REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kž-28/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branimira Miljevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika AK i II. okrivljenika OK, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu KZ/11) , odlučujući o žalbi I. okrivljenika izjavljenoj po braniteljici Sanji Ribarić odvjetnici iz Zagreba, žalbi II. okrivljenika izjavljenoj po braniteljici Nadi Cipetić odvjetnici iz Zagreba i žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 24 K-2241/2021-22 od 21. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe I. okrivljenika AK, II. okrivljenika OK i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu I. okrivljeni AK i II. okrivljeni OK proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo protiv imovine – razbojničkom krađom, opisano i kažnjivo po članku 231. stavak 1. KZ/11 te su na temelju članka 231. stavak 1. KZ/11 I. okrivljeni i II. okrivljeni osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine svaki.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 I. okrivljenom AK se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. srpnja 2021. pa na dalje.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 II. okrivljenom OK se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. srpnja 2021. pa na dalje.

1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu "Spar Hrvatska" d.o.o. dosuđen je postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 32,97 kune te je nalaženo II. okrivljeniku OK da navedeni iznos plati oštećenom trgovačkom društvu "Spar Hrvatska" d.o.o. iz Zagreba, Jurja Žerjavića 2, pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana po pravomoćnosti pobijane presude dok je s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećeni upućen u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 I. okrivljeni AK i II. okrivljenik OK su oslobođeni od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 kao i plaćanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I. okrivljenik po braniteljici pobijajući je u cijelosti. Navodi kako je pri donošenju predmetne presude počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona te da se ista temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a izrečena sankcija je neprimjerena. Predlaže žalbu prihvatiti i predmetnu presudu preinačiti na način da se I. okrivljenika oslobodi optužbe, odnosno podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i II. okrivljenik po braniteljici smatrajući da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda kaznenog zakona, jer su u njoj navedeni nejasni razlozi o odlučnim činjenicama. Navodi da je prvostupanjski sud posve zanemario nisku vrijednost otuđenih pokretnih stvari koja upućuje na kazneno djelo obične krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te je pogrešno primijenjen članak 231. stavak 1. KZ/11 – razbojnička krađa. Smatra da je isceniran napad na zaštitara FK kako bi se dao veći značaj počinjenju kaznenog djela, jer radi obične krađe i tako malog iznosa se ne bi niti pokretao kazneni postupak. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

2.2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni. Navode da sud nije pravilno odmjerio kaznu I. okrivljenom AK i II. okrivljenom OK s obzirom na subjektivne i objektivne okolnosti koji utječu na kaznu. Smatraju da su izrečene kazne preblage i nisu adekvatne za ostvarivanje zakonom proklamiranih svrha kažnjavanja. Dalje navode da je sud izricanjem jednogodišnje kazne zatvora okrivljenicima podcijenio značaj otegotnih okolnosti na strani okrivljenika u vidu ranije kaznene osuđivanosti kao i da je u odnosu na II. okrivljenika propustio cijeniti činjenicu da je isti, a u usporedbi sa I. okrivljenikom, prilikom počinjenja djela za koje ga se tereti manifestirao viši stupanj kriminalne volje i upornosti u protupravnom postupanju. Smatraju da izricanje zatvorske kazne u visini zakonskog minimuma kazne predviđene za navedeno kazneno djelo neće ostvariti odgovarajući učinak niti na okrivljenike niti na druge da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, odnosno takvom se kaznom u dovoljnoj mjeri ne izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela. Stoga predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se I. okrivljenom AK i II. okrivljenom OK izrekne stroža kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu ODO-a u Zagrebu podnio je I. okrivljenik po braniteljici u kojem navodi da izrečena bezuvjetna kazna zatvora, suprotno navodima optužbe, predstavlja prestrogu sankciju kad se imaju u vidu sve okolnosti konkretnog događaja. Smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio niti vrijednost robe, niti štetu koju je I. okrivljenik predmetnim djelom počinio, a niti silu za koju oštećeni tvrdi da ju je prema njemu primijenio. Dalje navodi da je prije donošenja pobijane presude podnosio sucu izvršenja zahtjev za upućivanje na izdržavanje ranije izrečene bezuvjetne kazne zatvora što ukazuje na njegovu volju da odsluži sankciju s ciljem da nakon toga pokuša naći posao te si na taj način osigura egzistenciju, no zahtjev mu nije bio usvojen te je mimo svoje volje doveden u situaciju da ne može pronaći posao. Zbog svega navedenog I. okrivljenik u cijelosti ostaje kod navoda iz žalbe te predlaže da sud žalbu prihvati i oslobodi ga optužbe, odnosno podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.1. Odgovor na žalbu ODO-a u Zagrebu podnio je i II. okrivljenik po braniteljici u kojem navodi da smatra kako je pogrešan stav Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu da bi sud pobijanom presudom pogrešno odmjerio visinu kazne zatvora obzirom na subjektivne i objektivne okolnosti koje utječu na visinu kazne, te da su iste blage i neadekvatne za ostvarivanje zakonom proklamiranih svrha kažnjavanja. Nadalje smatra pogrešnim da je sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti, a zaštitar je u konkretnom slučaju prekoračio ovlasti koje ima po zakonu iz razloga što je pretraživao torbe i džepove okrivljenika umjesto da je pozvao policiju. Kada se ima u vidu niska vrijednost otuđenih pokretnih stvari, II. okrivljenik smatra kako se radi o kaznenom djelu obične krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 radi čega predlaže odbiti žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

4. Žalbe I. okrivljenika, II. okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu nisu osnovane.

5. U odnosu na žalbe I. i II. okrivljenika na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona kao i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako žalbe nisu osnovane. Naime, prvostupanjski sud je u potpunosti naveo razloge o odlučnim činjenicama koji razlozi su jasni i nisu proturječni samim sebi niti postoji proturječnost. U činjeničnom opisu navedene su i konkretizirane stvari koje su okrivljenici uzeli, navedena je njihova vrijednost u ukupnom iznosu od 98,91 kunu, potom su izašli iz trgovine bez da su iste platili, nakon čega ih je zaštitar ŠK sustigao na parkirališnom prostoru ispred trgovine i zatražio da vrate otuđene stvari, od kojih su dio vratili, a dio nisu pa su potom zaštitara oba okrivljenika odgurnuli rukama. II. okrivljeni OK zamahnuo je zatvorenom šakom prema zaštitaru u predjelu glave, koji udarac je ŠK izbjegao da bi ga OK nakon toga primio u predjelu prsa i potrgao zlatni lančić koji je pao na tlo. Prvostupanjski sud je za navedena utvrđenja dao jasne, razumljive i uvjerljive razloge, koji nisu međusobno proturječni i nejasni, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te upućuje I. i II. okrivljenika na iste. Nije osnovan žalbeni navod I. okrivljenika u kojem se navodi da je presuda nerazumljiva jer nije razvidno što je konkretno I. okrivljenik otuđio inkriminirane zgode. Naime, iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta I. PP Zagreb serijskog broja [serijski broj] nesporno proizlazi da je I. okrivljenik AK otuđio četiri bočice alkoholnih pića Loza – S budget 0,1 litra i jedna bočica alkoholnog pića Brend Badel 100 ml, a da je vrijednost ukupne otuđene robe 98,91 kunu. U konkretnom slučaju I. i II. okrivljenici postupali su zajedno i po prethodnom dogovoru, tako da nije od značaja što je i koliko otuđio svaki okrivljenik posebno. Iz samog iskaza zaštitara ŠK proizlazi da kada je sustigao I. i II. okrivljenika, legitimirao se zaštitarskom iskaznicom i rekao im da se vrate u trgovinu radi vraćanja ukradenih stvari, a obojica muškaraca su ga istovremeno odgurnula rukama, a jedan je i zamahnuo i zatvorenom šakom prema njegovoj glavi, iz čega proizlazi da su I. i II. okrivljenici neovlašteno oduzeli tuđe predmete nakon čega primjenjuju silu prema zaštitaru. Vijeće nalazi kako su dokazi kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti od strane prvostupanjskog suda savjesno i brižljivo ocijenjeni, bez kontradiktornosti u točkama 10. i 11. obrazloženja presude, a koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud te upućuje I. i II. okrivljenika na isto.

5.1. Nije u pravu II. okrivljenik kada navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka u dijelu kada nije cijenio što je zaštitar pretraživao torbe i džepove okrivljenika, umjesto da je pozvao policiju koja je jedina imala takve ovlasti, jer u protivnom ne bi ni došlo do kaznenog djela. Naime, zaštitari su sukladno Zakonu o privatnoj zaštiti ovlašteni provjeriti identitet osobe, privremeno ograničiti slobodu kretanja, te pregledati osobe i predmete, iz čega proizlazi da je postupanje zaštitara ŠK bilo zakonito.

6. Nije u pravu I. okrivljenik po braniteljici kada ističe i da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon. Ovaj sud smatra kako se ne radi o beznačajnom djelu iz članka 33. KZ/11 kako to upire I. okrivljenik u svojoj žalbi. Naime, imajući u vidu sva obilježja kaznenog djela stavljenog na teret I. i II. okrivljenicima te stupanj njihove krivnje, a to je izravna namjera, te zajedničko djelovanje okrivljenika u cilju da zadrže predmete, ovo vijeće smatra kako se ne radi o beznačajnom djelu.

7. Također nije ostvaren ni žalbeni navod na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kako to u žalbi ističe I. okrivljenik, jer iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sa zapisnikom od 2. srpnja 2021., proizlazi utvrđeno činjenično stanje, a i sam prvostupanjski sud je uskladio utvrđeno činjenično stanje s činjeničnim opisom izreke, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da kada se uporabi sila da bi se zadržao oduzeti predmet, tada nije odlučna vrijednost samog otuđenog predmeta.

8. U odnosu na izrečene kazne zatvora I. i II. okrivljeniku u trajanju od 1 (jedne) godine svaki ovo vijeće smatra kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti, te ih ispravno cijenio, a posebno prosječnost pobude i stupanj krivnje te imajući u vidu odredbe članka 47. KZ/11 izrekao gore navedene kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud smatrajući ih primjerenim i pravilno određenim. Činjenica da se radi o maloj vrijednosti otuđenih stvari, a da izrečena kazna zatvora predstavlja prestrogu sankciju nije osnovana obzirom su I. i II. okrivljenici višestruko osuđivani, te cijeneći upornost u činjenju djela i pobude iz kojih je djelo počinjeno, to ovaj sud smatra kako je izrečena kazna zatvora pravilno određena.

8.1. U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, ovo drugostupanjsko vijeće nalazi kako su izrečene kazne zatvora primjerene te da će se istima ostvariti svrha kažnjavanja, te zakonom propisani ciljevi ostvarivanja specijalne i generalne prevencije, iz čega proizlazi da žalba ovlaštenog tužitelja zbog odluke o kazni nije osnovana. Naime, iako su I. i II. okrivljenici osuđivane osobe, kako na uvjetne tako i na bezuvjetne kazne zatvora, u konkretnom slučaju radi se o maloj vrijednosti otuđenih stvari i to više komada alkoholnih pića zapremine od po 100 ml, tako da nije osnovan žalbeni navod tužitelja da si I. okrivljenik AK činjenjem imovinskih kaznenih djela osigurava vlastitu egzistenciju, jer je u konkretnom slučaju otuđio više komada alkoholnog pića zapremine 100 ml. Izrečenom kaznom zatvora, i to bezuvjetnom kaznom u dovoljnoj mjeri sud izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i na taj način stvara odvračujući učinak kako za same I. i II. okrivljenike tako i sve članove društvene zajednice u kojima žive.

9. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

10. Kako je vijeće našlo da žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i I. i II. okrivljenika nisu osnovane, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu I. i II. okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i I. i II. okrivljenika odbiti kao neosnovane.

U Požegi 20. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirjana Madunić