REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1012/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Klinžić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ZONA d.o.o., Kastav, Rudno 3, OIB: 83100353640, zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, s danom objave 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 217,45 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 207,41 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje na iznos dosuđene glavnice od 217,45 eura zakonsku zateznu kamatu tekuću od 8. prosinca 2023. do isplate preko stope dosuđene pod I. izreke ove presude, te za zatraženi parnični trošak u iznosu od 37,89 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. do isplate, kao i u dijelu u kojem tužitelj na iznos dosuđenog parničnog troška potražuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi većoj od one koja mu je dosuđena u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. svibnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je 9. kolovoza 2023. u prometnoj nezgodi oštećeno motorno vozilo marke HONDA JAZZ TREND, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika - MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika, koju je isti ugovorio kod tuženika, sve prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2023/0018132/001 OSNOVNI + NAKNADNI IZVID. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH.

Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Ističe da je izvršio popravak navedenog vozila te je oštećenoj MF ispostavio račun br. 559/1/1 na iznos od 732,95 eura (PDV uključen).

Nadalje pojašnjava da je tuženik temeljem police osiguranja izvršio isplatu iznosa od 515,50 eura, dok je za preostali iznos do onog iz računa navedeno da predstavlja razliku u visini cijene rada limara i lakirera koji oni priznaju i one koje naplaćuje tužitelj. MF je svoju tražbinu koju ima prema tuženiku u iznosu od 217,45 eura, a koja je predmet ovog postupka, ustupila tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost.

Osporava osnovanost i visinu tužiteljevog potraživanja, te smatra da je isplatom iznosa od 515,50 eura u cijelosti namirio oštećenika- vlasnika vozila reg. oznake [registarska oznaka] (ustupitelja) vezano uz štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

Tuženik smatra da je cijena sata od 42,80 EUR + PDV za limarske i lakirerske radove (sadržana na računu tužitelja) prekomjerna te da ne odgovara prosječnim cijenama takvih radova i usluga na području na kojem je popravak obavljen (Kastav i okolica), odnosno od njih visoko odskače, radi čega je tuženik priznao oštećeniku, pokušavajući biti maksimalno korektan i fleksibilan, cijenu popravka, odnosno cijenu tih limarskih i lakirerskih radova od 19,91 EUR + PDV 25 % po satu.

Navedena cijena od 19,91 EUR po satu, + PDV 25 %, kada se umnoži s količinom sati popravka vozila reg. oznake [registarska oznaka] od 7,6 h (navedenih na računu br. A 559/1/1), te tome pridodaju ostale stavke po navedenom računu, daje iznos od 515,50 EUR koliko je tuženik isplatio (po uputi oštećenika) izravno na račun njegovog servisa, ovdje tužitelja.

Ostatak iznosa po računu br. A 559/1/1 u visini od 217,45 EUR , tuženik smatra da nije dužan podmiriti, već je navedeni iznos dužan snositi vlasnik vozila MF koja je po vlastitom nahođenju, izborom tužitelja kao servisa s visoko nadprosječnim cijenama popravka vozila na području na kojem je popravak izvršen, sama uvećala nastalu štetu, te je time povrijedila odredbu članka 10. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

Nadalje, ovakvim postupanjem oštećenika MF, kao oštećenika, ispunile su se pretpostavke iz odredbe članka 1092. stavka 1. ZOO-a prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

Dakle, oštećenik je, prema odredbama ZOO-a, dužan pokušati smanjiti štetu koja je nastala, koliko god je to moguće, a što oštećenik nesporno nije učinio, iako je to mogao i bio dužan učiniti. Obzirom su na području na kojem je oštećenik popravio vozilo postojali limarski servisi kod kojih je oštećenik mogao obaviti popravak vozila do visine cijene sata rada koju je tuženik naveo na obračunu štete (19,91 eura po satu + PDV 25%).

Ističe kako je u potpunosti irelevantno za predmetnu pravnu stvar, odnosno s aspekta naknade štete, tumačenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.g., koje tužitelj dostavlja uz tužbu i na koje se u istoj tužbi poziva, a obzirom da sama Agencija u istom tumačenju navodi kako je tumačenja i primjena konkretne situacije s aspekta posebnih propisa i pravila o odgovornosti za štetu i naknadi štete u nadležnosti sudova:

„Postupanje osiguravajućih društava na način da u slučaju štetnog događaja na vozilu ne priznaju u cijelosti cijene radnog sata i/ili drugih troškova popravaka iz ispostavljenih računa autoservisnih radionica koju su obavile popravak vozila, prema ocjeni AZTN-a, može biti sporno s aspekta posebnih propisa i pravila o odgovornosti za štetu i naknadi štete, u pogledu okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete i naknade u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, a čije je tumačenje i primjena u nadležnosti sudova.“

Poziva se na sudsku praksu u pogledu cijene sata tuđe pomoći i njege koja se priznaje oštećeniku u slučaju ozljeda zadobivenih u nekom štetnom događaju, a koja praksa se može, i treba, analogno primijeniti i na pravnu situaciju kao što je predmetna, a prema kojoj oštećenici imaju pravo na cijenu sata tuđe pomoći i njege prema prosječnoj cijeni tih usluga u mjestu u kojem isti oštećenici žive. A ako oni takvu uslugu ostvaruju prema cijeni većoj od prosječne cijene, imaju pravo samo na razmjeno sniženu naknadu, sve sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO-a (odnosno čl. 192. st. 1. ranijeg „starog“ ZOO-a).

Osporava tijek zakonskih zateznih kamata na način na koji to tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.

3. Podneskom od 28. kolovoza 2024., koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), tužitelj se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, navodeći, u bitnome, da se generalno protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika kao potpuno pravno neosnovanim.

4. Tuženik u podnesku od 22. listopada 2024., koji je sud uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. ZPP-a, u bitnome ustraje kod navoda i prigovora iznijetih u odgovoru na tužbu.

5. Sud je sukladno čl. 220. ZPP-a, izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, ostale predložene dokaze sud nije provodio obzirom iste ne smatra važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim u odnosu na glavno potraživanje.

7. Tuženik tijekom postupka spori osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da je da je isplatom iznosa od 515,50 eura u cijelosti namirio oštećenika- vlasnika vozila reg. oznake [registarska oznaka] (ustupitelja) vezano uz štetu koju je isti pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

Nadalje spori visinu cijene sata rada iznad one koju je on priznao oštećeniku, te tijek zakonskih zateznih kamata na način na koji to tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.

8. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. A 559/1/1, odnosno po cijeni radnog sata za limarske radove, odnosno cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 42,80 eura uvećano za PDV po satu, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

9. Iz računa tužitelja broj br. A 559/1/1 proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila marke HONDA JAZZ TREND, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu - MF iz [adresa], te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 732,95 eura (PDV uključen) te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 7,6 radnih sati na popravku, upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 42,80 eura uvećano za PDV dok je tuženik, što je razvidno iz poruke e- pošte od 22. studenog 2023. obračunao cijenu sata rada u iznosu od 19,91 eura uvećano za PDV, dakle, tuženik je tužitelju priznao cijenu sata rada manje za 217,45 eura (7,6 sata pomnoženo sa razlikom u cijeni rada sata od 28,62 eura), koliko iznosi tužiteljevo potraživanje prema tuženiku.

10. Iz Cjenika tužitelja na listu 64 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat (autolimarski i autolakirerski radovi) po cijeni od 42,80 eura uvećano za PDV.

11. Nadalje, tužitelj je i oštećenoj MF fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

12. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenica mogla slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u blizini mjesta njenog prebivališta, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu, te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

13. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020. također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

14. Tužitelj je porezni obveznik sukladno odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20) kojom je propisano da je porezni obveznik u smislu toga Zakona svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Tužitelj, kao obrtnik, obavlja gospodarsku djelatnost pa je porezni obveznik u smislu Zakona o porezu na dodanu vrijednost. 15. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da su njime obračunate cijene uvećane za PDV. Dakle, tužitelj u svom poslovanju obračunava na računima PDV svim klijentima kojima pruža usluge.

16. Oštećenica MF je bila dužna platiti i PDV tužitelju radi popravka vozila pa i iznos PDV-a predstavlja štetu koja joj je nastala sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a jer je i za taj iznos umanjena njegova imovina.

17. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

18. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 21. studenog 2023. proizlazi da je oštećenica podnijela zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (8. prosinca 2023.), o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

19. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

20. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, sastava podneska od 28. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife, zastupanja na ročištu od 6. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife) uvećano za PDV prema Tbr. 46. Tarife.

Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troška za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 eura (članak 1. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama - ''Narodne novine'' broj 118/18., dalje: ZSP, u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ''Narodne novine'' broj NN 37/2023., dalje: Uredba te u vezi s odredbom članka 7. ZSP-a) i troška za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe), dok se za preostali zatraženi trošak navedenih sudskih pristojbi u iznosu od 6,64 eura odbija kao neosnovan.

21. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 eura uvećano za PDV 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP-a

22. Budući je tužitelj potraživao i zakonske zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose, slijedom čega je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatraženu zakonsku zateznu kamatu preko navedene stope.

U Zagrebu 20. siječnja 2025.

Sudac:

Iva Buljan

Viši sudski savjetnik:

Domagoj Klinžić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1) tužitelju po pun. na roč uz pristojba za presudu

2) tuženiku po pun. na ročištu

3) kal