Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-7/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice VU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], (kao nasljednice IU, OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, koju zastupa punomoćnik ČU, dipl. iur., zaposlen kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 16. prosinca 2024. poslovni broj Pr-619/2024-8, dana 20. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 16. prosinca 2024. poslovni broj Pr-619/2024-8 pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka na račun punomoćnice – odvjetnice Martine Radić Šunjić u Splitu.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

III. Nepobijana toč. I. izreke i toč. II. izreke presude u dijelu odmjerenog troška u iznosu od 542,83 EUR sa zateznom kamatom ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku bruto plaće s osnova dodataka na plaću i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od siječnja 2019. do ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 268,19 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose, izuzev na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 542,83 EUR sa zateznom kamatom isplatom na račun punomoćnice tužiteljice – odvjetnice Martine Radić Šunjić otvoren u OTP banci d.d.

2. Navedenu presudu pod toč. II. izreke, i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka na račun njezine punomoćnice pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i naložiti isplatu parničnog troška tužiteljici "bez specifikacije bilo kakvih i bilo čijih računa", odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima, te predlaže odbiti žalbu i dosuditi tužiteljici trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U obrazloženju presude pod toč. 20. obrazloženja, u vezi pobijanog dijela kojim je naloženo tuženiku isplatiti parnični trošak na račun punomoćnice tužiteljice, prvostupanjski sud navodi da je isplata na račun odvjetnice koja zastupa tužiteljicu određena temeljem čl. 94. st. 1. u vezi čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP).

6. U žalbi tuženik navodi kako ne pobija visinu dosuđenog parničnog troška tužiteljici pod toč. II. izreke presude, već pobija samo u dijelu kojim je naloženo isplatiti taj trošak na račun tužiteljičinog punomoćnika (odvjetnika). To iz razloga što se isplatom na račun punomoćnika tužiteljica otvara mogućnost izigravanja eventualnih tužiteljičinih vjerovnika, s obzirom da sve isplate moraju vršiti na račune primatelja koje u slučaju postojanja rješenja o ovrsi blokira Financijska agencija, sve iz razloga da se ne bi "zaobišlo" eventualne vjerovnike s ranije dospjelih potraživanjima. Nastavno opisuje kako nema saznanja da li tužiteljica ikome duguje bilo što te je li njezin račun blokiran, ali sudovi "ne bi smjeli se dovesti u situaciju da teoretski sudjeluju u zaobilaženju vjerovnika", da tužiteljica de facto želi provesti ustup tražbine (cesiju) koju ima prema tuženiku na treću osobu (odvjetnika), te smatra da je određivanjem zahtjeva da se trošak isplati na račun odvjetnika u podnesku od 28. listopada 2024. preinačena tužba i da je sud bio dužan odlučiti o dopustivosti preinake.

7. S obzirom tuženik ne pobija presudu pod toč. I. izreke, kao niti pod toč. II. izreke u dijelu dosuđene visine troškova u iznosu od 542,83 EUR sa zateznom kamatom, to je ovaj sud konstatirao pod toč. III. izreke da su navedeni dijelovi presude nepobijani primjenom čl. 365. st. 1. ZPP.

8. Predmetom odlučivanja u ovom žalbenom postupku je ima li tužiteljica pravo zahtijevati isplatu troškova postupka na račun svog punomoćnika sukladno zahtjevu iz podneska od 28. listopada 2024., te radi li se o preinaci tužbe kada je tužiteljica zatražila isplatu parničnih troškova na račun svoje punomoćnice nakon što je prethodno u tužbi zahtijevala isplatu na svoj račun, o kojoj je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti.

9. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći prema čl. 191. st. 1. ZPP, pa kako određivanjem zahtjeva za isplatu naknade troškova postupka u podnesku od 28. listopada 2024. nije došlo do promjene istovjetnosti zahtjeva, niti povećanja postojećeg, a niti isticanja drugog zahtjeva, to se ne radi o preinaci tužbe niti obvezi prvostupanjskog suda da odluči o njezinoj dopustivosti.

10. Polazeći od čl. 94. st. 1. ZPP koji propisuje da opseg punomoći određuje stranka, te čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP koji propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove, kao i od čl. 164. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) koji propisuje da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, a da je tužiteljica u punomoći koju je izdala 22. veljače 2021. izričito ovlastila svoju odvjetnicu Martinu Radić Šunjić primiti novac i novčane vrijednosti i čime je ovlastila odvjetnicu primiti ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tuženika u korist tužiteljice, to nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je obveza ispunjenja naknade troškova postupka na račun punomoćnice tužiteljice određena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

11. Kako je stoga i pobijanom presudom pod toč. II. izreke pravilnom primjenom materijalnog prava naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka na račun njezine punomoćnice, te da ispitivanjem presude po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu u dijelu toč. II. izreke.

12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovaj sud je odbio jer se ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun