga što navedena bilješka jest ispravljena korektorom, no na taj je način ispravljena pogreška u pisanju, s obzirom da je uklonjena jedna brojka viška u brojčanoj oznaci otkupnog bloka (naime svi blokovi su numerirani s četiri brojke). Osim toga, iz priležećeg otkupnog bloka tog građanina razvidna je njegova točna numeracija, koja se poklapa s brojkom u zapisniku nakon što je ona ispravljena. Stoga su ti tužbeni navodi ocijenjeni neodlučnima za rješavanje ove upravne stvari. Također, niti tužbeni navodi koji se odnose na potpis građanina ĆĐ nisu odlučni za rješavanje ove upravne stvari iz razloga što (eventualno) drugačiji potpis osobe na određenoj ispravi, a različit od njegovog potpisa s osobne iskaznice, ne čini taj potpis nevaljanim ili spornim, odnosno u ovom slučaju službenu zabilješku nevjerodostojnom, s obzirom da je način potpisa strogo osobna stvar svakog pojedinca te ne postoji samo jedan pravilan način potpisa. Stoga niti njegov potpis koji podsjeća na slovo iks, a ispod kojeg je jasno navedeno njegovo ime i prezime, nije nevjerodostojan. Osim toga, brojnost i točnost uzetih osobnih podataka tog građanina jasno upućuju na zaključak da je službena osoba koja je sastavljala službenu zabilješku provjerila i točno utvrdila identitet stranke ĆĐ. Nadalje, niti navodi da su određene osobe za druge osobe prevozile palete te primale novac, ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, iz razloga što pojedinac bez punomoći ili zakonske ovlasti, ne može poduzimati radnje za drugu osobu. Međutim i da ima ovlaštenje za potpis, tada se osoba ovlaštenika potpisuje svojim imenom i prezimenom, odnosno potpisom, a ne potpisuje osobu u čije ime i za čiji račun poduzima određenu radnju. Dakle, prema vlastitom nahođenju ne može ništa potpisati za drugu osobu. Stoga iznesenim navodima tužitelj nije tako potpisane otkupne blokove učinio vjerodostojnim ispravama te se oni ocjenjuju neosnovanima. U prilog vjerodostojnosti takvih navoda tužitelja ne ide ni okolnost, a kako to i sam tužitelj navodi u tužbi, da imenovane osobe koje su za druge prevozile i predavale tužitelju palete te za njih primale novac, više ne mogu stupiti u kontakt s osobama čije su palete predale, kao i okolnost da podaci o tim osobama nisu evidentirani pri Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Osim toga, navedene osobe na čije navode tužitelj upućuje, jesu vozači-zaposlenici tužitelja, zbog čega njihovi iskazi mogu biti usmjereni na otklanjanje odgovornosti tužitelja za utvrđene propuste i nepravilnosti u njegovom poslovanju.

26. S obzirom da je predmetni upravni postupak proveden pravilno i da su donesena rješenja zakonita, ocjena je suda i da nisu osnovani tužbeni navodi da su povrijeđena ustavna prava tužitelja te da su počinjene bitne povrede pravila poreznog postupka.

27. Slijedom navedenoga, osporavana rješenja ocijenjena su zakonitima pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

28. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak. 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Vladimira Hebrang, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kralja Zvonimira 31

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5