Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-51/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d.,Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-626/2024-8 od 15. studenog 2024. u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj:P-626/2024-8 od 15. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 3. travnja 2008.u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u dijelu kojim je ugovoreno da tužitelj kao korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor.

2. U točki II. izreke pobijane presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.780,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos, u točki III. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 125,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos dok je u točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.898,17 eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

4. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesene.

6. Žalba tuženika je je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu od 3. travnja 2008. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema Odluci tuženika, valutna klauzula vezano uz valutu CHF te u odredbi čl. 9. Ugovora vezano uz prijevremenu otplatu kredita te posljedično tome restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.780,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos, te iznosa od 125,06 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. kolovoza 2011.

8. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu 3. travnja 2008. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mirjane Borić pod brojem OV-10238/08,

- da je predmetni Ugovor sklopljen uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF,

- da je Ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 9.258,39 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje skutera i motocikla,

- da je u odredbi čl. 2. Ugovorena ugovorena redovna kamata od 7,35 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke – kreditora,

- da je tijekom otplate kredita tuženik u više navrata svojim odlukama mijenjao ugovorenu kamatnu stopu na način da je istu povećavao zbog čega je došlo do povećanja anuiteta time da je tijekom otplate kredita povećavan i tečaj CHF što je rezultiralo povećanjem anuiteta kredita,

- da se radi o standardnom tipskom ugovoru te da je odredbu o načinu promjene kamatne stope sačinio tuženik tako da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj iste niti je na temelju odredbe kojom se prepušta banci da jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu tužitelj mogao sagledati ekonomske posljedice iste čime je doveden u neravnopravan položaj ,

- da je odredbom čl. 9. ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor te da se na sve što nije regulirano navedenim ugovorom da se primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja navedenog ugovora,

- da je među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen,

- da je po odredbi čl. 9. Ugovora vezano uz prijevremenu otplatu kredita tuženik od tužitelja naplatio iznos od 125,06 eur,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

isto tako u tom postupku da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača,

-da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. radi zaštite kolektivnih interesa potrošača te da su iste kao takve nepoštene te posljedično tome ništetne,

- da se učinci presuda naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na konkretni Ugovor o kreditu,

-da je tužitelj tijekom trajanja Ugovora o kreditu, kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Rezultat d.o.o. radi povećanja tečaja na dan dospijeća pojedinih anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate kredita platio više iznos od 1.733,38 eur,

- da je tužitelj zbog povećanja kamatne stope u odnosu na početnu kamatnu stopu tijekom trajanja otplate kredita platio više iznos od 46,74 eur.

9. Na temelju takvih utvrđenja a polazeći od činjenice kako je ništetnost odredbe o promjeni početno ugovorene kamatne stope prema odluci tuženika te valutna klauzula vezano uz valutu CHF sadržana u potrošačkim ugovorenima utvrđena i u kolektivnom sporu naprijed citiranom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. a rukovodeći se odredbom čl. 502.c ZPP- a prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva, to prvostupanjski sud, s obzirom na vezanost za utvrđenja iz tog postupka u kojem je pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF te nepoštenu i ništetnu odredbu o načinu promjene kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika s obzirom da je tuženik prilikom sklapanja ovakvih ugovora postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača /07 a sve pozivom i na odredbu čl. 322. i 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništnosti odredbi među strankama sklopljenog Ugovora od 3. travnja 2008. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te odlučuje kao u točki I. izreke. Prvostupanjski sud navodi da nije provodio dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka zaposlenika tuženika TC jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga pri čemu i pozivom na odredbe čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) koje propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Kako je odredbom čl. 323. st.1. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora to prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan vratiti tužitelju vrijednosti više plaćenih anuiteta zbog povećanja početno ugovorene kamatne stope te povećanja početnog tečaja CHF budući da je iste stekao bez osnove pa stoga kao posljedicu ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa u ukupnom iznosu od 1.780,17 eura koji iznos utvrđuje provedenim vještačenjem financijskim vještačenjem te tuženika u toč. II. izreke obvezuje na plaćanje predmetnog iznosa sve s zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa koju dosuđuje pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO-a cijeneći neosnovani po tuženiku istaknuti prigovor zastare jer je tužba za isplatu stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF te ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pravna utvrđenja koje presude da se primjenjuju i na konkretan slučaj.

11. Prvostupanjski sud nadalje, s obzirom na utvrđenje da je predmetni ugovor pisan na obrascu kojeg je unaprijed pripremio tuženik da da u spornoj odredbi čl. 9. sklopljenog Ugovora nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati naknada za prijevremenu otplatu kredita, odnosno nisu jasno ugovoreni parametri za navedeno te da tuženik nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog prijevremene otplate kredita odnosno da bi mu nastala šteta prijevremenom otplatom kredita. zaključuje da je takva ugovorna odredba sklopljena protivno načelu savjesnosti i poštenja te da se radi o odredbi koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa da je ista u smislu odredbe čl.96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) nepoštena te kao takva ništetna pa prihvaća i zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti iste te odlučuje kao u točki I. izreke presude te posljedično ništetnosti takve ugovorne odredbe tuženika obvezuje na povrat tužitelju iznosa od 125,06 eur kojeg je tužitelj platio na ime naknade za prijevremenu sa zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja te odlučuje kao u točki IV. izreke cijeneći pri tome neosnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare zaključujući da je zahtjev tužitelja za isplatu ovog iznosa podnesen unutar zastarnog roka koji konkretno počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

12. U donošenju prvostupanjske presude i rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

13. Isto tako prvostupanjska presuda nije nerazumljiva te nije opterećena nedostacima zbog kojih se ne bi mogli ispitati tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik sadržajem žalbe.

14. U donošenju iste nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka tj. bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a u svezi s čl. čl. 190. 15. Naime, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg, ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, dok u smislu odredbe st. 3. istog članka tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 24. prosinca 2019. dopunio već u tužbi postavljeni tužbeni zahtjev dijelu kojim je zatraženo utvrđenje ništetnosti odredbi među strankama sklopljenog ugovora čime tužba u smislu odredbe čl. 191.st.1. ZPP-a nije preinačena. Isto tako okolnost da je tužitelj tijekom postupka nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 8. rujna 2021. visinu zahtjeva za isplatu pretplate po osnovi više plaćene kamate i valute uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, na način da je isti s iznosa od 1.858,12 eur smanjen na iznos od 1.780,17 eur s kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa, dok je zahtjev za isplatu iznosa od 942,27 eur ostao nepromijenjen nema učinak preinake tužbe već smanjenja tužbenog zahtjeva, slijedom čega su neosnovani navodi tuženika da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o dopuštenosti preinake te da je neodlučivanjem o istoj učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st.1. ZPP-a.

17. Isto tako protivno žalbenim navodima tuženika nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. ZPP-a jer obrazloženje prvostupanjske presude sadrži sve propisano odredbom čl. 338.st.4. ZPP-a.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ništetne odredbe među strankama sklopljenog ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika sadržane u odredbi čl. 2. Ugovora te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF sadržane u odredbi čl. 1. i 7. Ugovora te odredbe čl. 9. ugovora vezano uz prijevremenu otplatu te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 96. i čl. 102. ZZP/07-a uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

19. Odredbom čl. 96.st.1. Zakona o zaštiti potrošača (2007) ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14. , dalje ZZP/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca ( čl.96.st.2. ZZP/07)

21. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 96.st.4. ZZP/07) dok je prema odredbi čl. 102.st.1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

22. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud primjenom naprijed citiranih odredbi utvrdio ništetnima među strankama sporne odredbe Ugovora jer u ovom postupku tuženik nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom da se je o spornim odredbama Ugovora pregovaralo. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka ZC pri čemu je pravilno prvostupanjski sud cijeneći iskaz tužitelja utvrdio da se o spornim odredbama Ugovora nije pregovaralo. U konačnosti na pravilnost takovog utvrđenja prvostupanjskog suda upućuje i činjenica, a što je razvidno i iz isprave o sklopljenom Ugovoru da se radi o standardnom unaprijed formuliranom ugovoru po tuženiku.

23. Odredbom čl. 96.st.1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda a što pravilnim prihvaća i ovaj drugostupanjski sud uzrokuju sporne odredbe.

24. Naime, sporna odredba među strankama sklopljenog Ugovora kojim je ugovorena mogućnost promjene kamatne stope prema odluci tuženika kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud ne sadrži bilo kakav ugovoreni parametar, kriterij koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 7,35 %, a o kojima bi tužitelj kao potrošači prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informiran već se takvom odredbom ugovora tuženoj kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču, da utječe te u sporazumu s tuženom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope.

25. Isto tako tuženik u ovom postupku nije dokazao da je kao trgovac tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene valutnog tečaja tijekom otplate kredita jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna.

26. Odredbom. čl. 102.st.1. ZZP/07 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud prethodno odlučujući o ništetnosti odredbe čl. 2. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te odredbe čl. 1. i 7. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, pravilno utvrđuje da su predmetne odredba nepoštena te posljedično tome ništetna te je pravilno u okviru tužbenog zahtjeva tužiteljice točkom I. izreke utvrdio ništetost sadržaja takvih ugovornih odredbi.

27. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik tijekom postupka nije pružio dokaz da je u konkretnom slučaju postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom sklapanja tog ugovora po tuženiku kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te sporne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te nije dokazao da je informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi s sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu te da je tužitelj unatoč punoj obaviještenosti svejedno pristala na sklapanje takvog Ugovora.

28. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 502.c. ZPP-a. Odredbom čl. propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

29. Iz predmetnog proizlazi da odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i ovlašćuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a. Sporne odredbe Ugovora o kreditu od 3. travnja 2008. ugovorene su na sadržajno identičan način kao i u onima koje su u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim pri čemu u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja načina promjene kamatne stope i valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

30. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten utvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je Ugovor od 3. travnja 2008. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao.

31. Tuženik kao trgovac vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu nije poštovao odredbe, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu važećeg ZZP/07 te je Ugovor sklopio protivno odredbama istog a žalbeni navodi tuženika da je tužitelj imao mogućnost izbora te odabira između kredita vezanog uz valutu EUR ili CHF nisu od odlučnog značenja jer je u konkretnom slučaju u kojem je ugovor sklopljen vezano uz valut32.u CHF prilikom njegova sklapanja postupljeno protivno odredbama ZZP/07.

32. U konačnosti valja istaći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi da li je sporna odredba ugovora o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF odredbe koje su jasne, razumljive i lako uočljive. Predmetne odredbe Ugovora lako su uočljive i jasne ali ne i razumljive jer je tuženik propustio dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika kao i valutne klauzule u švicarskim francima kao sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose čime je stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega je su te ugovorne odredbe i ocjenjene nepoštenim i ništetnima, pri čemu tuženik kako je to i naprijed iznijeto u ovom postupku nije dokazao da su potrebne informacije dane.

33. Slijedom iznijetog neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno kada je zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama

34. Neosnovano tuženik smatra da tužitelju ne pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu iz razloga jer daje kredit u cijelosti otplaćen. Ovo iz razloga jer se sukladno odredbi članka 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako u zakonu određenom slučaju ne propisuje što drugo pri čemu se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a).

35. S obzirom da je među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu djelomično ništetan sukladno odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a jer je sklopljen protivno prisilnim propisima ZZP/03 u dijelu kojim je između stranaka ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci tuženika te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, pravo na isticanje koje se prema odredbama ZOO-a ne gasi, tužitelj ima pravo isticanja tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti spornih odredbi neovisno o tome što je kredit zatvoren te u cijelosti otplaćen.

36. Kako je u slučaju ništetnosti kako je to propisano odredbom čl. 323.st.1. ZOO-a svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora to je pravilno prvostupanjski sud u okviru tužbenog zahtjeva tuženika obvezao na isplatu tužitelju ukupnog iznosa od 1.780,17 eur, tj. iznosa od 46,74 eur kao razliku između početno ugovorene kamatne stope i po tuženiku jednostrano povećane kamatne stope te iznosa1.733,38 eur sa zakonskom zateznom katom kao posljedicu ništetnosti ugovorene valutne klauzule vezano za valutu CHF u vidu razlike između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju na dan korištenja kredita te je pravilno odlučio kao u toč. II. izreke pobijane presude.

37. U odnosu na žalbene navode tuženika da nije ugovoren kredit sa fiksnom kamatnom stopom i tečajem CHF, za navesti je da ništetnošću nije zahvaćena početna kamatna stopa i tečaj CHF, pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu tražbine tužitelja na temelju nalaza i mišljenja vještaka kao razliku između početno ugovorene kamatne stope i po tuženiku jednostrano povećane kamatne stope te u vidu razlike između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju na dan korištenja kredita , pri čemu tuženik pred prvostupanjskim sudom ničim nije doveo u sumnju pravilnost izračuna vještaka niti je iznio prigovore na matematički izračun.

38. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare. Kada je ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule vezano uz valutu CHF ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu stečenog po tuženiku temeljem te ništetne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je presuda u kolektivno sporu kojom je utvrđena ništetnost promjenjivosti kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. a presuda kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 13. lipnja 2019. to je pravilan stav prvostupanjskog suda da je tužitelj zahtjev za isplatu u tom dijelu podnio unutar zastarnog roka od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a te da je po tuženiku istaknuti prigovor zastare neosnovan.

39. Isto tako neosnovano tuženik smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vezi s tijekom zateznih kamata te su neosnovani žalbeni navodi tuženika da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Naime, tuženik kao trgovac, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, je bio svjestan rizika u odnosu na korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF time da potrošača nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti te valute. S obzirom na izloženo pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tuženiku naloženo isplatiti zakonsku zateznu kamata od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

40. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe smatra da je prvostupanjski sud na konkretan slučaj propustio primijeniti odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( „Narodne novine“ br.102/15, dalje ZIDZPK). Tim Zakonom propisana je konverzija kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR no kako se u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu čija je namjena bila rabljenog automobila u pogledu kojeg ugovora nije sklopljen Ugovor o konverziji prema odredbama ZIDZPK to se tuženik sadržajem žalbe neosnovano poziva na odredbu čl. 19. st.3. ZIDZPK.

41. Nadalje, neosnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i u dijelu kojim je utvrdio ništetnost odredbe čl. 9. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita te posljedično tome obvezao istoga na isplatu iznosa od od 125,06 eur

42. Ovo stoga jer je tijekom postupka utvrđeno da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije imao mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, kao i činjenica da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od strane tuženika te tužitelj nije mogao unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, pa je i takva odredba nepoštena, a posljedično i ništetna.

43. Tuženik je, sukladno odredbi članka 81. stavka 4. ZZP/07, bio dužan dokazati da se u konkretnom slučaju pregovaralo o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i o njezinoj visini pa je slijedom navedenog pravilno prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu članka 9. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

44. Osim toga ta odredba Ugovora nije lako razumljiva jer ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja uvjeta kreditora pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata niti bilo kakav parametar ili precizan način određivanja iznosa visine naknade koje će potrošač platiti za slučaj prijevremene otplate kredita a o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora bio na jasan i transparentan način informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da jednostrano svojom odlukom određuje visinu iznosa naknade koju će tužitelj kao potrošač platiti za slučaj prijevremene otplate kredita.

45. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene parametre za određivanje iznosa visine naknade za slučaj prijevremene otplate kredita tako ta tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija i parametara u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl. 9. među strankama sklopljenog Ugovora isto nije bio slučaj jer predmetnom odredom nisu određeni bilo kakvi parametri za određivanje visine te naknade već se određivanje visini iste prepušta jednostranoj odluci tuženika.

46. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje da je predmetna tražbina tužitelja zastarjela. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano odredbom čl. 215 ZOO-a time da se na konkretnu novčanu tražbinu primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

47. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05, odnosno članak 104. stavak 1. ZOO/91, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora a koji pravni stav je zauzet i na sjednici Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., slijedom čega tražbina tužitelja za isplatu iznosa od 125,06 eur nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom je ustanovljena ništetnost ove odredbe Ugovora

48. Kako je utvrđeno da je odredba članka 9. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da tužitelj kao korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 323. stavka 1. ZOO-a u vezi članka 1111. ZOO-a naložio tuženiku da tužitelju vrati iznos od 125,06 eur koji je tuženik primio na temelju ništetne ugovorne obveze. Tuženik je nepošteni stjecatelj, jer je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača koristeći u ugovoru ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, čime je povrijedio odredbe tada važećeg ZZP/07 te ZOO-a. Radi toga mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredaba, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, na temelju članka 1115. ZOO-a sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO-a, kako ga je to pravilno obvezao sud prvog stupanja.

49. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

50. Slijedom naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

51. Tuženik nije uspio s žalbom pa je zahtjev istog za naknadu troška žalbenog postupka odbijen temeljem odredbe čl. 154.st.1. i čl. 166. st. 1 ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ove odluke.

U Rijeci 20. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković