Poslovni broj: P-153/2021-48

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], zastupana po Tini Čemerika, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB; 92963223473, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Porobija i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 20. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe podneskom tužitelja od 15. studenog 2022. godine.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207134115/06 od 01.08.2006.g. koji su sklopili korisnik kredita VK iz [adresa] i tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb (OIB: 92963223473) kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB; 92963223473, isplatiti tužiteljici ČK iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], iznos od 27.080,82 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to;

- na iznos 2,16 € od 02.03.2008. godine do isplate

- na iznos 1,64 € od 02.10.2008. godine do isplate,

- na iznos 12,18 € od 02.11.2008. godine do isplate,

- na iznos 37,60 € od 02.01.2009. godine do isplate,

- na iznos 38,02 € od 02.02.2009. godine do isplate,

- na iznos 22,86 € od 02.03.2009. godine do isplate,

- na iznos 28,49 € od 02.04.2009. godine do isplate,

- na iznos 28,19 € od 02.05.2009. godine do isplate,

- na iznos 22,83 € od 02.06.2099. godine do isplate,

- na iznos 23,76 € od 02.07.2009. godine do isplate,

- na iznos 19,31 € od 02.08.2009. godine do isplate,

- na iznos 24,99 € od 02.09.2009. godine do isplate,

- na iznos 18,68 € od 02.10.2009. godine do isplate,

- na iznos 22,76 € od 02.11.2009. godine do isplate,

- na iznos 22,10 € od 02.12.2009. godine do isplate,

- na iznos 33,11 € od 02.01.2010. godine do isplate,

- na iznos 40,19 € od 02.02.2010. godine do isplate,

- na iznos 38,65 € od 02.03.2010. godine do isplate,

- na iznos 45,68 € od 02.04.2010. godine do isplate,

- na iznos 58,55 € od 02.05.2010. godine do isplate,

- na iznos 61,31 € od 02.06.2010. godine do isplate,

- na iznos 76,44 € od 02.07.2010. godine do isplate,

- na iznos 75,93 € od 02.08.2010. godine do isplate,

- na iznos 107,29 € od 02.09.2010. godine do isplate,

- na iznos 89,02 € od 02.10.2010. godine do isplate,

- na iznos 93,25 € od 02.11.2010. godine do isplate,

- na iznos 113,09 € od 02.12.2010. godine do isplate,

- na iznos 114,86 € od 02.01.2011. godine do isplate,

- na iznos 107,80 € od 02.02.2011. godine do isplate,

- na iznos 112,07 € od 02.03.2011. godine do isplate,

- na iznos 112,30 € od 02.04.2011. godine do isplate,

- na iznos 125,34 € od 02.05.2011. godine do isplate,

- na iznos 153,05 € od 02.06.2011. godine do isplate,

- na iznos 184,59 € od 02.07.2011. godine do isplate,

- na iznos 219,01 € od 02.08.2011. godine do isplate,

- na iznos 164,66 € od 02.09.2011. godine do isplate,

- na iznos 146,37 € od 02.10.2011. godine do isplate,

- na iznos 147,60 € od 02.11.2011. godine do isplate,

- na iznos 150,12 € od 02.12.2011. godine do isplate

- na iznos 165,90 € od 02.01.2012. godine do isplate,

- na iznos 170,64 € od 02.02.2012. godine do isplate,

- na iznos 165,47 € od 02.03.2012. godine do isplate,

- na iznos 164,69 € od 02.04.2012. godine do isplate,

- na iznos 167,31 € od 02.05.2012. godine do isplate,

- na iznos 171,87 € od 02.06.2012. godine do isplate,

- na iznos 166,18 € od 02.07.2012. godine do isplate,

- na iznos 164,62 € od 02.08.2012. godine do isplate,

- na iznos 150,68 € od 02.09.2012. godine do isplate,

- na iznos 162,70 € od 02.10.2012. godine do isplate,

- na iznos 168,29 € od 02.11.2012. godine do isplate,

- na iznos 164,57 € od 02.12.2012. godine do isplate,

- na iznos 160,12 € od 02.01.2013. godine do isplate,

- na iznos 158,58 € od 02.02.2013. godine do isplate,

- na iznos 156,99 € od 02.03.2013. godine do isplate,

- na iznos 168,09 € od 02.04.2013. godine do isplate,

- na iznos 151,77 € od 02.05.2013. godine do isplate,

- na iznos 149,10 € od 02.06.2013. godine do isplate,

- na iznos 150,69 € od 02.07.2013. godine do isplate,

- na iznos 149,02 € od 02.08.2013. godine do isplate,

- na iznos 154,99 € od 02.09.2013. godine do isplate,

- na iznos 160,42 € od 02.10.2013. godine do isplate,

- na iznos 159,73 € od 02.11.2013. godine do isplate,

- na iznos 167,46 € od 02.12.2013. godine do isplate,

- na iznos 160,67 € od 02.01.2014. godine do isplate,

- na iznos 168,30 € od 02.02.2014. godine do isplate,

- na iznos 170,95 € od 02.03.2014. godine do isplate,

- na iznos 169,88 € od 02.04.2014. godine do isplate,

- na iznos 163,87 € od 02.05.2014. godine do isplate,

- na iznos 163,61 € od 02.06.2014. godine do isplate,

- na iznos 166,30 € od 02.07.2014. godine do isplate,

- na iznos 172,62 € od 02.08.2014. godine do isplate,

- na iznos 172,92 € od 02.09.2014. godine do isplate,

- na iznos 176,12 € od 02.10.2014. godine do isplate,

- na iznos 180,72 € od 02.11.2014. godine do isplate,

- na iznos 181,49 € od 02.12.2014. godine do isplate,

- na iznos 182,26 € od 02.01.2015. godine do isplate,

- na iznos 181,91 € od 02.02.2015. godine do isplate,

- na iznos 181,91 € od 02.03.2015. godine do isplate,

- na iznos 181,91 € od 02.04.2015. godine do isplate,

- na iznos 256,91 € od 02.05.2015. godine do isplate,

- na iznos 256,91 € od 02.06.2015. godine do isplate,

- na iznos 256,91 € od 02.07.2015. godine do isplate,

- na iznos 16.768,93 € od 30.07.2015. godine do isplate,

kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5,499,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20.01.2025 godine do isplate, a koje kamate su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 6,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 5,50 eura tekućim od 02.10.2006. godine do isplate, te na iznos od 0,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02.12.2006. godine do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je VK dana **.**.2006.god. sa tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207134115/06 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) na iznos od 102.000,00 CHF na rok otplate od 15 godina odnosno 180 mjeseci, u mjesečnim anuitetima od po 765,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, a namjena kredita je kupnja stana. VK je dana **.**.2013. preminuo, a kao njegova jedina nasljednica na temelju zakona proglašena je tužiteljica, koja je postala vlasnicom nekretnine na kojoj je temeljem predmetnog ugovora bilo zasnovano založno pravo u korist tuženika. Tužiteljica je dana 29.07.2015.g. prijevremeno i u cijelosti podmirila kredit te ga potom i zatvorila. Prednik tužitelja i tužiteljica su sukladno čl. 6. Ugovora o kreditu, otplaćivali kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 765,65 CHF obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. Prema tome, riječ je o standardiziranom ugovoru kojeg je tužena plasirala potrošačima u razdoblju od 01.04.2005.g. do 31.12.2008.g . te je i u konkretnom slučaju u predmetnom ugovoru koristila ništetne odredbe na način da se ugovorila valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja tog ugovora tuženik kao trgovac nije prednika tužiteljice kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik stoga tužitelju treba vratiti sve ono što je stekao bez osnove, a u konkretnom slučaju je riječ o razlici između tečaja u vrijeme korištenja ugovora i svih naknadnih povećanja tečaja do kraja ugovornog odnosa, a što po izračunu tužitelja iznosi upravo 207.654,63 kn. Tužitelj predmetne zahtjeve temelji na Presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. kojom je pravomoćno pod točkom I. izreke potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. Tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Predmetne presude potvrđene su presudom Vrhovnog suda RH broj Rev 2221/2018 od 03.09.2019.g. Navedene presude iz kolektivnog spora imaju izravan utjecaj na predmet ovog spora budući da je iz ugovora o kreditu i priložene dokumentacije razvidno da se radi u ugovoru sklopljenom u razdoblju kad je pravomoćno utvrđeno nezakonito postupanje tuženika, da riječ je o unaprijed sastavljenom ugovoru od strane tuženika i istoj ništetnoj ugovornoj odredbi. Konačno, predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF kao i naložiti tuženiku da plati tužitelju iznos od 27.086,99 eura na ime preplate zbog ugovorene valutne klauzule, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su dospjeli prije 11.01.2016. U cijelosti osporava istaknuti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Navodi da tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovom postupku obzirom nije korisnik kredita, te navodi kako su potrošačka prava strogo osobna i nisu prenosiva niti nasljediva. Osporava izračun tužbenog zahtjeva. Osporava tužitelju svojstvo potrošača. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Isto tako, nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osim činjenice što je tečaj CHF-a bio stabilan dugi niz godina, tuženik želi istaknuti kako je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od strane Vice-guvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja EUR, a potom ponovljena i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Banka je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije. Prema tome, slijedi kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničime dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 7-12 spisa), u Rješenje o nasljeđivanju (list 13-14 spisa), u otplatni plan (list 16-19 spisa), u promet po kreditu (list 23-29, 222-230 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković (list 231-237 i 357-360 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice (list 347-348 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su prednik tužiteljice VK i tuženik dana **.**.2006. godine sklopili Ugovor o kreditu broj 3207134115/06 na iznos od 102.000,00 CHF na rok otplate od 15 godina odnosno 180 mjeseci, u mjesečnim anuitetima od po 765,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, a namjena kredita je kupnja stana. Nije sporno da je VK dana **.**.2013. preminuo, a kao njegova jedina nasljednica na temelju zakona proglašena je tužiteljica, koja je postala vlasnicom nekretnine na kojoj je temeljem predmetnog ugovora bilo zasnovano založno pravo u korist tuženika, te da je tužiteljica dana 29.07.2015.g. prijevremeno i u cijelosti podmirila kredit te ga potom i zatvorila.

5. Sporno je da li tužiteljica ima aktivnu legitimaciju u ovom postupku, da li je ista potrošač, sporno je da li su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, te je sporna visina tužbenog zahtjeva. Također tijekom postupka tuženik spori aktivnu legitimaciju tužiteljice iz razloga što navodi da je vidljivo da je pojedine anuitete platila osoba koja nije niti korisnik kredita niti tužiteljica.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U odnosu na navod tuženika da su potrošačka prava strogo osobne naravi pa je time isključen njihov prijenos na druge osobe pa i nasljeđivanjem valja reći kako sud smatra da, čl. 213. ZOO-a, kojom je propisano da smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika, se ne primjenjuje u konkretnom slučaju. Naime, riječ je o potraživanju u kojem obveza nije nastala obzirom na osobna svojstva prednika tužitelja, niti njegovih osobnih sposobnosti, prema kojima bi jedino on kao takav obvezu mogao ispuniti. Stoga smatra da je tužiteljica, kao univerzalna nasljednica korisnika kredita, aktivno legitimirana u ovom postupku, odnosno da su na nju kao nasljednicu prešla i potroška prava iz ugovora o kreditu.

8. U odnosu na prigovor tuženika da tužiteljica nema svojstvo potrošača, jer da to svojstvo nije dokazala, a da se svojstvo potrošača ne presumira, valja reći da je u članku 6. Ugovora o kreditu ugovoreno da se radi o namjenskom kreditu za kupnju stana. S obzirom na to da je prednik tužitelja zaključio predmetni ugovor kao fizička osoba i da je riječ o namjenskom kreditu za kupnju stana, pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru, a na tuženiku je teret da dokaže suprotno. Budući da tuženik nije dokazao da su tužiteljica ili njezin prednik predmetni stan koristili u poslovne svrhe, dok tužiteljica u svom iskazu navodi kako stan nikada nije iznajmljivala, dok je isti njezin brat i njezin prednik sklopio radi kupnje stana radi stanovanja, to je sud zaključio da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor i da se na isti primjenjuju činjenična utvrđenja iz pravomoćnih sudskih odluka donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

9. Čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a što sud smatra da je prednik tužiteljice bio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

10. U odnosu na navode tuženika tijekom postupka da je vidljivo da je pojedine anuitete platila osoba koja nije niti korisnik kredita niti tužiteljica, sud navodi kako isto proizlazi iz prometa o kreditu, no radi se o anuitetima za koje tužiteljica u ovom postupku ne potražuje isplatu razlike, stoga je ovaj prigovor tuženika također neosnovan.

11. Tuženik navodi kako je tužiteljica podneskom od 15.11.2022. godine preinačila tužbeni zahtjev, a kojoj preinaci se protivi. Predmetnim podneskom tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev sukladno provedenom vještačenju, a kojom prilikom je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev. No, točno je da je pojedine iznose tom prilikom tužiteljica zaista i povisila. Čl. 190 st. 1 ZPP-a navodi da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. St 2 određuje da iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok sud smatra kako se u ovom slučaju radi upravo o takvoj situaciji. Dakle, a kako je tužitelj mogao precizirati svoj zahtjev tek po sačinjenom vještu, tužitelj nije bez svoje krivnje mogao preinačiti tužbeni zahtjev sve do sačinjanja vještva u ovom predmetu, obzirom do tada nije znao koliko će sudski vještak cijeniti visinu tužbenog zahtjeva. S druge strane, sud smatra kako je tužitelj učinio sve što je, a sve do provedenog vještačenja mogao učiniti u pogledu određivanja visine, dok prije provedenog vještačenja nikako nije mogao znati kolika će biti visina tužbenog zahtjeva sukladno nalazu vještaka. Stoga je sud dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja sukladno odredbi čl. 190 st. 2 i 3 ZPP-a obzirom smatra da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U odnosu na prigovor zastare za te iznose, valja reći da je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako u VSRH u pravnom shvaćanju broj SU-IV-123/24 od 27.05.2024.).

12. Djelomično je osnovan prigovor zastare. Naime, podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj konačno tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od listopada 2006 do srpnja 2015. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 15. lipnja 2018. godine, stoga su sva potraživanja koja su dospjela prije 04. travnja 2007. godine u zastari.

13. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužitelj je tužbu podnio 11.01.2021. godine, stoga je prigovor zastare neosnovan za sva potraživanja tužitelja dospjela nakon 04. travnja 2007. godine.

14. Ovdje još valja reći da, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 31.siječnja 2022. godine).

15. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznose koji su dospjeli do 04.04.2007. godine u ukupnom iznosu od 6,17 eura obzirom su isti u zastari.

16. U odnosu na nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

17. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak:

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

18. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31. 12 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

20. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača. Tuženik je odustao od prijedloga za provođenjem dokaza saslušanjem bankara, dok iz iskaza tužiteljice proizlazi da je potpisnik kredita bio njezin pokojni brat te je kredit preuzela ja kao nasljednik. Bila je s njim bliska tako da je bila dosta upućena u cijelu situaciju. Zna da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u CHF iz razloga što su mu u Zagrebačkoj banci predložili da sklopi takav ugovor te mu rekli da je ta valutna klauzula sigurna te da je mjesečna rata puno niža. Kada je mjesečna rata počela rasti bio je jako ogorčen na banku te je čak često i išao u banku no nikada nije dobio konkretne odgovore. Ne zna detalje oko samog pregovaranja prilikom sklapanja ugovora. Smatra da njezinom bratu u banci nisu ništa govorili vezano uz rizičnost sklapanja ugovora u valutnom klauzuli u CHF te također zna da je on bio inače vrlo oprezan.

21. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice jer smatra da je isti dat životno i logično te u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze z spisu, te zaključuje da je u ovom slučaju tuženik postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

22. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

23. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da se za trajanja kredita tečaj mijenjao. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

24. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene tečaja koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 27.086,99 eura. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na početni tečaj iznosi 256,55 eura.

25. Sud nije oduzeo od ukupnog iznosa iznos koji je tužitelj platio u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u nekom od razdoblja, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznos (za mjesec kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa.

26. Tu također treba reći da tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljicom niti ju je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužiteljica kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

27. Uzimajući u obzir da tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

28. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

29. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 05.10.2021. prema Tbr 8/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 01.04.2022. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 06.06.2022. prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak sastava podneska od 17.09.2022. prema Tbr 8/3 50 bodova, trošak sastava podneska od 15.11.2022. prema Tbr 8/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 24.04.2023. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak sastava podneska od 13.09.2023. prema Tbr 8/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 02.10.2023. prema Tbr 9/1 250 bodova, trošak pristupa na ročište dana 05.12.2024. prema Tbr 9/1 250 bodova, što ukupno iznosi 2100 bodova, odnosno 4.200,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 5.250,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura, trošak dodatnog nalaza i mišljenja u iznosu od 50,00 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 5.499,08 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a. Sud tužitelju nije priznao trošak pristojbe za odgovor na tužbu obzirom sukladno čl. 4 Zakona o sudskim pristojbama, tužitelj istu nije dužan podmiriti.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu, 20. siječnja 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku