REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-300/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

z b o g  o g l u h e

Trgovački sud u Pazinu po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "LEPUS" BRTONIGLA, Brtonigla, Bunarska ulica 2, OIB 51450468271, radi isplate, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.412,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna kamatna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi troškove postupka u iznosu od 79,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. siječnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. studenog 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika, u kojoj u bitnome navodi da se 3. prosinca 2021. dogodila prometna nezgoda na cesti D44, općina Brtonigla, uslijed izlijetanja divljači / srna / iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, te je pretrčavajući kolnik udarila u vozilo marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao HČ, a koji se vozilom uredno kretao predmetnom prometnicom, sve utvrđeno po policijskim djelatnicima PU Istarske, PP Umag, Potvrda broj: 511-08-23/06-O-79-2/2021 od 4. prosinca 2021. Oštećeno je vozilo marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo HČ osigurano kod CROATIA osiguranje d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti – sudar sa životinjom br. 011612571131 s rokom važenja od 29. lipnja 2021. do 29. lipnja 2022. Vlasnik oštećenoga vozila marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], podnio je temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti – sudar sa životinjom zahtjev za naknadu pretrpljene štete na oštećenom vozilu. Tužitelj je temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju u pogledu osnova i visine nastale štete izvršio plaćanje totalne štete na predmetnom vozilu u iznosu od 10.642,00 kuna / 1.412,44 EUR. Tuženik je imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja. Ista je divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik. Zbog navedenoga, tuženik je pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku. Nadalje, u kontekstu odredbi Zakona o obveznim odnosima – Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, uvažavajući sudsku praksu i pravna shvaćanja viših sudova, divljač na prometnici smatra se opasnom stvari pa za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu. Sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje regresnoga duga mirnim putem, no, isti je odbio izvršiti plaćanje. Kako tuženik prema tužitelju u prethodnom mirnom postupku nije ispunio regresnu tražbinu tužitelja, tako tužitelj, temeljem odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima, kao i odredaba 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s odredbom članka 83. Zakona o lovstvu, predlaže sudu da donose slijedeću presudu:

„I Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „LEPUS“ BRTONIGLA, OIB; 51450468271, BUNARSKA ULICA 2, 52474 BRTONIGLA, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od ukupno 1.412,44 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, počev od 17.12. 2021. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za razdoblje od 17.12. 2021.g. do 31.12. 2022.g. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 01.01. 2023. godine do 31.12.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku LOVAČKO DRUŠTVO „LEPUS“ BRTONIGLA, OIB; 51450468271, BUNARSKA ULICA 2, 52474 BRTONIGLA, naknaditi tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje od 01.01. 2023. godine do 31.12.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, sve u roku od 15 dana pod

prijetnjom ovrhe.“.

2. Tuženiku su tužba i poziv za odgovor na tužbu dostavljeni (po zakonskoj presumpciji iz čl. 143.c st. 5. Zakona o parničnom postupku, dalje: ZPP) 30. studenog 2024. (Potvrda o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena uz str. 43 spisa). U pozivu za odgovor na tužbu od 14. studenog 2024. tuženik je upozoren da će sud, ako tuženik u roku određenom tim pozivom (40 dana od primitka tužbe i tog poziva) ne podnese odgovor na tužbu, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. ZPP-a. Tuženik, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (u roku 40 dana od primitka tužbe i tog poziva) uredno dostavljeni 30. studenog 2024., nije u određenom mu roku podnio odgovor na tužbu.

3. Tužitelj potražuje utuženu tražbinu prema tuženiku po osnovi zakonske subrogacije iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), prema kojoj odredbi isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Sukladno navedenoj odredbi, u regresnoj parnici je potrebno, pored činjenice isplate naknade iz osiguranja od strane tužitelja kao osiguratelja, utvrditi i pretpostavke odgovornosti za štetu koja je nastala osiguraniku.

4. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (dalje: ZOL) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. To znači da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (ako nije odgovoran vozač jer je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi). U slučajevima kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov (i ako je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi) činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naime, odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije. Odštetna je odgovornost u konkretnom slučaju uređena i općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete). Takvo je i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (u Odlukama broj: U-I-2813/2014 od 3. lipnja 2016. i broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015.), stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2101/86, Rev-1816/90, Rev-2070/92, Gzz-4/04, Rev-1312/07) i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (npr. Pž- 2623/2021, Pž-1579/2024). Sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a za štetu nastalu na vozilu naletom divljači koja pretrčava cestu odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema čl. 7. t. 8. ZOL-a pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik. Prema čl. 7. t. 10. ZOL-a, lovište je određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, pri čemu pojam otvoreno lovište znači lovište u kojem je omogućena nesmetana dnevna i sezonska migracija divljači (čl. 7. t. 17. ZL-a). Iz zakonskih je odredbi jasno da prilikom određivanja granica lovišta nije bitno pitanje u čijem se vlasništvu nalazi zemljište ili cesta koja ulazi u površinu lovišta. Odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila. Iz odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a proizlazi da se lovoovlaštenik može osloboditi odgovornosti za štetu od divljači (kao opasne stvari) u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. U tom smislu za nastalu štetu može biti odgovoran vozač, ako nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, a odgovornost može biti i na strani osobe ovlaštene upravljati javnom cestom ako nije poduzela potrebne mjere sukladno odredbama Zakona o cestama (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-2623/2021-2 od 18. listopada 2022.).

5. Iz isprava dostavljenih uz tužbu proizlazi da je predmetno vozilo marke marke Peugeot 207, reg. oznake [registarska oznaka], na dan štetnog događaja 3. prosinca 2021. bilo osigurano kod tužitelja policom policom osiguranja od automobilske odgovornosti – sudar sa životinjom br. 011612571131 s rokom važenja od 29. lipnja 2021. do 29. lipnja 2022. (str. 19 spisa, uvjeti na str. 20-29 spisa) te je tužitelj, nakon izvršenog izvida štete (str. 14 spisa), osiguraniku HČ s osnova naknade štete 17. prosinca 2021. isplatio iznos od 10.642,00 kuna sada 1.412,44 eura (nalog za isplatu štete na str. 16 spisa, izvadak po bankovnom računu na str. 17 spisa). Iz karte lovišta (str. 30 spisa) proizlazi da predmetna cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, što potvrđuje i činjenica da je upravo tuženikov lovnik DČ izašao na mjesto događaja i preuzeo uginulu divljač - srnu kako proizlazi iz Potvrde PP Poreč od 4. prosinca 2021., na str. 5 spisa, a iz koje isprave proizlazi i da je do predmetnog štetnog događaja došlo zbog udara predmetnog vozila u divljač - srnu.

6. Iz tužbe i njoj priloženih isprava ne proizlazi da bi vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete.

7. S obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva (temeljem 80. st. 6. ZOL te čl. 963., čl. 1045. st. 3. i čl. 1063. -1067. ZOO-a) proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u pogledu tužbenog zahtjeva navedenog u točki I izreke ove presude, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 331.b. ZPP-a u svezi 338. st. 5. ZPP-a, odlučeno kao u točki I izreke. Pritom je sud krenuo od zakonske presumpcije (načelo tzv. afirmativne litiskontestacije) da je tuženik svojom pasivnošću priznao istinitost činjeničnih navoda iz tužbe.

8. Određen je paricijski rok od 15 dana, sukladno čl. 328. st. 2. ZPP-a.

9. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkih ugovora, sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a zatezna je kamata dosuđena po stopi koja se odnosi na ostale odnose (točka I izreke ove presude)

10. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka, i to: trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,54 eura (Tar.br. 1.1 i Tar.br. 2.2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi), ukupno 79,63 eura (točka II izreke). Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tužitelju su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate (od presuđenja do isplate) po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

U Pazinu, 17. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana od dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA

- tužitelju, uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe (26,54 eura)

- tuženiku