REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Broj: Pp-12036/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Vesni Bestić, uz sudjelovanje Tee Frančić kao zapisničarke, odlučujući u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe MONVI IT j.d.o.o. i II. okrivljene odgovorne osobe HC, radi djela prekršaja iz članka 44. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) i članka 88. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20., 114/22. i 151/22.), a povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-02/24-01/478, Urbroj: 443-02-05-11-24-5 od 19. rujna 2024. godine, nakon glavne javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2025. godine, u nazočnosti II okrivljenice i branitelja te odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, dana 17. siječnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I) Temeljem odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
I. okrivljenu pravnu osobu: „MONVI IT“ j.d.o.o., OIB 05302030686, MBS [matični broj subjekta], neosuđivanu, sa sjedištem u [adresa] i
II. okrivljenu odgovornu osobu: HC, kćer H i LC, r. L, rođenu **.**.1947. u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], direktoricu I. okr., udovicu, majku jednog djeteta, pismenu, VŠS, 1.000,00 EUR, drž. RH, osuđivanu, s prebivalištem u [adresa].
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
1. radnike HCD, TC i LCD, strance, državljane Nepala, s izdanim dozvolama za boravak i rad kod MONVI IT j.d.o.o. ustupilı na rad kod trgovačkog društva TUŠEK UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. za usluge, sa sjedištem u [adresa], OlB: [osobni identifikacijski broj], na temelju ugovora o ustupanju radnika od 23. kolovoza 2024., sklopljenog između trgovačkih društava MONVI IT j.d.o.o., kao ustupitelja i TUŠEK UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., kao korisnika, na temelju kojeg ugovora bi se ustupili radnici HCD, ĆC i LCD, stranci, državljani Nepala, na rad kod TUŠEK UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., na vremensko razdoblje od 25. kolovoza 2024. do 31. kolovoza 2024., na poslove kuhara (HCD i ĆC) i poslove pomoćnog kuhara (LCD), u restoran LIBERTAS u Zagrebu, Ulica Ljerke Šram 6 te bi imenovani radnici dana 29. kolovoza 2024. bili zatečeni na radu kod TUŠEK UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. obavljajući poslove pripreme hrane u restoranu LIBERTAS, u Zagrebu, Ulica Ljerke Šram 6, u kojem restoranu TUŠEK UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. obavlja svoju djelatnost, a trgovačko društvo MONVI IT j.d.o.o. nije upisano u odgovarajuću evidenciju ministarstva kao agencija za privremeno zapošljavanje koja na temelju ugovora o ustupanju radnika ustupa radnika drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova, čime bi okrivljenici dana 29. kolovoza 2024., kada bi radnici KHIM LAL PANDEY, TC i LCD, stranci, državljani Nepala, s izdanom dozvolom za boravak i rad kod MONVI IT j.d.o.o. bili zatečeni na radu kod TUŠEK UGOSTITELJSTVO j.d.o.o., počinili u Zagrebu, prekršaj opisan u ovoj točki,
dakle, da bi kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, obavljali poslove ustupanja radnika korisnicima, a poslodavac pravna osoba nije kao agencija upisan u evidenciju ministarstva
čime bi počinili prekršaj iz 44. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.), kažnjiv za I. okrivljenika po članku 229. stavku 1. točki 20. istog Zakona, a za II. okrivljenicu po članku 229. stavku 2. u vezi stavka 1. točke 20. citiranog propisa te da bi
2. dana 1. veljače 2024. zapošljavali radnika TCD, rođenog **.**.1987., OIB: [osobni identifikacijski broj], stranca, državljanina Nepala, s boravištem u [adresa], bez izdane dozvole za boravak i rad kod MONVI IT j.d.o.o. jer mu je dozvola za boravak i rad kod MONVI IT j.d.o.o. izdana tek 23. svibnja 2024. godine, za poslove pomoćnog kuhara i vrijedi do 5. listopada 2024. godine, a okrivljenici za imenovanog radnika ne bi ishodili prije početka rada dana 1. veljače 2024. godine dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj kod okrivljenika, već su s imenovanim radnikom sklopili ugovor o radu i prijavili ga na obvezno mirovinsko osiguranje s danom 1. veljače 2024. godine, kao danom stjecanja svojstva osiguranika, za rad u punom radnom vremenu, čime bi dana 1. veljače 2024. počinili u Zagrebu prekršaj opisan u ovoj točki,
dakle, kao poslodavac pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad i u njoj odgovorna osoba, zapošljavala ili koristila rad državljanina treće zemlje koji nema dozvolu za boravak i rad ili potvrdu o prijavi rada,
čime bi počinili prekršaj iz članka 88. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj 133/20., 114/22., i 151/22), kažnjiv za I. okrivljenika po članku 247. stavku 2. točki 1. istog Zakona, a za II. okrivljenicu po članku 247. stavku 5. u vezi stavka 2. točke 1. citiranog propisa,
što bi sve bilo utvrđeno inspekcijskim nadzorom obavljenim 29. kolovoza 2024. u restoranu „LIBERTAS”, u Zagrebu, Ulica Ljerke Šram 6, zajedno s inspektorom rada za zaštitu na radu i dana 6. rujna 2024. u službenim prostorijama Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, u Zagrebu, Šubićeva ulica 29.
II) Temeljem odredbe članka 140. stavka 2. PZ-a trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovoga Suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, pod Klasom: UP/I-116-02/24-01/478, Urbroj: 443-02-05-11-24-5 od 19. rujna 2024. godine, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog djela prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih u izreci ove presude.
2. Braneći se u pisanoj obrani, okrivljenici su suglasno porekli krivnju. Naveli su, između ostalog, da, prema odredbi članka 10. stavka 3. Zakona o radu, kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo, do najduže šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih društava i pisane suglasnosti radnika. Kada se pregleda sporazum koji je I okrivljenik sklopio s povezanim društvom Tušek ugostiteljstvo j.d.o.o., vidi se da I okrivljenik tom društvu ustupa imenovana tri radnika na razdoblje od šest dana i da tome sporazumu prileži njihova pisana suglasnost, a osim toga sporazum sadrži i sve ono što je propisano stavkom 4. članka 10. Zakona o radu pa je isti u potpunosti u skladu s zakonom. Zaključili su da se u ovom slučaju radi o privremenom ustupanju radnika povezanih društava koje je u potpunosti obavljeno poštujući važeći zakon. Dodali su da, ako je Zakon o radu posebno propisao situaciju u kojoj povezani poslodavci mogu međusobno ustupati radnike, tada se na takvo ustupanje ne mogu primijeniti odredbe o ustupanju putem Agencije, jer u protivnom odredba članka 10. stavka 3. Zakona o radu ne bi imala nikakvog smisla. 2a. U odnosu na toč. II. optužnog akta, okrivljenici su naveli kako nije točno da bi LCD radio bez izdane dozvole za boravak i rad kod I okrivljenika niti je tužitelj ponudio dokaze za takvu tvrdnju. Navedeni radnik nije radio prije nego li mu je izdana dozvola za boravak i rad, a nastavak zapisnika na koji se tužitelj poziva ne dokazuje tvrdnju da bi navedeni radnik rado od 1. veljače 2024., neovisno o tome kada su okrivljenici podnijeli prijavu na mirovinsko osiguranje i kada je s istim sklopljen ugovor o radu. Naposljetku su zaključili da u odnosu na toč. I. optužnog akta nema obilježja prekršaja za koji ih se tereti, a u odnosu na toč. II. optužnog akta nema dokaza da bi okrivljenici počinili prekršaj za koji ih se tereti i optužni prijedlog je u cijelosti neutemeljen.
3. Na ročištu za glavnu raspravu II okrivljenica je izjavila da u cijelosti ostaje kod navoda pisane obrane. U odnosu na točku I. istaknula je da I. okrivljenik nije agencija koja se bavi privremenim zapošljavanjem, već su kao poslodavac privremeno ustupili radnika na rad u s njima povezano društvo, a sve na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih društava i pisane suglasnosti radnika. U to vrijeme kada su radnici ustupljeni, svi su imali dozvolu za boravak i rad te su bili uredno prijavljeni na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U odnosu na točku II: optužnog akta istaknula je da je LCD brat njezinog zaposlenika koji kod nje radi već sedmu godinu i za njega su zatražili dozvolu za boravak i rad. S tim radnikom zaključili su ugovor o radu na određeno vrijeme 1. veljače 2024. te su ga prijavili na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i zatražili dozvolu za boravak i rad prije svega ostalog, ali se taj radnik tada razbolio i nije mogao započeti s radom, tako da nije niti radio. Osim toga, u to vrijeme nije još dobio dozvolu. Kada je radniku izdana dozvola za boravak i rad 23. svibnja 2024., on je započeo s radom u MONVI IT-u, a tek kasnije u kolovozu je ustupljen Tušek ugostiteljstvu. Slijedom navedenog, smatra da nisu počinili prekršaj i predložila je da ih Sud oslobodi optužbe.
4. U dokaznom postupku sutkinja je pročitala spis, a posebice obavijest o prekršaju, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 29. kolovoza 2024., nastavak zapisnika od 2. rujna 2024. i 6. rujna 2024., dopis za dostavu podataka, ugovor o ustupanju radnika od 23. kolovoza 2024. sa suglasnošću, dozvole za boravak i rad za strance, prijave o početku osiguranja i ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. veljače 2024., izvatke iz prekršajne evidencije za okrivljenike i izvadak iz sudskog registra iz kojeg je vidljivo da je II. okrivljenica direktorica I. okrivljenika te ga zastupa samostalno i neograničeno. Kao svjedokinju sud je saslušao NC, inspektoricu rada koja je prekršaj utvrdila.
5. Saslušana svjedokinja izjavila je da je obavljala inspekcijski nadzor iz nadležnosti inspekcije rada na prijedlog turističke inspekcije te je upućena u restoran Libertas u Zagrebu zajedno s inspektorom zaštite na radu, kamo su došli 29. kolovoza 2024. te je na radu u kuhinji navedenog restorana zatekla četiri radnika, strance državljane Nepala od kojih je jedna bila žena isto iz Nepala u koju kuhinju ju je uvela II. okrivljenica i uočila je što oni rade, a to je bila priprema hrane. Tražila je na uvid njihove iskaznice kako bi utvrdila identitet radnika, nakon čega je sastavila zapisnik na računalu te je na temelju osobnih podataka za zatečena tri radnika iz Nepala utvrdila da su prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje putem trgovačkog društva MONVI IT j.d.o.o., a restoran u koji su došli i u kojem su oni radili je restoran koji posluje u sastavu trgovačkog društva Tušek ugostiteljstvo j.d.o.o.. Na zapisniku je naloženo poslodavcu HC ugostiteljstvo dostaviti joj na uvid u ured radnopravnu i drugu dokumentaciju tog poslodavca, uključujući i podatke o izdanim dozvolama za boravak i rad za zatečene radnike iz Nepala. Gospođa HC je navedeno i dostavila te je utvrđeno da tri radnika iz Nepala imaju izdanu dozvolu za boravak i rad kod MONVI IT j.d.o.o., da su putem navedenog poslodavca prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje i da im taj poslodavac isplaćuje plaću, a predočen je i Ugovor o ustupanju radnika sklopljen između MONVI IT j.d.o.o. kao ustupitelja i društva Tušek ugostiteljstvo j.d.o.o.. Nakon navedenog je utvrdila da su radnici iz Nepala, njih tri, ustupljeni na rad od MONVI IT u Tušek ugostiteljstvo gdje ih je na radu i zatekla. Prije nego je gospođa HC pristupila u službene prostorije Državnog inspektorata, od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, zatražen je podatak je li trgovačko društvo MONVI IT j.d.o.o. upisano u njihove evidencije kao agencija za zapošljavanje ili drugo trgovačko društvo koje se bavi poslovima u vezi zapošljavanja, od kojeg tijela je dobiven podatak da MONVI IT j.d.o.o. nije upisan u njihove evidencije kao takvo društvo. Obzirom na navedeno, poslodavcu MONVI IT j.d.o.o. zabranjeno je ustupanje radnika korisnicima, temeljem članka 44. Zakona o radu. Isto tako, utvrđeno je da jedan od zatečenih radnika iz Nepala ima izdanu dozvolu za boravak i rad kod MONVI IT j.d.o.o. od nekog datuma u mjesecu svibnju kojeg se na raspravi nije mogla sjetiti, a da je isti poslodavac za imenovanog radnika predao prijavu o početku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje s danom stjecanja svojstva osiguranika 1. veljače 2024., odnosno da je zapošljavao navedenog radnika prije nego mu je izdana dozvola za boravak i rad. Na upit sutkinje izjavila je da u konkretnom slučaju nije mogla primijeniti odredbu članka 10. Zakona o radu kojom je regulirano ustupanje radnika između povezanih društava, obzirom na činjenicu da se radi o strancima koji su iz toga izuzeti budući je Zakon o strancima lex specialis i u članku 88. određuje da državljani treće zemlje mogu raditi u RH samo na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada koja se izdaje za rad kod određenog poslodavca i određene poslove. Na upit branitelja kako je utvrdila da je radnik LCD stvarno radio, odgovorila je da je to utvrdila uvidom u prijavu o početku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje i ugovor o radu sklopljen s imenovanim radnikom. Na upit okrivljenice kazala je da je vidjela jednu gospođu da je došla naručiti "bečki", u lokalu je bila najmanje sat i pol, ali nije vidjela je li hranu i dobila.
5a. II. okrivljenica je prigovorila iskazu saslušane svjedokinje navodeći da restoran Libertas u kojemu je izvršen nadzor 29. kolovoza 2024. u to vrijeme uopće nije radio i to u razdoblju od 15. do 31. kolovoza 2024. radi godišnjeg odmora i adaptacije. I ispred navedenog restorana bio je veliki natpis kojim su obavještavali građane da ne rade, ali je temperatura zraka bila 36-37 stupnjeva, radi čega su morali otvoriti vrata. Inspektorica je to sve mogla vidjeti. Budući su morali otvoriti restoran 1. rujna 2024., posudili su tri djelatnika iz MONVI IT da pomognu počistiti, budući su djelatnici iz Tušek ugostiteljstva bili na godišnjem odmoru, a inspektori su navedene radnike zatekli dok su radnicima i sebi radili gablec, a inače je radno vrijeme restorana od 12,00 sati.
6. U završnom govoru branitelj okrivljenika izjavljuje kako smatraju da je cjelokupna oputžba utemeljena na pogrešnom pravnom stajalištu da bi se ustupom radnika koji je u konkretnom slučaju obavljen u cijelosti sukladno odredbi članka 10. stavka 3. Zakona o radu promijenio poslodavac jer tome nije tako. U konkretnom slučaju okrivljenici posjeduju svu potrebnu dokumentaciju za valjano ustupanje radnika između povezanih društava temeljem odredbi važećeg Zakona o radu, a teza da bi Zakon o strancima bio lex specialis je isto tako pogrešna s obzirom da Zakon o strancima uopće ne regulira ustupanje radnika između povezanih društava. Teza je, očito, optužbe da ono što nije propisano jest zabranjeno, a tako što nije primjereno demokratskim pravnim sustavima. U odnosu na točku II. optužbe ne postoji dokaz da bi prijavljeni radnik stvarno radio pa je u tom smislu optužba neutemeljena. Stoga je predložio da Sud oslobodi optužbe okrivljenike jer su postupali u cijelosti sukladno pozitivnom hrvatskom zakonodavstvu.
7. Iz ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između I okrivljenika i TCD, vidljivo je da je u općim odredbama navedeno da će radnik očekivano započeti s radom 1. 2. 2024. godine, odnosno da će stvarni početak rada ovisiti o ishodu zahtjeva za dozvolu za boravak i rad, a završiti zaključno s 28. 2. 2025., odnosno najkasnije s danom do kojeg će dozvola za boravak i rad vrijediti ukoliko ista bude odobrena.
8. Iz dozvole za boravak i rad PP Samobor od 23. svibnja 2024. proizlazi da je ĆCD izdana dozvola za boravak i rad koja vrijedi od 23. svibnja 2024. do 5. listopada 2024. za radno mjesto pomoćni kuhar kod I okrivljenika.
9. Iz ugovora o ustupanju radnika zaključenog 23. kolovoza 2024. između I okrivljenika i Tušek ugostiteljstvo j.d.o.o. proizlazi da se ustupaju trojica radnika koji će raditi na radnim mjestima kuhara, odnosno pomoćnog kuhara u restoranu Libertas a predmetnom ugovoru priložene su i suglasnosti navedenih radnika.
10. Uvidom u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru sastavljen u službenim prostorijama Državnog inspektorata utvrđeno je da je radnik LCD sklopio ugovor o radu s I okrivljenikom dana 23. svibnja 2024. s početkom rada 24. svibnja 2024. koji traje do 23. svibnja 2025., za rad u punom radnom vremenu, za poslove kuhara te je člankom II ugovorena isplata plaće u iznosu od 910,00 eura s rokom isplate do petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec te da su trgovačka društva TUŠEK UGOSTITELJSTVO j.d.o.o. i MONVI IT j.d.o.o. povezana društva.
11. Cijeneći i analizirajući provedene dokaze posebno i u međusobnoj povezanosti te uspoređujući ih s obranom, nije dokazano da bi okrivljenici počinili djela prekršaja za koje ih se tereti. Okrivljenici su suglasno porekli krivnju tvrdeći da njihovo postupanje nema obilježja prekršaja za koji ih se tereti točkom I. optužnog akta te da nema dokaza kako bi počinili prekršaj iz točke II. optužnog akta.
12. Odredba članka 44. stavka 3. Zakona o radu propisuje da agencija može obavljati poslove ustupanja radnika korisnicima pod uvjetom da je registrirana po posebnom propisu i upisana u evidenciju ministarstva nadležnog za rad, dok je odredbom članka 229. stavka 1. točkom 20. propisano da će se novčanom kaznom od 8.090,00 do 13.270,00 eura kazniti poslodavac pravna osoba ako obavlja poslove ustupanja radnika korisnicima, a nije kao agencija upisan u evidenciju ministarstva. Stavkom 2. navedenog članka propisana je novčana kazna za odgovornu osobu pravne osobe u iznosu od 920,00 do 1.320,00 eura.
12a. Iz odredbe članka 10. stavka 3. Zakona o radu proizlazi da, kada poslodavac nema potrebe za radom određenih radnika, može svoga radnika privremeno ustupiti u s njim povezano društvo u smislu posebnih propisa o trgovačkim društvima, u trajanju od neprekidno najduže šest mjeseci, na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika. 12b. Nadalje, odredba članka 88. stavka 1. Zakona o strancima decidirano propisuje da državljanin treće zemlje u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, osim ako tim Zakonom nije drukčije propisano, dok iz odredbe članka 247. stavka 2. točke 1. proizlazi da će se novčanom kaznom od 6.630,00 do 13.270,00 eura za svakog državljanina treće zemlje kazniti poslodavac pravna osoba koja je s državljaninom treće zemlje zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad. Stavkom 5. članka 247. propisana je odgovornost odgovorne osobe u pravnoj osobi, na način da je za predmetno djelo zaprijećena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 6.630,00 eura.
13. Dakle, člankom 229. stavkom 1. točkom 20. sankcionirano je obavljanje poslova ustupanja radnika korisnicima pravne osobe poslodavca koji nije kao agencija upisan u evidenciju ministarstva. Pojam obavljanje poslova po samoj definiciji podrazumijeva trajnu radnju ili višekratno činjenje određenog posla, slijedom čega Sud smatra da se, ukoliko okrivljenici i nisu povezana društva, jednokratno ustupanje radnika ne može smatrati obavljanjem poslova. Premda je nesporno da su okrivljenici predmetnom zgodom ustupili radnike drugoj pravnoj osobi radi obavljanja poslova kuhara, odnosno pomoćnog kuhara, nije dokazano da bi time i ostvarili bitno obilježje prekršaja za koji ih se tereti. U prilog navedenom stoji i činjenica da tužitelj nije s potrebnom sigurnošću utvrdio činjenicu da bi ustupljeni radnici doista i obavljali poslove za obavljanje kojih su ustupljeni tim više što je nesporno da se restoran Libertas preuređivao. Sama činjenica da su vrata predmetnog objekta bila otvorena u trenutku dolaska inspektorice ne podrazumijeva da bi restoran bio otvoren za javnost, odnosno da bi obavljao djelatnost, tim više što je ispred restorana bio veliki natpis kojim su građani obavješteni da ne radi.
14. Nadalje, u odnosu na točku 2. izreke, ovlašteni tužitelj u postupku nadzora nije utvrdio odlučnu činjenicu rada radnika niti je doveo u pitanje zakonitost točke I)6 Ugovora o radu na određeno vrijeme zaključenog između I. okrivljenika i TCD kojim je uvjetovan početak rada, tim više što inspektorica prilikom nadzora uopće nije utvrdila da bi se imenovanom radniku isplaćivale plaće za terećeno vrijeme. Naime, iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 6. rujna 2024. proizlazi da je, na poseban upit inspektorice zašto je radnik LCD bio prijavljen kod poslodavca na mirovinsko osiguranje od 1. veljače 2024., a dozvola za boravak i rad izdana je tek 23. svibnja 2024., II okrivljenica je navela kako je on molio da ga se prijavi da bi imao zdravstveno osiguranje jer se liječio, a morao je i putovati, ali je sigurno da on kod poslodavca ništa nije radio do dana izdavanja dozvole za boravak i rad, da nije bilo potrebe za njegovim radom, da je poslodavac upoznat da radnik ne smije raditi dok mu se ne izda dozvola za boravak i rad, tako da se o navedenom vodilo računa te su mu isplaćivani doprinosi u navedenom razdoblju, ali ne i plaća, jer nije radio, a plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada.
15. Obzirom da u ponašanju okrivljenika Sud nije utvrdio postojanje bitnih obilježja djela prekršaja za koji se okrivljenike tereti, valjalo ih je, temeljem citirane zakonske odredbe, osloboditi optužbe.
16. Budući su okrivljenici oslobođeni optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.
U Zagrebu 17. siječnja 2025.
zapisničarka
sutkinja
Tea Frančić
Vesna Bestić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude okrivljenici i tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH u roku 8 dana po primitku, putem ovoga Suda, pisano, u dva istovjetna primjerka bez naplate pristojbe na adresu [adresa].
Dostavna naredba:
1. I. okrivljenik „MONVI IT“ j.d.o.o., [adresa], 10431 Sveta Nedelja 2. II. okrivljena HC, [adresa]
3. Branitelj Zoran Roso, Milana Pavelića 3, [adresa] Zagreb
4. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja
5. Pismohrana, ovdje.
