P Ob-48/2022-58

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Vandi Horvat, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici u Valpovu, radi diobe bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 5. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice tuženika, koja presuda je objavljena dana 17. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da su ulaganja u nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Valpovo u zk ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica površine 1009 m2 bračna stečevina tužiteljice ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je tužiteljica dogradnjom i adaptacijom navedene nekretnine, odnosno gradnjom ljetne kuhinje, bunara, garaže, pušnice, šupe, štale, tri svinjca, ostave za sijenoštagalj, kočaka za držanje kokoši i zečeva, gradnjom ograde od ulice i oko bašče, postavljanjem podova u cijeloj kući (beton + brodski pod), proširenjem i ustakljivanjem hodnika, gradnjom ostave, kupaonice, niše i malog špajza, betoniranjem staza u dvorištu, ugradnjom lamperije u kući, gradnjom čardaka, prekrivanjem krovišta na kući novom građom i crijepom te ugradnjom centralnog grijanja i vodovodnih instalacija, priključivanjem telefona i dr., stekla pravo vlasništva te nekretnine u 1/2 dijela, pa se tužiteljica ovlašćuje da na temelju ove presude zatraži i u zemljišnim knjigama postigne uknjižbu svog prava suvlasništva predmetne nekretnine u 1/2 dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika" se odbija kao neosnovan.

II. Utvrđuje se da su ulaganja u nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Valpovo u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica površine 1009 m2 bračna stečevina tužiteljice ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koja se sastoje od: gradnje ljetne kuhinje, bunara, garaže, pušnice, šupe, štale, tri svinjca, ostave za sijeno-štagalj, kočaka za držanje kokoši i zečeva, gradnje ograde od ulice i oko bašče, postavljanja podova u cijeloj kući (beton + brodski pod), proširenja i ustakljivanja hodnika, gradnje ostave, kupaonice, niše i malog špajza, betoniranja staza u dvorištu, ugradnje lamperije u kući, gradnje čardaka, prekrivanja krovišta na kući novom građom i crijepom te ugradnje centralnog grijanja i vodovodnih instalacija i dr. bračna stečevina stranaka i njihovo suvlasništvo na jednake dijelove pa se tuženiku nalaže da tužiteljici isplati novčani iznos od 7.027,87 eura (sedamtisućadvadesetsedameuraosamdesetsedamcenti), a što predstavlja ½ vrijednosti opisanih ulaganja, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 22. veljače 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 819 m2 bračna stečevina tužiteljice ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da je tužiteljica suvlasnica te nekretnine u 1/2 dijela. Ovlašćuje se tužiteljica da na temelju ove presude u zemljišnim knjigama zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u svoju korist uz istovremeno brisanje tog prava s tuženikovog imena.

IV. Utvrđuje se da su tužiteljica i tuženik za vrijeme njihove bračne zajednice stekli viseću kuhinju od tri gornja i tri donja elementa, veš mašinu, vitrinu i ormar, dva TV aparata, dva kauča, dva štednjaka na drva i jedan plinski, automobil marke Opel Corsa 1.4 I, godina proizvodnje 1994. broj šasije [broj šasije], reg.oznake:

OS217KC, kazan za rakiju, dva cirkulara za drva, koš za kukuruz, mikrovalnu, šivaću mašinu, stol i šest stolica, dvije fotelje, stolić, tri deke, posudu za pravljenje pekmeza, te ušteđevinu u iznosu od 3.502,43 eura/26.389,12 kuna na tekućem računu IBAN broj [broj bankovnog računa] kod PBZ d.d. i računu oročenja u iznosu od 13.969,49 eura broj 20512138970 kod PBZ d.d., te da je tužiteljica suvlasnica opisanih pokretnina u 1/2 dijela, dok se u preostalom dijelu u odnosu na ormar, vitrinu, pet deka, kuhinjsku vagu, ostalo posuđe i uređaje, tužbeni zahtjev kao neosnovan odbija.

V. Nalaže se tuženiku HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime njezina suvlasničkog dijela veličine ½ ukupnog iznosa na novčanim sredstvima na računima tuženika otvorenim kod Privredne banke Zagreb d.d. sa stanjem na dan 27. ožujka 2021. godine, isplati iznos od 8.735,96 eura (osamtisućasedamstotridesetpeteuradevedesetšestcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku HJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tužiteljici ŠJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela 22. veljače 2022. tužbu radi utvrđenja i diobe bračne stečevine. Navodi da je pokrenula postupak za razvod braka koji je s tuženikom sklopila 1967. Tvrdi kako je tuženik formalno uknjižen kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvor i oranica površine 1009 m2, u naravi obiteljska kuća u kojoj su stranke stanovale za vrijeme trajanja bračne zajednice koja je prestala u ožujku 2021. zbog nasilja tuženika prema tužiteljici. Ističe da su stranke zajedničkim radom i sredstvima sagradile ljetnu kuhinju, bunar, garažu, pušnicu, šupe, štalu, tri svinjca, ostavu za sijeno, kočak za kokoši i zečeve te napravile ogradu oko ulice i bašče. U kuću su postavili podove (beton i brodski pod), proširili i ustaklili hodnik, sagradili ostavu i kupaonicu, betonirali staze u dvorištu, stavili lamperiju u kući, napravili čardak, prekrili kuću novom građom i crijepom, uveli centralno grijanje i vodu, priključili telefon i dr. Novac za uređenje i adaptaciju zaradili su zajedno obradom poljoprivrednog zemljišta, uzgojem stoke i peradi, a tužiteljica je obavljala sve kućanske poslove te išla u nadnicu. Smatra da je radovima građenjem na tuženikovom zemljištu te dogradnjom i adaptacijom stekla suvlasništvo predmetne nekretnine u 1/2 dijela jer se tuženik ulaganjima nije protivio. Nadalje tvrdi da su zajedno stekli nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Osim nekretnina, stekli su i pokretnine te oročenu štednju u kunama i eurima.

1.1. Tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je adaptacijom i nadogradnjom nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekla pravo suvlasništva u ½ dijela. U odnosu na ovu nekretninu postavila je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sukladno čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) tako da prvo traži da sud utvrdi kako su stranke u jednakim omjerima suvlasnici na nekretnini, a ukoliko sud to ne prihvati, tada potražuje isplatu polovine ulaganja u nekretninu stoga što su ulaganja bračna stečevina i suvlasništvo stranaka na jednake dijelove.

1.2. Nadalje predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi kako je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina nje i tuženika te da je tužiteljica na ovoj nekretnini suvlasnica u ½ dijela, kao i da su tuženik i ona za trajanja bračne zajednice stekli pokretnine i ušteđevinu na računima kojih je tužiteljica također suvlasnica u ½ dijela.

1.3. Nakon provedenog građevinskog vještačenja i pribave svih dokaza, tužiteljica tužbu uređuje 7. listopada 2024. postavljajući svoj tužbeni zahtjev kao u izreci te specificirajući da na ime polovine ulaganja potražuje 7.027,87 eura, a na ime polovine štednje 8.735,96 eura. Tuženik se nije protivio objektivnoj preinaci tužbe pa ju je sud dopustio sukladno čl. 190. st. 2. i 4. ZPP-a.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava da je formalno upisan kao vlasnik nekretnina već tvrdi da su iste njegova vlastita imovina. Ne spori da su tijekom trajanja braka stranaka izvođeni radovi na predmetnoj nekretnini staroj 150 godina, ali ne u opsegu kako se navodi u tužbi. Navodi kako je sve poslove obavljao on samostalno te pojedine poslove uz pomoć poznanika kojima je u jednakoj mjeri pomagao u odrađivanju izvjesnih radova u situacijama njihove potrebe. Tuženik je tijekom trajanja braka bio zaposlen, dok je tužiteljica bila nezaposlena pa je on privređivao financijska sredstva za uzdržavanje obitelji. Stoga ističe kako stranke nisu u jednakoj mjeri privređivale novac koji bi ulagale u nekretninu tuženika. Protivi se tvrdnjama tužiteljice da je adaptacija bila takvog obima da bi predstavljala znatna ulaganja kojim bi se ostvarila svrha samostalne cjeline. Tuženik osporava da su stranke tijekom trajanja braka imale štednju budući da su njegova primanja bila mala te su njima mogli osigurati osnovne životne uvjete. Svi računi su zatvoreni, dok je jedini aktivan transakciji račun na koji tuženik prima mirovinu. Ističe kako je tužiteljica prije pokretanja ovog postupka zatražila da joj tuženik omogući preuzimanje svih pokretnina koje je u pismenom obliku dostavila tuženiku na što je on pristao te joj napomenuo da uzme i druge pokretnine koje su joj nužne. Bio je uvjerenja da su navedenim postupanjem podijelili sve pokretnine sukladno želji tužiteljice. Dodaje da su sve pokretnine i nekretnina starijeg vijeka, dotrajale i neznatne imovinske vrijednosti.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužiteljica ističe kako je obrađivala zemlju, brinula o stoci i peradi koju su stranke imale za vlastite potrebe ili za prodaju proizvoda, a sve dok je tuženik bio zaposlen. Za novac dobiven prodajom poljoprivrednih proizvoda i životinja za prehranu kupovan je građevinski materijal za radove koji su izvođeni. Tužiteljica je u cijelosti brinula o zajedničkom domaćinstvu te obavljala fizičke poslove prilikom izvođenja radova. Potvrđuje da je odvezla dio pokretnina, među kojima i stvari koje predstavljaju njenu vlastitu imovinu (namještaj za spavaću sobu), no to je samo manji dio stvari koje su stranke zajedno stekle. Sve pokretnine koje tužiteljica nije odvezla nalaze se u kući koju koristi tuženik. Nadalje navodi kako su stranke tijekom trajanja braka prodale poljoprivredno zemljište i to nakon izvršenih ulaganja te je tuženik novac od prodaje zadržao za sebe.

4. Tuženik ističe kako je on bio vlasnikom traktora te je podjednako kao tužiteljica sudjelovao u obradi poljoprivrednog zemljišta. Nakon što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, ustraje kod toga da nekretnina predstavlja njegovu vlastitu imovinu te navodi kako se kod alternativnog tužbenog zahtjeva i donošenja odluke treba uzeti u obzir tržišna vrijednost zemljišta.

5. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je izvršio uvid u: podatke iz jedinstvenog registra računa za tuženika, zemljišnoknjižne uloške [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (uključujući i povijesno stanje), potvrdu o preuzetim pokretninama, podatke PBZ d.d. za tuženika (str. 58 i 59 spisa), uvjerenje o vlasništvu vozila Policijske postaje Belišće od 7. listopada 2022. (str. 64-65 spisa), uvjerenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11. listopada 2022., podatke HPB d.d. za tužiteljicu od 10. listopada 2022., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te izvod iz posjedovnog lista za predmetnu nekretninu, naredbu o određivanju mjere opreza, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Struga-Gradnja j.d.o.o. od 17. listopada 2023., ostalu dokumentaciju u spisu te je saslušao parnične stranke i vještaka građevinske struke.

6. Među strankama je sporno je li tužiteljica ulaganjima u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekla pravo suvlasništva u ½ dijela odnosno ukoliko nije, ima li osnove potraživati da joj tuženik isplati polovinu ulaganja. Sporno je nadalje je li nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bračna stečevina parničnih stranaka na jednake dijelove. Nadalje je sporno čine li i koje pokretnine bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove.

7. Među strankama je nesporno da su sklopile brak 1967. koji je pravomoćno razveden u predmetu ovoga suda P Ob-141/2021 te je nesporno da je faktična bračna zajednica prekinuta 27. ožujka 2021.

8. Iz podataka FINE jedinstvenog registra računa te podataka Privredne banke Zagreb d.d. za tuženika je utvrđeno da tuženik ima od 28. listopada 2005. otvoren umirovljenički tekući račun na kojem je na dan 27. ožujka 2021. bilo 26.389,12 kuna/3.502,44 eura. U prilozima spisa razvidan je tuženikov promet računa te je utvrđeno kako je tuženik primjerice u ožujku 2021. imao mirovinu 2.578,88 kuna/342,28 eura, a u ožujku 2020. mirovinu od 2.483,18 kuna/329,57 eura, Nadalje je tuženik kod PBZ-a imao više računa devizne i kunske štednje koji su zatvoreni za trajanja bračne zajednice (najkasnije 2020.), ali je u času prestanka bračne zajednice 27. ožujka 2021. imao oročenje "PBZ perspektiva u valuti" na 13.969,49 eura. Ovaj račun je otvoren 22. siječnja 2020., a zatvoren 31. ožujka 2021.

9. U zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je kčbr. [katastarska čestica], kuća, dvor i oranica površine 1009 m2 kao vlasništvo tuženika. Iz povijesnog stanja je razvidno kako je pod Z-1045/68 (primljeno: 5. srpnja 1968.) na temelju rješenja o komasaciji posjeda od 10. listopada 1967. upisano kao protuvrijednost za nekretnine prenesene zamjenom te je uknjiženo vlasništvo na ovoj čestici za korist HJ.

10. U zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 819 m2 kao vlasništvo tuženika. Iz zemljišnoknjižnog uloška je nadalje razvidno kako je vlasništvo tuženika uknjiženo 21. listopada 2011. na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 13. svibnja 1994.

11. Iz potvrde o preuzetim pokretninama (str. 32) slijedi da je tužiteljica preuzela osobne stvari (obuću, odjeću i higijenske potrepštine), namještaj u spavaćoj sobi (ormari, krevet, dva natkasla, psihu) koji su posebna imovina tužiteljice. Od zajedničkih pokretnina je preuzela kauč iz kuhinje desno od ulaza koji je koristila dok su stranke bile zajedno dok je tuženik koristio kauč u kuhinji lijevo od ulaza; stol i četiri stolice iz ljetne kuhinje, plastično korito; dio posuđa (cjedilo, tepsija, dvije posude za kuhanje); glačalo (nalazi se ispod TV-a), mašinu za tijesto; štednjak pola plin pola električni koji se nalazi u ljetnoj kuhinji (tuženiku je ostao novi štednjak). Tužiteljica je učinila nespornim da je preuzela popisane pokretnine, ali napominje da se radi o starom glačalu i mašini za tijesto koja ne radi.

12. Iz uvjerenja o vlasništvu vozila PP Belišće od 7. listopada 2022. slijedi da je tuženik od 11. ožujka 2014. upisan kao vlasnik M1 osobnog automobila marke Opel Corsa 1.4 I, god. proizvodnje 1994. broj šasije [broj šasije], reg. ozn. [registarska oznaka]. Vozilo je odjavljeno 28. siječnja 2022. Pored ovoga, tuženik je bio vlasnik dva vozila zastava Yugo Koral (jednog od 2004. koje je odjavljeno 2014., drugog od 1996. odjavljenog 2004.); automobila marke Zastava od 1993. do 1996. te traktora od 1998. do 2007.

13. Iz uvjerenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 11. listopada 2022. je utvrđeno kako je tuženik evidentiran kao osiguranik HZMO te je korisnik starosne mirovine od 1. rujna 1989. (staž se pasivizira) te nisu u mogućnosti dostaviti podatke o stažu za period od 1967. do 5. rujna 2022. Tužiteljica pak nije evidentirana kao osiguranica HZMO.

14. Uvidom u podatke HPB od 10. listopada 2022. je utvrđeno kako je tužiteljica evidentirana u poslovnim knjigama Hrvatske poštanske banke d.d. kao vlasnica tekućeg računa otvorenog 16. prosinca 2020. i zatvorenog 8. ožujka 2021., a na dan zatvaranja računa stanje je iznosilo 0,00 kuna. Iz prometa po računu se vidi da je na taj račun 8. veljače 2021. uplaćeno 30,00 kuna dok se ostale uplate ne evidentiraju.

15. Uvidom u zk.ul. i posjedovni listi 1171 k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je u isti upisana kč. br. [katastarska čestica] oranica Siget površine 2243 m2, vlasništvo TJ. Navedeni zemljišnoknjižni izvadak dostavila je tužiteljica kao dokaz da je tuženik za trajanja braka prodano poljoprivredno zemljište.

16. Tužiteljica iskazuje kako se 1967. udala za tuženika kada se uselila u nekretninu u [adresa]. Tada se tamo nalazila kuća koja je imala dvije sobe i kuhinju. Jedna soba bila je prazna, u kuhinji se tuženik grijao na šporet na drva, imao je stari ormar, dvije hoklice i stol. Kuća nije imala ogradu. Tuženik i ona su se u početku grijali na drva samo u kuhinji, jer u sobama grijanja nije bilo. U dvorištu je bio wc i svinjac, a u kući nije bilo kupaonice niti poda – pod je bio zemljani. Kada je doselila u kući je bilo struje, ali nije bilo vode, plina niti telefona. Krajem 60-tih sama je iskrčila cijelo dvorište prema ulici. Tuženik i ona sami su betonirali stupove za ogradu, tuženik je kupio žicu koja služi kao ograda te ograda tamo stoji i danas. Tijekom 70-tih godina sami su dozidali čardak na svinjac od dasaka i letava koje su kupili. Tijekom 70-tih godina tuženik i ona su radili ljetnu kuhinju s tim da im je jedan čovjek tu ljetnu kuhinju sazidao, a tuženik je njemu zauzvrat uveo struju u kuću. Oko bašče su također napravili ogradu tako što su sazidali stupove, a tuženik je kupio žicu za ogradu na bašči. Bunar im je kopao jedan čovjek, a tuženik i ona su sami betonirali cijevi za bunar. Imali su kalupe za cijevi, pa su cijevi sami betonirali, a ona je miješala cement i šljunak. Tog čovjeka koji je kopao bunar platili su tako da je tuženik njemu postavio struju u njegovoj kući. Oko izgradnje garaže pomogao im je susjed pa su ju gradili tuženik i taj susjed, a tuženik je susjedu pomogao oko uvođenja struje u kuću. Ne sjeća se točno kada je garaža sagrađena. Također su tuženik i ona sami napravili štalu i svinjce (jedan svinjac je bio prije, a dva su napravili kasnije) od dasaka. Naime, tuženik i ona su držali svinje, kravu, bikove, u jednom periodu koze, imali su guske, patke, kokoši i pure i zečeve. Cijeli život bila je domaćica, ali je isključivo ona bila angažirana oko životinja. Prodavala je mlijeko i jaja, a meso od životinja su imali za potrebe obitelji. Sjeća se da je perilicu za rublje kupila od prodaje mlijeka. Sama je kupila šljive od kojih je pekla rakiju i tu rakiju prodavala. Po potrebi je radila i kao nadničar. Tuženik je bio zaposlen trideset godina u Elektroslavoniji, a unazad 30 godina je u mirovini. Bašča, životinje te domaćinstvo u kući u vidu kuhanja, pranja rublja bilo je isključivo na njoj. Iskazuje kako je također i redovito krečila nekretninu u kojoj su živjeli. U selu su joj poznanici odrađivali sa svojim traktorom oranje i branje kukuruza, a ona je njima za uzvrat odradila ono što je njima trebalo u polju. Nadalje iskazuje kako joj je tetak bio dužan neke novce koju vrijednost ne može procijeniti, koje joj je dao nakon što se udala pa je od tih novaca kupila tepihe za kuću, odjeću, posteljinu, jorgane, deke, plahte, ručnike, usisavač i suđe. Kada je odselila od tuženika sa sobom je ponijela svoju garderobu, jorgane, deke, 2 jastuka, perinu, a kod tuženika su ostala 4 jastuka i velika perina. Tijekom braka tuženik i ona su napravili kupaonicu 80-tih godina, stavili su lamperiju, stavili su podove u kuću, iznova iz temelja su sazidali dvije sobe od ulice, renovirali su kompletno cijeli krov (stavili građu i crijep), proširili su veliki hodnik, napravili veliku smočnicu, uveli centralno grijanje na plin, uveli vodu u kuću i priključili telefon. Plin su radili majstori, a tuženik je plaćao nešto za majstora i za građu, ali dio novaca su dobili prodajom marve i od toga što je ona prodavala. Napominje da je tuženik tijekom braka uzdržavao svoje dvoje maloljetne djece iz prijašnjih brakova, a tuženik i ona djece nisu imali. Tuženik je vodio financije i novaca joj nije davao. Sve radove u kući završili su do kraja 80-tih godina. Nadalje iskazuje kako je tijekom braka tuženik na svoje ime kupio nekretninu u polju blizu Karašice. To je kupljeno od prodaje marve koju su imali, na toj nekretnini čak je bila sagrađena i mala vikendica. Tu nekretninu tuženik je prodao za vrijeme trajanja braka prije nekih 5 ili 6 godina i ne zna što je napravio s novcem. Na upit suda gdje se nalazi oranica za koju također tvrdi da je suvlasništvo nje i tuženika (zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) tužiteljica se ne zna točno očitovati. Ne zna se očitovati kolika je površina nekretnina koje su predmetom tužbenog zahtjeva. Iskazuje kako su kod tuženika ostale pokretnine te traži ono što joj po zakonu pripada, a pobrojano je u tužbi s tim da je odnijela jedan kauč, a kod ostalog dijela tužbenog zahtjeva ostaje u cijelosti. Na upit pun. tužiteljice, iskazuje kako su u dnevnom boravku postavili brodski pod što je odradio tuženikov šogor, a u dvije sobe su stavili beton, s tim da je u jednoj sobi na beton stavljen linoleum, a u drugoj sobi preko betona tužiteljičin nećak postavio je laminat. U hodniku su stranke same stavile beton i preko njega linoleum. Dodaje kako su sami betonirali staze u dvorištu. Tijekom braka stekli su i traktor od novaca koje je zaradila u nadnici, prodaje hrane i tuženikove plaće.

Na upit pun. tuženika, tužiteljica iskazuje kako je tuženik radio popravke u kući, zajedno su vozili traktor, a tuženik je kosio. Tuženik je radio u fušu na način da je odrađivao protuusluge. Stoku su kupili od tuženikove plaće, ali je i ona privređivala i odlazila u nadnicu.

17. Tuženik iskazuje kako je živio u kući u [adresa] kada je tužiteljica 1967. godine doselila kod njega. Kuću su renovirali zajedno, s tim da je on od Elektroslavonije u kojoj je radio dobio stare stupove i letve. Većinom je on sam napravio uličnu i dvorišnu ogradu, s tim da je tužiteljica malo pomagala. Bunar mu je kopao prijatelj, a za protuuslugu on je tom prijatelju napravio struju. Oko bunara radila je nešto i tužiteljica. On sam pretežno je sazidao garažu, čardak i ljetnu kuhinju. Napominje da je iza svoje pokojne majke naslijedio novac pa je kupio automobil i napravio ljetnu kuhinju. Radio je u Elektroslavoniji, a unazad 30 godina je u mirovini, a na upit suda je li imao izvore dodatne zarade, odgovara da je jako puno radio. Na upit suda što je tužiteljica radila, tuženik odgovara kako nije bio kod kuće kada je bio zaposlen, a tužiteljica ga je potkradala i varala. Na upit suda je li tužiteljica proizvodila mlijeko, prodavala ga i prodavala jaja, tuženik odgovara da je ona morala nešto raditi, da je nahranila stoku, ali da to nije nikakav problem. Tužiteljica je obavljala kućanske poslove i kuhala. On nema nikakvih saznanja da je tužiteljica dobila ikakve novce od svoga tetka niti je novčano na bilo koji način pridonijela ulaganju u nekretninu. Tužiteljica je prodavala mlijeko i jaja, te je išla u nadnicu, ali novce je davala svome bratu. Na upit suda kada su završeni radovi na kući, tuženik odgovara da se ne sjeća što je jučer jeo, a kamo li kada su završeni radovi, međutim napominje da je sve isključivo on doprinosio u kuću, malo je radila tužiteljica i ne želi da ga se išta više pita. Dodaje da je imao poljoprivredno zemljište blizu Karašice na kojem je bila sagrađena garaža, a ne vikendica, tu nekretninu je prodao i od te nekretnine je kupio oranicu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja se nalazi pokraj kuće u kojoj su tužiteljica i on zajedno živjeli. Oboje su obrađivali bašču. Na upit suda s obzirom da je s tužiteljicom bio u braku preko 50 godina, pripada li tužiteljici nešto od nekretnina, tuženik navodi kako je kuću u kojoj je tužiteljica živjela kupio on, a tužiteljici nešto sigurno pripada, s tim da nije točno da je isključivo ona radila oko domaćinstva, stoke, bašče i zemljišta, već da je radio i on, a neka sud odluči koliko onda tužiteljici pripada. Na upit pun. tuženika, tuženik navodi da je kupovao materijal sa III. klasom cigle (najjeftinije), a neku građu dobio je od Elektroslavonije. Iskazuje da tužiteljica nije ništa naslijedila iza svojih roditelja. Iskazuje kako je on imao i koristio svoj traktor kojeg je kupio na kredit. Napominje kako je i za renoviranje kuće podigao kredit, ali ga je bez problema otplatio jer je tijekom 80-tih bila velika inflacija. Od kredita je renoviran krov, proširen je hodnik za jedan metar, napravljena je smočnica i jedna mala soba 6 m2. Radovi na kući dovršeni su prije njegovog odlaska u mirovinu 1988. godine. Iskazuje da je imao dvije kćeri iz prijašnjih brakova i veza i plaćao je za tu djecu uzdržavanje dok je bio u braku s tužiteljicom.

18. U ovom je postupku sud proveo očevid na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalazi kuća u kojoj su stranke živjele tijekom trajanja bračne zajednice. Nekretnini je pristupio vještak građevinske struke, a sud je prilikom očevida popisao zatečene pokretnine: viseću kuhinju – tri gornja i tri donja elementa, vešmašinu, vitrina i ormar (samo 1 vitrinu i samo 1 ormar), dva TV aparata, dva kauča, dva štednjaka na drva, jedan plinski štednjak, kazan za rakiju (1 kom), dva cirkulara za drva od kojih jedan na sebi ima spojen koš za kukuruz, mikrovalnu, šivaću mašinu, stol i šest stolica u kuhinji, dvije fotelje – u sklopu dnevnog boravka, stolić – u sklopu dnevnog boravka, tri šarene deke s uzorcima, jednu posudu za pravljenje pekmeza. U elementima u kuhinji je zatečeno posuđe i to: četiri neuparene čaše, pet tanjura, nekoliko lonaca koji su dotrajali i služe za osobnu upotrebu tuženika. Prilikom očevida nije zatečen automobil niti kuhinjska vaga.

19. Vještačenje je provedeno po vještaku građevinske struke Struga-gradnja j.d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju od 17. listopada 2023. utvrdio visinu ulaganja u nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno vrijednost nekretnine prije obavljenih radova i ulaganja te nakon toga. Radi se o kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvor i oranica koja ima površinu 1009 m2, od čega površina korisne vrijednosti prostora iznosi 77,82 m2. Uzimajući u obzir starost građevine te da su ulaganja u nekretninu završena 1980.-ih godina, vještak procjenjuje kako je vrijednost kuće 18.739,06 eura. Nadalje procjenjuje vrijednost zemljišta površine 1009 m2 u iznosu od 3.531,50 eura. Kada se zbroje vrijednost kuće i vrijednost zemljišta te se na to doda obračun vrijednosti komunalnog i vodnog doprinosa te priključaka, dolazi se do sveukupne procjene vrijednosti nekretnine 24.921,48 eura koliko iznosi nakon obavljenih radova. Vještak nadalje daje nalaz koji su sve radovi učinjeni na nekretnini. Kupaonica je kompletno uređena (kombi bojler, wc školjka, umivaonik, radijator, pločice) koja ulaganja iznose 1.125,82 eura. Ulaganja u hodnik (plafon, lamperija, vrata, parket) iznose 303,12 eura. Ulaganja u ostavu vještak je procijenio na 295,41 eura (lamperija, elektroinstalacija, žbukanje). Ulaganja u kuhinju iznose 560,00 eura (voda, radijator, blint, pod, lamperija, pločice), a u blagovaonicu 996,00 eura. Nadalje, ulaganje u sobu vještak cijeni sa 724,42 eura, a u hodnik sa 855,80 eura. Vještak se posebno očitovao i naveo kako je 1976. izvršena nadogradnja stambenog objekta tako što su izgrađene dvije sobe površina 8,86 m2 i 13,65 m2 koja ulaganja iznose 7.878,50 eura. Vještak procjenjuje da vrijednost nekretnine nakon izvršenih radova iznosi 24.921,48 eura, a prije ulaganja 12.182,41 eura te zaključuje da ukupno ulaganje u kuću iznosi 12.739,07 eura. Napominje da se ostali objekti na nekretnini nalaze u lošem stanju te nemaju financijsku vrijednost.

19.1. Tuženik spori vrijednost ulaganja u kuću i visinu vrijednosti nekretnine nakon obavljenih radova jer cijena nekretnina u [adresa] nije niti približno u skladu s vrijednosti koju je naveo vještak.

19.2. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka u dijelu visine iskazanih ulaganja. Predložila je dopunu u odnosu na ulaganja za rekonstrukciju krovišta.

19.3. Saslušan na ročištu vještak Ivica Strugačevac iz Struga-Gradnja j.d.o.o. u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, a što se tiče primjedbi tuženika da cijena nekretnine nije niti približna onima na području [adresa], iskazuje da je procijenjena vrijednost nekretnine od 24.921,48 eura s obzirom da su u tu nekretninu izvršena ulaganja. Da ulaganja nije bilo, vrijednost nekretnine bila bi duplo manja. Pojašnjava kako predmetna kuća ima centralno grijanje i priključak za isto, a da se danas uvodi centralno grijanje samo to bi iznosilo 10.000,00 eura, dok priključak vrijedi 1.120,00 eura. Prilikom izračuna vrijednosti, uzeo je u obzir vrijednost nekretnina upravo na području [adresa]. Također je uzeo u obzir da zemljište u selu kao što su [adresa] prema procjeni Porezne uprave vrijedi 3,50 eura po m2. Točno je da je cijena zemljišta u selu niža, no u vrijednost nekretnine ulaze i drugi elementi kao primjerice centralno grijanje. Što se tiče primjedbi tužiteljice u odnosu na rekonstrukciju krovišta, iskazuje kako je u nalazu i mišljenju obračunao cijenu krovišta u odnosu na 64m2 i ta ulaganja se odnose na krivište iznad novih prostorija. Međutim, u nalazu i mišljenju nije iskazao, a na terenu je utvrdio, da je pored ovih 64 m2 rađeno i 58 m2 krovišta i to iznad prostorija koje su prije postojale. Obračun ovih 58 m2 s ulaganjima iznose 3.190,00 eura. Dakle, ukupna vrijednost nekretnine uzimajući u obzir i ukupna ulaganja s cijelim krovištem bi iznosila 28.111,48 eura, a ukupna ulaganja u nekretninu iznose 14.055,74 eura. Dodaje kako je za ugrađeni materijal uzeo standardnu vrijednost rada i materijala za ovo područje.

19.4. Nakon dodatnih razjašnjenja vještaka, tužiteljica daljnjih primjedbi nije imala, dok tuženik nije pristupio na ročište iako je bio uredno pozvan i imao mogućnost radi razjašnjenja vještaku postavljati pitanja.

20. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio kako je stvarnopravni tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s tuženikom na jednake dijelove neosnovan, dok je osnovan njezin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da joj tuženik isplati ulaganja u tu nekretninu. Također je osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na pokretninama koje uključuju i štednju.

21. Pravni režim imovine bračnih drugova sudi se prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja imovine sukladno čl. 551. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje OBZ) pa je tako odredbom čl. 9. i 10. Osnovnog zakona o braku (Službeni list FNRJ 29/46, 36/48, 44/51, 18/55, Službeni list SFRJ 12/65, NN 52/71, 11/78) propisano kako imovina, koju jedan bračni drug ima u vrijeme zaključenja braka, ostaje njegova vlastita, i on zadržava pravo da upravlja i raspolaže s njom samostalno, dok je imovina koju su supruzi stekli radom u toku braka njihova zajednička imovina. Koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu, procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Slično tome čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst, 59/90, dalje ZBPO) propisuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. Čl. 278. st. 2. ZBPO kaže da imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem...) različitoj od one iz čl. 277. toga zakona, njegova je posebna imovina. Sukladno čl. 278. ZBPO kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajednički stečenoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine. Odredbom 252. i 253. Obiteljskog zakona iz 1998. (NN 162/1998; dalje: ObZ/1998) je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a bračni su drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici na istoj ako nisu drugačije ugovorili. Sukladno čl. 257. ObZ/1998. Imovina koju bračni drug ima u času sklapanja braka je njegova vlastita imovina, a isto tako i imovina koju je stekao tijekom bračne zajednice na temelju drugačijem od onog iz čl. 252. Slično propisuje i odredba 248. Obiteljskog zakona (NN broj: 116/03, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11 – dalje: ObZ/03) koja kaže da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok njihovu posebnu imovinu, sukladno odredbi čl. 253. ObZ/03 predstavlja imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one iz čl. 248. ObZ/03 (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) Sukladno odredbi čl. 249.st.1.ObZ-a/03 smatra se da su suvlasnički dijelovi na bračnoj stečevini jednaki, ako bračni drugovi drugačije nisu ugovorili.

22. S obzirom da su stranke bile u bračnoj zajednici od 1967. do 27. ožujka 2021., a od 1967. do kraja osamdesetih su ulagali u nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] postepeno kroz niz godina, dok je 1994. kupljena druga nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su tijekom trajanja brače zajednice stjecane pokretnine i sredstva na računima tuženika, sud je stava da su stjecali imovinu i ulagali u nekretninu i u režimu Osnovnog zakona o braku, ZBPO, i u režimu ObZ/1998 te ObZ/03.

23. Najprije odlučujući o tužbenom zahtjevu vezano za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kč. br. [katastarska čestica]), valja napomenuti kako je bračna zajednica stranaka trajala od 1967. do 27. ožujka 2021., dakle preko pedeset godina. Iz iskaza stranaka slijedi da je tužiteljica doselila kod tuženika 1967. u njegovu nekretninu te je on upisan kao vlasnik nekretnine i danas. Na temelju iskaza stranaka koji su uz manja odstupanja načelno jedan drugom podudarni, sud je utvrdio kako je 1967. kada je tužiteljica doselila tuženiku na ovoj nekretnini postojala kuća koja je imala dvije sobe i kuhinju sa zemljanim podovima, dvorišni toalet i svinjac. Struja u kući je postojala, a grijanje je bilo na drva u kuhinji. Postepeno od 1967. u kuću su uvedene vodovodne instalacije i grijanje, telefon, napravljena je kupaonica, ljetna kuhinja, dva svinjca (jedan je već postojao) i čardak, napravljena je garaža, iskopan je bunar, napravljena ograda oko ulice i bašče, renovirano krovište, proširen hodnik za jedan metar te nadozidane dvije sobe. Stav je ovog suda kako tužiteljica predmetnim ulaganjima u nekretninu koja je bila u vlasništvu tuženika prije zaključenja braka i koja čini njegovu vlastitu imovinu, nije stekla pravo suvlasništva na istoj te njezin stvarnopravni zahtjev nije osnovan, ali je osnovan njezin obveznopravni zahtjev s osnova ulaganja. Naime, radovi koje su stranke postepeno imale na nekretnini ne predstavljaju gradnju nekog novog objekta niti su tim ulaganjima stranke izmijenile izgled nekretnine do te mjere da bi nastala nova i drugačija nekretnina, već se radilo o ulaganjima u već postojeći objekt. Ukoliko se živi u nekoj nekretnini gotovo pedeset godina, a u kojoj je već u času useljenja tužiteljice postojala kuća s kuhinjom i dvije sobe, nemoguće je živjeti bez barem minimalnih ulaganja, no to ne znači da samim time ulagatelj stječe pravo suvlasništva na nekretnini. Predmetna ulaganja nisu dovela do bitne promjene niti u kvalitativnom niti u kvantitativnom identitetu nekretnine. Ovdje valja naglasiti kako čestica koje je tuženik vlasnik ima površinu 1009 m2, od čega je korisna vrijednost prostora 77,82 m2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga stručnim i logičnim te je na temelju istog utvrdio kako ulaganje stranaka u nekretninu za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka iznosi ukupno 14.055,74 eura, dok vrijednost nekretnine iznosi 28.111,48 eura. Vještak je detaljno i argumentirano obrazložio kako je točno da je cijena zemljišta u selima niža, no da na vrijednost nekretnine utječe i činjenica što nekretnina primjerice ima priključak i uvedeno centralno grijanje što nedvojbeno podiže vrijednost nekretnine. Time je vještak otklonio primjedbe tuženika vezano za visinu cijene nekretnine i ulaganja. Također je dopunio nalaz i mišljenje obuhvativši cijenu kompletnog krovišta sukladno primjedbama tužiteljice. Po mišljenju suda to što su stranke od 1967. do kraja osamdesetih (dakle u periodu od dvadeset godina) uvele grijanje, dozidale dvije sobe, promijenile krovište, izgradile kupaonicu, stavile podove, pločice i lamperiju, one su zapravo postepeno ulagale u nekretninu prilagođavajući je svojim potrebama i održavajući nekretninu uvjetnom za stanovanje, no sam identitet nekretnine nisu promijenile. Dakle, stranke su prvenstveno imale ulaganja u kuću, iz njihovog iskaza slijedi da su kopali bunar, ograđivali dvorište, dozidavali svinjac, garažu i td., no ulaganja u ostale objekte niti nemaju financijsku vrijednost jer se radi o objektima koji su u lošem stanju, a što slijedi i iz nalaza i mišljenja vještaka. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) je propisano da se adaptacijom, nadogradnjom, dogradnjom ili ulaganjem u tuđu nekretninu ne može steći pravo vlasništva pa tužiteljica nije stekla pravo suvlasništva na nekretnini koje je tuženik bio vlasnikom u času sklapanja braka i koja predstavlja njegovu vlastitu imovinu, niti je tužiteljica dokazala da je među strankama postojao sporazum u tom pravcu.

24. Međutim, tužiteljica osnovano postavlja eventualno kumulirani obveznopravni tužbeni zahtjev s osnova ulaganja u nekretninu, a na temelju provedenog postupka sud zaključuje da je doprinos obje stranke ulaganjima u nekretninu nedvojbeno bio u jednakim omjerima unatoč tome što je tijekom trajanja bračne zajednice tuženik radio, dok tužiteljica nije imala formalno zaposlenje, a što slijedi iz provedenog postupka. Naime, tuženik u svom iskazu decidirano navodi kako su stranke zajedno renovirale nekretninu. Nadalje je utvrđeno da je tuženik bio zaposlen u Elektroslavoniji oko trideset godina, a od 1. rujna 1989. je u mirovini te su ulaganja učinjena prije njegovog odlaska u mirovinu. Stranke nisu imale zajedničke djece, no za života s tužiteljicom tuženik je plaćao uzdržavanje za dvoje tada maloljetne djece iz prijašnjih brakova. Za neke radove (krovište), tuženik je podigao kredit koji je zbog inflacije bez problema otplatio, u nekim radovima sudjelovali su susjedi i prijatelji (npr. kod kopanja bunara, izgradnje garaže i ljetne kuhinje), a tuženik je istima kao protuuslugu pomogao oko uvođenja struje. Također su za neke radove (uvođenje plina) angažirani majstori. Međutim, ulaganjima je nedvojbeno doprinijela i tužiteljica čijem je iskazu sud povjerovao u cijelosti jer je detaljno opisivala kada i na koji način su neki radovi napravljeni, od kojih sredstava pritom nesporeći niti tuženikovo sudjelovanje. Prilikom ocjene doprinosa tužiteljice sud je cijenio kako je ona brinula o domaćinstvu, kuhala i vodila brigu o životinjama (držali su svinje, kravu, bikove, koze, guske, patke, kokoši, pure i zečeve), skupljala je šljive i pravila rakiju. Tužiteljica je prodavala mlijeko, jaja i rakiju te radila u nadnici čime je nedvojbeno uprihodila zaradu te uz ostale kućanske poslove doprinosila domaćinstvu u podjednakoj mjeri kao i tuženik. Obje stranke su vozile traktor koji je bio registriran na tuženika te sudjelovale u poljoprivredi. Iz provedenog postupka slijedi da je tuženik naslijedio novce iza pokojne majke koji je uložio u kupnju vozila i ljetnu kuhinju, a da je tužiteljica od tetka dobila novce za koje je kupila neke pokretnine (tepihe, posteljinu, usisavač...). Dakle, očito su i ovi novci uloženi u potrebe bračne zajednice, dok u preostalom i najvećem dijelu ulaganja nisu vršena od vlastite imovine bilo koje stranke nego zajedničkim radom tijekom trajanja bračne zajednice. Vodeći računa ne samo o tome da je nesporno tuženik zarađivao, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje, sud je ocijenio da su stranke u jednakim omjerima ulagale u nekretninu tim više što je njihova bračna zajednica trajala preko pedeset godina. Tužiteljica nije imala formalno zaposlenje, no itekako je doprinosila u bračnu zajednicu na način kako je opisano. Tuženik je na izravan upit suda o doprinosu tužiteljice odgovorio da on nije bio kod kuće dok je radio te ga je ona potkradala i varala i zarađene novce dala svom bratu, što je sud ocijenio neiskrenim i usmjerenim k tome da on uspije u ovom postupku jer tuženik zapravo u svom cjelokupnom iskazu ipak potvrđuje da su stranke nekretninu renovirale zajedno, da je tužiteljica pomagala, da je radila kućanske poslove, kuhala i hranila stoku te išla u nadnicu. Sud je našao nepotrebnim pribavljati podatke o primanjima stranaka te je taj dokazni prijedlog tuženika odbio ocijenivši da bi se istim samo odugovlačio postupak te da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Naime, tužiteljica i sama navodi kako nije bila zaposlena, a da je tuženik radio, dok iz očitovanja HZMO slijedi da nisu u mogućnosti dostaviti podatke o stažu tuženika za period od 1967., a osim toga doprinos tužiteljice se niti ne cijeni isključivo s obzirom na tuženikova primanja. Kako je dakle bračna zajednica trajala preko pedeset godina u kojem periodu su stranke živjele u nekretnini i u istu ulagale u jednakim omjerima, tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi iznos od 7.027,87 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 22. veljače 2022. do isplate, a sukladno čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) kao polovinu ulaganja u nekretninu. Ovdje je za dodati da ukoliko je netko strankama nešto i darovao od građevnog materijala (tuženikov poslodavac stupove i letve), tijekom postupka nije utvrđeno da bi isto bilo darovano isključivo jednoj strani već je učinjeno i iskorišteno za potrebe bračne zajednice. Visinu ulaganja sud je utvrdio na temelju procjene vještaka građevinske struke koji je isti sačinio nakon uvida u spis i očevida, a čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća te je isti zbog svog stručnog znanja i angažiran kako bi ovu visinu utvrdio, dok je sve primjedbe stranaka otklonio u svom iskazu. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

25. Što se tiče nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica površine 819 m2, ista čini bračnu stečevinu stranaka sukladno čl. 277. i 278. ZBPO. Naime, tuženik je ovu nekretninu kupio 1994., a kao vlasnik se uknjižio 2011. Radi se o oranici koja se prema iskazu tuženika nalazi pokraj nekretnine na kojoj je sagrađena kuća. Iz iskaza obje parnične stranke slijedi kako je tuženik imao nekretninu blizu Karašice koju je kupio na svoje ime. Tuženik sam iskazuje da je prodajom nekretnine kraj Karašice kupio nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako iz iskaza tužiteljice slijedi da je nekretnina kraj Karašice kupljena od prodaje marve koju su imali, a prodajom te nekretnine kupljena je ova sporna nekretnina, sud zaključuje da je i nekretnina kod Karašice kupljena zajedničkim sredstvima stranaka ostvarenih radom. Posljedično tome, ova nekretnina kupljena je od sredstava dobivenih prodajom prijašnje nekretnine te također čini bračnu stečevinu stranaka. Opet uvažavajući već analiziran doprinos tužiteljice i tuženika tijekom dugogodišnjeg trajanja njihove bračne zajednice, ocijenjeno je da je isti bio podjednak pa je tužiteljica u ½ dijela suvlasnica na predmetnoj nekretnini.

26. Što se tiče suvlasništva stranaka na pokretninama, između ostalog i vozilu te tekućem računu i računu oročenja, sud je ocijenio da se radi o bračnoj stečevini na kojoj su stranke suvlasnici na jednake dijelove. Što se tiče pokretnina, za svaku pojedinu pokretninu nema podataka kada je točno stečena, no sud je ocijenio životnim i okolnosnim da su stečene za vrijeme pedeset godina koliko je trajala bračna zajednica. Osim toga, niti sam tuženik ne spori da su pokretnine stečena za vrijeme trajanja braka niti navodi da bi nešto stekao svojim vlastitim sredstvima, već je njegov prigovor usmjeren k tome da smatra kako su stranke prije podnošenja tužbe sve pokretnine podijelile te da se radi o dotrajalim stvarima. Iz potvrde i preuzetim pokretninama slijedi da je tužiteljica odnijela neke svoje osobne stvari i neke od pokretnina, međutim iz iste ne proizlazi da su ovim stranke podijelile sve pokretnine stečene za vrijeme braka. Očevidom je točno utvrđeno koje pokretnine su ostale kod tuženika, a čine bračnu stečevinu te stranke nisu podijelile suvlasništvo na istima. Radi se o pokretninama iz izreke, s tim da je u odnosu na jedan ormar i jednu vitrinu (tužiteljica je tražila po dva), pet deka (tužiteljica je tražila osam) te kuhinjsku vagu tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen jer ove pokretnine nisu zatečene, a tužiteljica nije dokazala da su postojale. Također je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se utvrdi suvlasništvo na "ostalom posuđu i uređajima", budući da ovakav tužbeni zahtjev nije dovoljno određen. Što se tiče M1 osobnog automobila marke Opel Corsa 1.4 I, isto nije zatečeno na adresi tuženika, no budući da je tuženik upisan kao vlasnik i to od 11. ožujka 2014., tužiteljica je suvlasnica na ovom omjeru u jednakom omjeru kao i tuženik primjenom čl. 248. ObZ/03. I sredstva na računima tuženika kod PBZ-a također čine bračnu stečevinu stanaka na jednake dijelove. Tuženikovo osporavanje da je štednja bračna stečevina je usmjereno na općenito poricanje da bi stranke tijekom trajanja braka imale štednju jer su njegova primanja bila mala te da su svi računi zatvoreni, osim računa na koji tuženik prima mirovinu. Međutim, iz provedenog postupka slijedi da je tuženik imao račun kod PBZ-a otvoren 22. siječnja 2020. (ttzv. "perspektiva u valuti") te je na tom računu u času prestanka bračne zajednice bio iznos od 13.969,49 eura, a račun je zatvoren svega nekoliko dana nakon prestanka bračne zajednice odnosno 31. ožujka 2021. Dakle, navodi tuženika da nije bilo štednje usmjereni su uspjehu u ovom sporu te suprotni materijalnoj dokumentaciji u spisu. Također, na tzv. umirovljeničkom tekućem računu tuženik je u času prestanka bračne zajednica imao iznos od 26.389,12 kuna/3.502,44 eura. Dakle, pokretnine, između ostalog i vozilo te novčani iznosi na računima (ukupno zbrojeno 17.471,93 eura), su stečeni radom (kasnije mirovinom) za trajanja bračne zajednice te ne čine vlastitu imovinu tuženika niti je on to dokazao, pa je tužiteljica suvlasnica na istima u jednakom omjeru kao i tuženik primjenom citiranih zakonskih odredbi koji reguliraju pitanje bračne stečevine. Primjenom odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 1115. i 29. ZOO-a tuženik je dužan tužiteljici platiti pola od ukupnog iznosa ušteđevine koji je postojao na dan prestanka bračne zajednice odnosno 8.735,96 eura.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 138/23 dalje: Tarifa), pored navedenog imajući u vidu i vrijednost predmeta spora. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.toč.1.Tarife) te trošak pristupa na pet ročišta održanih 4. listopada 2022., 25. siječnja 2023., 22. rujna 2023., 23. rujna 2024. i 5. prosinca 2024. (Tbr.9.toč.1. Tarife) za svako u iznosu od 200,00 eura. Nadalje joj je dosuđen trošak sastava tri obrazložena podneska od 200,00 eura (Tbr.8.toč.4. Tarife), dakle ukupno 2.000,00 eura. Sastav podneska od 18. veljače 2023. kojim tužiteljica predlaže mirno rješenje spora do kojeg nije došlo obuhvaćajući i neke pokretnine koje nisu predmetom tužbenog zahtjeva je ocijenjen nepotrebnim te nije dosuđen. Sud je primijenio odredbu čl. 154.st.5. ZPP-a da tužiteljica nije uspjela u samo neznatnom dijelu svog zahtjeva (vezano za dio pokretnina). Što se tiče stvarnopravnog zahtjeva i eventualno kumuliranog obveznopravnog tužbenog zahtjeva, ako tužitelj u cijelosti uspije s eventualnim zahtjevom, tada se smatra da je uspio u cijelosti u sporu (slično i Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž – 729/10-2), tako da odbijajući dio stvarnopravnog zahtjeva nije od utjecaja na uspjeh tužiteljice.

28. Slijedom svega izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 17. siječnja 2025.

SUTKINJA

VANDA HORVAT

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika