Posl. br. 17 P-24/2024-52

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STEČAJNA MASA IZA GLAVICE d.o.o. u stečaju Opuzen, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Tokić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika OPĆINA KULA NORINSKA, OIB 71914060352, Metković, Ulica Rujnička 1, kojeg zastupa punomoćnik Andrija Boras, odvjetnik u Metkoviću, radi isplate iznosa od 16.070,41 EUR, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 4. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljenoj dana 17. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆINA KULA NORINSKA, Metković, Ulica Rujnička 1 da tužitelju STEČAJNA MASA IZA GLAVICE d.o.o. u stečaju Opuzen plati ukupan iznos od 16.070,41 EUR (121.082,54 kune) s pripadajućom zateznom kamatom obračunatom od 2. listopada 2011. godine i to prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena za period do 31.07.2015.g., a za period od 01.08.2015.g., pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2 .

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži u roku 8 dana naložiti tuženiku OPĆINA KULA NORINSKA, Metković, Ulica Rujnička 1 da plati tužitelju STEČAJNA MASA IZA GLAVICE d.o.o. u stečaju Opuzen zakonske zatezne kamate na iznos od 16.070,41 EUR (121.082,54 kune) koje je, uvećane za eskontnu stopu HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, zatražio;

- na iznos od 15.667,57 EUR (118.047.37 kuna) od 1.1.2007. pa do 1.10.2011.,

- na iznos od 214,75 EUR (1.618,01 kuna) od 21.3.2007. pa do 1.10.2011,

- na iznos od 92,75 EUR (698,82 kuna) od 30.3.2007. pa do 1.10.2011,

- na iznos od 95,34 EUR (718,34 kuna) od 5.4.2007. pa do 1.10.2011.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 4.269,68 eur, dok se tužitelj odbija u zahtjevu za više zatraženih 5.487,06 eur.

O b r a z l o ž e n j e

1.U tužbi u predmetu tada Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P-272/14 koja je u tom predmetu zaprimljena 9. travnja 2014. godine, tužitelj navodi, u bitnom da je prema podacima iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 1. siječnja 2007. godine tuženik tužitelju dugovao iznos od 118.047,37 kuna, te da je nakon toga također prema podacima iz poslovnih knjiga i to neplaćenih računa od tuženika potraživao preostali u ovom postupku utuženi iznos. Tako da je tužitelj od tuženika potraživao i to; po računu br. 219 od 19. veljače 2007. godine iznos od 1.618,01 kn, po računu broj 228 od 28. veljače 2007. godine iznos od 698,82 kn, te po računu broj 306 od 6. ožujka 2007.godine iznos od 718,34 kune. Nastavno navodi da su nakon ispostavljenih računa, a kako tuženik nije izmirio svoj dug parnične stranke naknadno sklopile 7. rujna 2010.godine ugovor kojim se u čl. 3 tuženik kao dužnik obvezuje podmiriti dug najkasnije do 1. listopada 2011. godine, te da se tužitelj odriče kamata ako se navedeni dug isplati u cijelosti.

2.U svom odgovoru na tužbu zaprimljenom u ovom sudu 16. listopada 2014. godine (list spisa 17-19) tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako osporava postojanje duga u cijelosti kako u osnovi tako i u visini duga. Nastavno navodi da je ugovor od 7. rujna 2010. godine sklopljen na način da je tužitelj prikazao tuženiku neistinite i lažne evidencije iz kojih se dalo zaključiti u to vrijeme da bi dug uistinu postojao ali da je nakon sklapanja tog ugovora tuženik saznao da je potraživanje podmireno još 2005. godine. Nastavno navodi da o podmirenju predmetnog potraživanja postoji isprava potpisana i ovjerena po javnom bilježniku Vladi Nikoliću u kojoj tadašnji zakonski zastupnik prednika tužitelja (Glavice d.o.o.) IK jasno izjavljuje da je osobno od tadašnjeg načelnika [adresa] ŽK primio u gotovini sporni iznos koji je Općina Kula Norinska imala kao dug prema predniku tužitelja. Identično da je u svom iskazu djelatnicima PU Dubrovačko neretvanske izjavio IK dana **.**.2007. u kojima je naveo historijat poslovnih odnosa, te način na koji je dug u cijelosti

3 .

podmiren. U nastavku tuženik navodi da se ne može izjasniti pod kojim se poslovnim brojem nalazi ovjera kod javnog bilježnika jer da nema pristup svim spisima koje predlaže kao dokaz jer da tuženik nije bio stranka ovjere stoga da predlaže od ODO Metković i Općinskog suda u Metkoviću pribaviti citirani kazneni spis u kojima da je priložena predmetna ovjerena izjava, a koja da je služila kao dokaz u navedenim postupcima protiv okrivljenika ŽK tadašnjeg načelnika Općine Kula Norinska kojemu se tada stavljalo na teret da je bez suglasnosti Općinskog vijeća općine Kula Norinska sporni iznos ugovorio s prednikom tužitelja Glavice d.o.o., te istom isplatio putem njegova zakonskog zastupnika sporni iznos koja činjenica da je utvrđena u navedenim spisima kao istinita, a za što je zz tuženika saznao tek nakon potpisivanja spornog ugovora od 7. rujna 2010. godine. Tuženik nadalje navodi da je tužiteljevo potraživanje davno podmireno ali da je tužitelj i dalje nastavio zaduživati tuženika, iz kojeg razloga je tuženik pogrešno držao da je istinita evidencija, a da je ista neistinita da je doznao tek kad mu je jednom prilikom osobno ŽK nakon sklapanja spornog ugovora iz 2010. godine predočio javno ovjerenu izjavu IK iz koje da je bilo razvidno da je dug uredno plaćen. Stoga da je ugovor od 7. rujna 2010. godine sklopljen u zabludi, a inače da je po svom sadržaju nemoralan, protivan prisilnim propisima, te stoga i ništetan. Dug da ne postoji pa da je protivno zakonu obvezivati javno tijelo na plaćanje nepostojećeg duga i stjecati bez osnove. Tuženik da je doveden u zabludu prilikom potpisivanja ugovora jer da su mu predočavane konto kartice za koje je tuženik držao da su istinite smatrajući da se radi o grešci u vođenju poslovne evidencije tuženika u razdoblju dok ĆK nije bio načelnik Općine Kula Norinska. Zakonski zastupnik tuženika da je tada potpisao predmetni ugovor držeći da se očito radi o postojećem dugu, a ne znajući da je dug u cijelosti zatvoren. Tuženik na kraju ističe prigovor zastare utužene tražbine obrazlažući da tražbine između pravnih osoba zastarijevaju u roku od tri godine od dospijeća.

3. U predmetnoj pravnoj stvari dana 3. kolovoza 2023. posl br. P-67/2023 donesena je presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu i dio kamata dok je u dijelu koji se odnosi na preostalim dio zakonskih zateznih kamata tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 4194/2023-2 od 31. siječnja 2024. ukinuta je presuda ovoga suda posl.br P- 67/2023 od 3. kolovoza 2023. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

5. U postupku ponovljenog suđenja ovaj sud je izveo dokaz uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću posl.br. K-DO-270/07 te izvršio preslik isprava iz toga spisa koje je pročitao i pregledao.

6. U odnosu na od strane tuženika predloženi dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08 za istaknuti je da je Općinski sud u Metkoviću, a vezano za zatraženi spis posl.br. K-122/08 obavijestio ovaj sud kako je zatraženom spisu protekao zakonski rok čuvanja od pet godina od pravomoćnosti, te da je proveden postupak izlučivanja, te uništenja iz arhivske

4 .

građe. Stoga ovaj sud nije bio u mogućnosti izvesti dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08.

7. Na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2015. godine punomoćnik tuženika je naveo kako je IK direktor prednika tužitelja novac preuzeo od prethodnog zz tuženika dana 13. srpnja 2006. godine i istoga uplatio na blagajnu tužitelja čime da je utužena obveza u cijelosti podmirena.

8. Podneskom predanim u spis na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2015.g. tuženik ističe protutužbeni zahtjev kojim traži utvrditi da je Ugovor od 07.09.2010.g. sklopljen između Glavice d.o.o. "u stečaju" i Općina Kula Norinska ništetan pravni posao i kao takav ne proizvodi nikakve pravne posljedice.

9. Raspravnim rješenjem posl.br. P. 272/2014 donesenim na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2015.g. ovaj sud je odlučio odvojeno raspravljati o tužbenom zahtjevu tužitelja Glavice d.o.o "u stečaju" spram tuženika Općina Kula Norinska koji postupak se nastavio voditi pod istim poslovnim brojem i o tužbenom zahtjevu tuženika Općina Kula Norinska spram tužitelja Glavice d.o.o. "u stečaju" koji postupak se vodio pod novim poslovnim brojem.

10. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl. br. P-272/14 od 28. rujna 2015. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari i odlučeno da će se isti nastaviti nakon pravomoćnog okončanja postupka započetog po protutužbi tuženika koji se pred ovim sudom vodio pod posl. brojem P-274/2015 i to iz razloga budući je predmet ovoga postupka zahtjev tužitelja za naplatom tražbine koja proizlazi iz Ugovora od 07.09.2010.g. sklopljenog između Glavice d.o.o. "u stečaju" i Općina Kula Norinska koji ugovor tuženik u svom protutužbenom zahtjevu traži utvrditi ništetnim pravnim poslom, pa pravomoćna odluka u navedenom predmetu ovoga suda posl. br. P-274/2015 predstavlja prethodno pitanje o čijem rješavanju ovisi odluka suda u ovom predmetu.

11. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. P-272/14 od 28. rujna 2015. godine nastavljen je postupak u predmetnoj pravnoj stvari budući je postupak koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku, posl. br. P-272/2014-12 pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-5658/2019.

12. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 5658/2019 od 29. listopada 2019. godine (l.s. 53-56) potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P- 274/2015 od 4. travnja 2016.g., između ostaloga, u točki I. njezine izreke kojom je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je Ugovor od 7. rujna 2010.g. sklopljen između ovdje tužitelja zastupanog po stečajnom upravitelju Maroju Stjepoviću i ovdje tuženika zastupanog po načelniku PK ništetan pravni posao i da ne proizvodi nikakve pravne posljedice.

Budući je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 5658/2019 od 29. listopada 2019. godine potvrđena presuda Trgovačkog suda

5 .

u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-274/2015 od 4. travnja 2016.g., u dijelu kojim je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je predmetni Ugovor od 7. rujna 2010.g. ništetan pravni posao i da ne proizvodi nikakve pravne posljedice, to je predmet spora u ovoj pravnoj stvari zahtjev tužitelja za isplatom od strane tuženika novčanog iznosa koji je kao obveza tuženika prema tužitelju ugovorena predmetnim Ugovorom od 7. rujna 2010.g.

13. Stoga, neosnovano tuženik iznova tijekom ovog postupka ističe razloge zbog kojih smatra da je predmetni Ugovor ništetan navodeći da je sklopljen protivno odredbi čl. 48. st. 1. t. 5. Zakona o lokalnoj, područnoj i regionalnoj samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17, 98/19 i 144/20) pa da je sud valjanost predmetnog ugovora trebao cijeniti na temelju te odredbe. U odnosu na te navode ističe se da je o ništetnosti ovoga Ugovora već pravomoćno odlučeno na temelju protutužbenog zahtjeva kojeg je tuženik podnio u ovom postupku, a o kojem zahtjevu je sud odvojeno raspravljao pod novim poslovnim brojem. U tom predmetu presudom Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-274/2015 od 4. travnja 2016. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5658/2019 od 29. listopada 2019. odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora.

14. Predmet spora je isplata utuženog iznosa sa zateznim kamatama na temelju Ugovora koji je sklopljen između parničnih stranaka 7. rujna 2010. Uz navedeni ugovor tužitelj je dostavio izvode iz otvorenih stavki za tuženika kao kupca iz kojih proizlazi da je tužitelj u svojim poslovnim knjigama imao zavedene fakture izdane na ime tuženika od 2005. do 2007. u različitim iznosima.

15. Među parničnim strankama nije sporno da su stranke sklopile predmetni Ugovor od 7. rujna 2010., kojim je utvrđena obveza tuženika tužitelju isplatiti iznos od 121.082,54 kune, te da tuženik nakon sklapanja Ugovora nije platio navedeni dug. Tuženi je tijekom postupka isticao da je bivši načelnik tuženika platio navedeni dug zakonskom zastupniku tužitelja prije potpisivanja predmetnog Ugovora „na ruke“, pa da je tuženik, ne znajući za tu činjenicu, prilikom sklapanja predmetnog Ugovora bio u zabludi misleći da i dalje duguje navedeni iznos.

16. Činjenica da li je na strani tuženika u trenutku sklapanja ugovora bila zabluda vezano za prestanak postojanja predmetne novčane obveze tuženika spram tužitelja (koji prigovor ističe tuženik) nije bitna za ovaj postupak i to iz razloga što navedene činjenice predstavljaju razloge za pobojnost odnosno poništaj predmetnog Ugovora iz članka 311. ZOO-a pa iste nije bilo potrebno utvrđivati iz razloga što je tuženik kao ugovorna strana u čijem je interesu ustanoviti pobojnost propustio rok za isticanje pobojnosti. Naime, u smislu čl.335. ZOO-a pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti (stavak 1.) dok to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

6 .

17. Dakle, navedene prigovore ovaj sud otklanja jer predstavljaju razloge za pobojnost predmetnog Ugovora iz čl. 311. ZOO-a, pa ih ovaj sud nije utvrđivao jer je tuženik propustio rok za isticanje pobojnosti iz čl. 335. ZOO-a, te iz navedenih razloga nije bilo potrebe izvesti dokaze na te okolnosti, a tuženik nije u postupku tvrdio da je predmetno dugovanje platio nakon sklapanja predmetnog Ugovora od 7. rujna 2010. u kojem su se stranke suglasile da tuženik tužitelju duguje utuženi iznos.

18. U predmetnoj pravnoj stvari 20. travnja 2015. održano je pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak (l.s.25-26). U pozivu za prethodno navedeno pripremno ročište (l.s.22) parnične stranke su upozorene da nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje stranke nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl.299 st. 2. ZPP)

19. Tuženik do zaključenja prethodnog postupka navodi da je IK direktor prednika tužitelja novac preuzeo od prethodnog zastupnika po zakonu tuženika dana 13. srpnja 2006., te uplatio na blagajnu tužitelja, čime da je utužena obveza u cijelosti podmirena, a što da je vidljivo iz posebnog izvješća PU Dubrovačko- neretvanske od 4. lipnja 2007. (radi se o navodima tuženika s pripremnog ročišta od 20. travnja 2015. iznesenih do zaključenja prethodnog postupka).

20. Isto tako iz podneska tuženika predanog na predmetni spis na pripremnom ročištu održanom 20. travnja 2015. godine do zaključenja prethodnog postupka proizlazi da tuženik ističe činjenicu da bi se vezano za utuženu tražbinu radilo o fakturiranim radovima koji su izvedeni na gradilištima na kojim gradilištima tuženik predlaže izvesti dokaz očevidom na licu mjesta na okolnost da li su ti radovi uopće izvedeni (l.s. 43-44).

21. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je u kakvom poslovnom odnosu su bile parnične stranke, a temeljem kojega odnosa je tužitelj izdao fakture koje je zaveo u svojim poslovnim knjigama. Utvrđenje navedenih činjenica bilo je nužno za odlučivanje o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare utužene tražbine.

22. Također za odlučivanje o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare utužene tražbine odnosno da li se tuženik odrekao od zastare bilo je potrebno utvrditi pravnu narav među strankama potpisanog Ugovora od 7. rujna 2010. godine na temelju kojega tužitelj traži isplatu u predmetnom postupku.

23. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženim spisu.

24. Sud je izveo dokaz predložen od strane tuženika i to pregled spisa Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću posl.br. K-DO-270/07 u kojem pronašao i pregledao i službenu zabilješku posl.br. 511-03-04/4-33/22-07 PU

7 .

25. Dubrovačko-neretvanske, službe kriminalističke policije koju je tuženik predložio zatražiti od PU Dubrovačko-neretvanske.

26. Iz pregledanih isprava u spisu proizlazi:

- Ugovor od 7. rujna 2010. godine (l.s. 4) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između tužitelja Glavice d.o.o. u stečaju, Opuzen kao vjerovnika i tuženika općina Kula Norinska kao dužnika, da su ugovorne stranke suglasne da tuženik kao dužnik duguje tužitelju kao vjerovniku iznos od 121.082,54 kune koji dug je u cijelosti dospio i tuženik kao dužnik da je u zakašnjenju s podmirenjem navedenog duga. Također proizlazi da se tuženik obvezuje podmiriti predmetni dug najkasnije do 1. listopada 2011. godine u kojem slučaju se tužitelj odriče kamata na navedeni dug u cijelosti. Dok ukoliko tuženik zaključno s danom 1. listopada 2011.godine ne podmiri predmetni dug tužitelj će protiv njega pokrenuti parnični postupak radi naplate cjelokupnog duga uključivo s kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog dijela duga pa do isplate.

- Konto kartice tužitelja (l.s. 5-8) i to Konto kartica tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007.godine (l.s. 5) iz koje proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u iznosu od ukupno 121.082,54 kuna, koja se sastoji od salda u iznosu od 118,047,37 kn prenesenog iz prethodne godine koji prošlogodišnji saldo od 118,047,37 kn se sastoji od pojedinačnih računa s oznakom datuma i dospijeća istih svih u 2006. godini (razvidno iz Konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2006.godine na l.s. 6), te tri računa i to računa broj 219 na iznos od 1.618,01 kn od 19.2.2007. s dospijećem na dan 21.3.2007., računa broj 228 na iznos od 698,82 kn od 28.2.2007. s dospijećem na dan 30.3.2007., te računa broj 306 na iznos od 718,34 kn od 6.3.2007. s dospijećem na dan 5.4.2007. Nadalje iz Konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2006.godine (l.s. 6) proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u iznosu od ukupno 118.047,37 kuna koja je prenesena u Konto karticu tužitelja za naredno razdoblje od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007.godine na l.s. 5 kao početni saldo za 2007. godinu. Nadalje iz Konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2005.godine (l.s. 7) proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u iznosu od ukupno 99.491,07 kuna koja je prenesena u Konto karticu tužitelja za naredno razdoblje od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2006.godine na l.s. 5 kao početni saldo za 2006. godinu. Nadalje iz Konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2004.godine (l.s. 8) proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u iznosu od ukupno 26.998,67 kuna koja je prenesena u Konto karticu tužitelja za naredno razdoblje od 1. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2005.godine na l.s. 7 kao početni saldo za 2005. godinu.

- Konto kartica tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2011. godine do 14. rujna 2011.godine (l.s. 9) iz koje proizlazi u poslovnim knjigama

8 .

tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u visini od sveukupno 121.082,54 kn,

- Konto kartica tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2009. godine do 31. prosinca 2009.godine (l.s. 10) iz koje proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u visini od sveukupno 121.082,54 kn,

- Konto kartica tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. prosinca 2008.godine (l.s. 11) iz koje proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u visini od sveukupno 121.082,54 kn,

- Presuda općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08 od 6. veljače 2009. godine (l.s.32-37) kojom je ŽK proglašen krivim za kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju – opisana po čl.292 st.1 al.6 i st.2. Kaznenog zakona i to na način što je dana 31. listopada 2005. godine u Kuli Norinskoj kao načelnik Općine Kula Norinska u namjeri pribavljanja znatne nepripadne imovinske dobiti Župi Bagalovići bez pribavljanje odluke Općinskog vijeća o otuđivanja Općinske imovine, zaključenog ugovora, te bez vjerodostojne knjigovodstvene isprave - računa, a za koju odluku, ugovor i knjigovodstvenu ispravu je znao da ih treba pribaviti, iz sredstava proračuna Općine Kula Norinska isplatio dio duga Župe Bagalovići u iznosu od 112.000,00 kn trgovačkom društvu GP Glavice d.o.o., a koji dug je ta Župa imala prema tom trgovačkog društvu s osnove izvršenih radova na rekonstrukciji crkve, dakle kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu grubo prekršio zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, pri čemu je dijelom pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi kojom radnjom da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju pa mu sud za to kazneno djelo utvrđuje kaznu zatvora uz izricanje uvjetne osude,

- Posebno izvješće MUP-a, PU Dubrovačko - neretvanska, Odjel kriminalističke policije od 4. lipnja 2007. godine (l.s. 38-41) podneseno Županijskom državnom odvjetniku u Dubrovniku iz kojeg proizlazi da je obavljen dodatni obavijesni razgovor s IK, direktorom društva GP "Glavice" d.o.o. Opuzen o čemu je sastavljena službena bilješka iz koje proizlazi da je između Župe Bagalovići i društva GP "Glavice" d.o.o. iz Opuzena sklopljen ugovor o izvođenju građevinskih radova na sanaciji crkve na iznos od 221.891,69 kn, da je prema obavijestima dobivenim od HK i ŽK kao i uvidom u potpisanu izjavu od strane IK ŽK predao IK iznos od 112.000,00 kuna s ciljem podmirivanja duga Župe Bagalovići prema GP "Glavice" d.o.o. prilikom koje predaje da nije sačinjena nikakva dokumentacija, da je **.**.2006. IK navedenih 112.000,00 kuna uplatio u blagajnu GP Glavica d.o.o., a na uplatnicama kao uplatitelja uvijek navodio Župu Bagalović,da prilikom predaje navedenog iznosa od 112.000,00 kn nije sačinjena nikakva dokumentacija već da je tek dana **.**.2006. IK potpisao izjavu da je taj novac i primio od ŽK. Navedei

9 .

iznos od 112.000,00 kn da je ŽK preuzeo od inkasatora ĐK koji iznos da je predstavljao sakupljena sredstva od komunalnih usluga od stanovnika općine Kula Norinska koja sredstva da ŽK nije položio u blagajnu Općine Kula Norinska, niti je to gdje evidentirao već da je isti iznos sredstava predao IK s ciljem podmirivanja duga prema GP "Glavice" d.o.o., a kako je prethodno i dogovorio s župnikom don JK. Sve prethodno navedeno da proizlazi iz obavijesti dobivenih od IK i ŽK, kao i uvidom u potpisanu izjavu od strane KK.

- Zapisnik Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik od 23. listopada 2007.g. (koja cjelovita isprava se nalazi na l.s. 45, 46 i 42) iz kojeg proizlazi da se radi o zapisniku vezano za izvršeni inspekcijski nadzor obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih davanja kod poreznog obveznika Općina Kula Norinska u razdoblju od 10. do 23. listopada 2007. godine, te kojim nadzorom je, između ostaloga, utvrđeno da je načelnik spomenute [adresa] ŽK od iznosa od 400.299,90 kuna koji mu je od inkasator navedene Općine predao na ruke isplatio neimenovanoj fizičkoj osobi iznos od 112.000,00 kuna na ime izvedenih radova na crkvi, te da se isti tereti za prekršaj iz odredbe čl. 18. stavak 1. Zakona o platnom prometu u zemlji (NN br. 117/01) kojom je propisano da je poslovni subjekt dužan novčana sredstva voditi na računima kod banaka i sva plaćanja obavljati preko tih računa, a Općina da je time poslovala mimo žiro računa i time postupila suprotno spomenutoj zakonskoj odredbi (l.s. 42).,

- Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 5658/2019 od 29. listopada 2019. godine (l.s. 53-56) iz koje proizlazi da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj P-274/2015 od 4. travnja 2016.g., između ostaloga, u točki I. njezine izreke kojom je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev da se utvrdi da je Ugovor od 7. rujna 2010.g. sklopljen između ovdje tužitelja zastupanog po stečajnom upravitelju Maroju Stjepoviću i ovdje tuženika zastupanog po načelniku PK ništetan pravni posao i da ne proizvodi nikakve pravne posljedice.

27. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

28. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

29. Tužbeni zahtjev tužitelja je u pretežito dijelu osnovan.

30. Odredbom čl.150 ZOO Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da Ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, prekidaju

10 .

spor odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

31.Ugovorom od 7. rujna 2010.godine kojeg je sud pregledao i pročitao u dokaznom postupku stranke suglasno konstatiraju da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos (čl.1.), da je iznos dospio i da je dužnik u zakašnjenju s podmirenjem duga (čl.2.) da se dužnik obvezuje podmiri taj dug najkasnije do 1. listopada 2011. (čl.3.), a u kojem slučaju se tužitelj kao vjerovnik odriče kamata na navedeni dug u cijelosti (čl. 4.). U protivnom, ako tuženik dug ne podmiri do navedenog datuma, tužitelj kao vjerovnik će pokrenuti parnični postupak radi naplate iznosa iz čl. 1. sa svim kamatama od dospijeća do isplate (čl. 5.).

32. Prema ocjeni ovoga suda, a tako bi proizlazilo i iz navoda tužitelja iznesenih tijekom postupka, iz sadržaja predmetnog Ugovora proizlazi da on predstavlja izvansudsku nagodbu koja u sebi sadrži tuženikovu izjavu o priznanju duga.

33. Naime, predmetnim Ugovorom parnične stranke, između kojih je očito postojao spor i neizvjesnost o pravnom odnosu u kojem su bile, uzajamnim popuštanjima, prekinule su taj spor, otklonile neizvjesnost i uredile svoja prava i obveze (čl. 150. ZOO-a). Iz navedenog Ugovora proizlazi da se popuštanje tuženika sastoji u tome da je on priznao tužitelju dug, a tužitelj se zauzvrat odrekao kamata, ali pod uvjetom, ako tuženik plati dugovanje do 1. listopada 2011. godine. Nije sporno da tuženik, nakon sklapanja predmetnog Ugovora nije platio dug zbog čega sada tužitelj u ovom postupku traži isplatu glavnice i kamata, jer se uvjet (plaćanje glavnice iz Ugovora) nije ostvario.

34. Stoga, činjenica da li je tuženik izvršio tužitelju bilo kakve isplate prije sklapanja Ugovora od 7. rujna 2010.godine nije pravno relevantna za ovaj postupak dok tuženik nije isticao tijekom postupka da je izvršio tužitelju bilo kakve isplate nakon sklapanja Ugovora od 7. rujna 2010. godine.

35. U dokaznom postupku sud je utvrdio činjenice koje su relevantne za utvrđenje osnovanosti prigovora tuženika da je utužena tražbina tužitelja zastarjela.

36. U dokaznom postupku sud je utvrdio i činjenice u kakvom poslovnom odnosu su bile parnične stranke u vremenu koje je prethodilo sklapanju Ugovora od 7. rujna 2010. godine, a temeljem kojeg odnosa je tužitelj izdao fakture koje je zaveo u svojim poslovnim knjigama.

37. Do zaključenja prethodnog postupka točnije u podnesku predanom predmetnom spisu na pripremom ročištu 20.travnja 2015. godine tuženik je istaknuo činjenicu da bi se vezano za utuženu tražbinu radilo o fakturiranim radovima izvedenim na gradilištima, dok na istom tom pripremnom ročištu tužitelj spominje radove na Župi Bagalovići u kontekstu da tuženik spisu nije priložio nikakav dokumenat koji bi dovodoio u vezu radove na Zupi Bagalovići s tuženikom.

11 .

38. Tako je sud utvrdio, a suprotno navodima tužitelja s pripremnog ročišta održanog 20. travnja 2015. godine kada isti navodi da tuženik nije priložio nikakav dokumenat koji bi dovodio u vezu radove na Župi Bagalovići s tuženikom, da upravo suprotno proizlazi iz, od stane tuženika u spis priložene, Presude Općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08 od 6. veljače 2009. godine (l.s.32-37) kojom je ŽK (nekadašnji načelnik tuženika) proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja jer da je dana 31. listopada 2005. godine u Kuli Norinskoj kao načelnik Općine Kula Norinska u namjeri pribavljanja znatne nepripadne imovinske dobiti Župi Bagalovići bez pribavljene odluke Općinskog vijeća o otuđivanja općinske imovine, zaključenog ugovora, te bez vjerodostojne knjigovodstvene isprave - računa, a za koju odluku, ugovor i knjigovodstvenu ispravu je znao da ih treba pribaviti, iz sredstava proračuna Općine Kula Norinska isplatio dio duga Župe Bagalovići u iznosu od 112.000,00 kn trgovačkom društvu GP Glavice d.o.o., a koji dug je ta Župa imala prema tom trgovačkog društvu s osnove izvršenih radova na rekonstrukciji crkve za koje kazneno djelo mu je odmjerena kazna.

39. Isto proizlazi i iz, od stane tuženika u spis priloženog Posebnog izvješća MUP-a, PU Dubrovačko - neretvanske, Odjela kriminalističke policije od 4. lipnja 2007. godine (l.s. 38-41) koje je podneseno Županijskom državnom odvjetniku u Dubrovniku i to da je obavljen obavijesni razgovor s IK, direktorom društva GP "Glavice" d.o.o. Opuzen o čemu da je sastavljena službena bilješka iz koje proizlazi da je između Župe Bagalovići i društva GP "Glavice" d.o.o. iz Opuzena sklopljen ugovor o izvođenju građevinskih radova na sanaciji crkve na iznos od 221.891,69 kn, da je prema obavijestima dobivenim od HK i ŽK (nekadašnjeg načelnika tuženika) kao i uvidom u potpisanu izjavu od strane IK ŽK predao IK iznos od 112.000,00 kuna s ciljem podmirivanja duga Župe Bagalovići prema GP "Glavice" d.o.o. prilikom koje predaje da nije sačinjena nikakva dokumentacija, da je **.**.2006. IK navedenih 112.000,00 kuna uplatio u blagajnu GP Glavica d.o.o., a na uplatnicama kao uplatitelja uvijek navodio Župu Bagalović, da prilikom predaje navedenog iznosa od 112.000,00 kn nije sačinjena nikakva dokumentacija već da je tek dana **.**.2006. IK potpisao izjavu da je taj novac i primio od ŽK. Navedeni iznos od 112.000,00 kn da je ŽK preuzeo od inkasatora ĐK koji iznos da je predstavljao sakupljena sredstva od komunalnih usluga od stanovnika općine Kula Norinska koja sredstva da ŽK nije položio u blagajnu Općine Kula Norinska, niti je to gdje evidentirao već da je isti iznos sredstava predao IK s ciljem podmirivanja duga prema GP "Glavice" d.o.o., a kako je prethodno i dogovorio sa župnikom don JK. Sve prethodno navedeno da proizlazi iz obavijesti dobivenih od IK i ŽK, kao i uvidom u potpisanu izjavu od strane KK.

40. Iz iskaza stečajnog upravitelja tužitelja DK proizlazi da je od bivše uprave upoznat o svim dužnicima stečajnog dužnika među kojima da je bio i tuženik koji svoj dug nije osporavao već ukazao na to da će svoje dugovanje riješiti, a nakon čega da je sklopljen Ugovor od 7. rujna 2010. godine kojim je reguliran dug tuženika. Također svojim iskazom pojašnjava da je

12 .

osnova tražbine u odnosu na koju je bio potpisan Ugovor od 7 rujna 2010. godine bila naknada za izvršene građevinske radove od strane tužitelja tuženiku u razdoblju od 2004. pa do 2010. godine, a za koje građevinske radove se nije mogao izjasniti gdje su izvršeni.

41. Iskazu stečajnog upravitelja tužitelja DK sud je poklonio vjeru samo u dijelu u kojem iskazuje da je osnova tražbine u odnosu na koju je bio potpisan Ugovor od 7 rujna 2010. godine bila naknada za izvršene građevinske radove od strane tužitelja tuženiku u razdoblju koje je započelo 2004. godine, budući je navedeni dio iskaza u slaganju s ispravama u spisu i to presude Općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08 od 6. veljače 2009. godine (l.s. 32-37), Posebnog izvješća MUP-a, PU Dubrovačko- neretvanske od 4. lipnja 2007. godine (l.s. 38-41), te Konto kartica tužitelja (l.s.5-8). Preostalom dijelu iskaza stečajnog upravitelja tužitelja DK i to da je tužitelj izvodio radove za tuženika i da je to trajalo do 2010. godine sud nije poklonio vjeru iz razloga što iz sadržaj navedenih isprava proizlazi da je tužitelj izvodio radove za Župu Bagalovići odnosno iz Konto kartica tužitelja (l.s.5-8) proizlazi da su računi koje je tužitelj zaveo u svojim poslovnim knjigama dospjeli najkasnije 5 travnja 2007. godine iz čega proizlazi da ako je od tužitelja posljednje izdani račun dospio na dan 5. travnja 2007. godine da se podrazumijeva da su radovi izvršeni prije toga, a ne u razdoblju od 5. travnja 2007. godine (kada je dospio posljednji račun ) do 2010. godine kako to navodi tužitelj.

42. Iz iskaza načelnika tuženika PK proizlazi kako se isti ne može izjasniti o tome koju je to uslugu odnosno bilo što drugo primio tuženik od tužitelja odnosno da se ne može izjasniti o osnovu ovdje utužene tražbine, a o tome da nije našao podatke ni kada je preuzeo dužnost načelnika. Dio iskaza istoga da je dug tuženika prema pravnom predniku tužitelja od strane ŽK plaćen gotovinskom isplatom zastupniku po zakonu pravnog prednika tužitelja HK plaćen iz sredstava tuženika koja je tuženik uprihodovao od svojih sugrađana osnovnom troška vode kojeg je trebalo položiti na žiro račun tuženika a ŽK nije dao položiti taj novac na žiro račun tuženika već je s istim izvršio gotovinsku isplatu HK, sud je poklonio vjeru jer je isti u slaganju sa sadržajem presude Općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08 od 6. veljače 2009. godine (l.s. 32-37) i Posebnog izvješća MUP-a, PU Dubrovačko- neretvanske od 4. lipnja 2007. godine (l.s. 38-41), te Konto kartica tužitelja (l.s.5-8)

43. Pregledom gore navedenih isprava Presude Općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08 od 6. veljače 2009. godine (l.s.32-37) i Posebnog izvješća MUP-a, PU Dubrovačko - neretvanske, Odjela kriminalističke policije od 4. lipnja 2007. godine (l.s. 38-41) ovaj sud je utvrdio da je ovdje tužitelj kao izvođač radova bio u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o građenju s Župom Bagalovići kao naručiteljem radova na rekonstrukciji crkve, te da je ŽK u svojstvu načelnika [adresa], ovdje tuženika, iz sredstava tuženika dana 31. listopada 2005. godine izvršio isplatu tužitelju iznosa od tada 112.000,00 kn osnovom dijela duga kojeg je Župa Bagalovići kao naručitelj radova imala prema tužitelju kao izvođaču radova.

13 .

44. Dakle, sud je utvrdio činjenicu da je ugovorni odnos u odnosu na kojega treba procjenjivati zastaru tražbine iz Ugovora od 7. rujna 2010. godine kojeg su sklopile parnične stranke Ugovor o građenju koji je sklopljen između tužitelja kao izvođača i Župe Bagalovići kao naručitelja radova. Sasvim nevažno u predmetnoj pravnoj stvari je činjenica da se u odnosu na Ugovor o građenju radi o ugovornom odnosu između tužitelja i trećega (Župa Bagalovići) i to pored činjenice što je tuženik preuzeo obvezu OK prema tužitelju po spomenutom osnovu što proizlazi iz sadržaja Presude Općinskog suda u Metkoviću posl.br. K-122/08 od 6. veljače 2009. godine (l.s.32-37) da je ŽK kao načelnik tuženika sredstvima proračuna Općine Kula Norinska isplatio dio duga Župe Bagalovići u iznosu od 112.000,00 kn trgovačkom društvu GP Glavice d.o.o., a koji dug je ta Župa imala prema tom trgovačkog društvu s osnove izvršenih radova na rekonstrukciji crkve.

45. Time je ovaj sud utvrdio pravnu narav Ugovora od 7. rujna 2010. godine.

46. Predmetni Ugovor o gradnji predmet kojega je rekonstrukcija crkve u Župi Bagalovići sklopljen između pravnog prednika tužitelja i Župe Bagalovići predstavlja trgovački ugovor o prometu robe i usluga. Budući je navedeni pravni odnos taj u odnosu na kojega su parnične stranke imale spor i neizvjesnost kojeg su riješili sklapanjem Ugovora od 7. rujna 2010. godine to se za ocjenu osnovanosti prigovora zastare utužene tražbine iz Ugovora od 7. rujna 2010. godine ima uzeti trogodišnji zastarni rok u kojem zastarjevaju tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga.

47. Odredbom čl. 228. ZOO određeno je da se međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koji sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga, te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine, te da zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

48. Predmetni Ugovor o gradnji predmet kojega je rekonstrukcija crkve u Župi Bagalovići sklopljen između pravnog prednika tužitelja i Župe Bagalovići predstavlja trgovački ugovor o prometu robe i usluga. Budući je navedeni pravni odnos taj u odnosu na kojega su parnične stranke imale spor i neizvjesnost kojeg su riješili sklapanjem Ugovora od 7. rujna 2010. godine to se s obzirom na tuženikov prigovor zastare tražbine iz tog Ugovora od 7. rujna 2010. godine ima primijeniti trogodišnji zastarni rok u kojem zastarjevaju tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga.

49. Odredbom čl. 215. ZOO-a određeno je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako po zakonu za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

50. Odredbom čl. 216. ZOO-a određeno je da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

51. Budući da iz Ugovora od 7. rujna 2010. godine proizlazi da je tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze iz čl.1. toga ugovora i to isplate iznosa od 121.082,54 kn na dan 2. listopada 2011. godine

14 .

koji dan predstavlja naredni dan od naznačenog dospijeća tražbine (čl. 3 Ugovora), a tužba u predmetnoj pravnoj stvari je podnesena 9. travnja 2014. godine, dakle unutar člankom 228 ZOO-a predviđenog roka zastare od tri godine, pa u predmetnom budući nije protekao trogodišnji zastarni rok to nije nastupila zastara utužene tražbine tužitelja.

52. Stoga je sud našao tuženikov prigovor zastare utužene tražbine tužitelja neosnovanim.

53. Ovdje s napomenom da je sklapanjem među parničnim strankama Ugovora od 7. rujna 2010. godine, pravnu prirodu kojega je ovaj sud gore obrazložio, na strani tuženika došlo do odricanja od zastare (čl. 220 ZOO-a) budući je tuženik priznao već zastarjeli dug.

54. Budući je Ugovorom od 7. rujna 2010. godine sklopljenim među parničnim strankama reguliran pravni odnos osnovom Ugovora o građenju iz kojeg poslovnog odnosa proizlaze fakture koje je tužitelj zaveo u svojim poslovnim knjigama to je ovaj sud iz predmetnih faktura koje se nalaze u spisu na l.s. 5-8 utvrdio da se radi o tražbini koja je zastarjela.

55. Naime, iz Konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2007. godine do 31. prosinca 2007.godine (l.s. 5) proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja u iznosu od ukupno 121.082,54 kuna, koja se sastoji od salda u iznosu od 118,047,37 kn prenesenog iz prethodne godine koji prošlogodišnji saldo od 118,047,37 kn se sastoji od pojedinačnih računa s oznakom datuma i dospijeća istih svih u 2006. godini (razvidno iz Konto kartice tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2006. godine do 31. prosinca 2006.godine na l.s. 6), te u poslovnim knjigama tužitelja je još ubilježena tražbina tužitelja po tri računa i to računa broj 219 na iznos od 1.618,01 kn od 19.2.2007. s dospijećem na dan 21.3.2007., računa broj 228 na iznos od 698,82 kn od 28.2.2007. s dospijećem na dan 30.3.2007., te računa broj 306 na iznos od 718,34 kn od 6.3.2007. s dospijećem na dan 5.4.2007.

56. Budući da iz spomenutih računa proizlazi da je tužitelj kao vjerovnik imao pravo zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze i to po najkasnije dospjelom računu (računu broj 306 dospijeća na dan 5.4.2007) počevši od 6. travnja 2007. godine (koji predstavlja naredni dan od dana dospijeća tražbine po najkasnijem računu ) pa do 6. travnja 2010. godine kada je bio posljednji dan zakonom određenog trogodišnjeg roka za zastaru (čl. 216. ZOO), to je Ugovorom od 7. rujna 2010. godine sklopljenim istog nadnevka među parničnim strankama reguliran pravni odnos istih u vezi Ugovora o građenju, tražbina iz kojeg Ugovora o građenju je u trenutku sklapanja Ugovora od 7. rujna 2010. godine već bila zastarjela.

57. Stoga se Ugovor od 7. rujna 2010. godine smatra pisanim priznanjem zastarjele obveze i time odricanjem tuženika od zastare.

58. Stoga je sud našao tuženikov prigovor zastare utužene tražbine tužitelja neosnovanim.

15 .

59. Sud nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, predložen od strane tuženika, na okolnost stanja dugovanja, te na okolnost vjerodostojnosti isprava koje su evidentirane u poslovnim knjigama parničnih stranaka i to iz razloga što su parnične stranke sklopile predmetni Ugovor od 6. rujna 2010. godine koji je u trenutku sklapanja postao sasvim nova osnova na kojoj se temelji obveza tuženika prema tužitelju, a temeljem kojeg tužitelj zahtjeva od tuženika isplatu utuženog iznosa, a tuženik traži vještačiti vjerodostojnost isprava koje kronološki prethode predmetnom ugovoru.

60. Iz razloga što osnovu utužene tražbine predstavlja Ugovor od 7. rujna 2010. godine (l.s. 4), a ne tražbine pravnog prednika tužitelja spram tuženika nastale vremenski prije sklapanja među parničnim strankama Ugovora od 7. rujna 2010. godine, to ovaj sud nije izvodio niti jedan dokaz na okolnost podmirenja od strane tuženika tužitelju bilo koje tražbine koja ne predstavlja tražbinu iz (predmetnog) Ugovora od 7. rujna 2010. godine. Naime, tuženik tijekom postupka ne navodi o svojim uplatama tužitelju u vremenu od sklapanja Ugovora od 7. rujna 2010. godine na ovamo pa bilo koja isplata od strane tužitelja prije vremena sklapanja predmetnog ugovora (7. rujna 2010. godine) ne predstavlja podmirenje utužene tražbine tužitelja.

61. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka ŽK kojeg je predložio tuženik budući činjenica da li je tuženik izvršio tužitelju bilo kakve isplate prije sklapanja Ugovora od 7. rujna 2010.godine nije pravno relevantna za ovaj postupak . Iz istog razloga od ŽK nije se tražila ovjerena izjava o isplati prije sklapanja Ugovora od 7. rujna 2010. godine. Iz istog razloga sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka KK kao i iz razloga što je isti predložen na okolnost ništetnosti Ugovora od 7. rujna 2010. godine o čemu je već pravomoćno donesena odluka

62. Sud nije izveo dokaz očevidom na licu mjesta na gradilištima na kojim su izvedeni radovi uz nazočnost vještaka građevinske struke kojeg je predložio tuženik na okolnost procjene da li su fakturirani radovi uopće izvedeni ili u fakturiranom obimu iz razloga što je Ugovorom od 7. rujna 2010. godine sklopljenim među parničnim strankama reguliran među parničnim strankama tada sporran pravni odnos osnovom Ugovora o građenju.

63. Zatezne kamate na cjelokupan iznos iz točke I. izreke presude teku sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 183. st. 1. ZOO-a od prvog dana nakon dospijeća glavnice koja po Ugovoru od 7. rujna 2010. godine dospijeva 1. listopada 2011. godine.

64. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a za odnose iz trgovačkih ugovora.

65. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

66. Sud nije našao osnovanim tužbeno traženje tužitelja u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate u razdoblju prije dospijeća tražbine ugovorene Ugovorom od 7. rujna 2010. godine iz razloga što je predmetnim ugovorom sklopljenim među parničnim strankama 7. rujna 2010. godine među istima

16 .

razrješen spor i neizvjesnost i u odnosu na zakonske zatezne kamate koje sada po Ugovoru od 7. rujna 2010. godine teku od prvog dana nakon dospijeća glavnice koja dospijeva 1. listopada 2011. godine.

67. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

68. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbama čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

69. O troškovima postupka odlučeno je osnovom čl. 154. st.4. ZPP kojim je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, što je razvidno iz sadržaja točaka I. i II. iz koje točke I. izreke proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u odnosu na utuženu glavnicu i dio zakonskih zateznih kamata, a iz točke II. izreke proizlazi da je spor izgubio u odnosu na zakonske zatezne kamate koje je neosnovano potraživao za razdoblje do 1. listopada 2011. godine.

70. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova ovoga postupka (l.s. 227 i 248), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (16.070,41 eur / prije 121.082,54 kn) priznao osnovanim slijedeći trošak tužitelja:

- trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25%

PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 20.4.2015. g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 23.5.2024. g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur

- trošak zastupanja na ročištu od 19.9.2024. g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 10.7.2023. g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 250 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 500,00 eur uvećano za 25% PDV-a (125,00 eur) iznosi 625,00 eur,

- za sastav žalbe od 23.8.2024. g. 312,50 bodova (Tbr. 10. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda 2,00 eur iznosi 625,00 eura, a što uvećano za 25% PDV-a (156,25 eura) iznosi 781,25 eura, a što uvećano za 25% PDV-a (187,50 eura) iznosi 937,50 eura, što zajedno s pristojbom na tužbu u iznosu od 207,18 eur, (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dalje ZSP), sveukupno iznosi 4.269,68 eura.

17 .

71. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tužitelja 4.269,68 eur.

72. Za razliku do više zatraženih 9.756,74 eur i to za iznos od 5.487,06 eura tužitelj se odbija u svom zahtjevu.

73. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava odgovora na žalbu budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Isto je i u odnosu na pristojbu na odgovor na žalbu.

74. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava podneska od 20. travnja 2015. godine budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu da je tužitelj sadržaj tog podneska mogao izložiti na pripremnom ročištu održanom istog dana nadnevka podneska 20. travnja 2015. godine.

75. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava podneska od 17. rujna 2015. godine budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu da se tužitelj istim očitovao na protutužbeni zahtjev tuženika na što nije bio pozvan u ovom postupku već u postupku u kojem se odlučivalo o protutužbenom zahtjevu tuženika a koji se vodio kod ovoga suda pod posl.br. P-272/2014. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

76. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak sastava podneska od 13. lipnja 2019. godine kojim je tužitelj predložio nastavak postupka budući taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice jer je sud mogao po službenoj dužnosti nastaviti predmetni postupak budući je pravomoćno okončan postupak koji se vodio kod ovog suda pod posl.br. P-274/2015 u kojem se odlučivalo o prethodnom pitanju.

77. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak pristojbe na presudu (P-67/2023 od 3.studenog 2023. godine) iz razloga što je nakon pokrenutog postupka prisilne ovrhe (l.s.183) FINA vratila osnovu za plaćanje jer je ovršenik prestao postojati brisanjem.

78. Tužitelju nije priznat kao osnovan trošak pristojbe na žalbu na presudu iz razloga što je nakon pokrenutog postupka prisilne ovrhe (l.s.197) FINA vratila osnovu za plaćanje jer je ovršenik prestao postojati brisanjem.

79. Budući je tužitelju već odmjeren trošak pristojbe za prvostupanjsku presudu posl.br P-67/2023 od 3. kolovoza 2023. godine, to se istome ne može odmjeriti pristojba za predmetnu presudu

U Dubrovniku, dana 17. siječnja 2025.

S u d a c :

Anka Muhoberac

18 .

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.