REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
Povrv-58/2023-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, u pravnoj stvari tužitelja BROZAN ELEKTRO d.o.o. OIB 18510133990, Jakačići, Brozani 51, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženika SERTORIO d.o.o., OIB 92780007543, Tar,Porečka 2H, kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Kalčić i Neven Švić, odvjetnici u Poreču, Partizanska 13, radi isplate iznosa od 4.446,28 eura, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu 17. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, poslovni broj Ovrv- 304/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-25/2023, od 10. ožujka 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 4.446,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, poslovni broj Ovrv-304/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-25/2023, od 10. ožujka 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana namiri zakonske zatezne kamate koja na tražbinu u iznosu od 4.446,28 eura teče od 26. siječnja 2022. do 30. siječnja 2022., pa se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
r i j e š i o j e
I.I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja utvrđene nepravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga, poslovni broj Ovrv-304/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-25/2023, od 10. ožujka 2023., u iznosu od 4.446,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. siječnja 2022. pa do isplate po stopi koja se u razdoblju do 31. prosinca 2022. određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura i osiguranja troškova postupka osiguranja u iznosu od 607,86 eura,
određuje se prethodna mjera
zabranom banci da tuženiku kao protivniku osiguranja ili trećoj osobi, a po nalogu protivnika osiguranja isplati novčani iznos iz točke I. rješenja o osiguranju.
I.II. Provedbom prethodne mjere tužitelj kao predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
I.III. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod poslovnih banaka za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti sa tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.
I.V. Prethodna mjera iz točke I. ovog rješenja određuje se za vrijeme do pravomoćnog okončanja ovoga postupka ili do drugačije odluke suda, a najkasnije do isteka 15 dana od dana nakon nastupa uvjeta za ovrhu.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za osiguranje tražbine tužitelja i to u dijelu za osiguranje zakonske zatezne kamate koja na tražbinu u iznosu od 4.446,28 eura teče od 26. siječnja 2022. do 30. siječnja 2022.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.788,57 eura.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupa u iznosu od 379,41 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 2. veljače 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja tražbine u iznosu od 4.446,28 eura na ime razlike u nabavnoj cijeni kablova u odnosu na cijenu u vrijeme ugradnje, uvećane za zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka, a na temelju kojega je javni bilježnik Željko Krajina iz Umaga izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-304/2023, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-25/2023, od 10. ožujka 2023.
2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi 27. ožujka 2023. podnio pravovremen i dopušten prigovor kojim je osporio tužiteljevu tražbinu obrazlažući da je u zapisniku o okončanom obračunu utvrđena cijena koštanja radova te da stoga nikakva dodatna potraživanja tužitelja nisu predočena ili dokazana. Nadalje, tuženik u prigovoru ističe da ne postoji zapisnik, upozorenje izvođača ili upis u građevinski dnevnik koji bi se odnosio na povećanje cijene materijala. O povećanju cijene materijala da nije bio upoznat niti nadzorni inženjer.
3. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, rješenjem poslovni broj Povrv- 78/2023 od 26. travnja 2023. oglasio se stvarno nenadležnim i spis ustupio naslovnom sudu, kao stvarno i mjesto nadležnom sudu.
4. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Povrv-58/2023-2 od 23. kolovoza 2023. rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, ukinute su provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Tužitelj se u podnesku od 8. rujna 2023. očitovao na tuženikov prigovor obrazlažući da su stranke 20. lipnja 2020. potpisale Ugovor o izvođenju radova br. 3- 06/2020 (u daljnjem tekstu – Ugovor) kojim su ugovorile vrijednost radova u iznosu od 92.896,68 eura bez PDV-a. Tvrdi da su elektroinstalaterski radovi na građevini započeli su lipnju 2021., odnosno godinu dana nakon potpisivanja Ugovora. Nadalje, tužitelj ističe da je tijekom srpnja 2021., na sastanku održanom u prostorima investitora u Taru; tužitelj upozorio tuženika na iznadprosječno povećanje cijena bakra i čelika na svjetskom tržištu pa tako i u Republici Hrvatskoj pri čemu da je tuženiku predočena tablica razlike u nabavnoj cijeni kablova prilikom ponude u odnosu na cijenu prilikom ugradbe (razdoblje od travnja 2020. do svibnja 2021.). U vezi istoga, da je DD, nadzorni inženjer za elektro radove, rekao tužitelju, kao izvođaču, a sve u dogovoru sa investitorom, tuženikom, da se iz okončanog obračuna izostavi razlika cijene materijala (kablova) i da se za isto ispostavi posebna faktura. Tužitelj je to učinio; odnosno tuženiku je ispostavio utuženi račun. Tuženik na isti nije imao primjedbi. Nakon izdavanja utuženog računa sačinjen je zapisnik o okončanom obračunu u kojemu se nije spominjala razlika u cijeni s obzirom na to da je utuženi račun na ime razlike u cijeni već bio ispostavljen te uzimajući u obzir da tuženik na račun nije imao primjedbi. U istom podnesku tužitelj je predložio da se sukladno odredbi članka 501.a Zakona o parničnom postupku donese rješenje o osiguranju kojim će se osigurati tražbina tužitelja utvrđena nepravomoćnim rješenjem o ovrsi, troškovi ovršnog postupka i postupka osiguranja.
6. Očitujući se na tužiteljev podnesak od 8. rujna 2023., tuženik je u podnesku od 26. rujna 2024. ostao pri tvrdnji da tuženik nije bio obaviješten o povećanju cijena bakra i čelika. S obzirom na to da je tuženik uredno ispunio obvezu uplate avansa, da povećanje cijena u konkretnom slučaju ne bi bilo od utjecaja da je tužitelj primljenim avansom kupio ili „barem kaparirao“ materijal. Istaknuo je da prilikom izrade okončanog obračuna tužitelj nije spomenuo utuženi iznos po osnovi rasta cijena materijala. Osim navedenog, usprotivio se prijedlogu za određivanje prethodne mjere jer drži da iz isprava priloženih spisu postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
7. Naslovni sud je prije održavanja pripremnog ročišta od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatražio očitovanje o tomu je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, sve sukladno članku 221.b. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; u daljnjem tekstu - ZPP). Od Ministarstva financija, Porezne uprave, 2. listopada 2023. zaprimljeno je očitovanje o tomu da je uvidom u knjigovodstvene evidencije i Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je tuženik kao porezni obveznik utuženi račun 02-01-01 od 25. siječnja 2022. iskazao. Isto znači da je utuženi račun proknjižio u knjizi primljenih (ulaznih računa). S obzirom na to da je PDV obračunat temeljem članka 75. stavka 3. t. a Zakona o porezu na dodanu vrijednost tuženik nije mogao koristiti pravo na odbitak pretporeza. Unatoč tomu, proizlazi da je tuženik utuženi račun zaprimio, evidentirao ga u poslovnim knjigama te da se u konkretnom slučaju radilo o prijenosu porezne obveze pa se smatra da tužiteljeva tražbina postoji.
8. U podnesku od 11. listopada 2023. tužitelj je ustvrdio da samim time što je tuženik utuženi račun uveo u poslovne knjige, da je time u cijelosti priznao postojanje duga prema tužitelju. Ističe da osnovanost tužiteljeva potraživanja proizlazi iz dokumentacije priložene spisu. Tako da je sam tuženik u spis priložio izjavu nadzornog inženjera za elektroinstalaterske radove koji je potvrdio točnost i istinitost tužiteljeve tablice „Prikaz razlike u nabavnoj cijeni kablova kod nuđenja u odnosu na cijenu kod ugradbe.“ Stranke da su postigle dogovor o tomu da nadzorni inženjer mora potvrditi povećanje cijene, a što da je isti i potvrdio. Tužitelj tvrdi da je tuženika upozorio na povećanje cijena te da isto proizlazi iz komunikacije putem elektroničke pošte. Osim navedenog, tužitelj ističe da je povećanje cijene materijala obračunao samo na dio ukupno izvedenog, odnosno da je pri obračunu uzeo u obzir avans kojim je plaćeno 349.965,00 kuna, odnosno 39,64%. Kako je ukupno povećanje cijene materijala iznosilo 55.509,90 kn tužitelj od navedenog iznosa potražuje 60,36%, koji dio nije pokriven avansom, odnosno od tuženika potražuje iznos od 4.446,28 eura (33.500,49 kn).
9. U nastavku postupka proveden je dokaz čitanjem dokumentacije u spisu i to otvorene stavke (list 10 spisa), zapisnik o okončanom obračunu (list 24-26, 35, 37-39, 41-45 spisa), račun 02 01 01 od 25. siječnja 2022. (list 68 spisa), tabelarni prikaz razlike u cijeni (list 72-73, 98, 99 spisa), kartice kupaca i otvorene stavke (list 75 i 77 spisa), Ugovor od 20. lipnja 2020. i Aneks Ugovora od 17. veljače 2022. (list 86-89 spisa), zapisnik o okončanom obračunu i zapisnik o primopredaji (list 90-95 spisa), izjavu DD (list 96 spisa), utuženi račun (list 97 spisa), potvrdu o otklonjenim nedostacima (list 100 spisa), opomenu pred ovrhu i obrazloženje (list 101,102 spisa), dopis (list 103 spisa), očitovanje Ministarstva financija (list 105 spisa), ispis elektroničke pošte (list 108, 109 spisa), saslušan je svjedok DD (list 120 spisa), pročitane su izjave zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika (list 146,147, 149 spisa), saslušan je svjedok CD te zastupnik po zakonu tužitelja (list 166-168 spisa).
10. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
11. Tužitelj od tuženika potražuje iznos od 4.446,28 eura na ime razlike u nabavnoj cijeni kablova kod nuđenja u odnosu na cijenu kod ugradbe, sve po utuženom računu 02 01 01 od 25. siječnja 2022.
12. Iz sadržaja tuženikova prigovora na rješenje o ovrsi proizlazi da nije sporno da u stranke bile u obveznopravnom odnosu. Naime, nije sporno da su stranke 20. lipnja 2020. sklopile Ugovor broj 3-06/2020 o izvođenju radova kojim se tužitelj obvezao izvesti elektroinstalaterske radove I. faze na hotelu u Taru u investiciji tuženika. Nesporno je da se tuženik obvezao uplatiti avans u iznosu od 349.965,00 kn te da je tu obvezu ispunio. Osim navedenog, među strankama nije sporno da su iste 17. veljače 2022. sklopile i Aneks broj 1 Ugovora broj 3-06/2020 o izvođenju radova, kojim je dogovoreno povećanje vrijednosti elektroinstalaterskih radova na hotelu u Taru u investiciji tuženika i to tako da je vrijednost ugovorenih radova utvrđena u iznosu od 911.212,00 kn, dok su ostale odredbe Ugovora ostale nepromijenjene. Nesporno su obje stranke potpisale zapisnik o primopredaji od 22. prosinca 2021. i zapisnik o okončanom obračunu od 4. veljače 2022.
13. Međutim, sporna je osnova i visina tužiteljeve tražbine na ime razlike u nabavnoj cijeni kablova kod nuđenja u odnosu na cijenu kod ugradbe.
14. Čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da je tužitelj izradio tabelarni prikaz razlike u nabavnoj cijeni kablova kod nuđenja u odnosu na cijenu kod ugradbe (list 72-73, 98, 99 spisa). U tabelarnom je prikazu specificiran naziv materijala, cijena istog kod nuđenja u travnju 2020., cijena u svibnju 2021., razlika u cijeni, ukupno izvedena količina, ukupna razlika u cijeni materijala te razlika u cijeni materijala umanjena za primljeni avans. Tako je obračunato da sveukupno razlika u cijeni materijala iznosi 55.506,90 kn, dok ista umanjena za postotak primljenog avansa iznosi 33.500,49 kn, odnosno 4.446,28 eura.
15. Iz ispisa elektroničke pošte (list 108 i 109 spisa) proizlazi da je tužitelj **.**.2021. CD, DD i AD dostavio konačni obračun izvedenih radova i tabelarni prikaz razlike u cijeni kablova, moleći za komentar, a sve kako je „ranije na koordinacijama iskomunicirano“. CD je 20. prosinca 2021. na istu poruku odgovorio da čeka mišljenje nadzornog inženjera za elektro radove. Tužitelj u napomeni uz ispis elektroničke pošte tvrdi da ga je DD u telefonskom pozivu od 20. prosinca 2021. uputio da se pripremi okončana situacija sa svim stavkama ovjerenim po građevinskoj knjizi osim razlike u cijeni kablova, a za koju da valja izdati zaseban račun.
16. Tuženik je u spis dostavio izjavu dr. sc. DD, projektanta i nadzornog inženjera na građevini, hotelu, u investiciji tuženika, od 20. siječnja 2022. (list 96 spisa), u kojoj je isti potvrdio sadržaj tabelarnog prikaza razlike u cijeni i to na način da je ustvrdio da su stvarno ugrađeni materijali specificirani u tabelarnom prikazu, potvrdio je iskazanu cijenu istih u travnju 2020. i svibnju 2021. te je potvrdio da je u tabelarnom prikazu iskazana količina dokazana i ovjerena u građevinskog knjizi. Osim navedenog, potvrdio je prikaz umnoška razlike u cijeni i umanjenje iste za uplaćeni avans. Tuženik je u spis priložio i potvrdu o otklonjenim nedostacima (list 100 spisa) koja je također sastavljena po DD, a iz koje proizlazi da je DD **.**.2022. potvrdio da su uklonjeni nedostatci elektroinstalaterskih radova prve faze na hotelu u investiciji tuženika, izvedeni po tužitelju.
17. Nakon sastavljanja zapisnika o primopredaji tužitelj je 25. siječnja 2022. izdao utuženi račun 02 01 01 (list 68 spisa) kojim je na ime razlike u nabavnoj cijeni kablova kod nuđenja u odnosu na cijenu kod ugradbe od tužitelja potraživao iznos od 33.500,49 kn, sada utuženi iznos od 4.446,28 eura. Utuženi račun iskazan je u otvorenim stavkama tužitelja (list 10 spisa) i kartici kupaca tužitelja (list 75 spisa). U 7. pasusu već je obrazloženo da je Ministarstvo financija, Porezna uprava obavijestilo sud o tomu da je tuženik kao porezni obveznik utuženi račun 02-01-01 od 25. siječnja 2022. iskazao u poslovnim knjigama.
18. Provedbom personalnih dokaza, saslušanjem svjedoka DD, utvrđeno je da je DD tužitelja uputio da sa tuženikom kao investitorom dogovori način plaćanja razlike u cijeni i da isto ne unese u zapisnik o okončanom obračunu koji je dio ugovora u kojem su već ugovorene jedinične cijene i u koje on nije mogao intervenirati jer se morao držati tih jediničnih cijena. Zbog toga da je tabelarni prikaz sastavljen po tužitelju prilog okončane situacije. Potvrdio je vjerodostojnost po tuženiku priložene izjave od 20. siječnja 2022. i potvrde od 5. ožujka 2022. Svjedok je ustvrdio da mu je zastupnik po zakonu tužitelja ID rekao da je on u kontaktu sa CD u vezi pitanja povećanja cijene te da je investitor rekao da samo neka se nastavi sa radovima. Osim navedenoga, svjedok DD ustvrdio je da je općenito poznato da je uslijed pandemije SARS-Cov-2 došlo do povećanja cijena, odnosno da su ekstremno porasle cijene bakra i željeza. Da je bakar sastavni dio kablova i stoga da je logično da se cijena kablova povećala. Međutim, u 2020. da se još nije moglo predvidjeti da će doći do takvog povećanja cijene kablova. Kao i u izjavi od 20. siječnja 2022., potvrdio je da je tužitelj obračunavajući razliku u cijeni u obzir uzeo i avans uplaćen po tuženiku, dok da nije uzet u obzir postotak koji snosi izvođač na ime povećanja cijene.
19. Na temelju iskaza svjedoka CD utvrđeno je da ga je tuženik angažirao kao koordinatora koji je za tuženika, kao investitora, između ostalog, komunicirao sa izvođačima i nadzorom. Sukladno dokumentaciji priloženoj spisu, ustvrdio je da je tuženik izveo prvu fazu elektroinstalaterskih radova. CD potvrdio je da je tuženiku tijekom sastanka održanog u Taru u srpnju 2021. bio predan tabelarni prikaz razlike u cijeni kablova te da je tada tuženika kao investitora zanimalo je li do povećanja cijene došlo u vrijeme izvođenja radova. Svjedok CD ustvrdio je da se ne može sjetiti što je na strani tuženika bilo rečeno nakon što je tuženiku predan tabelarni prikaz razlike u cijeni. Međutim, potvrdio je da se o tomu razgovaralo te da se od tužitelja zahtijevalo da priloži dokaze za svoje potraživanje, a što da tužitelj nije učinio. CD je ustvrdio da je tužitelj odmah po primljenom avansu mogao kupiti kablove pa da ne bi došlo do pitanja u razlici cijene. Potvrdio je vjerodostojnost spisu priloženog ispisa elektroničke pošte.
20. Osim svjedoka DD i CD proveden je i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja. Naime, sud je raspravnim rješenjem poslovni broj Povrv-58/2023-28 od 9. srpnja 2024. naložio strankama da dostave pisane iskaze zastupnika po zakonu stranaka s ovjerenim potpisom kod javnog bilježnika, a sve primjenom odredbe članka 492.c stavka 1. ZPP-a. Nakon što su stranke dostavile pisane iskaze tužitelj je u podnesku od 30. kolovoza 2024. osporio istinitost navoda iz dostavljenog pisanog iskaza zastupnika po zakonu tuženika. Zbog navedenog je izvanraspravnim rješenjem poslovni broj Povrv-58/2023-42 od 13. rujna 2024. odlučeno da će se na ročištu za glavnu raspravu zakazanom za 4. prosinca 2024. provesti dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka te je dano upozorenje da će se saslušati samo jedna stranka ukoliko druga stranka uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove sudu. Zastupnik po zakonu tuženika nije pristupio na ročište za glavnu raspravu zakazano za 4. prosinca 2024. Punomoćnik tuženika naveo je da zastupnik po zakonu tuženika nije pristupio zbog obiteljskih obveza ne precizirajući o kakvim se okolnostima radi niti predlažući ikakav dokaz o tomu da je zastupnik po zakonu tuženika bio spriječen pristupiti ročištu. Dakle, zastupnik po zakonu tuženika se bez opravdanog razloga nije odazvao sudu, odnosno uskratio je dati usmeni iskaz, pa je na ročištu za glavnu raspravu proveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, a pri donošenju odluke nije uzet u obzir pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika (članak 492.c stavak 4. ZPP-a).
21. Na temelju pisanog i usmenog iskaza zastupnika po zakonu tužitelja ID utvrđeno je da nakon što su stranke sklopile Ugovor tužitelj nije mogao započeti sa izvođenjem radova jer je bio angažiran na izvođenju radova na drugome objektu u Rabcu, kao i s obzirom na to da u lipnju 2020. nije bilo moguće započeti izvoditi radove na hotelu u Taru i to iz razloga jer taj objekt tada nije bio u fazi izgrađenosti da bi tužitelj mogao započeti izvoditi radove. Izvedbeni projekt za prvi i drugi kat tužitelju je bio predan u lipnju 2021., a za prizemlje u rujnu 2021. Tek na temelju istih tužitelj je mogao znati koji su presjeci kablova. Sa tuženikom je u vezi povećanja cijene kablova komunicirao tijekom sastanka u Taru kada mu je rečeno da nastavi sa izvođenjem radova, a da će se potom rješavati pitanje financiranja. Tuženik kao investitor tužitelju nije dao pisanu izjavu kojom bi potvrdio da će izvršiti plaćanje razlike u cijeni kablova ali jest usmenu. Tužitelj je po uputi DD pripremio okončanu situaciju sa svim stavkama ovjerenim u građevinskoj knjizi te je zasebno izdao utuženi račun na ime razlike u cijeni kablova.
22. Po provedbi personalnih dokaza sud je prihvatio iskaz svjedoka DD ocijenivši isti objektivnim, životnim i logičnim te uzimajući u obzir sukladnost iskaza sa dokumentacijom priloženom spisu. Iskaz svjedoka CD nije prihvaćen u dijelu iskaza u kojem je ustvrdio da se od tužitelja zahtijevalo da priloži dokaze koji se odnose na potraživanje razlike u cijeni kablova, a što da tužitelj nije učinio. Naime, svjedok CD potvrdio je vjerodostojnost priloženog ispisa elektroničke pošte iz kojeg je razvidno da je nakon što je tužitelj 1. prosinca 2021. zahtijevao da mu se dostavi komentar na konačni obračun izvedenih radova i tabelarni prikaz razlike u cijeni, svjedok CD **.**.2021. odgovorio da se čeka mišljenje nadzornog inženjera za elektroinstalaterske radove, kojemu da treba uputiti zahtjev. Pri tomu se od tužitelja nije zahtijevalo bilo kakvo dodatno očitovanje ili dostava dokumentacije već svega očitovanje nadzornog inženjera. Da je tuženik zaprimio očitovanje nadzornog inženjera od 20. siječnja 2021. logično proizlazi iz same činjenice što je to očitovanje u spis dostavio upravo tuženik. Nije prihvaćen iskaz svjedoka CD u dijelu u kojem je isti ustvrdio da je tužitelj kablove mogao kupiti odmah po sklapanju Ugovora s obzirom na to da svjedok nije za koordinatora bio angažiran još pri sklapanju Ugovora već kao treći koordinator i to, po njegovu kazivanju, kad je na objektu preostalo izvesti završne radove, pa ne proizlazi da je imao neposrednih saznanja o stupnju izgrađenosti objekta tuženika u vrijeme sklapanja Ugovora. Prihvaćen je iskaz zastupnika po zakonu tužitelja kao životan i logičan, sukladan dokumentaciji priloženoj spisu i iskazu svjedoka DD i CD, u dijelu u kojemu je prihvaćen iskaz svjedoka CD. Sud je kao općepoznatu uzeo u obzir tvrdnju zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka DD da je uslijed pandemije SARS-Cov-2 općenito došlo do poskupljenja cijena, pa tako i poskupljena cijene čelika i bakra, posljedično i cijene kablova. Također, prihvaćen je iskaz tužitelja, suprotan tvrdnjama tuženika, da u lipnju 2020. tužitelj nije bio u mogućnosti započeti izvoditi radove jer je zaključak suda da bi u slučaju da je tužitelj kao izvođač radova punih godinu dana kasnio s početkom izvođenja radova od strane tuženika svakako bilo postavljano kakvih zahtjeva na ime zakašnjenja u ispunjenju obveze. Tuženik u tijeku postupka na tu okolnosti nije predložio provedbu dokaza niti na isto upućuje sadržaj bilo koje od isprava priloženih po tuženiku.
23. Slijedom svega navedenog proizlazi da se tužitelj Ugovorom broj 3-06/2020 o izvođenju radova obvezao izvesti elektroinstalaterske radove I. faze na hotelu u Taru u investiciji tuženika. Tuženik je ispunio obvezu plaćanja avansa, a tužitelj je u drugoj polovici 2021., kada su se za to stekli uvjeti u vidu izgrađenosti objekta i dostupnosti izvedbenih projekata, izvršio kupnju potrebnog materijala, kablova, te potom ispunio obvezu izvršenja djela koje je bilo predmet Ugovora i Aneksa Ugovoru. Prije no što je tužitelj u cijelosti izvršio djelo tuženik je u srpnju 2021. bio obaviješten o povećanju cijene materijala, kablova, i uručen mu je tabelarni prikaz razlike u cijeni kablova. Tuženik je pristao da tužitelj unatoč obavijesti o povećanju cijene kablova nastavi sa izvođenjem ugovorenih radova. Nije prihvaćeno tuženikovo pozivanje na odredbu članka 627. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023; u daljnjem tekstu - ZOO), niti sud zanemaruje odredbe ZOO-a koje se odnose na povećanje cijene. Koje su sadržane i u Posebnim uzancama o građenju. Međutim, u konkretnom slučaju stranke su sklopile ugovor o djelu (članak 590. ZOO-a), dvostranoobvezni, neformalni ugovor, a nakon njegova sklapanja, u tijeku izvođenja radova, tuženik je bio obaviješten o povećanju cijena materijala. Sukladno uputi nadzornog inženjera za elektro radove, tužitelj je po izvršenom djelu izdao utuženi račun na ime razlike u cijeni kablova. Da su stranke postigle sporazum o visini naknade, odnosno o tomu da će tuženik snositi trošak razlike u cijeni kablova, pri tomu uzimajući u obzir uplaćeni avans, proizlazi iz činjenice da tuženik po zaprimanju utuženog računa isti nije vratio tuženiku i prigovorio tuženikovu potraživanju. Naprotiv, tuženik je utuženi račun proknjižio u knjizi primljenih (ulaznih računa) i došlo je do prijenosa porezne obveze. Ima se stoga adekvatno primijeniti odredba članka 221.b. stavka 1. ZPP-a, odnosno smatra se da tužiteljeva tražbina postoji. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao suprotno.
24. Odredbom članka 219. i članka 221.a. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
25. Dakle, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ukoliko stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje. Primjenom pravila o teretu dokazivanja proizlazi da tuženik u tijeku postupka nije dokazao osnovanost istaknutih prigovora. Suprotno tuženikovoj tvrdnji iz prigovora na rješenje o ovrsi i iz podneska od 26. rujna 2023. utvrđeno je, kako je ranije obrazloženo, da je tuženik u tijeku izvođenja radova bio obaviješten o povećanju cijena kablova, da mu je dostavljen tabelarni prikaz razlike u cijeni kao i izjava nadzornog inženjera za elektro radove kojim potvrđuje ispravnost tužiteljeva obračuna razlike u cijeni i stvarno izvedenih radova. Životno je i logično da bi tuženik u slučaju da među strankama nije postignut sporazum da će snositi razliku u cijeni kablova prigovorio utuženom računu i vratio ga, umjesto da je isti iskazao u knjizi ulaznih računa.
26. Budući da je po provedenom dokaznom postupku utvrđeno da je tužitelj za tuženika izvršio djelo, dok tuženik za izvršeno djelo nije u cijelosti platio naknadu, odnosno utuženi iznos koji se odnosi na razliku u cijeni kablova, unatoč sporazumu stranaka o plaćanju razlike u cijeni kablova, valjalo je tužitelju na temelju članaka 9. i 590. ZOO-a dosuditi glavnicu. Osim glavnice tužitelju je dosuđena i zatezna kamata, sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a. Tijek zatezne kamate određen je od dospijeća utuženog računa, odnosno od 31. siječnja 2022. Odluka o stopi zatezne kamate je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a („Narodne novine“ broj 114/2022, 156/2022 i 155/2023).
27. U točki II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koje na utuženu tražbinu u iznosu od 4.446,28 eura teku od 26. siječnja 2022. do 30. siječnja 2022., odnosno prije dospijeća utuženog računa.
28. Platni nalog održan je na snazi na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a.
29. U točki I. izreke rješenja donesena je odluka po tužiteljevu prijedlogu za izdavanje prethodne mjere po članku 501.a ZPP-a. Navedenom odredbom propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. O prethodnoj mjeri sud je odlučio zajedno s presudom nakon što je utvrdio kako osnovanost tako i vjerojatnost tražbine tužitelja iz ovoga postupka. Sukladno tužiteljevu prijedlogu, određeno je osiguranje utužene tražbine te troškova ovršnog i postupka osiguranja kako su bili specificirani u prijedlogu za osiguranje. U točki II: izreke rješenja odbijen zahtjev za osiguranje tražbine na ime zakonskih zateznih kamata prije dospijeća utuženog računa.
30. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je u točki III. izreke dosudio jedinstveni trošak ovršnog i parničnog postupka primjenjujući zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. o troškovima postupka koji nastaju nakon donošenja odluke o prigovoru ovršenika iz članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona (zaključak Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.), u kojem stoji da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga.
31. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a i članku 155. ZPP-a.
32. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura koji se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om prema Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa) i uplaćeni predujam naknade.
33. S osnova troškova parničnog postupka tužitelju je priznat iznos od po 250,00 eura za sastav podnesaka od 8. rujna 2023. i 10. listopada 2023., sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke tarife, 250,00 eura za sastav prijedloga za osiguranje, sukladno Tbr. 11. t. 1. Odvjetničke tarife, 125,00 eura za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 12. ožujka 2024. i ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2024., sukladno Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife, po 250,00 eura za zastupanje na ročištu održanom 15. svibnja 2024., sukladno Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke tarife, 62,50 eura za sastav podneska od 30. kolovoza 2024., sukladno Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke tarife, te 90,91 eura na ime sudske pristojbe na presudu, sukladno članku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18., 51/23.) i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.) i 110,16 eura na ime sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje i rješenje o osiguranju (uplaćeno po tužitelju 8. rujna 2023.). Sveukupno, u točki III. izreke presude priznat je trošak postupka u iznosu od 1.788,57 eura, dok je u t. IV: izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 379,41 eura.
U Pazinu 17. siječnja 2025.
Sutkinja
Sonja Marinac Rumora
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
DNA:
- Tužitelju po punomoćniku, uz pristojbu na presudu,
- Tuženiku po punomoćniku,
- Financijska agencija, po uplati naknade za provedbu rješenja o određivanju prethodne mjere.
