REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3278/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja BOČKAJ & ŽIGA j.d.o.o., OIB 14079455916, Škarićevo, Škarićevo 109, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GTI KOS d.o.o., OIB 35536777658, Zagreb, Kotoripska ulica 27, kojeg zastupa punomoćnica Helena Kugler, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate iznosa od 6.802,04 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-827/2023-29 od 7. lipnja 2024., 20. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-827/2023-29 od 7. lipnja 2024. u točki I. i u točki III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 726,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-827/2023-29 od 7. lipnja 2024. u dijelu točke III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 293,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 614,47 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 364,47 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj Povrv-827/2023-29 od 7. lipnja 2024., održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić, Zagreb, poslovni broj Ovrv-38307/2022, UPP/OS-Ovrv-567/2022 od 16. svibnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.065,43 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 26,96 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), ukinut je platni nalog za iznos od 736,61 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbijen tužbeni zahtjev u tom dijelu (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.019,96 EUR na ime troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredaba čl. 604., čl. 605., čl. 606., čl. 608. i čl. 610. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) jer je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj izvršio tuženiku radove postavljanja L maski (maski za skrivanje kablova), dok tuženik nije dokazao postojanje nedostataka, ni da je o njima pravovremeno obavijestio tuženika, niti je omogućio tužitelju da popravi nedostatke ukoliko su oni postojali. Tuženik je imao pravo prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev za sniženje naknade i naknadu štete, međutim, to pravo tuženik nije koristio. Tužitelj je u svom iskazu naveo da 20% ugovorenih radova u bloku tri hotela nije dovršio, pa je prvostupanjski sud u tom omjeru umanjio tužiteljevo potraživanje po računu i odbio tužbeni zahtjev za iznos od 736,61 EUR. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

3. Protiv te presude tuženik je podnio žalbu pobijajući je u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga, posebno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U bitnom je naveo da je sud propustio utvrditi visinu i količinu utuženih radova. Naime, tuženik tijekom postupka nije osporio postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem, ali je istaknuo da je sve radove podmirio plaćanjem računa 1/1/1 i 2/1/1 pri čemu je istaknuo da su ti radovi imali nedostatke. U odnosu na utužene račune 3/1/1 i 4/1/1 tuženik je prigovorio da te radove tuženik uopće nije izveo, te je osporio navedene račune odmah po primitku (23. ožujka 2023.), dok iz dopisa Porezne uprave proizlazi da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima. Tužitelj utuženo potraživanje temelji na jednostranim ispravama – računima, koje je tuženik osporio, dok količine izvedenih radova nisu dokazane ni jednim drugim dokazom. Prvostupanjski sud nije pažljivo i savjesnom ocjenom dokaza utvrđivao odlučnu činjenicu je li tužitelj izveo radove u količini i vrijednosti utužene cijene, već je pošao od pretpostavke njihove dokazanosti, pri čemu je propustio cijeniti prigovore i navode tuženika na te okolnosti. Uslijed navedenog, počinjena je bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te povreda iz odredbe čl. 354. u vezi s čl. 221.a i b ZPP-a. Prvostupanjski sud je zanemario da iz iskaza svjedoka RU proizlazi da je radio, između ostalog" L maske za oblaganje cijevi i da mu je tuženik sve radove uredno platio, kao i da iz dopisa Porezne uprave proizlazi da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima. Neosnovan je i zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije zvao tužitelja da popravi nedostatke na izvedenim radovima. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbe čl. 606., čl. 608. i čl. 610. ZOO-a bez da je prethodno utvrdio postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 597. st. 1. ZOO-a. Pogrešna je i odluka o troškovima parničnog postupka koji su dosuđeni tužitelju, prije svega trošak pristupa na ročišta od 16. siječnja 2024. i 5. ožujka 2024. iako tužiteljev punomoćnik na ta ročišta uopće nije pristupio. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovan postupak.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem se u cijelosti usprotivio tužiteljevim žalbenim navodima, predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku.

5. Žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. Pobijana presuda ispitana je na osnovi odredaba iz čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik izričito upire u žalbi.

8. Nesporno je među parničnim strankama da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o djelu temeljem kojeg je tužitelj trebao izvesti radove postavljanja L maski na bloku 1 i na bloku 3 hotela Corinthia u Baški na otoku Krku.

9. Tužitelj zahtijeva utuženi iznos s osnove dva računa: račun broj 3/1/1 od 28. veljače 2022. u iznosu od 3.683,05 EUR za građevinske radove – izrada L maski na bloku 3 hotela, 370m2x75 kn/m2, i račun broj 4/1/1 od 28. veljače 2022. u iznosu od 3.118,98 EUR za građevinske radove – izrada L maski bez gletanja na bloku 1, 470m2x50 kn/m2. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je izvršio ugovorene radove u količini prema iznosima naznačenim u računima u periodu od siječnja do ožujka 2022. godine, dok tuženik nije sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama pregledao izvršeno djelo i obavijestio tužitelja o nedostacima.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu (prigovoru protiv platnog naloga) osporio tužbeni zahtjev i to njegovu osnovu i visinu. U podnesku od 7. prosinca 2023. tuženik je istaknuo da je platio tužitelju račune broj 1/1/1 i 2/1/1, čime su podmirena sva dugovanja prema tužitelju. Sporne račune je osporio odmah po primitku. Tijekom izvođenja radova na objektu hotela bio je prisiljen angažirati novog podizvođača jer tuženik nije izveo radove koje je utužio.

11. Sporno je među strankama je li tužitelj izveo utužene radove, jesu li radovi koje je tužitelj izveo imali nedostatke, te je li o njima tuženik pravovremeno obavijestio tužitelja, a posljedično tome, pripada li tužitelju pravo na utuženi iznos.

12. Nakon izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj izveo radove prema utuženim računima, pri čemu je račun broj 3/1/1 od 28. veljače 2022. umanjio za 20% jer je utvrđeno da u tom omjeru nisu dovršeni radovi na bloku 3 objekta hotela; tužbeni zahtjev je stoga odbijen nepobijanom točkom II. izreke prvostupanjske presude za iznos od 736,61 EUR. Nadalje, prvostupanjski sud je primjenom odredaba čl. 606., čl. 608. i čl. 610. ZOO-a utvrdio da tuženik nije dokazao nedostatke izvršenih radova niti da bi o njima pravovremeno obavijestio tužitelja, pa je održao na snazi platni nalog za iznos od 6.065,43 EUR. Svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na cjelokupnoj dokumentaciji u spisu, te iskazima saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu stranaka. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba dosudio tužitelju iznos od 6.065,43 EUR.

13. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenicu da bi tužitelj uopće izvršio radove u količini prema jedinicama iskazanim u računima. Iz iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu UU proizlazi da je tužitelj izvodio radove postavljanja L maski u hotelu Corinthia u Baškoj, te da je na bloku 3 postavljanje L maski ostalo nedovršeno. Glede postavljenih L maski uočio je nedostatke na bloku 3 i odmah angažirao svoje ljude te društvo Stanić interijeri d.o.o. da to dovrše zbog kratkoće rokova u kojima je sve trebalo biti dovršeno. Pokušao je kontaktirati zastupnika po zakonu tužitelja FU da ga obavijesti o nedostacima, ali mu se nije javljao na pozive. Nakon nekoliko dana zaprimio je utužene račune, koje je vratio uz dopis „da radovi nisu završeni i da nisu dobro odrađeni, ali ga više nije zvao da dođe popraviti te radove jer se već ranije nije javljao.“ U daljnjem iskazu tuženikov zastupnik po zakonu je opisao nedostatke izvedenih radova pri čemu je istaknuo da L maske nisu bile ravno postavljene, morali su ih gletati, neke su morali demontirati, a nakon gletanja ih je trebalo pošmirglati i pokrečiti, pa stoga smatra da je plaćanjem prethodna dva računa preplatio tužiteljev rad. Naveo je da ne može točno reći predstavljaju li utuženi računi stvarno odrađene radove i usluge koje su izvedene te da ne može reći koliko je točno metara L maski postavljeno, ali to što je postavljeno nije dobro postavljeno pa ne bi priznao ni jedan utuženi račun. S tužiteljem je dogovorio izdavanje „privremenih situacija“ i da će se po njima vršiti plaćanja, a u konkretnom slučaju to su bili računi. Tužiteljev zastupnik po zakonu je u svom iskazu naveo da je radio postavljanje L maski na predmetnom hotelu, te da je u bloku 3 izveo 80% ugovorenih radova, dok 20% tih radova nije uspio završiti budući da su došli radnici koji su trebali raditi podove, zbog čega je on sa svojim radnicima morao izaći iz prostora.

14. Slijedom navedenog, iz iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu proizlazi da je tužitelj vršio postavljanje L maski na blokovima 1 i 3 koji su obuhvaćeni utuženim računima, da nije mogao reći koliko je točno metara L maski postavljeno, te da su radovi na bloku 3 ostali nedovršeni. Jednako je iskazivao i tužiteljev zastupnik po zakonu u dijelu da je vršio radove i da su u bloku 3 radovi ostali nedovršeni. Analizom iskaza tuženikova zastupnika po zakonu dolazi se do zaključka da nisu osnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima upire na to da tužitelj uopće nije izvršio ugovorene radove. Naime, i sam tuženikov zastupnik po zakonu ne osporava tužiteljevo izvršenje radova, suglasno kao i tužitelj iskazuje da su radovi ostali nedovršeni na bloku 3, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno umanjio tužiteljev račun broj 3/1/1 od 28. veljače 2022. za 20%. Naime, nakon što je tužitelj iznio činjenicu da su radovi ostali nedovršeni u količini od 20%, tuženik te navode nije osporio (na način da bi tvrdio da je riječ o većem postotku nedovršenih radova), pa stoga i ovaj sud nalazi da je tužitelj izvršio tuženiku radove u dosuđenom iznosu (6.065,43 EUR), pa su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi kojima osporava izvršenje radova u tom iznosu.

15. Prema odredbi čl. 604. st. 1. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju (čl. 604. st. 3. ZOO-a).

16. Prema odredbi čl. 605. st. 1. ZOO-a ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naručitelj se više ne može pozvati na nedostatke (čl. 605. st. 2. ZOO-a). Odredbom čl. 608. st. 1. ZOO-a propisano je da naručitelj koji je uredno obavijestio izvođača da obavljeno djelo ima neki nedostatak može zahtijevati od njega da nedostatak otkloni, i za to mu odrediti primjeren rok.

17. Sukladno citiranim odredbama dužnost je naručitelja (tuženika) da o vidljivim nedostacima bez odgađanja obavijesti izvođača po pregledu, odnosno ukoliko je riječ o skrivenim nedostacima u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja. S obzirom na prirodu radova koje je tužitelj izvršio za tuženika, kao jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o vidljivim nedostacima. Tuženik u ovome parničnom predmetu nije priložio dokaze u prilog pravovremenosti obavještavanja tuženika o nedostacima, a niti je uopće dokazao da postoje nedostaci u izvedenim radovima, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Naime, i sam tuženikov zastupnik po zakonu je u svom iskazu naveo da je cijelo vrijeme bio na gradilištu, da je glede postavljenih L maski uočio nedostatke na bloku 3 i odmah angažirao svoje ljude te društvo Stanić interijeri d.o.o. da to dovrše zbog kratkoće rokova u kojima je sve trebalo biti dovršeno. Pokušao je kontaktirati zastupnika po zakonu tužitelja FU da ga obavijesti o nedostacima, ali mu se nije javljao na pozive. Slijedom navedenog, i sam tuženik navodi da je putem telefonskog poziva pokušao obavijestiti tužitelja o nedostacima, a budući da mu se tužitelj nije javljao, odmah je angažirao drugo društvo za te radove. Stoga proizlazi da tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o pravovremenosti obavještavanja tužitelja o nedostacima na izvršenim radovima. Tuženik nije dokazao ni da su radovi imali nedostatke. Vezano za otklanjanje tih nedostataka, tuženik je tvrdio da su postojeće nedostatke otklonili radnici društva Stanić interijeri d.o.o., odnosno, da su završili tužiteljev posao. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da to ne proizlazi iz iskaza svjedoka koji su zaposlenici društva Stanić interijeri d.o.o. kao ni iz računa koje je društvo Stanić interijeri d.o.o. izdalo tuženiku. Naime, iz tih računa proizlazi da su izdani za građevinske radove, oblaganje geberita u iznosu od 6.746,30 EUR (50.830,00 kn) i za oblaganje geberita i vertikala kanalizacije u iznosu 3.657,84 EUR (ranije 27.560,00 kn), dakle, za različite radove od onih koje je izvodio tužitelj.

18. Preostalim iznesenim žalbenim navodima tuženik nije osporio pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

19. S obzirom na to da je prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu (radove postavljanja L maski za tuženika), a tuženik nije izvršio obvezu isplate naknade, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.065,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate i održao na snazi platni nalog, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a.

20. Prvostupanjski sud je donio odluku o troškovima pravilnom primjenom odredbe 154. st. 1. ZPP-a i mjerodavnih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa). Međutim, osnovani su tuženikovi žalbeni navodi kojima upire da su tužitelju dosuđeni troškovi pristupa na ročišta od 16. siječnja 2024. i 5. ožujka 2024. iako na ta ročišta tužiteljev punomoćnik nije pristupio. Naime, iz zapisnika s tih ročišta proizlazi da je na ta ročišta pristupio tužiteljev zastupnik po zakonu, a ne njegov punomoćnik, pa mu stoga ne pripada pravo na trošak za ta ročišta prema Tarifi jer ga na tim ročištima nije zastupao odvjetnik. Zbog navedenog, odluku o troškovima postupka je bilo potrebno umanjiti za dosuđeni iznos za ta dva ročišta (375,00 EUR), te nakon toga dobiveni iznos staviti u omjer uspjeha u sporu od 78,34%. Stoga proizlazi da tužitelj ima pravo na trošak postupka u iznosu od 726,19 EUR, dok je za preostalu razliku do dosuđenog iznosa tužiteljev zahtjev bilo potrebno odbiti.

21. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena u točki I. i u dijelu točke III. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a tuženikova žalba djelomično uvažena i pobijana odluka preinačena u dijelu točke III. izreke.

22. Tuženiku nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer je u tom postupku uspio djelomično i to glede sporednog potraživanja, pa je primjenom odredaba čl. 154. st. 5. u vezi s odredbom čl. 166. ZPP-a njegov zahtjev odbijen.

23. Odluka iz točke IV. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 20. siječnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Parać