Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-1111/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari I. tužitelja ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Svetlani Majstorović, odvjetnici u Osijeku, protiv I. tuženice KŠ i II. tuženika ŽŠ, oboje iz [adresa], a sada nepoznatoga boravišta, oboje zastupani po privremenom zastupniku Slavenu Mijoč, odvjetniku u Osijeku, radi osporavanja prava na nasljedstvo zbog nedostojnosti za nasljeđivanje, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 1232/2013-54 od 25. svibnja 2023., 20. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1232/2013-54 od 25. svibnja 2023.
II. Privremenom zastupniku tuženika ne dosuđuje se trošak sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se prijedlog tužitelja ČŠ za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, kao neosnovan."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavili su tužitelji pobijajući ga zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Predlažu da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženici po privremenom zastupniku u cijelosti su se protivili žalbenim navodima tužitelja.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio, žalbene navode tužitelja i navode tuženika iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji s obzirom da je pobijano rješenje jasno i razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se stoga može ispitati.
7. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog tužitelja za ponavljanjem postupka poslovni broj P-1232/2013 koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-214/2017-2 od 18. svibnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 1232/2013-35 od 29. prosinca 2016. u odbijajućem dijelu.
8. Prijedlog za ponavljanjem postupka tužitelji su podnijeli na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a pozivajući se na obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2357/2017-2 od 26. siječnja 2022. kojim je u istom predmetu odbačena revizija tužitelja kao nedopuštena i to u dijelu u kojem se navodi da se pitanje tužitelja naznačeno u reviziji temelji na činjeničnim tvrdnjama tužitelja o okolnostima konkretnog slučaja, a što može biti od značenja samo za eventualno preispitivanje pravilne primijene materijalnog prava. Tužitelji smatraju da su na taj način stekli mogućnost da se pozovu na sadržaj ranije donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i zbog čega predlažu da se preispita pravilna primjena materijalnog prava.
9. Sud prvog stupnja, nakon provedenog postupka odbija prijedlog za ponavljanjem postupka i to iz razloga jer tužitelji ne navode nikakve nove činjenice niti dokaze.
10. Ovakav stav suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.
11. Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnije odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
12. Nove činjenice zbog kojih se može tražiti ponavljanje postupka morale su postojati najkasnije do trenutka na koji se odnosi pravomoćnost odluke u vezi s kojom se zahtijeva ponavljanje postupka, dok je u prijedlogu za ponavljanje postupka moguće isticati i dokaze koji su nastali u vremenu u kojem se novi dokazi više nisu mogli isticati u postupku čije se ponavljanje traži, ali je i za nove činjenice i za nove dokaze bitno da mogu biti razlog za ponavljanje postupku samo onda kada je na temelju njih za stranku mogla biti donesene povoljnija odluka da su te činjenice odnosno dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
13. U konkretnom slučaju, iz sadržaja podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka vidljivo je da za tužitelje novi dokaz predstavlja rješenje Vrhovnog suda RH- 2357/17 od 26. siječnja 2022. kojim je zapravo odbačena revizija tužitelja protiv drugostupanjske odluke, odnosno obrazloženje istog rješenje u kojem se samo ističe da činjenične tvrdnje tužitelja o okolnostima konkretnog slučaja mogu biti značajne samo za eventualno preispitivanje pravilne primjene materijalnog prava, dok u prijedlogu za ponavljanje ne navode uopće koje su to nove činjenice za koje su tužitelji saznali i koje su postojale prije pravomoćnosti odluke u predmetnom postupku, a na temelju kojih bi za njih mogla biti donesena povoljnija odluka da su ih upotrijebili u prijašnjem postupku.
14. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za ponavljanjem ranije pravomoćno okončanog postupka, iako je potrebno navesti da su u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir odredbu čl. 424. i 425. st. 1. ZPP-a postojali prije svega uvjeti za odbacivanjem prijedloga za ponavljanje postupka s obzirom da isti prijedlog ne sadržava sve potrebno sukladno odredbi čl. 424. st. 2. ZPP-a.
15. Pri tome je potrebno navesti da potpuno neosnovano u žalbi protiv pobijanog rješenja tužitelji ističu žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da sud prvog stupnja uopće nije utvrđivao da u radnjama tuženika postoje elementi kaznenog dijela iz čl. 123. st. 1. Kaznenog zakona, odnosno da nije pravilno utvrdio da li je ostavitelj bio pravilno zbrinut, a sve to iz razloga jer isto nije niti može biti predmet utvrđivanja u postupku u kojem se utvrđuje osnovanost podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka.
16. Kako žalbeni navodi tužitelja, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.
17. Odluka o troškovima sastava odgovora na žalbu privremenog zastupnika tuženika donesena je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i isti trošak mu nije priznat s obzirom da nije bio nužan za donošenje odluke povodom izjavljene žalbe, zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke.
Osijek, 20. siječnja 2025.
Sudac
Jelena Bušić
