Zakon.hr

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S p l i t

Poslovni broj: P Ob-198/2024-32

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VL iz [adresa]/16, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene ad 1. ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužene ad 2. TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužene ad 3. LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužene ad 4. HL iz [adresa]. 105, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koje tužene ad 2.- ad 4. zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mikulić & partneri iz Splita, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u nazočnosti zam. pun. tužiteljice Tomislava Vujčića, odvjetnika u Splitu i pun. tuženika ad 2.- ad 4. Ive Zenka, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Mikulić & partneri iz Splita, a u izočnosti uredno pozvane tužene ad 1., objavljene 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stan označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade bračna stečevina UL, pok. V za 1/10 suvlasničkog dijela i RL, rođ. FL, za 9/10 suvlasničkog dijela. Za više traženo i to za 4/10 suvlasničkog dijela u korist UL, pok. V, tužbeni zahtjev se odbija.

II. Utvrđuje se da je ništava i bez pravnog učinka Darovna pogodba zaključena u Splitu 27. veljače 1976. u dijelu kojim je RL, rođ. FL darovala svom sinu EL nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš ½ dijela stana označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], spram tuženice ad 2. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženice ad 3. LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnica za 1/4 dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stana označenog kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade, pa se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude i bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja tuženica ad 2. i ad 3. zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime za 1/4 dijela cjeline, uz istovremeno brisanje s imena upisanih ad 2. TL, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 2/12 dijela cjeline i ad 3. LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 1/12 dijela cjeline."

r i j e š i o j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje da je ništava i bez pravnog učinka Darovna pogodba zaključena u Splitu 27. veljače 1976. u dijelu kojim je RL, rođ. FL darovala svom sinu EL nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš ½ dijela stana označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade.

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženima ad 2.-ad 4. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 838,66 eur.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda **.**.1977. sada pok. UL kao tužitelj je naveo da su on i sada pok. RL kao tužena ad 1. bračni drugovi, te da je po tužbi RL njihov brak Presudom Okružnog suda u Splitu P-217/76 od 30. prosinca 1976. razveden, a protiv iste da je UL uložio žalbu Vrhovnom sudu Hrvatske u Zagrebu. UL da je sve do kratko vrijeme prije podnošenja tužbe radio u Njemačkoj i ostvarivao znatnu zaradu. U tijeku braka UL i RL da su zajedničkim sredstvima kupili trosoban stan na prvom katu desno zgrade u [adresa], podignutu na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina], s tim da se RL u dogovoru s UL uknjižila kao isključiva vlasnica istog u zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu. Kako da se između UL i RL vodi spor oko razvoda braka, to da je RL u namjeri da liši istog svakog prava na navedenom stanu, taj stan darovala EL (u tužbi označenom kao tuženik ad 2.), sinu stranaka i to baš Darovnom pogodbom "Split, 27. veljače 1976." tako da je isti već ishodio uknjižbu prava vlasništva. Kako da je predmetni stan zajedničko vlasništvo UL i RL kojeg da su oni kupili zajedničkim sredstvima u toku trajanja bračne zajednice, to da je Darovna pogodba, kojom je RL otuđila spomenuti stan za cijelo ništavna. Slijedom navedenog UL je predložio ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da je trosoban stan koji se nalazi u [adresa] u [adresa] na prvom katu desno u zgradi podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina] zajedničko vlasništvo UL i RL te da je UL idealni vlasnik ½ dijela istog, a da su RL i EL u obvezi istom ispustiti urednu ispravu za uknjižbu tog prava u zemljišne knjige ili će u protivnom to svoje pravo UL ishoditi temeljem ove presude, te kojom će se utvrditi da je pravno ništavna Darovna pogodba "Split, 27. veljače 1976." kojom je RL darovala za cijelo EL trosobni stan koji se nalazi na prvom katu desno u zgradi u [adresa] podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina]. Nadalje, UL je predložio sudu obvezati tuženike RL i EL na naknadu troškova parničnog postupka.

2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev na ročištu održanom 18. srpnja 1977. tuženici RL i EL su naveli da se protive tužbi i predlažu odbiti tužbeni zahtjev. Naime, predmetni stan da je isključivo vlasništvo EL temeljem zaključenog Ugovora o darovanju, a sve budući da je RL bila isključiva vlasnica predmetnog stana kojeg da je kupila 1961., a koji da je plaćen kreditom kojeg je RL dobila od svoje radne organizacije "Melioracija" Split. UL da je 1962. otišao na rad u SR Njemačku i za čitavo proteklo razdoblje da ništa nije doprinosio za uzdržavanje djece i RL, a pogotovo da ništa nije doprinosio za otplaćivanje kredita kojeg je podigla RL. RL da je uz pristanak svoje radne organizacije otišla na rad u SR Njemačku 1965., a nakon što da je s djecom i majkom uselila u predmetni stan, te da je otišla s razlogom da otplati spomenuti kredit.

3. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 16. studenog 1977. tužitelj UL je proširio svoj tužbeni zahtjev na način da je zatražio utvrđenje kako je tijekom braka između istog i RL stečena sljedeća imovina: komplet viseća kuhinja s filterom, sudoper, električni štednjak marke "Kreft", uložak za drva štednjaka iste marke, frižider marke "Atlas", električni radijator, ventilator grijalica dva komada, mašina za pranje rublja marke "Bosch", kabinet radio marke "Saba", televizor marke "Grundig", usisavač marke "Siemens", pisača mašina marke "Adler", komplet mikser i dodatak za mljevenje mesa, ogledalo za kupatilo, tri tepiha za dnevnu sobu, kao i tri tepiha za spavaću sobu, duple zavjese za tri sobe, kao i kuhinju, duple prostirke za WC, šest lustera za sobe, hodnik i kupatilo, magnetofon marke "Grundig", pet deka i četiri štepana jorgana, šivaća mašina elektro marke "Singer", 30 metara japanskog platna za krevetninu, kompletna spavaća soba, kompletna kombinirana soba, kompletna soba s duplim ležajima, stol za primaću sobu automatik, kristal čaše ukupne vrijednosti od 275 DEM, odnosno protudinarskoj vrijednosti od 2.200,00 dinara, novo posuđe u vrijednosti od 8.000,00 dinara, fotoaparat marke "Jašika elektronik 35", čamac i motor "Jaša" sa 5 KS, nova mašina za pranje rublja "Bosch", novi televizor u koloru "Grundig", novi tranzistor i magnetofon "Grundig" te novi usisavač "Siemens", te da je navedena imovina vlasništvo stranaka na jednake dijelove, te je isti zatražio da se razvrgne navedena zajednica na način da UL pripadne polovina, a RL druga polovina u fizičkom smislu, a ako ne bude moguća fizička dioba da će se izvršiti civilna dioba i to na način da će se ista prodati na javnoj dražbi, a utržak podijeliti među strankama na jednake dijelove.

4. Očitujući se glede ovako proširenog tužbenog zahtjeva, tuženici RL i EL su naveli da se protive istom.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom preslika Darovne pogodbe "Split, 27. veljače 1976." zaključene između RL kao darovatelja i EL kao daroprimca, ZK izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina], preslika štedne knjižice stranaka, preslika novčanih uplatnica poslanih FL, Potvrde "Zora" stambene zadruge od 7. svibnja 1963., Rješenja poduzeća "Melioracija" Split broj 7942 od 30. listopada 1962., priznanica Komunalne banke kotara Split, priznanica Narodne banke FNRJ, Ponude za kupnju motornog vozila od 26. kolovoza 1966., poštanskih priznanica, računa Radio-Waechtershaeuser od 24. travnja 1963., Rješenja poduzeća "Melioracija" Split upućenog Komunalnoj banci od 5. srpnja 1963. te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja UL i tužene ad 1. RL u svojstvu parničnih stranaka te dokaz saslušanjem FL, ĆL, AL, ŽL, PL i NL u svojstvu svjedoka.

6. Nakon ovako provedenog postupka Presudom Okružnog suda u Splitu pod posl. brojem P-193/99 od 15. veljače 1978. u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja UL. Povodom pravodobne žalbe tuženih RL i EL Presudom Vrhovnog suda Hrvatske pod posl. br. Gž- 3997/1978-2 od 31. svibnja 1979. preinačena je naprijed citirana Presuda Okružnog suda u Splitu u dijelu kojim je utvrđeno da je pravno ništavna Darovna pogodba "Split, 27. veljače 1976." kojom je RL darovala za cijelo EL trosoban stan koji se nalazi na prvom katu desno u zgradi u [adresa], podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina] i to u pogledu ½ dijela tako navedenog stana tako da je predmetnom Presudom Vrhovnog suda Hrvatske tužitelj UL odbijen sa zahtjevom da se utvrdi da je ništavna Darovna pogodba "Split, 27. veljače 1976." kojom je tužena ad 1. RL darovala tuženiku ad 2. EL ½ dijela trosobnog stana koji se nalazi u zgradi u [adresa] u [adresa], podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina]. Rješenjem Vrhovnog suda Hrvatske pod posl. br. Gž-3997/1978-2 od 31. svibnja 1979. ukinuta je naprijed citirana Presuda Okružnog suda u Splitu u preostalom dijelu kojim je utvrđeno da je opisani stan te pokretnine navedene pod točkom III. izreke pobijane Presude zajednička imovina tužitelja UL i tužene RL, kao i da tužitelju UL pripada vlasništvo te imovine u ½ dijela pa je u navedenom dijelu predmet vraćen nadležnom Općinskom sudu na ponovno suđenje.

7. U nastavku postupka sud je obnovio rezultate raspravljanja u cijelosti te je izveo dokaz pregledom mandatne tužbe pod posl. br. Pl-1628/79 od 10. prosinca 1979., izvatka iz knjigovodstva stambene zadruge "Zora" o stanju duga RL kod navedene zadruge na dan 30. kolovoza 1979., preslika carinskih deklaracija za frižider, usisivač, madrac, električni radijator, ovjerenog prijevoda "Kažnjivog naloga", dopisa Općinskog suda Frankfurt od 11. lipnja 1972., dogovora "Offenbach 5. ožujka 1975.", Rješenja "Offenbach 3. prosinca 1969.", naloga o hapšenju od 4. siječnja 1973., dopisa "18. rujna 1973.", preslika prevedenih poštanskih uplatnica, prijevoda računa o kupljenom magnetofonu marke TK 40, magnetofonu Grundig i mikrofonu, štednjaku, električnom štednjaku i stroju za pranje rublja, dopisa "Hamburg 17. srpnja 1977.", potvrde za kupnju motornog vozila, dopisa " [adresa], 4. kolovoza 1967.", podataka Zavoda za socijalno osiguranje za UL, dopisa Zavoda za zapošljavanje Frankfurt, priznanice ortopedske Sveučilišne klinike Frankfurt te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja UL i tužene ad 1. RL u svojstvu parničnih stranaka, saslušanjem tuženika ad 2. EL u svojstvu parnične stranke, dokaz dopunskim saslušanjem ĆL i FL u svojstvu svjedoka, te dokaz saslušanjem VL (tada prezimena Ć) i zamolbenim putem JL i BL u svojstvu svjedoka.

8. Nakon ovako provedenog postupka Presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. II P-1118/1979 od 20. siječnja 1982. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je trosobni stan koji se nalazi u [adresa], na prvom katu desno u zgradi podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina], zajedničko vlasništvo tužitelja UL i tužene ad 1. RL te da je tužitelj UL idealni vlasnik ½ dijela istog pa da su tuženi RL i EL dužni priznati mu to pravo i ispustiti mu uredno ispravu za uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi ili da će u protivnom to svoje pravo ishoditi temeljem ove presude, u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je pravno ništavna Darovna pogodba "Split 27. veljače 1976." kojom je RL darovala za cijelo EL trosobni stan koji se nalazi u [adresa], na prvom katu desno u zgradi podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina] te u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je tijekom trajanja braka između UL i RL stečena sljedeća imovina: pisaća mašina marke "Adler", komplet mikser i dodatak za mljevenje mesa, tri tepiha za dnevnu sobu, zavjese za tri sobe i kuhinju, pet lustera, tri deke, četiri štepana jorgana, šivaća mašina marke "Singer", 30 metara japanskog platna za krevetninu, kompletna spavaća soba, kompletna kombinirana soba, kompletna soba s duplim ležajima, kristal čaše ukupne vrijednosti od 275 DEM, odnosno protuvrijednosti od 2.200,00 dinara, novo posuđe u vrijednosti od 8.000,00 dinara, fotoaparat marke "Jašika elektronik 35", mašina za pranje rublja "Bosch", televizor u koloru "Grundig", novi tranzistor i magnetofon "Grundig" te usisavač "Siemens" pa da je ta imovina vlasništvo stranaka na jednake dijelove te kojim je zatraženo razvrgnuće zajednice na način da UL pripadne polovina, a RL druga polovina u fizičkom smislu, a ako ne bude moguća fizička dioba da će se izvršiti civilna dioba i to na način da će se ista prodati na javnoj dražbi, a utržak podijeliti među strankama na jednake dijelove. Navedenom presudom usvojen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je tijekom trajanja braka između UL i RL stečena sljedeća imovina: komplet viseća kuhinja s filterom, sudoperom, električni štednjak marke "Kraft", uložak za drva štednjaka iste marke, frižider marke "Atlas", električni radijator, ventilator grijalica dva komada, mašina za pranje rublja marke "Bosch", radio marke "Saba", televizor marke "Grundig", usisavač marke "Siemens", ogledalo za kupatilo, tri tepiha za spavaću sobu, dvije prostirke za WC, jedan luster sa šest balona, magnetofon marke "Grundig", dvije deke, stol za primaću sobu automatik, čamac i motor " T" od 5 KS.

9. Povodom pravodobne žalbe tužitelja UL Rješenjem Okružnog suda u Splitu pod posl. br. Gž-1369/82 od 11. lipnja 1982. ukinuta je naprijed citirana prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom kao i u odluci o parničnom trošku te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

10. U nastavku postupka sud je obnovio rezultate raspravljanja u cijelosti te je izveo dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja UL i tužene ad 1. RL u svojstvu parničnih stranaka te dopunskim saslušanjem ĆL i VL u svojstvu svjedoka.

11. Nakon ovako provedenog postupka Presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. II P-1228/1982 od 3. ožujka 1983. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je trosobni stan koji se nalazi u [adresa], na prvom katu desno u zgradi podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina], zajedničko vlasništvo tužitelja UL i tužene ad 1. RL te da je tužitelj UL idealni vlasnik ½ dijela istog pa da su tuženi RL i EL dužni priznati mu to pravo i ispustiti mu uredno ispravu za uknjižbu tog prava u zemljišnoj knjizi ili da će u protivnom to svoje pravo ishoditi temeljem ove presude, u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je pravno ništavna Darovna pogodba "Split 27. veljače 1976." kojom je RL darovala za cijelo EL trosobni stan koji se nalazi u [adresa], na prvom katu desno u zgradi podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina] te u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je tijekom trajanja braka između UL i RL stečena sljedeća imovina: pisaća mašina marke "Adler", komplet mikser i dodatak za mljevenje mesa, tri tepiha za dnevnu sobu, zavjese za tri sobe i kuhinju, pet lustera, tri deke, četiri štepana jorgana, šivaća mašina marke "Singer", 30 metara japanskog platna za krevetninu, kompletna spavaća soba, kompletna kombinirana soba, kompletna soba s duplim ležajima, kristal čaše ukupne vrijednosti od 275 DEM, odnosno protuvrijednosti od 2.200,00 dinara, novo posuđe u vrijednosti od 8.000,00 dinara, fotoaparat marke "Jašika elektronik 35", mašina za pranje rublja "Bosch", televizor u koloru "Grundig", novi tranzistor i magnetofon "Grundig" te usisavač "Siemens" pa da je ta imovina vlasništvo stranaka na jednake dijelove te kojim je zatraženo razvrgnuće zajednice na način da UL pripadne polovina, a RL druga polovina u fizičkom smislu, a ako ne bude moguća fizička dioba da će se izvršiti civilna dioba i to na način da će se ista prodati na javnoj dražbi, a utržak podijeliti među strankama na jednake dijelove. Nadalje, navedenom presudom naloženo je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženima.

12. Povodom pravodobne žalbe tužitelja UL Rješenjem Okružnog suda u Splitu pod posl. br. Gž-1750/83 od 15. srpnja 1983. ukinuta je naprijed citirana prvostupanjska presuda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

13. U nastavku postupka sud je obnovio rezultate raspravljanja u cijelosti te je izveo dokaz pregledom dopisa poduzeća "Melioracija", dopisa "Jugobanke Split" od 22. siječnja 1987., dopisa Splitske banke od 19. veljače 1987., Obračuna Stambene zadruge "Zora-Split" od 1. rujna 1965., Ugovora zaključenog između Stambene zadruge "Zora" Split i RL, Dodatnog Ugovora o zajmu zaključenog između poduzeća "Melioracija" Split i RL **.**.1962., dopisa poduzeća "Melioracija" Split od 11. prosinca 1963., Potvrde Stambene zadruge "Zora" od 7. svibnja 1963., priznanice poduzeća "Melioracija" Split od 19. kolovoza 1967., Ugovora o zajmu zaključenog između poduzeća "Melioracija" [adresa] i RL **.**.1962., Dozvole za useljenje Stambene zadruge "Zora" od 14. kolovoza 1964., dopisa Republičkog zavoda za statistiku od 1. ožujka 1990., 2. travnja 1990. i 1. lipnja 1990., dopisa Zavoda za društveno planiranje i statistiku Skupštine Općine Split od 9. veljače 1990., dopisa Narodne banke Jugoslavije 19. srpnja 1990., smrtovnice za RL, Rješenja o nasljeđivanje po javnom bilježniku Zrinki Milić Štrljak kao povjereniku Općinskog suda u Splitu pod posl. br. O-2372/2021 od 1. rujna 2021., ZK izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 i to baš 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24) te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije.

14. Rješenjem ovog suda pod posl. br. II P-1412/83 od 26. travnja 2002. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer je tužitelj UL preminuo.

15. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 22. rujna 2022. tužiteljica OL je izvijestila ovaj sud da je do tada označena kao tužena ad 1. RL preminula **.**.2009., da su nasljednici iste tužiteljica OL, ĆL i EL, a ostavinski postupak da nije pravomoćno okončan te ujedno da je i EL preminuo **.**.2021., a temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju donesenog iza njegove smrti da su nasljednicima istog na temelju zakona i ustupa kćerke HL, proglašeni supruga TL i kći LL.

16. Rješenjem ovog suda pod posl. br. II P-1412/83 od 7. rujna 2023. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, a Rješenjem pod posl. br. P Ob-582/2023-2 od 29. studenog 2023. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog činjenice smrti RL i EL. Rješenjem ovog suda pod posl. br. P Ob- 582/2023-4 od 17. siječnja 2024. pozvane su ĆL kao nasljednica RL te ŠL, LL i HL kao nasljednice RL i EL da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari.

17. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnescima zaprimljenim kod ovog suda 22. rujna 2022. i 26. srpnja 2024. predloženo je ovom sudu donošenje presude kojom će se utvrditi da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stan označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade, bračna stečevina UL, pok. V i RL, rođ. FL i to svakog od njih za po ½ dijela, kojom će se utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka Darovna pogodba zaključena u Splitu 27. veljače 1976., a kojom je ĐL darovala svom sinu EL nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stan označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade, te kojom će se utvrditi da je tužiteljica spram tuženica ad 2. i ad 3. vlasnica za ¼ dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stan označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade, te kojom će se ista ovlastiti temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime za ¼ dijela cjeline uz istovremeno brisanje s imena tužene ad 2. za 2/12 dijela i tužene ad 3. za 1/12 dijela cjeline.

18. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 7. listopada 2024. tuženi ad 2. -ad 4. su istakli prigovor presuđene stvari i to u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje ništetnim Darovne pogodbe od 27. veljače 1976., istaknuli su da su tužena ad 2. i ad 3. dosjelošću stekle pravo vlasništva na predmetnom stanu, a ujedno su istakle i prigovor zastare nasljednog prava.

19. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

20. Pun. tužitelja i pun. tuženika ad 2. – ad 4. su popisali parnični trošak. 21. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su UL i RL sklopili brak 13. lipnja 1957. te da je isti razveden pravomoćnom Presudom Okružnog suda u Splitu pod posl. br. P-217/76 od 30. prosinca 1976. Nadalje, među strankama nije sporno da je stan koji je predmet ovog postupka kupljen na ime RL kao i da je ista Darovnom pogodbom od 27. veljače 1976. navedeni stan za cijelo darovala sinu EL. Konačno, među strankama nije sporno da su predmetni stan nakon smrti EL naslijedile tužena ad 2. za 2/3 dijela te tužena ad 3. za 1/3 dijela. Spornim se među strankama ukazuje pitanje je li predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu sada pok. RL i sada pok. UL, pa s tim u vezi koliki bi bio doprinos UL u stjecanju navedenog stana, te slijedom toga i koliki bi bio njegov suvlasnički udio u navedenoj zajedničkoj imovini bračnih drugova. Nadalje, spornim se ukazuje pitanje je li Darovna pogodba kojom je RL prenijela vlasništvo navedenog stana na sina EL, predstavlja ništavi pravni posao. Konačno, spornim se ukazuje osnovanost prigovora presuđene stvari kao i prigovora zastare nasljednog prava.

22. Pregledom Ugovora o zajmu zaključenog između poduzeća "Melioracija" Split i RL **.**.1962. utvrđeno je da istim poduzeće "Melioracija" odobrava i stavlja na raspolaganje RL dugoročni zajam u iznosu od 800.000,00 dinara za izgradnju stana u [adresa] posredstvom stambene zadruge i to isključivo kao potrebno učešće za izgradnju stana, s rokom otplate 20 godina. Nadalje određeno je da otplata zajma i kamata teče od dana izdavanja rješenja o upotrebi zgrade u kojoj se nalazi stan zajmoprimca, ali najkasnije u roku od 18 mjeseci po prijenosu ovog zajma na račun stambene zadruge u korist zajmoprimca.

23. Pregledom Dodatnog Ugovora o zajmu zaključenog između poduzeća "Melioracija" Split i RL **.**.1962. utvrđeno je da isti predstavlja dopunu osnovnom Ugovoru o zajmu, a obzirom da dodijeljeni zajam po osnovnom Ugovoru nije dovoljan zajmoprimcu za učešće za izgradnju stana, to da se ovim dopunskim Ugovorom dodjeljuje daljnji dugoročni zajam u iznosu od 230.000,00 dinara s rokom vraćanja od 25 godina koji rok počinje teći od dana stavljanja zajma na korištenje.

24. Pregledom priznanica Komunalne banke kotara Split utvrđeno je da je RL od 1961. vršila uplate na račun "Zora" stambene zadruge, dok je pregledom Potvrde "Zora" stambene zadruge od 7. svibnja 1963. utvrđeno je da se istom potvrđuje da je RL uplatila na ime učešća za izgradnju stana iznos od 2.000.000,00 dinara.

24. Pregledom Rješenja poduzeća "Melioracija" Split upućenog Komunalnoj banci od 5. srpnja 1963. utvrđeno je da se u istom navodi kako se na molbu službenika RL da mu se za osiguranje potrošačkog kredita koji je dobio kod navedene banke u iznosu od 320.000,00 dinara stavi administrativna zabrana na način da mu se od 1. kolovoza 1963. obustavlja potrošački kredit broj 436-11-70-353-7- 61281/98 za vrijeme od 36 mjeseci po 8.800,00 dinara.

25. Pregledom Rješenja poduzeća "Melioracija" Split broj 7942 od 30. listopada 1962. utvrđeno je da se istim stavlja administrativna zabrana na plaću RL u iznosu od 3.990,00 dinara mjesečno do potpune podmire duga od 1.030.000,00 dinara. Pregledom dopisa poduzeća "Melioracija" Split od 11. prosinca 1963. utvrđeno je da se u istom konstatira da je navedeno poduzeće donijelo rješenje po kojem je stavljena administrativna zabrana na plaću RL s naslova zajma kojeg je poduzeće istoj odobrilo u iznosu od 1.030.000,00 dinara i to počev od primanja od mjeseca prosinca 1963. pa nadalje.

26. Pregledom Dozvole za useljenje Stambene zadruge "Zora" od 14. kolovoza 1964. utvrđeno je da se u istoj navodi da se RL dozvoljava useljenje u stan broj 6 na prvom katu.

27. Pregledom Obračuna Stambene zadruge "Zora-Split" od 1. rujna 1965. utvrđeno je da se u istom navodi da bi prema konačnom obračunu izgradnje stan koji je predmet ovog postupka iznosio 4.112.205,00 dinara od čega je s naslova učešća izvršena uplata od 2.200.000,00 dinara (88.000 starih dinara za režijski fond i 2.112.000 starih dinara za građevni fond), a da dugovanje Zadruzi "Zora" od 01. kolovoza 1964. iznosi 336.607,00 starih dinara te banci-zajam 1.663.598,00 starih dinara, dakle ukupno 2.000.205,00 dinara za koje dugovanje mjesečni anuitet iznosi 8.050,00 starih dinara.

28. Pregledom Ugovora zaključenog između Stambene zadruge "Zora" Split kao investitora i RL kao stjecatelja-zadrugara utvrđeno je da stranke zaključuju ugovor o imovinskim pravima i obvezama te o zajedničkom učestvovanju u građenju stambenog objekta "Zora" B2 u Ulici oslobođenja u Splitu i to na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini da je i podignuta stambena zgrada u čijem su podizanju stranke zajednički učestvovale. Ovim Ugovorom investitor predaje stjecatelju-zadrugaru pravo vlasništva za 1/18 dijela navedene nekretnine, odnosno naprijed opisane zgrade i to u naravi stan na prvom katu, neto površine 61 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, ostave, hodnika i balkona, označen brojem 6. Nadalje, stranke utvrđuju da je cijena stana 37.755,98 ND, da je stjecatelj- zadrugar za izgradnju stana uložio vlastito učešće u vrijednosti od 21.120,00 ND, a da je investitor podigao potreban zajam od Fonda za kreditiranje stambene izgradnje u Splitu od kojeg dio zajma koji otpada na stjecatelja-zadrugara za zaprimljeno pravo vlasništva naprijed navedenog stana iznosi 16.635,98 ND od kojeg iznosa da je stjecatelj-zadrugar do sada na ime anuiteta isplatio investitoru i to za period od 1. kolovoza 1964. do 1. kolovoza 1966. iznos od 1.415,37 ND. Konačno, stranke su složne da stjecatelj-zadrugar preuzme daljnju obvezu otplate zajma od Investiciono- komercijalne banke u Splitu te da zadrugar kao takav ostaje isključivi dužnik do potpune visine odnosnog zajma.

29. Pregledom priznanica Komunalne banke kotara Split te priznanica Narodne banke FNRJ utvrđeno je da su ZL i IL vršile uplate s naslova potrošačkog kredita.

30. Pregledom Ponude za kupnju motornog vozila od 26. kolovoza 1966. utvrđeno je da se u istoj navodi kako ML naručuje Opel Record godine proizvodnje 1964., vozilo da je rabljeno, cijena da iznosi 4.950,00 DEM.

31. Pregledom računa Radio-Waechtershaeuser od 24. travnja 1963. utvrđeno je da se u istom navodi da je SL kupio magnetofon TK 40 za iznos od 661,00 DEM, a pregledom računa br. 7042 od 24. veljače 1964. utvrđeno je da navedeni račun glasi na ime UL za kupljeni uređaj magnetofon Grundig TK 40 i mikrofon.

32. Pregledom dopisa Narodne banke Jugoslavije 19. srpnja 1990. utvrđeno je da se u istom navodi da je u skladu sa Zakonom o izdavanju novih novčanica i kovanog novca (Službeni list SFRJ broj 33/65) izvršena denominacija dinara u smislu utvrđivanja njegove vrijednosti u odnosu na postojeće novčanice i kovani novac na način da jedan novi dinar je jednak sto postojećih dinara.

33. Sukladno iskazu UL, RL i FL proizlazi da su UL i RL sklopili brak 1957., a da je UL od 1953. (sukladno iskazu UL) odnosno od 1954. (sukladno iskazu RL i ĆL) do 1961. stanovao s RL, njihovom djecom EL i ČL (ranije prezime Ć), Matildinom kćerkom ĆL i Matildinom majkom FL i to u baraci u vlasništvu FL. Nadalje, iz iskaza UL, RL i FL proizlazi da je isti 1961. otišao u [adresa], gdje je sukladno iskazu ĆL proveo godinu dana bez da je radio, a potom je 1962. otišao u SR Njemačku gdje se i zaposlio. Štoviše, RL je u svom iskazu navela da ju je UL 1961. napustio te da ga od 1961. do prosinca 1964. kada ga je otišla posjetiti u SR Njemačku (navedenu posjet potvrdila je i svjedokinja FL) nije vidjela, a on da joj je povremeno pisao, dok je ĆL u svom iskazu navela da dok je UL sam živio i radio u Njemačkoj isti da je svega jednom bio u Splitu i to u rujnu 1964., a slično je navela i OL iskazujući da je UL došao u Split 1963. ili 1964. Nadalje, iz iskaza UL, RL, FL, OL i ĆL proizlazi da je i RL nakon što se uselila u stan koji je predmet ovog postupka, otišla na privremeni rad u SR Njemačku i to 1965., a gdje je živjela zajedno s UL sve do prekida njihove bračne zajednice. Pritom je svjedokinja ĆL navela da je RL otišla u SR Njemačku prvenstveno iz razloga kako bi ipak uzdržavala njih troje djece, a pored toga vjerujući da će ipak sačuvati brak.

34. Glede kupovine stana koji je predmet ovog postupka RL je navela da je predmetni stan kupila 1962. Pregledom priloženih bankovnih priznanica proizlazi da je RL vršila uplate stambenoj zadruzi „Zora“ još 1961., a iz čega se može zaključiti da je ista i bila član navedene zadruge još od 1961. Iz priložene pisane dokumentacije proizlazi da je cijena navedenog stana bila 4.112.205,00 starih dinara odnosno prema konačnom obračunu 37.755,98 novih dinara od čega je RL s naslova učešća za izgradnju stana uplatila iznos od 2.200.000 dinara (sukladno Obračunu Stambene zadruge "Zora-Split" od 1. rujna 1965.). Nadalje, iz sadržaja priloženog Ugovora o zajmu od 2. lipnja 1962. i Dodatnog ugovora o zajmu od 27. listopada 1962. proizlazi da je RL poslodavac radna organizacija „Melioracija“ odobrilo zajam u iznosu od 1.030.000,00 starih dinara s rokom otplate 20 godina odnosno 25 godina u svrhu uplate učešća za izgradnju predmetnog stana, a da je RL uz to podigla potrošački kredit na iznos od 320.000,00 starih dinara (utvrđeno pregledom Rješenja poduzeća "Melioracija" Split upućenog Komunalnoj banci od 5. srpnja 1963.) za koji iznos je ista navela da je također uplatila na ime učešća. Iz priloženih bankovnih priznanica te sukladno sadržaju Rješenja poduzeća "Melioracija" Split upućenog Komunalnoj banci od 5. srpnja 1963. te sadržaju dopisa poduzeća "Melioracija" Split od 11. prosinca 1963., proizlazi da je RL povrat navedenog zajma odnosno potrošačkog kredita započela još 1962. odnosno 1963. Konačno, pregledom priloženih bankovnih priznanica proizlazi i da su ZL i IL podigle potrošačke kredite, a za iste su RL i FL potvrdile u svojim iskazima da su uz DL (ranije prezime CL) navedene kolegice za RL podignule potrošačke kredite na iznose od 300.000,00 dinara, a koji iznosi su također uplaćeni na ime učešća za kupovinu predmetnog stana. Konačno, utvrđeno je da je predmetni stan predan u posjed RL u kolovozu 1964. (navedeno proizlazi iz sadržaja Dozvole za useljenje Stambene zadruge "Zora" od 14. kolovoza 1964., a to su u svojim iskazima potvrdili i UL i ĆL), te da je ona nakon izgradnje stana sa stambenom zadrugom „Zora“ zaključila ugovor o imovinskim pravima u pogledu tog stana, a sukladno Obračunu Stambene zadruge "Zora-Split" od **.**.1965. RL je ostalo za otplatiti iznos od 2.000.205,00 dinara, a od čega Zadruzi "Zora" 336.607,00 dinara te banci-zajam 1.663.598,00 dinara (od 01. kolovoza 1964.), za koje je dugovanje mjesečni anuitet iznosio 8.050,00 dinara. Konačno, pregledom mandatne tužbe pod posl. br. Pl-1628/79 od 10. prosinca 1979., te izvatka iz knjigovodstva stambene zadruge "Zora" o stanju duga RL kod navedene zadruge na dan 30. kolovoza 1979., proizlazi da je preostalo dugovanje s naslova zajma za predmetni stan i nakon što je razveden brak RL i UL, dakle i nakon prekida njihove bračne zajednice (sukladno iskazu RL i VL bračna zajednica je prestala 1973., sukladno iskazu Emice Bucat 1975., a u dopunskom iskazu je navela prije 1974., a sukladno iskazu Miodraga Lazarevića 1976.).

35. Imajući u vidu da je između UL i RL sklopljen brak 13. lipnja 1957. te da je isti razveden pravomoćnom Presudom Okružnog suda u Splitu pod posl. br. P-217/76 od 30. prosinca 1976., a kada je na snazi bio Osnovni zakon o braku (Službeni list SFRJ br. 28/65), to se sukladno odredbi čl. 385. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 51/89 i 59/90 - dalje: ZBPO) odredbe tog Zakona primjenjuju i na imovinske odnose bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu toga Zakona, pa je o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti na temelju čl. 271. i čl. 281. ZBPO. Naime, odredbom čl. 385. ZBPO određeno je da se odredbe tog zakona primjenjuju i na odnose bračnih drugova iz brakova zaključenih prije stupanja na snagu ovog zakona, ako zahtjevi stranaka do tog vremena (dakle vremena stupanja na snagu ZBPO) nisu pravomoćno riješeni.

36. Odredbom čl. 271. ZBPO određeno je da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Nadalje, odredbom čl. 281. st. 1. ZBPO propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok je stavkom 2. istog članka propisano da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Dakle, cijeneći sadržaj naprijed navedene odredbe proizlazi zaključak da bi neka imovina predstavljala zajedničku imovinu bračnih drugova nije dovoljno da je ta imovina stečena za vrijeme trajanja braka, već je potrebno da su u njezinom stjecanju svojim radom doprinosili oba bračna druga.

37. U vrijeme stjecanja predmetnog stana na snazi je bio Opći građanski zakonik (dalje u tekstu: OGZ) pa se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na navedenom stanu prosuđuju prema pravnim pravilima navedenog Zakonika. Prema pravnom pravilu paragrafa 380. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom bio je potreban valjani pravni osnov (titulus) i pravni način stjecanja (modus), a prema pravilu paragrafa 431. OGZ-a prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio se uknjižbom u zemljišnim knjigama, kao načinom stjecanja, dok je pravilo iz 432. OGZ- a nalagalo da se radi uknjižbe prava vlasništva mora sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi. Ipak, navedena pravna pravila sudska praksa je jedinstveno tumačila tako da se vlasništvo nekretnina moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja. S tim u vezi proizlazi da je vlasništvo predmetnog stana sukladno naprijed citiranim odredbama OGZ stečeno u kolovozu 1964. kada je izvršena primopredaja stana (i sukladno iskazu ĆL proizlazi da su se navedene godine i uselili u stan) dakle i prije nego su otplaćeni anuiteti kredita. U tom trenutku kada je vlasništvo navedenog stana stekla RL koja je i zaključila predmetni ugovor o kupoprodaji stana i kojoj je i izvršena primopredaja istog, vlasništvo na navedenom stanu mogao je steći i njezin suprug UL i to temeljem zakona, po načelu bračne stečevine ovisno jesu li se ispunili zakonski uvjeti. S tim u vezi podrijetlo sredstava kojima su plaćeni anuiteti kada je stan već stečen, nije odlučno za stjecanje vlasništva, već otplaćeni anuiteti mogu biti temelj za postavljanje obveznopravnog zahtjeva. Cijeneći okolnost da je predmetni stan kupljen novcem isplaćenim temeljem zaključenog ugovora o kreditu te zajmu, to po ocjeni ovog suda za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije relevantno tko je nakon stjecanja stana otplaćivao kredit za stan, odnosno zajam, već je za utvrđenje je li predmetni stan bračna stečevina te za određivanje suvlasničkih udjela bračnih drugova u zajedničkoj imovini, mjerodavno vrijeme od početka bračne zajednice pa do razdoblja kada je stan stečen (takvo stajalište zauzeto je i u Presudi Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž Ob – 546/2021-2 od 16. ožujka 2022.). Pritom valja istaknuti da okolnost što su UL i RL i prije stupanja u brak živjeli zajedno i to od 1953. odnosno 1954., ne proizvodi pravne učinke u smislu izvanbračne zajednice. Naime, ni u Osnovnom zakonu o braku ni u Zakonu o imovinskim odnosima između bračnih drugova ne postoji niti jedna odredba koja bi regulirala odnose partnera različitog spola koji žive u životnoj zajednici, dakle niti jednom odredbom nisu uređeni odnosi koji se tek Zakonom o braku i porodičnim odnosima definiraju kao izvanbračna zajednica i to glede prava na uzdržavanje i prava na stjecanje imovine za vrijeme trajanja zajednice života pa sukladno tome jasnim proizlazi da propisi koji su bili na snazi u predmetno vrijeme nisu ni na koji način niti definirali niti štitili položaj i učinke izvanbračne zajednice.

38. Na okolnost zajedničkog života obiteljske zajednice UL i RL prije odlaska UL u [adresa], a potom u SR Njemačku, iz iskaza RL i FL proizlazi da je UL do odlaska u SR Njemačku bio zaposlenik Tvornice cementa u Vranjicu, dok je ona radila kao daktilograf u poduzeću "Melioracija" i to sve do njezinog odlaska u SR Njemačku. Također, saslušani svjedok AL je naveo da je UL upoznao 1959. dok je ovaj radio kao trener boksa u Teškoatletskom klubu u Splitu. Nadalje, svjedokinja FL je navela da su između UL i RL često izbijali sukobi i svađe jer da je on često konzumirao alkohol, a situacija u kući da je bila teška iz razloga što UL nije doprinosio za uzdržavanje svoje obitelji i novac bi trošio na piće. Takvo što potvrdila je i sada tužiteljica OL iskazujući da se UL često opijao i radio probleme RL, te kada bi potrošio svoj novac da je isti tražio od RL pa čak da je prodavao stvari iz kuće te fizički napadao ukućane. Također, tužiteljica OL je iskazala da UL nije na bilo koji način doprinosio za svoju obitelj niti se brinuo za njih. Nadalje, ĆL je navela da su u predmetnom razdoblju između UL i RL često izbijali sukobi, isti da je znao sakrivati novac iza slika, zakopavao ga u zemlju te povremeno dolazio kući pijan. Naime, UL da je sakrivao novac iz razloga što je RL očekivala da će on novčano doprinositi za uzdržavanje obitelji što da bi bilo i normalno, međutim on da to nije htio, već da je novac trošio isključivo za svoje potrebe. Glede navedenog razdoblja saslušani svjedok ŽL je u svom iskazu naveo da je baraka majke RL bila u derutnom stanju pa da ju je UL popravljao te izgradio i pristupno stepenište, a također da je po useljenju u istu s vanjske strane obložio sa salonitnim pločama radi zaštite od kiše. Naprijed navedeno potvrdila i svjedokinja PL koja je u predmetnom razdoblju stanovala u njihovom susjedstvu iskazujući da je ovu baraku zbog trošnosti trebalo stalno popravljati i krpati, a to da je obavljao UL.

39. Nadalje, glede razdoblja po odlasku UL u [adresa], a potom u SR Njemačku valja istaknuti da je UL u svom iskazu naveo da je pristao da RL zaključi ugovor za kupnju jednog stana te da je odmah još iz [adresa] istoj poslao 80.000 starih dinara (od prodaje motorkotača) za učlanjenje u stambenu zadrugu „Zora“, međutim isti na prednje okolnosti ovom sudu nije pružio nikakav dokaz. Glede prednjih navoda FL je potvrdila da je UL uistinu imao motorkotač kojeg je prodao međutim istoj nije poznato što je učinio s tim novcem, dok je RL navela u svom iskazu da 80.000,00 dinara koje joj je UL poslao, nisu bili namijenjeni za učlanjenje u stambenu zadrugu "Zora", već da je isti novac bio namijenjen za otplatu kredita kojeg UL nije bio otplatio odlaskom u SR Njemačku. Također, UL tijekom postupka nije dokazao niti da bi bio vlasnikom niti da bi prodao vozilo „Olimpia“ za koje je također u svom iskazu tvrdio da bi od prodaje istog poslao novac u svrhu kupovine navedenog stana. Nadalje, iako je UL naveo da je RL u svrhu otplate kredita dao novac od prodaje automobila Opel, iz priloženih računa proizlazi da je isti stekao navedeno vozilo tek 1966., pa sve da je uistinu i dao RL navedeni novac takvo što ne bi ni bilo relevantno za utvrđenje njegovog doprinosa u stjecanju stana s obzirom da je takva uplata uslijedila nakon stjecanja vlasništva nad stanom. U svom iskazu UL je naveo da je u svrhu otplate prve rate kredita za kupljeni stan 1964. poslao iz Njemačke jedan magnetofon i mikrofon sekretaru radne organizacije u kojoj je bila zaposlena RL, te koji da je RL s tog naslova dao 100.000 starih dinara, a koje navode ni RL nije osporila pritom navevši da je taj novac upotrijebila za isplatu kredita ZL. Ipak, RL je u svom iskazu navela da je u prosincu 1964. ona otišla u posjet UL u [adresa] i tada da ga je molila da joj da taj magnetofon kako bi ga prodala, a na što da je on i pristao, pa da je magnetofon prodala sekretaru. S druge pak strane, ĆL je u svom iskazu navela da se UL po odlasku u SR Njemačku nije javljao, a o njemu da su saznali kada je prvi put došao i to u rujnu 1964. Sukladno naprijed iznijetim navodima proizlazi da i u slučaju da je novac od prodaje magnetofona uistinu upotrijebljen za otplatu kredita odnosno zajma, to bi uzimajući u obzir navode RL i ĆL (UL nije dokazao suprotno) bilo nakon stjecanja vlasništva stana od strane RL, pa s tim u vezi ni takvo eventualno sudjelovanje UL u otplati anuiteta ne bi bilo relevantno u smislu njegovog doprinosa u stjecanju stana. Nadalje, valja istaknuti da iako je UL naveo da je rate kredita za stan uplaćivao zajedno s RL po njegovom povratku iz SR Njemačke, isti ni na prednje okolnosti ovom sudu nije pružio nikakve dokaze, dok su pak s druge strane RL, FL, ĆL i OL u svojima iskazima osporili da bi UL u predmetnom razdoblju bilo kako sudjelovao u kupovini navedenog stana. Štoviše, iz njihovih iskaza proizlazi da UL u predmetnom razdoblju nije nikako doprinosio niti za uzdržavanje djece (navedeno je potvrdio i UL), niti na bilo koji drugi način financijski doprinosio za njihovu obitelj (drugačije nije ni mogao s obzirom da su u tom razdoblju živjeli razdvojeno, te je UL sukladno iskazu ĆL i VL svega u jednom navratu došao u Split). Konačno, i sam UL je u svom iskazu naveo da u tom razdoblju nije ništa davao za uzdržavanje porodice budući da je otplaćivao kupljeni magnetofon te uplaćivao časopise Burda prijateljicama RL. Međutim, iako je UL naveo da je na ime isplate potrošačkog kredita koje su podigle prijateljice RL, on istima tjedno uplaćivao iznos od oko 8,00 DEM, a na ime kupljenog časopisa Burda, takvim navodima ovaj sud nije poklonio vjeru, posebice smatrajući neuvjerljivim da bi navedeni časopis imao takvu cijenu, te imajući u vidu da pregledom bankovnih priznanica proizlazi da je anuitet potrošačkog kredita IL iznosio 5.500 - 6.000 dinara, a Nede Babić 7.000 dinara, da bi se takav potrošački kredit mogao vraćati kupovinom modnog časopisa. Konačno, iako je svjedokinja JL, sestra UL, u svom iskazu navela da su UL i RL zajedničkim sredstvima kupili predmetni stan, iz iskaza te svjedokinje ne proizlazi da bi ona imala konkretnih saznanja o navedenom, da bi takve tvrdnje potkrijepila odgovarajućim činjenicama, a posebice imajući u vidu okolnost što je ista stanovala u [adresa], to nije ni za očekivati da bi ista u tom vremenskom razdoblju bila u čestom kontaktu s UL i RL.

40. S druge pak strane, sud je osnovanim ocijenio navode RL kako je učešće za kupovinu predmetnog stana financirala na način da joj je njeno poduzeće "Melioracija" odobrilo kredit od 1.030.000,00 starih dinara, a ona da je podigla potrošački kredit u iznosu od 320.000,00 starih dinara, te još tri njene kolegice IL, ZL i CL (kasnije prezimena DL) svaka po 300.000,00 starih dinara tako da je ukupno prikupila gotovine u iznosu od cca. 2.200.000,00 starih dinara koliko je iznosila ½ cijene stana te koliko je i morala odmah uplatiti, a što da je i izvršeno 1962. Naime, prednje tvrdnje potkrijepljene su pisanom dokumentacijom osim navoda RL da bi i DL podignula potrošački kredit, međutim takvo što potvrdila je u svojem iskazu FL, takav način stjecanja stana potvrdile su saslušane ĆL i tužiteljica OL, štoviše i sam punomoćnik UL je na ročištu održanom 21. travnja 1988. potvrdio da su RL, odnosno kolegice iste podizale kredite koji su utrošeni za kupnju predmetnog stana i to baš 1.000.000,00 dinara. Kako iz priloženih bankovnih priznanica te sukladno sadržaju Rješenja poduzeća "Melioracija" Split upućenog Komunalnoj banci od 5. srpnja 1963. i sadržaju dopisa poduzeća "Melioracija" Split od 11. prosinca 1963. proizlazi da je RL povrat navedenog zajma odnosno potrošačkog kredita započela još 1962. odnosno 1963., te da je ista ostvarivala plaću u visini od 26.000 starih dinara (sukladno Rješenju „Melioracija“ Split od 30. listopada 1962.) to je ista po ocjeni ovog suda bila u mogućnosti mjesečno otplaćivati s naslova anuiteta iznos od cca 13.000,00 starih dinara (8.800 dinara + 3.990 dinara) te vraćati dijelom kredite kolegicama, a ovo posebice imajući u vidu da joj je sukladno njezinom iskazu, iskazu FL i ĆL kroz to cijelo razdoblje financijsku pomoć pružala majka prvo svojom plaćom pa mirovinom, da su se bavile i poljoprivredom u vrtu, da su imale kozu, da je RL uz posao daktilografkinje obavljala i dodatne poslove. Štoviše, OL je pritom navela da je obitelj u to vrijeme teško živjela pa da je tetka pomagala majci na način da je primila VL (rođenu 1959.) da stanuje kod nje sve do njezine sedme godine. Ipak, glede navoda FL i RL kako je FL istoj dala 700.000 starih dinara dobivenih od prodaje barake i zemlje (i UL je potvrdio da su baraka i zemlja uistinu prodane), valja navesti da RL tijekom postupka nije priložila dokaze na okolnost dobivenog novca, a niti da bi isti bio isplaćen prije kolovoza 1964., a kada je ona postala vlasnicom predmetnog stana. Štoviše, s obzirom da iz iskaza RL i FL proizlazi da su iste nakon stanovanja u predmetnoj baraci otišle stanovati u navedeni stan, nije ni za očekivati da bi baraka sa zemljištem bila prodana prije nego je predmetni stan bio predan u posjed RL. Glede otplate preostalog iznosa kupoprodajne cijene stana sukladno sadržaju Ugovora zaključenog između Stambene zadruge "Zora" Split kao investitora i RL kao stjecatelja-zadrugara o imovinskim pravima i obvezama, proizlazi da je s otplatom istog RL započela u kolovozu 1964., dakle u vrijeme kada je već stekla vlasništvo nad stanom.

41. U konkretnom slučaju kada je RL bila ta koja se učlanila u stambenu zadrugu, koja je zaključila ugovor u kupovini navedenog stana, koja je podigla kredit te zaključila ugovor o zajmu za navedeni stan, ista je po ocjeni ovog suda navedeno uradila s ciljem da navedeni stan služi bračnoj zajednici s UL i njihovom zajedničkom stanovanju, a glede čega je po ocjeni ovog suda postojala i suglasnost sada pok. UL. Naime, takva ocjena suda proizlazi iz navoda svjedokinje FL koja je iskazala da u vrijeme kada je RL odlučila kupiti stan (dakle 1961. budući je ista već tada vršila uplate stambenoj zadruzi što je utvrđeno pregledom priznanica), RL i UL da su živjeli u svjedokinjinoj kućici na Sućidru, iz iskaza ĆL da je RL otišla u SR Njemačku prvenstveno iz razloga kako bi ipak uzdržavala njih troje djece, a pored toga vjerujući da će ipak sačuvati brak, iz činjenice što su RL i UL u [adresa] živjeli zajedno, te iz iskaza svjedoka AL koji je naveo da je jedne prigode i to 1965. UL pozvao svjedoka da otiđe s njim u njegov novi stan pritom kazavši da su on i žena kupili isti. Iz naprijed iznijetih utvrđenja proizlazi da je u vrijeme kupovine navedenog stana postojala bračna zajednica između UL i RL, te je logično i životno za očekivati da je RL kupovinom navedenog stana željela riješiti stambeno pitanje svoje obitelji, uključujući i svog supruga. S tim u vezi, a kako je vlasništvo navedenog stana stečeno radom tijekom trajanja bračne zajednice isti sukladno naprijed citiranoj odredbi čl. 271. ZBPO predstavlja zajedničku imovinu UL i RL.

42. Prilikom utvrđivanja koliki bi bio udio UL u zajedničkoj imovini, sud je procjenjujući sve okolnosti relevantne za utvrđenje njegovog doprinosa u stjecanju imovine sukladno odredbi čl. 281. st. 2. ZBPO utvrdio da UL nije svojim ostvarenim prihodima doprinosio za potrebe obitelji, da se nije brinuo za članove obitelji, štoviše da ih je zanemarivao, da ih nije uzdržavao, te da je svojim postupanjem često pod utjecajem alkohola izazivao sukobe u obitelji. Štoviše, jedini oblik njegovog doprinosa ogleda se u činjenici što je povremeno vršio popravke na baraci u kojoj su stanovali, te im na takav način popravio kvalitetu stanovanja, a što su u svojim iskazima potvrdili svjedoci ŽL i PL. S druge pak strane iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je RL svojom zaradom podmirivala potrebe kućanstva, da joj je u tom pomagala financijski ali i oko skrbi o djeci njena majka (doprinos roditelja jednog bračnog druga koji je dat upravo za tog bračnog druga, uzima se kao doprinos tog bračnog druga), da je svojom zaradom otplaćivala anuitete podignutog kredita i zajma za učešće, da je uzdržavala djecu i brinula se o odgoju istih, vodila domaćinstvo pa da je time njezin doprinos u stjecanju zajedničke imovine znatno veći od doprinosa UL. Cijeneći naprijed utvrđeno, ovaj sud smatra da je suvlasnički udio UL u predmetnom stanu kao zajedničkoj imovini 1/10 dijela, a udio RL u navedenom stanu kao zajedničkoj imovini 9/10 dijela. S tim u vezi sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev u dijelu pod toč. I. utvrdivši da je nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stan označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade bračna stečevina UL, pok. V za 1/10 dijela i RL, rođ. FL za 9/10 dijela. Za više traženo i to za 4/10 suvlasničkog u dijela u korist UL, tužbeni zahtjev je odbijen.

43. Odredbom čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) određeno je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

44. Odlučujući o prigovoru presuđene stvari glede tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka Darovna pogodba zaključena u Splitu 27. veljače 1976., a kojom je RL darovala svom sinu EL nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stan označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade, sud je navedeni prigovor ocijenio djelomično osnovanim. Naime, u ovom predmetu već je pravomoćno presuđeno Presudom Vrhovnog suda Hrvatske pod posl. br. Gž-3997/1978-2 od 31. svibnja 1979. da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je ništava Darovna pogodba "Split, 27. veljače 1976." kojom je tužena ad 1. RL darovala tuženiku ad 2. EL ½ dijela trosobnog stana koji se nalazi u zgradi u [adresa] u [adresa], podignutoj na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina]. S tim u vezi, a pozivom na naprijed citiranu odredbu čl. 333. st. 2. ZPP sud je odbacio kao nedopuštenu tužbu u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka Darovna pogodba zaključena u Splitu 27. veljače 1976., a kojom je ĐL darovala svom sinu EL nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš ½ dijela stana označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

45. Sukladno naprijed iznijetom valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje ništetnosti Darovne pogodbe zaključene između RL i EL, a kojim je ista raspolagala preostalom polovinom suvlasničkog dijela na navedenom stanu.

46. Pregledom Darovne pogodbe zaključene između RL kao darovatelja i EL kao daroprimca 27. veljače 1976. utvrđeno je da je predmet navedenog Ugovora trosobni stan koji se nalazi na prvom katu desno u zgradi u [adresa] u [adresa], na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 8229 K. O. [katastarska općina], za cijelo, a kojeg stana je RL isključiva vlasnica.

47. Pitanje same ništavosti predmetnog ugovora o darovanju valja utvrditi primjenom pravnih pravila koja su bila na snazi u vrijeme kada je zaključen naprijed navedeni ugovor. Po pravnim pravilima imovinskog prava koja su se primjenjivala u vrijeme sklapanja konkretnog ugovora tj. pravnom pravilu noveliranog paragrafa 879.OGZ-a određeno je da je ništav ugovor koji je protivan zakonskoj zabrani ili dobrim običajima.

48. Prema odredbi članka 277. stavak 1. ZBPO zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima (stavak 2.), Naprijed navedene odredbe su prisilne naravi.

49. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju riječ o pravnom poslu sklopljenom po jednom bračnom drugu, a predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, takav pravni posao nije ništav samo zbog toga što je riječ o zajedničkoj imovini bračnih drugova, već u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla treba procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008. od 14. lipnja 2011. objavljena u "Narodnim novinama", broj 77/11). Sukladno tome, u konkretnom slučaju valjalo je ocijeniti ponašanje, savjesnost i dobru vjeru kako RL i EL, kao sudionika pravnog posla, tako i UL. Pritom valja istaknuti da tijekom postupka nije utvrđeno da bi navedeno darovanje bilo učinjeno temeljem sporazuma između RL i UL kao što nije utvrđeno ni da bi UL naknadno to darovanje odobrio. Štoviše, uzimajući u obzir da je Darovna pogodba sklopljena kada je bračna zajednica između RL i UL zasigurno već bila prekinuta (navedene godine podnijeta je i tužba za razvod braka, a sukladno iskazu RL i VL do prekida bračne zajednice je došlo 1973., sukladno iskazu ĆL bračna zajednica je prekinuta 1975., a u dopunskom iskazu je navela prije 1974.), za očekivati je da UL o tom darovanju nije ni imao saznanja, ovo posebice s obzirom da je isti u to vrijeme stanovao u [adresa]. S tim u vezi razvidno je da je RL neovlašteno raspolagala zajedničkom imovinom, pa je time ista postupala nesavjesno, ali također ni postupanje EL ne bi bilo u dobroj vjeri s obzirom da je isti kao sin znao da je riječ o zajedničkoj imovini njegovih roditelja. S druge pak strane nesavjesnost ili bolje rečeno nemarnost UL bi se ogledala u tome što isti već po prekidu bračne zajednice nije tražio utvrđenje da bi predmetni stan predstavljao zajedničku imovinu te utvrđenje suvlasničkih dijelova na istom, međutim životno je u takvoj situaciji da tužbe za utvrđenje bračne stečevine slijede tek nakon razvoda braka, kao što je bilo i u konkretnom slučaju. Sukladno iznijetom, po ocjeni ovog suda nesavjesnost UL je bila minimalna dok je nesavjesnost RL i EL višestruko veća, pa je predmetna Darovna pogodba zaključena 27. veljače 1976. kao ugovor protivan odredbi čl. 277. ZBPO te time ništav, a temeljem odredbe paragrafa 879. OGZ u dijelu kojim je RL darovala svom sinu EL nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš 1/2 dijela stana, označenog kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade (dakle u dijelu o kojem nije pravomoćno odlučeno). Pritom valja istaknuti da iako je u ovom postupku sud utvrdio da bi UL imao na predmetnoj nekretnini suvlasnički udio od 1/10, RL UL kao bračni drug nije mogla slobodno i valjano raspolagati zajedničkom stvari sve do donošenja pravomoćne sudske odluke o udjelu svakog zajedničara u toj imovini ili dok se stranke o tome ne dogovore. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

50. Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da je tužiteljica spram tuženica ad 2. i ad 3. vlasnica za ¼ dijela cjeline nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to baš stan označen kao 24. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-24), stan na I. katu, označen br. 9, površine 58,50 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, ostave, hodnika i balkona s pripadajućom drvarnicom u podrumu zgrade, te kojom će se ista ovlastiti temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime za ¼ dijela cjeline uz istovremeno brisanje s imena tužene ad 2. za 2/12 dijela i tužene ad 3. za 1/12 dijela cjeline. Naime, upravo sukladno navodima tužiteljice, ostavinski postupak nije vođen iza smrti UL, a unatoč činjenici da se vlasništvo nasljeđivanjem stječe u trenutku smrti ostavitelja, u ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu imovinu, te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama. S tim u vezi, a kako u konkretnom slučaju iza smrti UL koji ima više zakonskih nasljednika, nije ni proveden ostavinski postupak kojim bi se utvrdilo da bi tužiteljica bila nasljednica i veličinu njezinog nasljednog dijela, to je neosnovano u ovom postupku zahtijevati utvrđenje da bi ista bila vlasnica suvlasničkog dijela imovine za koju je utvrđeno da bi predstavljala vlasništvo sada pok. UL. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

51. Uzgred naprijed navedenom valja istaknuti da je sud neosnovanim ocijenio navode tuženih ad 2. i ad 3. kako su iste dosjelošću stekle pravo vlasništva na predmetnom stanu, a sve s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za potrebnu kvalitetu posjeda njihovog prednika EL. Naime, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ, Zakona o vlasništvu i osnovnim vlasničkopravnim odnosima te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dakle pravnim pravilima važećim tijekom trajanja posjeda EL) jest da je navedeni posjed pošten. Pritom je paragrafom 1497. OGZ (važećim u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku) određeno da se dosjelost i zastara prekida, ako je onaj, koji se na nju hoće da osloni, a to prije, nego je prošlo vrijeme zastare, priznao izrijekom ili muče tuđe pravo, ili ako ga je onaj kome to pravo pristoji pozvao na sud, i tužba se bude uredno produžila, ali ako je tužba proglašena presudom pravomoćnom da je nevaljana, drži se da je zastara neprekinuta. Sukladno navedenoj odredbi evidentno je da je podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari posjed EL postao nepošten. S tim u vezi, sve da tužene ad 2. i ad 3. i nisu bile upoznate s postojanjem predmetnog postupka, a što nije za očekivati, činjenica jest da bi poštenje takvog posjeda eventualno trajalo od trenutka smrti EL, dakle od 13. travnja 2021., pa sukladno tome nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva na navedenom stanu dosjelošću određeni čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

52. Nadalje, neosnovanim je sud ocijenio i prigovor zastare nasljednog prava budući da u konkretnom slučaju se ne može ni primijeniti navedena odredba članka 138. Zakona o nasljeđivanju, a sve s obzirom da se u ovom predmetu ne radi o nasljedničkoj tužbi već o tužbi radi utvrđenja bračne stečevine, te je riječ o stvarno pravnom zahtjevu koji ne zastarijeva.

53. U ovoj pravnoj stvari u tužbi, koja je podnesena 1. ožujka 1977., vrijednost predmeta spora označena je u iznosu od 60.000,00 dinara, a kako je Zakonom o izdavanju novih novčanica i kovanog novca (Službeni list SFRJ broj 33/65) izvršena denominacija dinara u smislu utvrđivanja njegove vrijednosti u odnosu na postojeće novčanice i kovani novac na način da jedan novi dinar je jednak sto postojećih dinara, to je vrijednost ovog spora od tada iznosila 600 dinara. Odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o promjeni vrijednosti dinara („Službeni list SFRJ“, broj 83/89) utvrđena je nova vrijednost dinara tako da je konvertibilni dinar stupanjem na snagu tog zakona (1. siječnja 1990.) u odnosu na postojeće novčanice i kovanice vrijedio 10.000 tada postojećih dinara, pa je vrijednost ovoga spora od tada iznosila 0,06 dinara. Prema toč. VI. Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 71/91 i 72/92) zamjena novčanica i kovanog novca koji glase na dinare SFRJ za novčanice hrvatskog dinara obavljena je u omjeru 1:1. Nakon toga prema toč. II. i VII. Odluke o prestanku važenja Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske, te o načinu i vremenu preračunavanja iznosa izraženih u hrvatskim dinarima u kune i lipe ("Narodne novine", broj 37/94) nominalna vrijednost novčanica hrvatskog dinara preračunava se u kunu i lipe u omjeru 1.000 hrvatskih dinara za 1,00 kunu. Kad se, na temelju citiranih propisa, denominira vrijednost predmeta spora kako je ona označena u tužbi, ona je dakle iznosila 0,00 kuna, a nakon uvođenja eur temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 21. srpnja 2022. (NN 85/22), a kojom je fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro, to je razvidno da je vrijednost predmeta spora 0,00 eur.

54. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojim zakonskim odredbama se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

55. Ocjenjujući uspjeh koji su stranke postigle s obzirom na osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 23%, a tuženi ad 2.-ad 4. u postotku od 77%, te kada se postotak uspjeha tuženih ad 2-ad 4. od 77% umanji za postotak uspjeha tužiteljice od 23% dobije se postotak od 54%, što znači da tuženima ad 2.-ad 4. pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara visini od 54% za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tuženima ad 2.-ad 4. bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za pristup ročištima od 14. prosinca 1977., 15. veljače 1978., 6. ožujka 1980., 26. lipnja 1980., 8. listopada 1980., 2. prosinca 1980., 16. travnja 1981., 13. listopada 1981., 20. siječnja 1982., 20. listopada 1982., 31. siječnja 1983., 3. ožujka 1983., 25. listopada 1985., 7. svibnja 1987., 7. prosinca 1987. po 27,50 bodova, za pristup ročištima od 5. listopada 1981., 22. veljače 1988., 2. studenog 1989. po 13,75 bodova, za pristup ročištu od 8. prosinca 1982. 6,87 bodova, za pristup ročištu od 2. rujna 2024. 7,5 bodova, za pristup ročištu od 9. listopada 2024. 15 bodova, za pristup ročištu od 6. prosinca 2024. 30 bodova, za sastav žalbe od 25. listopada 1977. 34,37 bodova, za sastav podnesaka od 11. prosinca 1987., 26. veljače 1988. po 6,87 bodova, za sastav podnesaka od 7. listopada 2024., 4. studenog 2024. po 30 bodova, ukupno dakle 621,23 boda, a što pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda sa zatraženim PDV-om daje iznos od 1.553,08 eur, a 54% toga iznosa daje iznos od 838,66 eur. Sukladno navedenom tužiteljica je u obvezi tuženima ad 2.- ad 4. na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 838,66 eur. U Splitu 20. siječnja 2025.

S U D A C

DUNJA RUMORA

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.

DNA:

– pun. tužiteljice

– tuženoj ad 1.

– pun. tuženika ad 2.-ad 4.

– u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte