Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-896/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Denisu Putiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Hermini Baraković, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene FDH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Došenu, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužene i punomoćnika tužene te objave 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Naleže se tuženoj FDH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.479,92 EUR/26.221,78 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče po stopi od 8,05% godišnje od 15.06.2016.g. pa do isplate, a koja stopa se do 31.12.2022.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri postotna poena, a od 1.01.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznos duga od dospijeća navedenog iznosa pa do isplate, i to na iznose kako slijedi:

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.06.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.07.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.08.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.09.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.10.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.11.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.12.2016.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.01.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.02.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.03.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.04.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.05.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.06.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.07.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.08.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.09.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.10.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 102,07 EUR/769,08 kn počev od 15.11.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.12.2017.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.01.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.02.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.03.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.04.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.05.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.06.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.07.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.08.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.09.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.02.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.03.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 96,51 EUR/727,22 kn počev od 15.05.2019.g. pa do isplate.

2. Utvrđuje se nepostojanje tražbine tužene radi prebijanja u iznosu od 2.946,45 EUR.

3. Nalaže se tuženoj FDH da tužitelju FD naknadi prouzročeni trošak u iznosu od 2.581,00 EUR postupka uvećan za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od 17. siječnja 2025. pa do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke suvlasnici stana u [adresa], kojeg su stekli temeljem rješenja o nasljeđivanju nakon smrti majke koja je umrla **.**.2016. Majka da je za života adaptirala stan koji je dala u najam podstanarima, a nakon smrti majke da je tužena nastavila stan iznajmljivati i u cijelosti ubirati najam u mjesečnom iznosu od 200,00 EUR. Tužitelj potražuje isplatu najamnine za razdoblje od 36 mjeseci obzirom da tužena kroz cijelo ovo razdoblje je stan iznajmljivala i odbijala zahtjev tužitelja da zaključi ugovor o najmu s podstanarima kao suvlasnik predmetnog stana.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je stan u potpunosti uredila svojim sredstvima i privela ga svrsi za iznajmljivanje, a za što je imala odobrenje sada pok. majke, jer je isti stan nakon njezine smrti trebao pripasti u vlasništvo tuženoj koja inače ne bi ulagala vlastita sredstva u stan. Tužena da je nakon odbitka troškova koje je dužan snositi tužitelj istome uplaćivala polovicu najamnine, ali je tužitelj te iznose vraćao tuženoj.

3. U tijeku postupka tužena ističe prigovor radi prebijanja za iznos od 2.946,45 EUR, koji se odnosi na ulaganje u predmetni stan i plaćanje svih troškova u vezi stana.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dopise odvjetnika Milenka Zrilića od 12. lipnja 2017. i 9. listopada 2017., izvod prometa po računu, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci posl.br. O-2237/2016 iza pok. HD od 3. veljače 2017., izvadak iz zemljišne knjige, rješenje Općinskog suda u Rijeci posl.br. R1-147/2019 od 15. prosinca 2020., izjave AD i ČD, zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Nevena Kučara od 15. siječnja 2021., izjavu o prijeboju od 8. siječnja 2019., potvrdu o kreditu od 19. travnja 2016., fotografije stana prije i nakon adaptacije, izjave RD, DD i OD, uplatu najamnine na račun HD i isplatu iznosa od 3.000,00 kn, porezno rješenje, potvrdu o plaćenom otkupu stana u iznosu od 6.320,50 kn, potvrde o plaćanju HRT pristojbe, pričuve, račune Optima fiksne linije, plaćeni porez na najam stana u iznosu od 3.780,00 kn, zapisnik o javnobilježničkom pologu iznosa od 9.652,00 kn uplaćenog u korist tužitelja, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke KD koji je izradio pisani nalaz i mišljenje, očitovao se na primjedbe stranaka, te je usmeno saslušan, saslušanje svjedoka OD, DD, GD, ZD, RD i saslušanjem stranaka.

5. Ocjenu provedenih dokaza uz primjenu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, te da ne postoji tražbina tužene radi prebijanja.

6. Iz rješenja Općinskog suda u Rijeci posl.br. O-2237/2016 od 3. veljače 2017. razvidno je da je majka stranaka HD umrla **.**.2016., te da su stan u odnosu na koji se vodi postupak radi isplate naslijedile stranke svaka u ½ dijela, a to je utvrđeno i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige.

7. U tijeku postupka sud je utvrdio da se je tužena nalazila u posjedu predmetne nekretnine u utuženom razdoblju na način da je ubirala najamninu, obzirom da su u stanu živjeli podstanari, te da je pokušala dio najamnine nakon odbijenih troškova uplatiti tužitelju koji je to odbio prihvatiti, a također iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi javni bilježnik dostavio tužitelju uplaćeni javnobilježnički polog u iznosu od 9.652,00 kn, niti iz spisa proizlazi na koji način je javni bilježnik postupao, odnosno da li je ovaj uplaćeni novac doznačen tužitelju pa da bi sud od prihvaćenog tužbenog zahtjeva umanjio uplaćeni iznos prihvaćajući na taj način istaknuti prigovor radi prebijanja tužene.

8. Sud dosuđuje tužitelju iznose navedene u točki 1. izreke, jer tužena niti ne spori da je ove iznose na ime najamnine ubirala, te da tužitelj ½ dijela iznose kako je to navedeno u točki 1. izreke. Stoga je tužena ove iznose stekla bez osnove, jer je suvlasnik nekretnine nakon smrti majke bio tužitelj i to u ½ dijela.

9. Primjenom odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je tužena ove iznose stekla bez osnove obzirom da je, po odbitku troškova koji terete nekretninu moga zadržati samo ½ dijela naplaćenog iznosa za najam predmetnog stana.

10. Sud utvrđuje da ne postoji tražbina tužene radi prebijanja koja se odnosi na izvršena ulaganja u nekretninu i plaćanja svih troškova za nekretninu, kako se navodi u podnesku tuženika s lista 25 spisa.

11. U odnosu na javnobilježnički polog koji je osnovan temeljem odredbe čl. 110 Zakona o javnom bilježništvu (dalje ZJB), sud ponavlja da nema dokaza da je predmetni iznos dostavljen tužitelju da niti da je javni bilježnik postupao po odredbi čl. 111 ZJB, koja propisuje koje radnje je javni bilježnik dužan poduzeti nakon osnivanja javnobilježničkog pologa.

12. U odnosu na plaćeni trošak rata za otkup predmetnog stana sud također utvrđuje da ne postoji tražbina tužene iz razloga što tužitelj već u tužbi navodi da je tužena nakon smrti majke 13. lipnja 2016.pdigla iznose od 285,00 EUR i 3.000,00 kn, odnosno da ½ dijela ovih iznosa pripada tužitelju obzirom da je nasljednik iza majke koja je umrla tri dana ranije u ½ dijela. Stoga niti ova tražbina tužene ne postoji.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke KD, koji je izvršen nakon provedenog očevida na licu mjesta proizlazi da se radi o dvosobnom stanu na 8. katu višestambene zgrade u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe-niše, kupaonice, nužnika, hodnika, lođe i drvarnice, u kojem je proteklom razdoblju tužena ulagala i vršila radove ličenja i djelomičnog unutrašnjeg uređenja stana i ugradila dio opreme i kućanske aparate, sve kako je to pokazala sudu i vještaku prilikom vršenja očevida. Opisana ulaganja prema izračunu vještaka iznose 7.418,74 EUR.

14. Iz izvršenih ulaganja pobrojanih na str. 8 nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se nikako ne radi o nužnim troškovima, već eventualno korisnim, obzirom da je tužena ova ulaganja izvršila isključivo sa ciljem da može iznajmiti predmetni stan, obzirom da je očekivala da će po smrti majke stan pripasti njoj u vlasništvo. Niti jedno od ovih ulaganja ne predstavlja nužne troškove, niti oni radovi koji su izvršeni prije smrti majke, niti oni radovi koji su izvršeni nakon njezine smrti. Tužena ne dostavlja u spis eventualni dogovor s majkom ili s tuženikom da bi imala pravo na povrat izvršenih ulaganja, te je stoga tužena ulagala na vlastiti rizik uz dopuštenje majke, vjerojatno s namjerom da iznos najma za života zadrži i na taj način kompenzira investiciju ulaganja. Međutim, nakon smrti majke takav eventualni dogovor više nije relevantan obzirom da je tuženik postao suvlasnik nekretnine, a tužena nije niti dokazala da bi se na taj način dogovorila s majkom. Stoga sud smatra da tužena nema pravo na povrat ulaganja u predmetni stan i u tom dijelu utvrđuje ne postojanje tražbine tužene rad prebijanja.

15. Sud nadalje utvrđuje da ne postoji tražbina tužene radi prebijanja koja se odnosi na plaćenu HRT pristojbu, plaćene račune Optima fiksne linije i plaćene pričuve, obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev umanjio za plaćenu pričuvu, a u odnosu na troškove HRT pristojbe i fiksne telefonske linije tužena nije dostavila ugovor o najmu zaključen s podstanarima iz kojeg bi bilo razvidno tko snosi režijske troškove, jer ukoliko je te troškove snosio podstanar tada tužena nema pravo na potraživanje istih. Teret dokaza u smislu odredbe čl. 221.a ZPP je na strani tužene i tužena je bila dužna dokazati upravo dostavljanjem ugovora o najmu za utuženo razdoblje da je ona snosila te troškove. Stoga i u ovom dijelu sud utvrđuje da ne postoji tražbina tužene radi prebijanja.

16. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska kojim tužitelj odgovara na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, pristup odvjetnika na 8 ročišta u iznosu od po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 2.000,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je PDV u iznosu do 500,00 EUR, te je tužitelju dosuđena sudska pristojba u iznosu od 81,00 EUR, tako da je tužitelju ukupno dosuđen iznos od 2.581,00 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate u visini propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

17. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 600,00 EUR odbijen je kao neosnovan, a odnosi se na sastav tri podneska u iznosu od po 200,00 EUR, obzirom da ovi podnesci nisu bili nužni za vođenje parnice.

U Opatiji 17. siječnja 2025.

S u d a c

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužiteljice, uz pristojbu na presudu

Pun. tužene