Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-254/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika SG, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje: KZ/11) i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: K-475/2021-4 od 20. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika SG, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici, poslovni broj: K-475/2021-4 od 20. rujna 2022., okrivljenika SG proglasio je krivim, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem, opisano po članku 140. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 140. stavku 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 140. stavka 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je potom okrivljenika SG, na temelju članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08) u svezi člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. ZKP/08, sud je okrivljenika SG obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka i to s naslova paušala iznos od 300,00 kuna (slovima: tristo kuna)/39,84 eura (trideset devet eura i osamdeset četiri centra).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni SG, po branitelju Krešimiru Slamiću, odvjetniku iz Virovitice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, s prijedlogom drugostupanjskom žalbenom vijeću da preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenog oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru na dužno razmatranje.

5. Žalba okrivljenog SG, nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je pobijana presuda opterećena bitnim povredama kaznenog postupka, pogrešnom primjenom kaznenog zakona, kao i pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u zakonito provedenom kaznenom postupku sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te je osnovano zaključio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje ga se teretilo.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pobijanu presudu prvostupanjski sud donio na temelju nedovoljno utvrđenih činjenica, da je presuda nevaljano obrazložena, očigledno smatrajući da je zbog toga počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a nadalje i da je činjenično stanje nepravilno i nedovoljno utvrđeno.

8. Žalitelj ne navodi u čemu bi se takve povrede odredaba kaznenog postupka konkretno ogledale, radi se o neargumentiranim tvrdnjama, dok drugostupanjski sud, ispitujući presudu u tom pravcu, povrede takve naravi nije našao, kao ni bilo koju drugu bitnu procesnu povredu na koju, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1.

ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti.

9. Činjenično stanje iz izreke presude, protivno razlozima žalbe, pravilno je, pouzdano i u potpunosti utvrđeno.

10. Naime, prvostupanjski sud je u svojoj presudi u cijelosti dao valjane razloge zbog kojih je donio odluku o krivnji okrivljenika, pa ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda, te ga je nepotrebno u potpunosti ponavljati, ali je bitno istaći da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka s pravom zaključio, nakon uvida u DVD snimke zaslona i poruka koje je na mobilni uređaj broja [broj telefona] primala oštećenica MG, a radilo se o više od 50 poruka u inkriminiranom razdoblju, da je svjedokinja žrtva MG, koja je detaljno i okolnosno opisala cijeli slijed događanja, istinito iskazivala pred sudom da joj je okrivljenik slao te poruke. Sadržaj poruka ukazuje da okrivljenikovo ponašanje nije bilo bezazleno kako je to on prikazao, već vrlo ozbiljno, koje ima sva obilježja nametljivog ponašanja i prijetnje. Prvostupanjski sud s pravom vjeruje oštećenici da se bojala i za sebe, jer je okrivljenik znao sve o njoj, njezinoj obitelji i dinamici njezinog obiteljskog života.

10.1. Imajući u vidu gore navedeno, opisano ponašanje okrivljenika u prvostupanjskoj presudi i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavlja ustrajno i kroz dulje vrijeme nastojanje uspostavljanja neželjenog kontakta sa oštećenicom, te prijetnje, i koje ponašanje je s pravom kod oštećenice izazvao osjećaj tjeskobe i straha za osobnu sigurnost.

11. Prema opće prihvaćenim društvenim normama opisani način komunikacije okrivljenika sa oštećenom ne može se prihvatiti kao normalan i uobičajen i kao takav zasigurno prelazi granice opće prihvaćenog načina ponašanja i društvene komunikacije među odraslim osobama, dale, radi se o verbalnim i slikovnim porukama krajnje neprimjerenog sadržaja, te prijetećeg sadržaja.

11.1. Dakle, okrivljenik je kao odrasla osoba, s dovoljno životnog iskustva, ubrojiv, te kao takav potpuno je svjestan da postupanjem na utvrđeni način nastoji uspostaviti neželjeni kontakt s drugom ženskom osobom i da poruke sadržaja koje je slao kod te osobe mogu izazvati strah za njezinu sigurnost. Konačno, za počinjenje predmetnog kaznenog djela dovoljno je samo da kod druge osobe bude izazvana „tjeskoba“.

11.2. Za neželjeni kontakt načelno nije odlučno da druga osoba jasno i izričito da do znanja da kontakte ne želi, to ovisi o prirodi samih kontakata. Kada se radi o situaciji kao kod okrivljenika, tada se podrazumijeva da poruke neprimjerenog sadržaja, upućene poznatoj ženskoj osobi, predstavljaju nastojanje da se uspostavi neželjeni kontakt, pogotovo ako su brojne i ustrajno se ponavljaju. U takvim slučajevima ne može se govoriti o nikakvom prešutnom pristanku osobe kojoj su poruke upućene, osim ako ne postoji izričiti i jasni pristanak druge osobe.

12. Što se tiče žalbenih navoda o nepotpuno i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje cijeneći tijekom dokaznog postupka sve relevantne dokaze, te je pravilno zaključio da je okrivljenik S počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret, a pri čemu je sud detaljno obrazložio razloge za donošenje odluke o krivnji, kao i razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika, pa je tako prvostupanjski sud, nakon cjelovite analize svih dokaza, a u odnosu na kritički ocijenjenu obranu okrivljenika, donio odluku, odnosno izveo pravilne zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Dakle, sud je izveo sve dokaze koje je trebalo izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalnih pravilnih odredbi, te je na temelju savjesne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke.

14. Žalbom se, naime, osporava zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika budući da okrivljenik negira učin kaznenih djela, ali kako je prvostupanjski sud pravilno kritički ocijenio obranu okrivljenika, a u odnosu na sveukupno provedene dokaze, to okrivljenik nije uspio žalbom s uspjehom dovesti u sumnju ispravan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik doista odgovoran za počinjenje kaznenih djela.

15. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud primijenio i odgovarajuću odredbu materijalnog prava, pa je sukladno navedenom donio na zakonu i činjenicama zasnovanu prvostupanjsku presudu, a kojom je okrivljenika proglasio krivim, zbog počinjenih predmetnih kaznenih djela.

16. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, žalba okrivljenog i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, a u presudi ne postoje niti povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i odredbe kaznenog zakona.

17. Kako je prvostupanjski sud izveo pravilno zaključke o počinjenju kaznenoh djela od strane okrivljenog i stupnju njegove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Okrivljenik se u svojoj žalbi posebno žalio na kaznenu sankciju, stoga je ovaj sud razmatrao i odluku suda prvog stupnja o izrečenoj kaznenoj sankciji, te je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti u konkretnom slučaju koje su od značaja za odmjeravanje kazne, te ih je i pravilno vrednovao, kako one koje se očituju u stupnju krivnje okrivljenika, tako i o ranijoj osuđivanost, pa je uvažavajući sve olakotne i otegotne okolnosti, izabrana kazna, u vidu kazne zatvora od 10 (deset) mjeseci, u cijelosti primjerena, pa i ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se odabranom kaznom postići svrha kažnjavanja, jer je navedena kaznena sankcija u cijelosti primjerena kako ličnosti okrivljenog, tako i težini predmetnih kaznenih djela, te dosadašnjoj osuđivanosti okrivljenika, jer okrivljenik mora shvatiti da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da odabrana kaznena sankcija u potpunosti sadrži i dostatnu količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik svojim počinjenjem nanio društvu u cjelini.

19. Slijedom svega izloženog, kako žalba okrivljenog nije osnovana i kako ispitivanjem pobijane presude ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08., to je temeljem članka 486. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vukovar, 20. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski