Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-239/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SN, radi kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-905/2021-38 od 4. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika SN, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-905/2021-38 od 4. svibnja 2022., okrivljeni SN, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane presude, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11. i kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, te mu je sud utvrdio za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedna) godina, a za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te ga je potom temeljem odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Temeljem članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11 sud je okrivljenom SN izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, tako da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom SN u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja od 30. kolovoza 2021. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 01. rujna 2021. do 28. veljače 2022.

1.3. Temeljem odredbe članka 79. stavka 2. i 6. KZ/11 od optuženika SN oduzeti su predmet koji su uporabljeni za počinjenje kaznenog djela: pištolj marke „Rohm“ RG70 cal. 315 K(signalni) i jedanaest komada metaka od 7,65 cal, nož oštrice dužine 54cm od toga radni dio (sječivo) 49cm, 5 cm širine i tzv. „bodež“ dužine 28 cm, sječivo 17 cm u kožnim koricama, razno puščano streljivo, 2 pancirna, 1 svjetleće ukupno 14 komada, ručna bomba M75 bez eksplozivnog punjenja i detonatora, koji su predmeti oduzeti temeljem potvrda o privremeno oduzimanju predmeta izdanim po djelatnicima Policijske uprave Primorsko-goranske, I00125716, Policijska postaja Rijeka serijski broj [serijski broj], 00125715 i 00125716, dana 30. kolovoza 2021. i koji predmeti će se po pravomoćnosti sudske odluke uništiti.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08), naloženo je okrivljeniku SN podmiriti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn (slovima: tisuću kuna), te troškove nagrade i nužnih izdataka braniteljice po službenoj dužnosti, time da će o visini tih troškova biti donijeto posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik SN, po branitelju Mii Mihelčić, odvjetnici iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o kazni, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe preinači pobijanu presudu, na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Iako okrivljenik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP708., međutim, iste tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenika krivim zbog predmetnih kaznenih djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji, valja istaknuti da je prvostupanjski sud s pravom prihvatio iskaz oštećene ocjenjujući ga istinitim i vjerodostojnim, upravo iz razloga što je isti u bitnom potvrđen iskazom svjedokinje, majke okrivljenika, koja kao takva ne bi teretila svoga sina za nešto što nije vidjela i što se nije dogodilo, te u tom smislu neosnovana je žalba okrivljenika u dijelu kada navodi da se presuda temelji isključivo na iskazu oštećene.

9. U odnosu na kazneno djelo prijetnje, prije svega treba reći da bi prijetnja imala karakter kaznenog djela mora biti konkretizirana. U konkretnom slučaju razvidno je da izrečene riječi su konkretizirane, da će se takva prijetnja neposredno i izvršiti. Za počinjenje terećenog kaznenog djela prijetnje, potrebno je da je netko drugom ozbiljno prijetio kakvim zlom i da je cilj počinitelja bio da kod osobe kojoj upućuje prijetnje izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Naime, bitno je da je ta prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, a ozbiljnost same prijetnje se ne utvrđuje samo i isključivo na temelju izgovorenih riječi, nego i u kontekstu i uvažavanjem okolnosti samog događaja.

10. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika proizlazi iz izjave oštećene DN koja je u svome iskazu navela da ju je okrivljeni rukama uhvatio za vrat, počeo stiskati, te ju nabio u zid, a potom joj zaprijetio riječima da će ubiti nju i njezinu obitelj, kojom prilikom je u jednoj ruci držao pištolj nepoznate marke, a što je kod DN dodatno izazvalo osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost.

11. Kako je nesporno da gore izgovorene riječi upućene oštećenoj u trenutku dok je okrivljeni u jednoj ruci držao pištolj nepoznate marke u kontekstu predmetnog događaja (od ranije teško i trajno poremećenih obiteljskih odnosa), prema ustaljenoj sudskoj praksi, predstavljaju ozbiljnu prijetnju, kao što je oštećenica i shvatila, stoga je okrivljenik, opisanim postupanjem u činjeničnom opisu optužnog akta, ostvario bića kaznenog djela prijetnje.

12. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da upućene riječi od strane okrivljenika, oštećenici imaju karakter prijetnje, te se izgovorene riječi u kontekstu ponašanja okrivljenika kritične zgode, a i ranije uz činjenicu da su od okrivljenika oduzeti signalni pištolj, dva noža, bomba i streljivo koje stvari su podobne za zastrašivanje žrtve, imaju smatrati ozbiljnom prijetnjom.

13. Činjenica da se optuženik tempore criminis bio ubrojiv, s pravom sud navodi na zaključak da je optuženi bio svjestan svojih radnih, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje zbog toga što okrivljeni ima bračni spor sa oštećenicom.

14. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje optuženik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana.

15. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika neosnovana je žalba i u odnosu na odluko o kazni.

16. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je okrivljenom kao olakotne okolnosti cijenio njegov prijašnji život (nije riječ o osobi sklonoj kriminalnom ponašanju, osobitu okolnost koja ukazuje kako se predmetno kazneno djelo može promatrati samo kao eksces u ponašanju i životu okrivljenika, ne i kao pravilo njegova ponašanja), njegove osobne, obiteljske i imovinske prilike (otac dvoje djece). Otegotne okolnosti prvostupanjski sud nije pronašao.

17. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, cijeneći težinu i posljedicu ovih kaznenih djela, kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani okrivljenika, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud, to je po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, uz primjenu članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počine novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja u odnosu na uvjetovani dio kazne počinje teći od pravomoćnosti presude, u cijelosti primjerena.

18. Prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda s takvom kaznom ostvariti će se kako svrha specijalne, tako i svrha generalne prevencije, jer je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne vodio računa o činjenici da se naglo povećao broj počinjenja ove vrste kaznenih djela, te upravo ovakvom kaznom šalje se odgovarajuća poruku javnosti i njome će se odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela, te postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak, kako je to propisano u članku 41. KZ/11.

19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 20. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski