REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-86/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Zagreb, Janka Rakuše 1, OIB: 54189804734 (pravni slijednik VODOOPSKRBA I ODVODNJA VRBOVEC d.o.o., Vrbovec, Kolodvorska 29, OIB: 91957102141), kojeg zastupa punomoćnik Danijel Kardum, odvjetnik iz Zagreba, Fallerovo šetalište 22, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 57, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2020 od 21. studenog 2024., 20. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2020 od 21. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1710/2020 od 21. studenog 2024. u točki I. izreke dopuštena je preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 31. srpnja 2018. U točki II. izreke dopuštena je djelomično preinaka tužbe sukladno podnesku dostavljenom sudu 25. srpnja 2023. i to u dijelu kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja. U točki III. izreke djelomično je odbijena kao nedopuštena preinaka tužbe sukladno podnesku od 25. srpnja 2023. i to u dijelu kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja. U točki IV. izreke djelomično je dopuštena preinaka tužbe sukladno podnesku od 11. listopada 2024. i to u dijelu kako je navedeno u izreci pobijanog rješenja. U točki V. izreke djelomično je odbijena kao nedopuštena preinaka tužbe sukladno podnesku od 11. listopada 2024. i to u dijelu kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja.

2. Sud u obrazloženju rješenja navodi da je preinake u točkama I., II. i IV. djelomično dopustio jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dok preinake u točkama III. i V. nije dopustio jer su zatražene nakon zaključenja prethodnog postupka.

3. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik. Rješenje pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba paničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe da i dalje ustraje u protivljenju preinaci tužbe s obzirom na činjenicu da je tužitelj imao više nego dovoljno vremena urediti svoj tužbeni zahtjev. Članak 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku izričito navodi da tužitelj preinaku svoje tužbe može izvršiti do zaključenja prethodnog postupka. Konkretno, radi se o vremenu od gotovo pune dvije godine od trenutka podizanja tužbe do zaključenja prethodnog postupka. Tuženik se, osim navedenog protivi preinaci tužbe i zbog razloga postojanja zastare na sve preinačene iznose te ističe da je za rok za računanje zastare zahtjeva odlučan dan preinačenja tužbe, a ne dan podnošenja tužbe, stoga je tražbina koju tužitelj zahtijeva u svojim preinačenjima zastarjela 15. travnja 2021.

4. Žalba nije dopuštena.

5. Iz spisa proizlazi da je tužitelj 14. travnja 2016. podnio tužbu kojom je potraživao da se utvrdi ništetnim dio Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29. prosinca 2003. kojim je određena cijena za isporuku vode izvršenu od dana 18. svibnja 2013. pa nadalje i to u dijelu u kojem ta cijena prelazi iznos od 2,18 kn/m3, da se izmijeni ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29. prosinca 2003. na način da je tuženik dužan obračunati jediničnu cijenu vode najviše do iznosa od 2,18 kn/m3 ili po cijeni koja će se utvrditi u ovom parničnom postupku te da se naloži tuženiku isplatiti iznos od 5.477.560,79 kn zajedno sa zateznim kamatama s osnove povrata preplaćenog iznosa isporučene vode obračunate po jediničnoj cijeni protivnoj odredbi čl. 208. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14; dalje: ZOV) za period od 18. svibnja 2013. do 7. travnja 2016. Tužitelj je kasnije tijekom postupka u više navrata mijenjao tužbeni zahtjev.

5.1. U odnosu na preinaku tužbe koja se nalazi u točkama I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva sud navodi kako je te točke tužitelj uskladio sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Napominje kako tužitelj nije mogao urediti iznos cijene vode prije provođenja vještačenja pa je u odnosu na preinaku tužbe u točkama I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva tužitelj zapravo uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, što nije mogao učiniti bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka. Unatoč protivljenju tuženika sud je u odnosu na preinaku tužbe koja se tiče točaka I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka pa je dopustio u tom dijelu preinaku tužbe i odlučio kao pod točkom II/ izreke ovog rješenja.

5.2. U odnosu na preinaku tužbe u točkama IV. i V. tužitelj je povećao tužbeni zahtjev. Kako je prethodni postupak u ovom predmetu zaključen 19. veljače 2018. preinaka nije učinjena do zaključenja prethodnog postupka a za to nije bilo opravdanog razloga.

6. Budući da čl. 190. st. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisuje da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba,dok za dio rješenja kojim nije dopuštena preinaka, tuženik nema pravni interes za njeno podnošenje trebalo je primjenom odredbe čl. 380. t. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać