REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6862/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednika vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika CS, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu od 5. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-13730/2022-11, na sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenika te se ukida pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, okrivljenik CS proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 530,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura u roku 30 dana od pravomoćnosti presude te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

2. Protiv navedene presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog, kako iz žalbe proizlazi, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i izrečenih prekršajnopravnih sankcija. U žalbi se navodi iz materijalnih dokaza ne proizlazi da je počinio prekršaj, da je njegova pisana obrana nije pročitana, da ne zna tko je osoba koja je dala njegove podatke, odnosno RS te da ju ne poznaje te kako se radi o krađi identiteta. Novčana kazna i zaštitna mjera su neopravdano visoki jer okrivljenik jest osuđivana osoba, no samo za bagatelne prekršaje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da prvostupanjska odluka preuranjena budući da prvostupanjski sud nije izveo sve potrebne dokaze i zbog čega nije pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice niti dinamiku inkriminiranog događaja.

5. Naime, na temelju tako povedenih dokaza tijekom prekršajnog postupka, ovaj Sud smatra kako nije bilo moguće, sa sigurnošću, utvrditi da li je okrivljenik, zaista, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a na način, kako mu se to stavlja na teret, činjeničnim opisom djela u izreci pobijane presude.

6. Premda postoji osnovana dvojba glede počinjenih prekršaja, ovaj Sud za sada, bez provođenja daljnjih dokaza, nije prihvatio zaključak suda prvog stupnja o postojanju inkriminiranog prekršaja i o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za isti.

7. Naime, okrivljenik u prigovoru na prekršajni nalog predlaže iznošenje obrane pred prekršajnim sudom, a u pisanoj obrani, koja je, kako je vidljivo iz službene bilješke, doduše zaprimljena nakon održanom posljednjeg ročišta, pa tako i u žalbi negira prekršaj koji mu se, činjeničnim opisom djela u optužnom prijedlogu, stavlja na teret i tvrdi kako ne zna tko je osoba koja je njega označila kao vozača vozila te da je navedenim vozilom upravljala njegova majka GS, dok prvostupanjski sud iz materijalnih dokaza priloženih spisu utvrđuje kako je nesporno da je okrivljenik počinio navedeni prekršaj.

8. Kako okrivljenik, u svojoj žalbi, poriče prekršaj koji mu se stavlja na teret i tvrdi kako je činjenično stanje, u predmetom spisu, nepravilno utvrđeno, ovaj Sud smatra kako su žalbeni navodi žalitelja, obzirom na naprijed navedeno, osnovani.

9. Zbog svega naprijed navedenog, valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet dostaviti sudu prvog stupnja, a koji će, vodeći računa o ukidbenim razlozima, ponovno razmotriti predmet i u istome zakazati glavnu raspravu, te okolnosno saslušati okrivljenika, osobu koja je dala podatke o vozaču i druge svjedoke, po potrebi provesti suočenje između okrivljenika i osobe koja je dala podatke o vozaču te provesti druge dostupne dokaze za kojima se ukaže potreba, radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđenja činjeničnog stanja u predmetnom spisu, pa tek, nakon toga, pravilnom primjenom materijalnog zakona, donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

10. Iz naprijed izloženog je razloga, valjalo stoga odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 20. studenog 2024..

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v. r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju