REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1600/2019-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa Hrvoje Ivić, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 32, protiv tuženika Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 (kao sveopćeg pravnog sljednika društva Totalna televizija d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 80112273645), kojeg zastupa Mislav Bradvica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec d.o.o., Zagreb, Miramarska 24, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odvjetnika Edija Suljića, zamjenika punomoćnika tuženika, dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Pučar, Zagreb, Miramarska 24, poslovni broj Ovrv-137/2019 od 30. travnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 763.166,44 EUR/5.750.077,52 kn s zateznim kamatama na iznos od:

- 9.713,51 EUR/73.186,41 kn od 31. ožujka 2019. do isplate,

- 60.663,53 EUR/457.069,36 kn od 13. travnja 2019. do isplate,

- 692.789,40 EUR/5.219.821,75 kn od 13. travnja 2019. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 9.775,03 EUR/73.650,00 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Pučar, Zagreb, Miramarska 24, poslovni broj Ovrv-137/2019 od 30. travnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.145,43 EUR/16.164,73 kn s zateznim kamatama na iznos od:

- 526,16 EUR/3.964,34 kn od 31. ožujka 2019. do isplate,

- 1.619,27 EUR/12.200,39 kn od 13. travnja 2019. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 7,47 EUR/56,25 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2019. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 144.400,63 EUR, s zateznim kamatama od 17. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 87.137,50 EUR, s zateznim kamatama od 17. siječnja 2015. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Pučar, Zagreb, Miramarska 24, poslovni broj Ovrv-137/2019 od 30. travnja 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.104,62 EUR/15.857,25 kn s zateznim kamatama od 31. ožujka 2019. do isplate, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 129,40 EUR/975,00 kn s zateznim kamatama te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.945,52 EUR/67.400,00 kn, po osnovi krivnje tuženika, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.945,52 EUR/67.400,00 kn, po osnovi krivnje tužitelja, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 763.166,44 EUR/5.750.077,52 kn s zateznim kamatama na iznos od:

- 9.713,51 EUR/73.186,41 kn od 31. ožujka 2019. do isplate,

- 60.663,53 EUR/457.069,36 kn od 13. travnja 2019. do isplate,

- 692.789,40 EUR/5.219.821,75 kn od 13. travnja 2019. do isplate,

po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, kao i radi osiguranja tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 9.775,03 EUR/73.650,00 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama kod kojih tuženik ima otvorene bankovne račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Prethodnu mjeru provesti će Financijska agencija.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Odbija se prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine od u iznosu od 2.145,43 EUR/16.164,73 kn s zateznim kamatama na iznos od 526,16 EUR/3.964,34 kn od 31. ožujka 2019. do isplate te na iznos od 1.619,27 EUR/12.200,39 kn od 13. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, kao i radi osiguranja tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 7,47 EUR/56,25 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2019. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Pučar, Zagreb, Miramarska 24, poslovni broj Ovrv-137/2019 od 30. travnja 2019., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je daće se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužiteljice smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da ovršni prijedlog ne sadrži sve podatke koji su propisani odredbom čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., dalje u tekstu: OZ) (podatke o zastupnicima po zakonu stranaka). Nadalje, navodi da su utuženi računi tužitelja izdani temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji kojeg su 16. prosinca 2015. sklopili pravni prednik tužitelja, Metronet telekomunikacije d.d. (dalje u tekstu: Metronet), kao pružatelj usluga i pravni prednik tuženika, Totalna televizija d.o.o. (dalje u tekstu: TTV), kao korisnik usluga, predmet kojeg da je bilo pružanje usluga naziva ''Metronet4TTV – Hosting usluga'', a koje su obuhvaćale pružanje usluga interneta te javne govorne usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži korisnicima BSA pristupa TTV-a (dalje u tekstu: Ugovor o poslovnoj suradnji). Ugovor da je sklopljen na razdoblje od 3 godine, a počeo se je primjenjivati 7. prosinca 2015. Usluge koje je Metronet trebao pružati TTV-u, kao i njihove cijene, da su specificirane u ponudi od 20. listopada 2015., a da te usluge TTV-u nisu pružane. Ugovor o poslovnoj suradnji da je jednostrano raskinut od strane tužitelja izjavom od 7. prosinca 2018., s učinkom od 28. veljače 2019. Tuženik tvrdi da se utuženi račun 41040771 odnosi na naplatu tzv. minimalnih mjesečnih naknada, koje da tužitelj nema pravo naplaćivati temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji (čl. 9. Ugovora te Ponuda). Utuženi računu 41040391 i 41040772 da se odnose na navodno pružene usluge, ali da usluge koje se u istim navode u jednom dijelu nisu pružene, a u dijelu u kojem jesu, da su bile manjkave i nefunkcionalne. Ukazuje da je tužitelj bio dužan izdavati račune najkasnije 15. dana tekućeg obračunskog razdoblja za prethodno obračunsko razdoblje (čl. 6.3. Ugovora), što da tužitelj nije činio, štoviše, da tijekom razdoblja od 30 mjeseci važenja Ugovora nije izdan niti jedan račun, već da su utuženi računi izdani tek nakon jednostranog raskida Ugovora i tek nakon što je izvršeno pripajanje Metroneta tužitelju, a što da ukazuje na to da su računi proizvoljni i da ne odgovaraju stvarnom stanju.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da su utuženi računi izdani temeljem sklopljenog Ugovora o poslovnoj suradnji, a odnose se na razdoblje od srpnja 2016. do veljače 2019. Pojašnjava da je u to vrijeme Metronet, u smislu odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj: 73/2008., 90/2011., 133/2012., 80/2013., 71/2014., dalje u tekstu: ZEK/08) imao status infrastrukturnog operatora, jer je imao vlastitu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i mrežu (dalje u tekstu: EKI) putem koje je pružao javne komunikacijske usluge na maloprodajnom i veleprodajnom tržiptu te status operatora korisnika, jer je na EKI drugih infrastrukturnih operatora (prvenstveno Hrvatskog telekoma d.d.) imao postavljenu vlastitu elektroničku komunikacijsku mrežu (dalje u tekstu: EKM) za pružanje javnih komunikacijskih usluga. U tom istom razdoblju da je TTV bio operator koji je pružao javno dostupnu telefonsku uslugu u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, uslugu prijenosa slike, govora i zvuka putem elektroničkih komunikacijskih mreža (uz isključenje usluga radiodifuzije) i uslugu davanja pristupa internetu na maloprodajnom tržištu). Kako bi TTV mogao pružati svojim korisnicima usluge pristupa internetu i javne govorne usluge u nepokretnoj elektroničkoj mreži da je između stranaka sklopljen predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji, kojim se je Metronet obvezao za TTV izraditi posebno tehničko rješenje naziva Metronet4TTV - Hosting platforma i istu dati u najam TTV-u (usluga opisana u Prilogu 2. Ugovora). U prijelaznom razdoblju do razvitka navedenog tehničkog rješenja da su se usluge pružale putem veleprodajne usluge HT-a d.d. (usluge opisane u Prilogu 1 Ugovora), a usluge koje su pružane na taj način da nisu predmet ovog postupka. Metronet da je izradio ugovoreno tehničko rješenje 31. svibnja 2016. kada je i potpisan primopredajni zapisnik. Napominje da se je TTV obvezao plaćati ugovorene usluge po jediničnim cijenama sadržanim u tablici na strani 16 Ugovora, a uz to da se je obvezao plaćati minimalne mjesečne naknade za Metronet4TTV - Hosting uslugu i to za 1. godinu ugovora (od 7. prosinca 2015. do 7. prosinca 2016) minimalno 20.000,00 kn mjesečno, za 2. godinu ugovora (od 7. prosinca 2016. do 7. prosinca 2017. (minimalno 140.000,00 mjesečno i za 3. godinu ugovora (od 7. prosinca 2017. do 7. prosinca 2018) minimalno 220.000,00 mjesečno. Dakle, da je Metronet htio osigurati povrat svoje investicije i ugovorio je s tuženikom plaćanje određenih minimalnih mjesečnih naknada, ako bi TTV ostvario promet koji je bio veći od ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada, tada da bi se minimalne mjesečne naknade uračunavale u naknade ostvarene za stvarni promet, a ako bi mjesečni promet bio manji, tada da je TTV bio dužan platiti razliku između naknade za stvarno ostvareni promet i ugovorene minimalne mjesečne naknade. Tužitelj napominje da je nakon preuzimanja kontrolnog paketa dionica u društvu Metronet, 15. veljače 2017., utvrđeno da je tuženik uredno koristio Metronet4TTV – Hosting uslugu kako bi pružao usluge svojim pretplatnicima s kojima je zasnovao ugovorne odnose nakon što je ta platforma izrađena, za što nije platio nikakvu naknadu, niti stvarnu, niti minimalnu mjesečnu naknadu te da TTV i dalje koristi uslugu širokopojasnog BSA pristupa (preko Metroneta, pružanu od strane HT d.d.), budući da nije izvršio migraciju starih korisnika, s kojima je zasnovao pretplatnički odnos prije izrade navedene platforme Metronet4TTV – Hosting usluga, na tu novu platformu. Tužitelj da je pokušao s TTV-om dogovoriti mirno rješenje nastalog spora (plaćanja ugovorenih usluga), a kako u tome nije uspio, da je 7. studenog 2018., otkazao predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji, sukladno odredbi čl. 21. st. 2. istog i obavijestio TTV o prestanku pružanja usluga s 28. veljače 2019. Nakon toga da je održano nekoliko sastanaka na kojima da je tužitelj predložio tuženiku plaćanje naknade za Metronet4TTV – Hosting uslugu po stvarnim volumenima i broju korisnika za cijelo vrijeme trajanja Ugovora, plaćanje razlike do minimalne naknade za samo pet mjeseci (umjesto za svih 24 mjeseca primjene tih minimalnih mjesečnih naknada) te nove komercijalne uvjete buduće suradnje, a s obzirom da je tuženik odbio i taj prijedlog, to da je tužitelj izdao tuženiku tri utužena računa.

4. Utuženi račun 41040391 da se odnosi na pruženu javnu govornu uslugu u nepokretnoj elektroničkoj mreži u razdoblju od kolovoza 2016. do veljače 2019., koja je obračunata množenjem broja TTV-ovih korisnika te usluge i ugovorenih jediničnih cijena (promet prema hrvatskim fiksnim mrežama – 0,05 kn/minuti, promet prema hrvatskim mobilnim mrežama – 0,10 kn/minuti i promet prema ostalim brojevima – 0,10 kn/minuti i promet za brojeve – usluge s dodanom vrijednosti /VAS/ po posebnim cjeniku Metroneta). Radi se o ukupno 254.311 poziva u trajanju od 1.013.271 minuta, čiji je trošak 74.406,40 kn uvećano za PDV, kao što se to vidi i iz specifikacije navedenog računa.

5. Utuženi račun 41040772 da se odnosi na pruženu uslugu pristupa internetu i korištenja Voice kanala u razdoblju od srpnja 2016. do veljače 2019., koja je obračunata množenjem broja TTV-ovih korisnika interneta i korisnika glasovnog kanala i ugovorenih jediničnih cijena (8,50 kn po korisniku interneta i 7,55 kn po korisniku glasovnog kanala) uz uvećanje za naknada za svaki dodatno potresen Mbps, s obzirom da je ugovoren promet od 1024 Mbps mjesečno, a za prekoračenje se je plaćala naknada od 22,65 kn/Mbps. Tako da je za ostvareni internetski i glasovni promet po korisniku obračunato ukupno 362.595,90 kn, a za prekoračenje prometa u razdoblju od studenog 2018. do veljače 2019., da je obračunato dodatnih 12.819,90 kn, kao što se to vidi i iz specifikacije navedenog računa.

6. Utuženi račun 41040771 da se odnosi na obračun minimalnih mjesečnih naknada koji je izračuna tako da je od ugovorenog iznosa minimalnih mjesečnih naknada oduzet iznos naknada za stvarno ostvareni promet (naknade obračunate po računima 41040391 i 41040772), ali i iznos naknada koje je TTV platio za usluge koje su mu pružene putem širokopojasnog BSA pristupa, iako ih tužitelj nije bio dužan umanjiti za taj iznos.

7. Tužitelj predlaže radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 5.782.099,50 kn s zateznim kamatama na iznos od 93.008,00 kn od 31. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 5.219.821,75 kn od 13. travnja 2019. do isplate i na iznos od 469.269,75 kn od 13. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 12.a st. 2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013., 71/2015., 78/2015., dalje u tekstu: ZFPPN), kao i radi osiguranja tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 73.706,25 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2019., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja, odrediti prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP).

8. Tuženik tvrdi da predmet Ugovora o poslovnoj suradnji nije bila izrada hosting infrastrukture, već zakup (pogrešno nazvan najam) iste. Hosting infrastruktura koju je Metronet razvio da je bila izrazito manjkava te da su TTV-u cijelo vrijeme korisnici prigovarali kvaliteti pružene usluge, o čemu da je i sam Metronet obaviješten. Svjestan manjkavosti svoje usluge da je sam Metronet odlučio tuženiku ne ispostavljati računa kroz cijelo vrijeme važenja Ugovora i poslovnoj suradnji, čime da se je među ugovorim stranama, kao trgovcima, razvila praksa da se tako manjkavo pružene usluge neće naplaćivati, a koja je za predmetne stranke, sukladno odredbi čl. 12. ZOO-a, obvezujuća.

9. Osim toga, tuženik ukazuje da stranke uopće nisu ugovorile plaćanje naknade za tzv. VAS usluge, što jasno proizlazi iz stranice 16 Priloga 2 Ugovora o pružanju usluga. Nadalje, da se iz tog Priloga 2 ne vidi da je ugovoreno plaćanje naknade po Internet korisniku, već se navodi plaćanje ''bazične naknade po korisniku'', a ne specificira se vrsta usluge. Pored toga, da je ugovoreno plaćanje naknade po korištenom glasovnom kanalu, a ne po korisniku Voice usluge.

10. U pogledu minimalnih mjesečnih naknada, koje se spominju na stranici 16 Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji, tuženik ističe da iz načina na koji je ta odredba formulirana proizlazi da se minimalne mjesečne naknade neće naplaćivati tijekom prijelaznog razdoblja kada su usluge realizirane putem veleprodajne usluge Hrvatskog telekoma prema Metronetu – usluga širokopojasni pristup internetu, niti nakon realizacije tehničkog rješenja za TTV i ugovora sklopljenog između TTV-a i HT-a za uslugu veleprodajnog širokopojasnog pristupa internetu te prva tri mjeseca od realizacije predmetnog rješenja radi migracije korisnika na TTV platformu definiranu Ponudom.

11. Stoga, kako i sam tužitelj priznaje da su tijekom cijelog razdoblja važenja Ugovora o poslovnoj suradnji određenom broju (starih) korisnika TTV-a usluge pružane putem BSA platforme (veleprodajna usluga HT-a prema Metronetu), to da se već iz tog razloga nisu ispunili uvjeti za primjenu minimalnih mjesečnih naknada, a osim toga da je nesporno da je Metronet izradio tehničko rješenje za TTV (Metronet4TTV – hosting platformu) slijedom čega da niti zbog toga navedene minimalne naknade ne bi dolazile u primjenu. Ako se navedena odredba i smatra nejasnom, tuženik ističe da ju je u cijelosti pripremio Metronet, slijedom čega da se ista ima tumačiti u korist tuženika (čl. 320. st. 1. ZOO-a). Protivi se određivanju prethodne mjere.

12. Tužitelj je osporavao da se je među strankama razvila trgovačka praksa prema kojoj bi TTV mogao besplatno koristiti usluge Metroneta koje su bile predmet Ugovora o poslovnoj suradnji. Ističe da je jedini razlog neizdavanja računa i poduzimanja radnji radi prisilne naplate za vrijeme važenja tog ugovora bio taj što je tužitelj, kao novi većinski dioničar Metroneta, nastojao u dobroj vjeri mirnim putem naplatiti barem dio svojih potraživanja. Uostalom, ukazuje na odredbu čl. 26.2. Ugovora o poslovnoj suradnji prema kojoj sve izmjene i dopune ugovora moraju biti u pisanoj formi i potpisane od strane ovlaštenih osoba, u protivnom neće biti valjane niti obvezujuće.

13. U odnosu na isticanje tuženika da je tehničko rješenje koje je izradio Metronet bilo iznimno manjkavo, tužitelj navodi da je krajnje neuvjerljivo da bi netko nastavljao koristiti to rješenje kroz čak 33 mjeseca i borio se za nastavak njegova korištenja da je to rješenje stvarno bilo toliko manjkavo.

14. Tužitelj navodi da su ugovorne strane pregovarale o svim odredbama Ugovora o poslovnoj suradnji te da je taj ugovor izrađen na zahtjev TTV-a i prilagođavan je njegovim potrebama, slijedom čega da se ne može primijeniti pravilo da se eventualno nejasne odredbe tumače u korist TTV-a. S obzirom da je predmet Ugovora o poslovnoj suradnji definiran u odredbi čl. 1.1. istog kao ''pružanje usluge Interneta te javne govorne usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži'', to da je jasno da je TTV putem Metronet4TTV – Hosting usluge mogao imati samo korisnike interneta i fiksnog telefona pa ako ''mjesečna naknada po korištenom glasovnom kanalu'' predstavlja naknadu za svakog korisnika fiksnog telefona (ako bi se plaćala naknada po broju linija koje je neki korisnik imao, to bi za TTV bilo još nepovoljnije), onda ''bazična naknada po korisniku'' može podrazumijevati samo naknadu po Internet korisniku. Osim toga, ističe da je sam direktor TTV-a, ŽC, poslao **.**.2019. VC e-mail u kojem joj dostavlja broj TTV-ovih Internet i Voice korisnika realiziranih putem Metronet4TTV – Hosting usluge.

15. Pojašnjava tužitelj da je Metronet pružao TTV-u usluge iz Priloga 1 Ugovora o poslovnoj suradnji tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovora, a od 31. svibnja 2016. da mu je počeo pružati i uslugu iz Priloga 2 – Metronet4TTV – Hosting usluge. Usluge iz Priloga 1 da su pružane i nakon realizacije posebnog tehničkog rješenja iz Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji zato što TTV nije proveo migraciju postojećih korisnika na novu uslugu, a Metronet to nije bio ovlašten učiniti prisilno, tako da se je nešto što je ugovorom bilo previđeno kao privremeno rješenje, krivnjom TTV-a nastavilo primjenjivati tijekom cijelog razdoblja trajanja Ugovora.

16. Tužitelj daje svoje tumačenje odredbe o minimalnim mjesečnim naknadama na stranici 16 Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji, pri čemu ponavlja da je svrha tog ugovora bila da Metronet izradi za TTV posebno tehničko rješenje - infrastrukturu putem koje će TTV biti u mogućnosti sklopiti ugovor izravno s HT d.d., a temeljem kojeg će mu HT pružati uslugu veleprodajnog širokopojasnog pristupa temeljem standardne ponude (BSA usluga), u kojem trenutku bi TTV trebao svoje stare korisnike s usluge ugovorene u Prilogu 1 Ugovora migrirati na Metronet4TTV – Hosting uslugu iz Priloga 2 Ugovora, za što da je bilo predviđeno trajanje od 3 mjeseca. Upravo iz tog razloga da je ugovoreno da se minimalne mjesečne naknade neće primjenjivati do trenutka realizacije infrastrukture, nazvane Metronet4TTV – Hosting usluge, putem koje bi TTV stupio u izravni ugovorni odnos s HT-om i još 3 mjeseca nakon toga, za koje vrijeme se je trebala provesti migracija starih korisnika.

17. Tužitelj detaljnije pojašnjava da je TTV bio operator koji je htio pružati korisnicima usluge kabelske televizije putem korištenja mreže i infrastrukture drugih operatora, konkretno putem infrastrukture veleprodajnog operatora HT d.d., koji je pružao tzv. BSA uslugu koja omogućava operatoru korisniku te usluge da uslugu maloprodajnog širokopojasnog pristupa definira kao vlastiti proizvod koji promovira i prodaje krajnjem korisniku, u svoje ime i za svoj račun. Međutim, da je uvjet za korištenje HT-ove BSA usluge da operator korisnik raspolaže s vlastitom IP platformom te da ispunjava ostale tehničke uvjete određene Standardnom ponudom, a kako TTV nije ispunjavao te minimalne tehničke uvjete, to je od Metroneta zatražio da za njega izradi platformu posebno dizajniranu za virtualne operatere – pružatelje usluge u nepokretnoj mreži koji nemaju vlastitu infrastrukturu za pružanje vlastitim korisnicima usluge pristupa internetu i glasovne usluge u nepokretnoj mreži.

18. Stoga da su se minimalne mjesečne naknade trebale početi primjenjivati po proteku 3 mjeseca od dana realizacije Metronet4TTV – Hosting usluge i sklapanja ugovora između TTV-a i HT-a. Kako je Metronet4TTV – Hosting usluga realizirana 31. svibnja 2016., nakon čega je TTV sklopio s HT-om ugovor i u srpnju 2016. je započeo s spajanjem prvih korisnika, to da su se minimalne mjesečne naknade trebale početi primjenjivati od listopada 2016, ali da je tužitelj po osnovi minimalnih mjesečnih naknada izdao račun tek za razdoblje od prosinca 2016., što da korespondira s početkom druge godine trajanja Ugovora o poslovnoj suradnji, slijedom čega da je očito da se minimalne mjesečne naknade potražuju i za kraće razdoblje od ugovorenog.

19. Tuženik je istaknuo da su krajnji korisnici imali brojne prigovore na kvalitetu Metronetove hosting usluge iz Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji, da iz tih prigovora proizlazi da je tužitelj toliko manjkavo pružao ugovorenu uslugu tuženiku da je to dovelo do suglasnosti stranaka oko njenog neplaćanja s obzirom da je tržišna vrijednost usluge koja je u konačnici pružena bila zanemariva, tako da tuženik smatra da nije dužan tužitelju ništa platiti temeljem predmetnog Ugovora. Predlagao je izvršiti uvid u poslovne knjige tužitelja kako bi se utvrdilo da li je tužitelj i, ako jest, kada knjižio utuženo potraživanje prema tuženiku u svojim poslovnim knjigama, jer da ako nije, da to znači da je sam tužitelj tumačio predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji na način na koji to čini tuženik, a sve uzevši u obzir da se određene odredbe Ugovora o poslovnoj suradnji sporne pa je potrebno tumačiti te ugovorne odredbe u skladu s pravom voljom ugovornih strana. Tvrdi da mu je tužitelj trebao omogućiti migraciju starih korisnika na novu platformu, a što da nije učinio.

20. Tužitelj tvrdi da je sa svoje strane napravio sve što je bilo potrebno da do migracije dođe, a da je odgovornost za faktično neprovođenje migracije (migracija da ustvari znači promjenu operatora korisnika s Metroneta na TTV). Osporava postojanje takvih nedostataka Metronet4TTV – Hosting usluge koji bi onemogućavali njeno korištenje, osobito kada se uzme u obzir iz mjeseca u mjesec rastući broj krajnjih korisnika te usluge. U podnesku od 15. listopada 2019. istodobno povlači tužbu u dijelu u kojem je potraživao plaćanje naknade za pružene VAS usluge (jer u Ugovoru o poslovnoj suradnji nije izričito navedena osnova za njihov obračun) u iznosu od 15.857,27 kn (u okviru računa u iznosu od 93.008,00 kn obuhvaćenog platnim nalogom rješenja o ovrsi) i povećava tužbeni zahtjev za isplatu tog istog iznosa od 15.857,25 kn s zateznim kamatama od 13. travnja 2019. do isplate, po osnovi razlike do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada (time je tužitelj preinačio tužbu, kojoj preinaci se tuženik nije protivio te se je upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi).

21. Tijekom dokaznog postupka pročitani su utuženi računi tužitelja 41040391, 41040771 i 41040772 s prilozima (list 6. – 12. spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen 16. prosinca 2015. između Metronet telekomunikacije d.d. kao izvođača i Totalna Televizija d.o.o. kao naručitelja s prilozima (list 47. – 72. spisa), potvrda HAKOM-a od 12. veljače 2009. i 4. veljače 2015. (list 73. – 74. spisa), godišnji izvještaj društva Metronet telekomunikacije d.d. za 2015. (list 75. – 93. spisa), primopredajni zapisnik od 31. svibnja 2016. (list 94. – 96. spisa), obavijest Metroneta o promjeni u postotku glasačkih prava od 16. veljače 2017. (list 97. spisa), dopis Metroneta od 7. veljače 2017. (list 98. – 99. spisa), dopisa tužitelja od 7. studenog 2018. (list 100. spisa), e-mail od 13. prosinca 2018. upućen od strane ŽCHL (list 101. spisa), cjenik određenih usluga (list 102. spisa), specifikacija utuženog računa 41040391 (list 103. – 107. spisa), specifikacija utuženog računa 41040772 (list 108. – 109. spisa), cjenik određenih usluga (list 125. – 126. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 137. – 144. spisa), revidirani godišnji financijski izvještaji za TTV za 2018. (list 145. – 182. spisa), protokol o izvršenom testiranju usluge veleprodajnog širokopojasnog pristupa između Hrvatskog Telekoma d.d. i TTV-a (list 183. – 186. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 199. – 498. spisa), očitovanje društva Inceptum d.o.o. na prijave TTV-a od 12. listopada 2019. (list 513. – 545., 547. – 549., 558. – 559. i 1822. – 1823. spisa), ispis e-mail korespondencije (list 566. – 978. spisa), dokumentacija dostavljena na traženje vještaka uz podnesak tužitelja od 11. veljače 2022. (list 1906. – 2138. spisa) među kojom i korisničke upute za Metronetov Provisioning portal (list 2011. – 2071. spisa) kao i HT-ov opis funkcionalne specifikacije B2B web servisa za veleprodajne usluge (list 2072. – 2138. spisa), izveden je dokaz informatičko – telekomunikacijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku PERIUDICIO INFO d.o.o. (list 2151. – 2166. spisa – prilozi list 2167. – 2229. spisa) spisa – osnovni nalaz i mišljenje, list 2256. – 2258. spisa – usmeno očitovanje vještaka, list 4211. – 4231. spisa - dopunski nalaz i mišljenje, list 4234. – 4245. spisa – dopunski nalaz i mišljenje, list 4252. spisa – usmeno očitovanje vještaka, list 4258. – 4269. spisa - dopunski nalaz i mišljenje), pročitana je e-mail korespondencija (list 2246. – 2252. spisa), računi izdani od strane HT-a TTV-u (list 2273. – 4199. spisa), računi izdani od strane TTV-a njegovim korisnicima (list 4201. – 4208. spisa), utuženi račun 41040771 s prilozima (list 4255. – 4257. spisa), te su saslušani svjedoci BC (list 4291. – 4294. spisa), IC (list 4304. – 4306. spisa), NC (list 4306. – 4308. spisa) i TC (list 4308. – 4311. spisa).

22. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u prevladavajućem dijelu osnovan.

23. Predmet spora jest naplata naknade za usluge koje je tužiteljev univerzalni pravni prednik, Metronet, pružao univerzalnom pravnom predniku tuženika, TTV-u, temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji, a koje usluge su se sastojale, između ostalog, u davanju tuženiku na korištenje ''hosting'' infrastrukture (nazvane Metronet4TTV – Hosting infrastrukture) putem koje je tuženik svojim krajnjim korisnicima pružao usluge Interneta i javne govorne usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, koristeći pri tom infrastrukturu veleprodajnog operatora HT d.d. i njegovu BSA uslugu širokopojasnog pristupa.

24. Među strankama je nesporno sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji, činjenica pružanja ugovorenih usluga od strane Metroneta za vrijeme cijelog razdoblja važenja ugovora i nakon toga, do 28. veljače 2019., činjenica korištenja tih usluga od strane TTV-a i činjenica da niti TTV, a niti tuženik, kao njegov univerzalni pravni sljednik, nije niti Metronetu, a niti tužitelju kao njegovom univerzalnom pravnom sljedniku, za korištenje Metronet4TTV – hosting usluga platio nikakvu naknadu.

25. Sporno je jesu li ugovorene i pružene Metronet4TTV hosting usluge imale takvih nedostataka koji bi opravdavali sniženje ugovorene naknade i, ako bi, u kojem iznosu, koliko bi tuženik bio dužan platiti tužitelju za korištenje predmetnih usluga s obzirom na ostvareni internetski i glasovni promet po krajnjem korisniku te je li prema sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji tuženik dužan tužitelju platiti razliku do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada, u slučaju da naknada za stvarni mjesečni promet nije premašivala taj ugovoreni minimalni mjesečni iznos.

26. Ugovorom o poslovnoj suradnji sklopljenom 16. prosinca 2015. između TTV-a kao naručitelja i Metroneta kao izvođača, Metronet se je obvezao izraditi i dati na korištenje TTV-u hosting infrastrukturu putem koje će TTV moći svojim krajnjim korisnicima pružati usluge Interneta i javne govorne usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, koristeći pri tom infrastrukturu veleprodajnog operatora HT d.d. i njegovu BSA uslugu širokopojasnog pristupa, dakle, obvezao se je pružati TTV-u usluge naziva Metronet4TTV – Hosting usluge, definirane u Prilogu 2 Ugovora, a do pune realizacije tih usluga, Metronet se je obvezao pružati TTV-u usluge pristupa Internetu i fiksnoj telefoniji putem veleprodajne usluge HT-a – širokopojasni pristup internetu BSA), definirane u Prilogu 1 Ugovora (čl. 1., 2. i 3. te Prilog 1 i 2. Ugovora o poslovnoj suradnji).

27. Suštinska razlika između navedenih usluga jest ta što je u prvom slučaju TTV bio izravno priključen na infrastrukturu HT-a putem izrađene hosting platforme (Metronet4TTV – hosting usluge iz Priloga 2 – u tom slučaju je TTV operator korisnik elektroničke komunikacijske infrastrukture HT-a), dok je u drugom slučaju TTV koristio usluge HT-a preko Metroneta, jer samostalno nije ispunjavao za to potrebne tehničke preduvjete (usluge iz Priloga 1 – u tom slučaju je Metronet operator korisnik elektroničke komunikacijske infrastrukture HT-a).

28. Tužitelj u ovom postupku ne potražuje isplatu naknade za usluge iz Priloga 1, već samo za usluge iz Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji, dakle, samo za uslugu izrade i davanja na korištenje hosting infrastrukture koja je omogućila TTV-u izravno korištenje infrastrukture veleprodajnog operatora HT d.d. i njegove BSA usluge širokopojasnog pristupa, putem koje je TTV krajnjim korisnicima pružao usluge Interneta i javne govorne usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži (Metronet4TTV – Hosting usluge).

29. Bez obzira da li predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji smatramo po njegovoj pravnoj naravi ugovorom o najmu, u smislu odredbe čl. 550. ZOO-a (naplatna predaja stvari na uporabu) ili ugovorom o zakupu, u smislu odredbe čl. 519. ZOO-a (naplatna predaja stvari na korištenje) ili ugovorom o djelu, u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a (naplatno izvršenje određenog posla, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl.) ili naprosto neimenovanim dvostranoobveznom ugovorom na koji se primjenjuju odredbe ZOO-a koje uređuju odgovornost ugovaratelja za materijalne (i pravne) nedostatke ispunjenja ugovorne obveze (čl. 357. ZOO-a), tužitelj je odgovoran za eventualne materijalne nedostatke ispunjenja preuzete ugovorne obveze, a tuženik pod određenim uvjetima, ako dokaže postojanje materijalnih nedostataka ispunjenja, ima pravo na sniženje ugovorene naknade, pri čemu je dužan dokazati i omjer u kojem ti nedostaci snižavaju vrijednost ugovorene usluge (čl. 557. – 559. – ako se radi o najmu; čl. 525. – 530. – ako se radi o zakupu; čl. 604. – 607. i čl. 611. ZOO-a - ako se radi o djelu; čl. 357. st. 3. ZOO-a u vezi čl. 401. – 404., čl. 410. st. 1. t. 3. i čl. 420. ZOO-a ako se radi o neimenovanom dvostranoobveznom ugovoru).

30. Ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen je na razdoblje od 36 mjeseci (3 godine) s početkom primjene 7. prosinca 2015. (čl. 21.1. Ugovora).

31. Ugovoreno da će se ugovor smatrati automatski produženim za sljedeći vremenski period od 12 mjeseci ako niti jedna od ugovornih strana ne obavijesti ovu drugu u roku od 30 dana prije dana isteka važenja ugovora da ne želi produljenje ugovora za taj period (čl. 21.2. Ugovora o poslovnoj suradnji).

32. S obzirom da se je Ugovor o poslovnoj suradnji primjenjivao od 7. prosinca 2015. te da je trogodišnje razdoblje istjecalo 7. prosinca 2018., tužitelj je dopisom od 7. studenog 2018. obavijestio tuženika da otkazuje predmetni ugovor, uz napomenu da će otkaz početi proizvoditi pravne učinke od 28. veljače 2019. (list 100. spisa).

33. S obzirom da se ugovori koji su sklopljeni na određeno vrijeme po ZOO-u ne mogu otkazati, osim ako to stranke nisu izričito ugovorile, a u konkretnom slučaju nisu, to izjava tužitelja od 7. studenog 2018. ima značaj izjave o odustanku od produljenja ugovora, što znači da je Ugovor o poslovnoj suradnji prestao važiti istekom vremena na koje je sklopljen, dakle 7. prosinca 2018.

34. To znači da su sve usluge koje je tužitelj pružio tuženiku nakon isteka Ugovora o poslovnoj suradnji, od 8. prosinca 2018. do 28. veljače 2019., pružene bez temelja u tom pisanom ugovoru.

35. U Cjeniku koji čini sastavni dio Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji navode se sljedeće cijene: jednokratna priključna naknada za uspostavu usluge u iznosu od 10.000,00 kn, mjesečne naknade ovisno o vrsti usluge koja je ostvarena putem Metronetove hosting platforme (0,05 kn/minuti za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim fiksnim mrežama, 0,10 kn/minuti za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim mobilnim mrežama, 0,10 kn/minuti za ostvareni tranzit prometa prema ostalim brojevima, 8,50 kn po korisniku mjesečno na ime bazične naknade, 22,65 kn/Mbps za svaki dodatno potrošen Mbps povrh ukupno definiranih 1024 Mbps i 7,55 kn mjesečno po korištenom glasovnom kanalu) te minimalne mjesečne naknade.

36. U odnosu na minimalne mjesečne naknade navodi da se da za prvu godinu trajanja ugovora minimalna mjesečna naknada iznositi 20.000,00 kn, za drugu godinu ugovora da će iznositi 140.000,00 kn, a za treću godinu ugovora da će minimalna mjesečna naknada iznositi 220.000,00 kn. U Cjeniku je navedena sljedeća napomena za tu vrstu naknada: ''minimalna mjesečna naknada ne vrijedi za prijelazno razdoblje kada su usluge realizirane putem veleprodajne usluge Hrvatskog telekoma prema Metronetu – usluga širokopojasnog pristupa internetu te po realizaciji tehničkog rješenja za Total TV i ugovora između Total TV i Hrvatskog Telekoma za uslugu veleprodajnog širokopojasnog pristupa internetu, kao i prva tri mjeseca od realizacije predmetnog rješenja radi migracije korisnika na Total TV platformu definiranu ovom ponudom'' te ''minimalna mjesečna naknada se primjenjuje samo ako u tom periodu standardne naknade na mjesečnoj razini, a za ovo tehničko rješenje i uslugu, ne prelaze definiranu minimalnu mjesečnu naknadu''.

37. Iz tako definirane odredbe o minimalnim mjesečnim naknadama sud je zaključio da je intencija Metroneta bila ostvariti povrat izvršenog ulaganja u izrađeno tehničko rješenje (Metronet4TTV hosting platformu), koje je TTV-u omogućavalo pružati svojim krajnjim korisnicima Internet usluge i usluge fiksne telefonije izravnim korištenjem mreže i infrastrukture Hrvatskog telekoma, tako što je HT izravno TTV-u pružao veleprodajnu uslugu širokopojasnog pristupa internetu (tzv. BSA uslugu) te ostvariti prinos od tog tehničkog rješenja barem u navedenim minimalnim mjesečnim iznosima, koji se kroz godine povećavaju, jer se je očekivao značajan porast krajnjih korisnika TTV-a u odnosu na Internet usluge i usluge fiksne telefonije.

38. Upravo iz tog razloga je ugovoreno da se minimalne mjesečne naknade neće primjenjivati sve dok to tehničko rješenje (Metronet4TTV hosting platforma) ne bude izrađeno i funkcionalno (i TTV temeljem istog ne sklopi s HT-om izravan ugovor za pružanje veleprodajne usluge širokopojasnog pristupa internetu - tzv. BSA usluge) te za vrijeme prva tri mjeseca od izrade tog tehničkog rješenja, budući da je to razdoblje predviđeno kao primjereno za migraciju starih korisnika Internet usluga i usluga fiksne telefonije s platforme u okviru koje su im te usluge pružane posredstvom Metroneta (budući da je HT pružao BSA usluge Metronetu, dakle, Metronet je bio operator korisnik HT-ove infrastrukture i mreže) na novu Metronet4TTV hosting platformu u okviru koje bi im te usluge bile pružane izravno do strane HT-a, mada je prema krajnjim korisnicima bilo vidljivo kao da im te usluge pruža TTV.

39. S obzirom da nije sporno da je Metronet izradio Metronet4TTV hosting platformu 31. svibnja 2016., kada je i potpisan primopredajni zapisnik, to bi se, po ocjeni ovog suda, minimalne mjesečne naknade trebale početi primjenjivati po proteku 3 mjeseca od tada, dakle, od 1. rujna 2017., i to bez obzira je li TTV uspio u tom roku sklopiti izravan ugovor s HT-om za korištenje veleprodajne usluge BSA pristupa (izuzev ako je u tome bio spriječen krivnjom tužitelja) te bez obzira je li u tom roku uspio migrirati stare korisnike na novu platformu, pod uvjetom da je imao tehničku mogućnost tu novu platformu koristiti za nove korisnike Internet usluga i usluga fiksne telefonije.

40. Primjena minimalnih mjesečnih naknada podrazumijeva da ako TTV u mjesečnom razdoblju ne ostvari korištenjem Metronet4TTV hosting platforme takav promet po pojedinom Internet korisniku i korisniku fiksne telefonije koji bi, primjenom ugovorenih mjesečnih naknada za ostvareni promet, rezultirao plaćanjem iznosa koji je jednak ili veći od minimalnih mjesečnih naknada, da će tada tuženik, pored naknade za stvarno ostvareni promet, biti dužan platiti i razliku do iznosa ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada, budući da je ugovoreno da Metronetova mjesečna naknada ne može biti manja od 20.000,00 kn u prvoj godini trajanja ugovora, od 140.000,00 kn u drugoj godini trajanja ugovora te od 220.000,00 kn u trećoj godini trajanja ugovora.

41. Dakle, iako je odredba o minimalnim mjesečnim naknadama, koja je sadržana u Cjeniku koji je sastavni dio Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji, za sud jasna, s obzirom da su stranke tu odredbu tumačile na različite načine, pri čemu je tumačenje tuženika bilo takvo da se minimalne mjesečne naknade ne bi trebale početi primjenjivati sve dok se ne izvrši migracija starih korisnika na novu Metronet4TTV hosting platformu, a koja nesporno nije nikada u potpunosti izvršena, to je sud radi utvrđenja prave volje ugovornih strana odlučio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka koji su sudjelovali u pripremi tog ugovora, tijekom pregovora i tijekom njegova ispunjavanja.

42. Ugovorom o poslovnoj suradnji su kao osobe koje su ovlaštene poduzimati sve radnje vezano za ispunjavanje tog ugovora određene KC za TTV i IC za Metronet (čl. 23.1. Ugovora). KC je ujedno i potpisnik Ugovora na strani TTV-a, međutim, kako je isti preminuo, dok potpisnici Ugovora na strani Metroneta, ŽCH i MC, nisu predloženi kao svjedoci, jer očito nemaju relevantnih saznanja, to potpisnici Ugovora u ovom postupku nisu saslušavani kao svjedoci.

43. Svjedok BC, koji je bio član uprave Metroneta od 8. lipnja 2011. do trenutka kada je to društvo pripojeno društvu VIP net d.o.o. (današnje tvrtke A1 Hrvatska d.o.o., dakle, tužitelju), izjavio je da nije sudjelovao u komercijalnim pregovorima vezano za sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji, s obzirom da je on, kao direktor tehnike, bio odgovoran za kreiranje tehničkih rješenja, a da je komercijalne pregovore na strani Metroneta vodio IC. IC da je bio i jedan od osnivača Metroneta te je bio zaposlen na radnom mjestu savjetnika uprave društva za veleprodaju, ali je isti bio fizički odsutan, dakle, nije dolazio na posao u razdoblju od kraja 2016. pa skoro cijelu 2017. S obzirom da je od kraja 2015. te cijelu 2016. i on osobno bio usredotočen na prodaju Metroneta društvu VIP net d.o.o., to da mu u tom razdoblju Ugovor o poslovnoj suradnji s TTV-om nije bio u fokusu. Prva saznanja da postoje određena otvorena potraživanja Metroneta prema Totalnoj televiziji da je dobio u travnju 2017. od Metronetovog Odjela obračuna i naplate potraživanja, kojem je na čelu bila NC. On da je zadužen za rješavanje problema s TTV-om u pogledu otvorenih potraživanja početkom 2018., budući da je VIP net d.o.o., kao društvo preuzimatelj, imao interes nastaviti poslovnu suradnju s TTV-om, a postojala su nagomilana potraživanja. Stoga da je stupio u kontakt s tadašnjim direktorom TTV- a, ĐC i njih dvoje da su dogovorili buduće nove cijene, koje nisu uključivale obvezu plaćanja minimalnih mjesečnih naknada, ali se nije mogao sjetiti na koji način su dogovorili rješavanje pitanja otvorenog potraživanja po osnovnih minimalnih mjesečnih naknada koje je nastalo temeljem sklopljenog Ugovora. Od travnja 2018. da više nije bio operativno uključen u pregovore s TTV-om, već da je taj predmet predao RC, koji je imao određenu menadžersku funkciju u odjelu ICT prodaje. Svjedok je napomenuo da bi bilo kakav dogovor kojeg bi on postigao s predstavnikom TTV-a podlijegao konačnom odobrenju uprave VIP neta, a da su se u Metronetu sve odluke na razini društva, po samom statutu, mogle donositi ako su bile supotpisane od barem dva člana uprave, što da je po njemu bilo potrebno i za eventualno otpisivanje potraživanja, pri čemu da je upravo IC bio zadužen za podnošenje upravi Metroneta prijedloga za otpis tražbina, a da uprava nije nikada zaprimila takav prijedlog po pitanju predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji pa tako niti po pitanju minimalnih mjesečnih naknada. Niti u jednom trenutku tijekom razgovora s ĐC da mu nije prigovoreno da bi tehničko rješenje koje je Metronet izradio za TTV bilo nekvalitetno, već da se je razgovaralo isključivo o komercijalnim uvjetima poslovne suradnje, o rješavanju postojećeg duga te o cijena buduće suradnje, iako je tehničkih problema sigurno bilo, kao što ih i uvijek ima, ali da su se ti tehnički problemi rješavali kontinuirano tijekom pružanja usluge, a nisu bili takve naravi da bi se moglo reći da tehničko rješenje koje je izradio Metronet nije uopće funkcioniralo. Svjedok nije imao saznanja o dinamici izdavanja računa po Ugovoru o poslovnoj suradnji, nije znao zašto je prvi račun, kako mu je rečeno na ročištu, izdan tek u 2019., ali je pojasnio da kod izrade posebnih tehničkih rješenja, kao što je bilo ono koje je predmet Ugovora o poslovnoj suradnji, ne dolazi do automatskog obračuna potraživanja putem sustava naplate, već je potrebno da osoba koja je odgovorna za komercijalni dio tog tehničkog rješenja izda nalog i uputu odjelu obračuna i naplate o tome na koji način će se obračunavati takve usluge. U konkretnom slučaju da je to bilo zaduženje IC, a svjedoku nije bilo poznato zašto IC nije postupio na takav način. Napomenuo je da su odredbe o minimalnim mjesečnim naknadama komercijalno dogovorene između KC, kao predstavnika TTV-a i IC kao predstavnika Metroneta.

44. Svjedok IC, koji je potvrdio da je bio jedan od osnivača Metroneta te njegov zaposlenik sve do listopada ili studenog 2017., je izjavio da je bio operativno prisutan u Metronetu do kolovoza 2017. Potvrdio je da je on, zajedno sa BC koji je bio član uprave zadužen za tehnička rješenja, u ime Metroneta pregovarao s TTV vezano za sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji. Napomenuo je da je su oni prije potpisivanja tog ugovora dobili do TTV-a podatke o očekivanim rezultatima, dakle, o broju korisnika kojeg je TTV očekivao pridobiti kroz određeno razdoblje pa da su oni (Metronet) uzimajući u obzir te podatke i želju da Metronet maksimizira svoju dobit ugovorili primjenu minimalnih mjesečnih naknada kako je to navedeno u Cjeniku na strani 16 priloga 2 Ugovora o poslovodnoj suradnji. Pojasnio je da je namjera ugovornih stranaka bila da se te minimalne mjesečne naknade neće naplaćivati u prijelaznom razdoblju u kojem naručeno tehničko rješenje za TTV još nije bilo napravljeno niti u razdoblju počeka od tri mjeseca počevši od realizacije tog tehničkog rješenja, dakle, da je namjera bila da se mjesečne minimalne naknade počnu naplaćivati nakon isteka tri mjeseca od realizacije naručenog tehničkog rješenja za TTV. S druge strane, svjedok je izjavio da dok je on bio prisutan u Metronetu da se te minimalne mjesečne naknade nisu naplaćivale, iz razloga što TTV nije ni blizu ostvario onaj broj korisnika koji je predvidio, slijedom čega da je njima (Metronetu) bilo jasno da sve i da su ispostavili račune za te minimalne mjesečne naknade, da ih TTV ne bi mogao platiti, a Metronetu je bio cilj da se održi dugoročna suradnja sa TTV-om. S KC, tadašnjim direktorom TTV-a, da se je vjerojatno razgovaralo o smanjenju iznosa minimalnih mjesečnih naknada i istodobnom povećanju cijene po aktivnom korisniku te da je vjerojatno usmeno produljeno vrijeme počeka naplate tih minimalnih mjesečnih naknada. Međutim, da sam Ugovor o poslovnoj suradnji nije nikada izmijenjen u pisanom obliku, uz napomenu da su Metronet morala zastupati dva člana uprave kod svake izmjene ugovora. S obzirom da on nije bio član uprave, da nije mogao niti donositi odluke o izmjeni pisano sklopljenih ugovora, a kamo li da ih je mogao donositi samostalno. Istaknuo je da se nikada nije razgovaralo o tome da se minimalne mjesečne naknade uopće neće naplaćivati, s obzirom da je Metronet od izrađenog tehničkog rješenja morao ostvariti određenu dobit, ali da je sigurno bilo razgovora o potrebi smanjenja minimalnih mjesečnih naknada te o povećanju nakade po aktivnom korisniku usluga. Napomenuo je da Metronetu u to vrijeme fokus nije bio na Ugovoru o poslovnoj suradnji, s obzirom da je bio u tijeku postupak preuzimanja od strane društva VIP net d.o.o., današnje tvrtke A1 te se je čekalo što će novi ''vlasnik'' reći po pitanju tih minimalnih mjesečnih naknada. Na početku primjene izrađenog tehničkog rješenja da je bilo sitnih tehničkih problema po pitanju konfiguracije modema, ali da su ti problemi otklonjeni. Na pitanja tuženika svjedok je odgovorio da je odgovornim osobama Metroneta bilo jasno da su se ispunili ugovorni uvjeti za primjenu minimalnih mjesečnih naknada, jer je tehničko rješenje već bilo izrađeno, realizirano te je protekao rok od tri mjeseca od njegove realizacije. Osim toga, da eventualno daljnje korištenje od strane TTV-a usluga Hrvatskog Telekoma putem Metroneta i nakon izrade nove platforme te eventualno neokončanje migracije korisnika na tu novu platformu u roku od tri mjeseca od realizacije ugovorenog tehničkog rješenja ne bi prolongiralo razdoblje počeka naplate minimalnih mjesečnih naknada do izvršenja potpune migracije tih korisnika, jer je migracija korisnika ovisila o agilnosti TTV-a i HT-a koji je morao izvršiti samo prespajanje, slijedom čega da se Metroneta to nije ticalo, zato što je on izradio i omogućio TTV-u korištenje svih tehničkih alata potrebnih za tu migraciju. Napomenuo je da potraživanje po osnovi minimalnih mjesečnih naknada prema TTV-u nije bilo evidentirano u poslovnim knjigama Metroneta za vrijeme dok je on još tamo bio zaposlen, iz razloga što je bilo upitno da li bi TTV to potraživanje ikada mogao platiti, a Metronet nije htio imati toliki iznos nenaplaćenih potraživanja evidentiran u svojim poslovnim knjigama iz razloga što je bio u postupku preuzimanja od strane društva VIP net d.o.o. Tehnički problemi vezano za korištenje novoizrađenog tehničkog rješenja da su postojali u razdoblju od jednog do dva mjeseca nakon početka njegova korištenja, slijedom čega da se je razdoblje počeka plaćanja minimalnih mjesečnih naknada moglo eventualno prešutno prolongirati za to razdoblje do dva mjeseca, ali da nije bilo govora o tome da se minimalne mjesečne naknade neće uopće naplaćivati.

45. Svjedokinja NC je izjavila da je ona bila zaposlenik društva VIP net d.o.o., koje društvo da je kupilo i preuzelo Metronet, a da ju je njen poslodavac temeljem Ugovora o odaslanju poslalo na rad na funkciju CFO-a u Metronet u razdoblju od veljače 2017. do svibnja 2018. U trenutku davanja iskaza svjedokinja više nije bila zaposlena kod tužitelja, već u društvu Mutatus d.o.o. Prije nego li je tužitelj (tadašnje tvrtke VIP net d.o.o.) preuzeo Metronet, da je rađeno dubinsko snimanje Metroneta, tijekom kojeg procesa da nisu naišli na predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji, ali da joj je nakon preuzimanja i nakon što je poslana na rad u Metronet, pristupio voditelj naplate DC kako bi ju obavijestio da Metronet ima nenaplaćena potraživanja prema TTV-u po osnovi minimalnih mjesečnih naknada, ali se nije mogla sjetiti da li su za ta potraživanja tada već bili izdani računi. Nije imala saznanja o tome zašto minimalne mjesečne naknade nisu naplaćivane redovno na mjesečnoj razini, već je prvi račun izdan tek četiri godine nakon sklapanja Ugovora o poslovnoj suradnji. U svakom slučaju, nakon što su ustanovili da u Metronetu postoje nenaplaćena potraživanja po toj osnovi prema TTV-u, da je održan interni sastanak, na kojem da su uz nju bili prisutni još BC i CC, a moguće je i IC, a sve u svrhu kako bi ona uopće razumjela o kakvim se je uslugama tu opće radilo, a nakon toga da je održan sastanak s predstavnicima TTV na kojem je da je bio pristupan TC i HC, a na strani Metroneta ona, BC, DC i CC. Predstavnici TTV da su tvrdili da je postojao usmeni dogovor da se minimalne mjesečne naknade neće naplaćivati, ali da su bili svjesni da pisani Ugovor o poslovnoj suradnji nije podržavao tu tvrdnju, dakle, da su po pisanom ugovoru bili dužni platiti te naknade. Ona da im je ponudila da plate do tada dospjele minimalne mjesečne naknade, a da nakon toga mogu sklopiti novi ugovor o poslovnoj suradnji za buduće razdoblje u kojemu ne bi postojala odredba o plaćanju takvih naknada. Predstavnici TTV da su se usmeno načelno s time složili, ali kada im je kada Metronet predočio izračun ukupnog duga, da do dogovara i plaćanja ipak u konačnici nije došlo.

46. Svjedok ŽC je izjavio da je on bio direktor TTV-a od 16. listopada 2017. do 16. listopada 2022. U prosincu 2017. da je TTV dobio je od Metroneta e-mail da postoji dugovanje TTV-a po Ugovoru o poslovnoj suradnji. Nakon toga da je u siječnju 2018. održan sastanak na kojem su bili prisutni on, NC i BC. Prije tog sastanka da je sam kontaktirao bivšeg direktora TTV-a, KC, koji da mu je rekao se po pitanju minimalnih mjesečnih naknada ne mora brinuti, jer da u ugovoru postoji "disclaimer", a da je kontaktirao i IC te mu niti on nije dao razloga za brigu. Stoga da je on na sastanku koji je održan u siječnju 2018. tvrdio da TTV ne mora uopće platiti minimalne mjesečne naknade, napominjući da TTV-u nisu poslani računi niti za redovne aktivne korisnike, ali da je pokušavao održati poslovnu suradnju s Metronetom, jer bez njega TTV nije mogao opsluživati korisnike interneta. U ljeto 2018. da TTV još uvijek nije dobio nikakav račun od Metroneta, ali da je dobio obavijest o gašenju "NET ID", a iz čega da se je moglo zaključiti da će Metronet prestati pružati usluge TTV-u. U jesen 2018. da je otišao na sastanak u poslovne prostorije tužitelja te da su na tom sastanku predstavnici tužitelja tvrdili da je TTV dužan platiti naknadu za ostvareni promet po redovnim korisnicima (tzv. volumen), da su se spominjale i minimalne mjesečne naknade te da se je razgovaralo o nastavku poslovne suradnje. Nakon tog sastanka da je TTV dobio putem e-maila ponudu o iznosu kojeg bi TTV trebao platiti po osnovi ostvarenog ''volumena'' i po osnovi minimalnih mjesečnih naknada, s time da je u pogledu minimalnih mjesečnih naknada potraživanje umanjeno te da mu je ponuđeno sklapanje novog ugovora o poslovnoj suradnji za buduće razdoblje prema kojem da bi minimalne mjesečne naknade iznosile 40.000,00 kn, s time da bi se povećao paušalni iznos koji bi TTV trebao platiti po svakom aktivnom korisniku, ovisno o razredu količine ostvarenih korisnika. TTV nije pristajao na plaćanje minimalnih mjesečnih naknada te je započeo pregovore s drugim ponuditeljima i u konačnici je postigao dogovor s Terrakomom, tako da je TTV do 15. ožujka 2019. uspio migrirati sve korisnike na Terrakom.

47. Svjedok ŽC je na pitanja tuženika odgovorio da po dolasku na mjesto direktora TTV-a nije bio obaviješten od strane zaposlenika TTV-a da postoji dugovanje TTV-a prema Metronetu po osnovi minimalnih mjesečnih naknada, niti da je takav dug bio knjižen u poslovnim knjigama TTV-a. Nadalje, da mu na prvi pogled nije bila jasna odredba Ugovora o poslovnoj suradnji koja se je ticala primjene minimalnih mjesečnih naknada, ali da je nakon razgovora s KC shvatio da sve dok TTV koristi veleprodajnu uslugu HT-a preko Metroneta, da TTV nije u obvezi plaćati minimalne mjesečne naknade po predmetnom Ugovoru o poslovnoj suradnji koji je sklopljen za realizaciju posebnog tehničkog rješenja. Istaknuo je da mu nitko od predstavnika Metroneta na održanim sastancima nije rekao koji je bio razlog ne izdavanja računa po osnovi minimalnih mjesečnih naknada, ali da je moguće da je to zbog toga što su postojali određeni tehnički problemi po pitanju korištenja komunikacijskih alata između Metroneta i TTV-a, Provisioning portala i B2B portala, mada je priznao da je ugovorena usluga bila isporučena TTV-u i da ju je TTV koristio. Napomenuo je da do prestanka suradnje između predmetnih stranaka, 15. ožujka 2019., nije uspio sve korisnike migrirati na tehničku platformu čija su izrada i korištenje bili predmet Ugovora o poslovnoj suradnji. Na upit suda zbog kojeg razloga nije došlo do migracije svih korisnika, svjedok je najprije odgovorio da mu to nije poznato, da bi kasnije napomenuo da su TTV-u bili prioritet novi korisnici koje je trebalo spojiti na tu platformu, a ne migracija starih korisnika, jer da su TTV-u bili potrebni modemi za te nove korisnike, a da modema nije bilo dovoljno za sve korisnike, jer da je nove modeme Metronet trebao prilagoditi kako bi se isti mogli koristiti na njegovoj mreži, što da Metronet, iako je TTV to od njega zatražio, nije nikada učinio. Upravo ta činjenica da je djelomično spriječila povećanje TTV-ovih broja korisnika. Međutim, nakon što je tužitelj ukazao svjedoku na dio Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji, pod naslovom Korisnički zahtjevi, u kojem se navodi što je od tehničke opreme i uređaja dužan osigurati Metronet, a što TTV pa se tako navodi da je Metronet dužan održati jednodnevnu radionicu za instalaciju/konfiguraciju/održavanje Tehnicolor 788IVN_V2 kao i Thompson ST780 model ADSL modema, dok je TTV dužan osigurati za krajnjeg korisnika ADSL modem, pri čemu se preporučuju upravo navedena dva modela, i zatražio od njega pojašnjenje svoje izjave da je Metronet trebao prilagoditi modeme koje je kupio TTV kako bi isti funkcionirali na Metronetovoj mreži, svjedok je odgovorio da se na svaki novi model modema moraju učitati podaci kako bi se taj modem mogao spojiti na mrežu davatelja internetske usluge, u konkretnom slučaju na mrežu Metroneta odnosno tužitelja te da je te podatke morao dati Metronet odnosno tužitelj, ali da se to ne odnosi na ova dva preporučena modela modema, Tehnicolor i Thompson, s obzirom da je u odnosu na ta dva modela modema TTV raspolagao sa svime što je bilo potrebno za njihovo spajanje na mrežu. Svjedok je još nadodao da TTV nije u svakom trenutku raspolagao s dovoljnim brojem preporučenih modela modema, konkretno da kada je on došao u TTV, TTV nije raspolagao s dovoljnim brojem tih modema kako bi se provela migracija korisnika s Metronetove i Terrakomove veleprodajne usluge na posebno izrađenu tehničku platformu.

48. Sud je izvođenjem dokaza saslušanjem navedenih svjedoka potvrdio ono što je po pitanju primjene ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada zaključio već iz predmeta i smisla cjelokupnog Ugovora o poslovnoj suradnji te same odredbe Cjenika sadržanog na stranici 16 Priloga 2 u pogledu primjene minimalnih mjesečnih naknada.

49. Naime, način na koji svjedok TC, nekadašnji direktor TTV-a, koji nije sudjelovao tijekom pregovora, sastavljanja i potpisivanja predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji, tumači predmetni Ugovor, a koji se podudara s tumačenjem tuženika, jest protivan smislu tog Ugovora i smislu same odredbe o minimalnim mjesečnim naknadama, iako je ista u određenim dijelovima nespretno jezično formulirana te iskazu svjedoka IC, koji je jedini od saslušanih (i predloženih) svjedoka sudjelovao u pripremi predmetnog Ugovora te u pregovorima koji su prethodili njegovom sklapanju.

50. Dakle, očito je da je Metronet kao protučinidbu za izradu posebne Metronet4TTV hosting platforme i davanje iste na korištenje TTV-u htio osigurati ostvarenje određenog iznosa dobiti, koji je osiguran kroz ugovaranje plaćanja minimalnih mjesečnih naknada pa je jedino smisleno da se te minimalne mjesečne naknade počnu primjenjivati nakon što je Metronet izvršio svoju činidbu izrade predmetne hosting platforme i sa svoje strane omogućio TTV-u njeno korištenje. Nakon što je TTV-u bilo omogućeno njeno korištenje i nakon što je protekao rok od 3 mjeseca, kojeg su obje stranke procijenile razumnim za izvršenje migracije starih korisnika na tu novu platformu, TTV je bio dužan početi izvršavati svoju protučinidbu u vidu plaćanja ugovorene naknade za te usluge, a koja je formirana s obzirom na broj korisnika Internet usluga i javne govorne usluge, a ako naknada s obzirom na ostvareni broj korisnika ne bi dosezala iznos minimalnih mjesečnih naknada, tada je TTV bio dužan Metronetu platiti razliku do tih minimalnih mjesečnih naknada.

51. Navodi tuženika da je Metronet time što tijekom cijelog razdoblja važenja Ugovora o poslovnoj suradnji nije izdao TTV-u niti jedan račun za plaćanje usluga koje su TTV-u nesporno pružene temeljem tog ugovora u suštini stvorio trgovačku praksu da će Metronet TTV-u ugovorene usluge pružati besplatno, nemaju niti činjeničnog niti pravnog uporišta.

52. Prije svega izdavanje računa nije jedina radnja koju vjerovnik može poduzeti kako bi dužnika pozvao na plaćanje, a iz isprava dostavljenih u spis vidljivo je da je tužitelj, nakon što je već bio preuzet od strane društva VIPnet d.o.o. (preuzimanje dionica Metroneta koje čine 95,43% temeljnog kapitala i daju pravo na isto toliko glasačkih prava na glavnoj skupštini izvršeno je 15. veljače 2017. – dopis s lista 97. spisa), dopisom od 7. prosinca 2017. (dakle, dopisom poslanim nakon dvije godine važenja Ugovora o poslovnoj suradnji) obavijestio TTV da je dužan platiti račune koji su mu izdani temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji, a odnose se na razdoblje od srpnja do listopada 2017. te je upozorio TTV da je dužan platiti minimalne mjesečne naknade sukladno sklopljenom ugovoru te mu je dao informativni obračun istih za razdoblje od prosinca 2016. do prosinca 2017.

53. Nakon davanja izjave da se predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji neće nastaviti nakon isteka razdoblja na koje je sklopljen, dakle, nakon 7. prosinca 2018. (iako je izjavio da će ''otkaz'' početi proizvoditi učinke od 28. veljače 2018.), između stranaka su vođeni sastanci u svrhu dogovaranja iznosa kojeg je TTV dužan platiti Metronetu po osnovi Ugovora o poslovnoj suradnji te u svrhu dogovaranja uvjeta eventualne buduće suradnje.

54. Stoga iz svih dokaza proizlazi da niti tužitelj, a niti njegov univerzalni pravni prednik Metronet, nisu nikada odustali od naplate svojih potraživanja prema TTV-u, da mu nisu nikada otpustili dugove po osnovi Ugovora o poslovnoj suradnji, u smislu odredbe čl. 203. ZOO-a, već su naplatu ostavili za kasnije, pokušavajući usporedno dogovoriti i nastavak poslovne suradnje, pri čemu je Metronet u prvoj polovici važenja Ugovora o poslovnoj suradnji bio zaokupljen preuzimanjem od strane VIPnet-a.

55. Nema govora o tome da bi se odredbe pisanog Ugovora o poslovnoj suradnji mogle izmijeniti konkludentno, uspostavom određene međusobne trgovačke prakse, u smislu odredbe čl. 12. st. 1. i 3. ZOO-a.

56. Naime, prema odredbi čl. 26.2. Ugovora o poslovnoj suradnji dopune i/ili izmjene tog ugovora neće biti valjane niti obvezujuće ako nisu sačinjene u pisanom obliku i ako ih nisu potpisale osobe ovlaštene za zastupanje ugovornih strana.

57. Kako su se ugovorne strane sporazumjele da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti njihova ugovora i svih njegovih izmjena i dopuna, to eventualni sporazumi o izmjenama i dopunama ugovora koji nisu sklopljeni u tom obliku, mada nije niti dokazano da su u konkretnom slučaju postojali, nemaju pravne učinke (čl. 289. st. 1. i čl. 290. st. 2. ZOO-a).

58. S obzirom da je utvrđeno da je TTV bio dužan plaćati tužitelju naknadu za nesporno korištene usluge sukladno stavkama iz Cjenika sadržanog u Prilogu 2 Ugovora o poslovnoj suradnji i to naknadu za stvarno ostvareni promet putem Metronet4TTV Hosting platforme (naknadu po korisniku Internet usluga i usluga fiksne telefonije i ostale naknade) te razliku do minimalne mjesečne naknade, ako naknada za stvarno ostvareni promet ne bi dosizala ugovoreni iznos minimalne mjesečne naknade, to je valjalo utvrditi o kojem se točno iznosu radi, s obzirom da je tuženik osporio visinu utuženog potraživanja, prigovorivši i kvaliteti pružanih mu usluga, tvrdeći da je kvaliteta usluga koje je mogao pružiti svojim korisnicima putem predmetne platforme bila toliko manjkava, da se primjenom prava na sniženje naknade dolazi do zaključka da tužitelju po osnovi pruženih mu usluga nije dužan ništa platiti.

59. U ovom postupku se potražuje plaćanje po tri računa i to:

- računa 41040391 od 28. veljače 2019. koji glasi na iznos od 93.008,00 kn i odnosi se na naknadu za telefonski promet koji je TTV ostvario korištenjem Metronetove Hosting opreme prema hrvatskim fiksnim i mobilnim mrežama te prema ostalim brojevima (uključujući i brojevima putem kojih se pružaju usluge s dodanom vrijednošću /tzv. VAS usluge/), u razdoblju od kolovoza 2016. do veljače 2019.,

- računa 41040772 od 13. ožujka 2019. koji glasi na iznos od 469.269,75 kn i odnosi se na naknadu po svakom TTV-ovom korisniku Internet usluga ostvarenih korištenjem Metronetove hosting platforme, kao i na naknadu za ostvareni dodatni IP ''upstream'' promet (preko ugovorom reguliranih 1026 Mbps), u razdoblju od srpnja 2016. do veljače 2019.,

- računa 41040771 od 13. ožujka 2019. koji glasi na iznos od 5.219.821,75 kn i odnosi se na razliku između naknada obračunatih po stvarno ostvarenom glasovnom (telefonskom) i internetskom prometu i ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada, u razdoblju od prosinca 2016. do veljače 2019. (sudu je uz taj račun najprije dostavljen prilog iz kojeg proizlazi da je utuženo razdoblje samo do rujna 2018., slijedom čega je vještaku prvotno i dana uputa da potraživanje po ovom računu izračuna do rujna 2018., da bi na ročištu od 29. srpnja 2024. tužitelj obavijestio sud da je po ovoj osnovi utužio razdoblje od prosinca 2016. do veljače 2019., što je potkrijepio ponovnom dostavom predmetnog računa s prilogom iz kojeg se vidi da je obračunsko razdoblje po tom računu trajalo do veljače 2019.).

60. Stoga je u ovom postupku određeno izvođenje dokaza informatičko – telekomunikacijskim vještačenjem radi utvrđenja koliki bi iznos tuženik bio dužan platiti tužitelju, temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji predmet kojeg jest pružanje tzv. Metronet4TTV – Hosting usluge, uzimajući u obzir ugovorene iznose mjesečnih naknada iz Cjenika koji je sastavni dio Priloga 2. predmetnog ugovora (mjesečna naknada za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim fiksnim mrežama iznosi 0,05 kn/minuti, mjesečna naknada za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim mobilnim mrežama te prema ostalim brojevima 0,10 kn/minuti, mjesečna naknada po svakom korisniku Interneta iznosi 8,50 kn, mjesečna naknada po korištenom glasovnom kanalu iznosi 7,55 kn, mjesečna naknada za svaki dodatno potrošen Mbps, povrh 1024 Mbps, iznosi 22,65 kn/Mbps, minimalna mjesečna naknada za 1. godinu trajanja ugovora iznosi 20.000,00 kn, za 2. godinu trajanja ugovora iznosi 140.000,00 kn i za 3. godinu trajanja ugovora iznosi 220.000,00 kn, pri čemu je sve cijene potrebno uvećati za PDV - list 72. spisa), konkretno:

- koliku naknadu bi tuženik bio dužan platiti tužitelju za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim fiksnim mrežama za razdoblje od kolovoza 2016. do veljače 2019., uzimajući u obzir trajanje uspostavljenih poziva u minutama, isključujući pritom usluge s dodanom vrijednošću /VAS usluge/ (račun 41040391),

- koliku naknadu bi tuženik bio dužan platiti tužitelju za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim mobilnim mrežama te prema ostalim brojevima, u razdoblju od kolovoza 2016. do veljače 2019., uzimajući u obzir trajanje uspostavljenih poziva u minutama, isključujući pritom usluge s dodanom vrijednošću, tzv. VAS usluge (račun 41040391),

- koliku naknadu bi tuženik bio dužan platiti tužitelju za korisnike interneta, koliku naknadu za korisnike glasovnog kanala te koliku naknadu za dodatni IP upstream promet, za razdoblje od srpnja 2016. do veljače 2019. (račun 41040772),

- koliku naknadu bi tuženik bio dužan platiti tužitelju po osnovi minimalnih mjesečnih naknada za 2. i 3. godinu trajanja predmetnog ugovora – razdoblje od prosinca 2016. do rujna 2018. (naknadno naloženo izvršiti obračun po ovoj osnovi do veljače 2019.) (razlika između zbroja prethodno obračunatih naknada i iznosa ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada – račun 41040771).

61. Vještačenje je određeno i radi utvrđenja, uzimajući u obzir prvenstveno prigovore tuženika sadržane u dostavljenoj e-mail korespondenciji, da li je tzv. Metronet4TTV – Hosting usluga imala takve nedostatke koji bi opravdavali sniženje ugovorene naknade za istu (je li tuženik bio u mogućnosti pružati korisnicima BSA pristupa uslugu Interneta te govornu javnu uslugu u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, ako jest, a predmetna usluga je svejedno imala nedostataka, o kakvim se je nedostacima radilo, jesu li se isti odnosili isključivo na pomoćne aplikacije, jesu li na bilo koji način utjecali na kvalitetu pružanja usluge Interneta te govorne javne usluge i sl.) te, ako jest, koliko bi iznosila tako smanjena vrijednost ugovorene usluge u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o poslovnoj suradnji.

62. U osnovnom nalazu i mišljenju sudski vještak za područje informatike, elektronike i telekomunikacija, mr. sc. Damir Palavra, dipl. ing. rač., kao direktor imenovanog stalnog sudskog vještaka PERIUDICIO INFO d.o.o., u bitnom, navodi da je za utvrđenje naknade koju bi tuženik bio dužan platiti za ostvareni glasovni promet bilo potrebno prethodno utvrditi trajanje poziva u minutama, za što da su mu potrebni tzv. CDR (eng. Charging Dana Record) zapisi, a za utvrđenje naknade koju bi tuženik bio dužan platiti za ostvareni Internet promet da su mu potrebni tzv. UDR (Usage detailed records) zapisi i podaci iz RADIUS baze podataka za Internet komunikaciju, a da mu niti jedna od stranaka nije mogla dostaviti te podatke, prvenstveno iz razloga što su svi sustavi s podacima Metronet4TTV Hosting usluge ugašeni, a potom iz razloga što su pogašeni i svi sustavi tadašnjih društava Metronet i TTV, slijedom čega da ti podaci više ne postoje. Ono što mu je tužitelj bio u mogućnosti dostaviti da su anonimizirani i agregirani podaci temeljem koji je on izradio obračune potraživanja, ali da vještak te podatke nije htio koristiti, jer nije mogao verificirati količine koje su iskazane u tim agregiranim podacima.

63. Stoga se je u osnovnom nalazu i mišljenju vještak očitovao na način da zbog nepostojanja provjerljivih podataka nije moguće utvrditi niti naknadu koju bi tuženik bio dužan platiti za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim fiksnim mrežama, niti naknadu za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskim mobilnim mrežama i ostalim brojevima, niti naknadu po broju korisnika Interneta, korisnika glasovnog kanala te naknadu za dodatni IP upstream promet, a kako nije moguće utvrditi te naknade za stvarno ostvareni promet, to da nije moguće utvrditi niti razliku između tih naknada te iznosa ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada, pri čemu da je vještaku nejasno da li su se i, ako jesu, od kada te minimalne mjesečne naknade uopće trebale primjenjivati.

64. Osim toga, u osnovnom nalazu i mišljenju vještak navodi da nije moguće utvrditi je li Metronet4TTV Hosting usluga imala takve nedostatke koji bi opravdavali sniženje ugovorene naknade za istu (je li tuženik bio u mogućnosti pružati korisnicima BSA pristupa uslugu Interneta te govornu javnu uslugu), jer mu je za to utvrđenje potrebna analiza samog sustava na koji se prigovori odnose, za što mora pregledati taj sustav, a taj sustav više nije dostupan. Nadodaje da je usluga imala određenih nedostataka, ali nije moguće utvrditi o kakvim se je nedostacima radilo, a time niti jesu li se isti odnosili isključivo na pomoćne aplikacije, a niti na koji način su nedostaci utjecali na kvalitetu pružanja usluge, pri čemu da u predmetnoj industriji i praksi ne postoji prihvaćena metodologija izračuna smanjenja vrijednosti predmetne usluge s nedostacima.

65. Tužitelj je prigovorio osnovnom nalazu i mišljenju vještaka navodeći, u bitnom:

- da je ostvareni promet prema hrvatskim fiksnim mrežama, mobilnim mrežama i ostalim brojevima, isključujući VAS usluge, moguće utvrditi iz anonimiziranih agregiranih podataka koji su automatski generirani od strane sustava naplate tužitelja, koji su vještaku dostavljeni, budući da svi operateri koriste upravo te podatke za izdavanje računa,

- da je sve podatke potrebne za obračun naknade po broju korisnika Interneta i glasovnog kanala te za dodatni IP upstream promet moguće utvrditi iz računa koje je u utuženom razdoblju TTV-u izdavao HT d.d. za BIT stream uslugu – stavka NBSA Ethernet razina i stavka NVoIP virtualni kanal za izračun broja korisnika, s obzirom da se radi o naknadama koje se naplaćuju po korisniku Interneta i Voice kanala, a koji podaci o broju korisnika za siječanj i veljaču 2019. da se podudaraju s tužiteljevim podacima, u 2017. da je odstupanje samo 10%, dok u u donosu na listopad i studeni 2016 te za cijelu 2018. predlaže pribaviti račune od HT-a,

- da se informatički vještak ne treba baviti pravnim pitanjima primjene minimalnih mjesečnih naknada, već iste izračunati u skladu s uputom suda te

- da je vještak mogao iz prigovora tuženika izraženih u dostavljenoj e-mail korespondenciji, primjenom svog stručnog znanja, zaključiti kakav je bio opseg i sadržaj prijavljenih poteškoća, npr. je li tuženik prijavljivao da korisnici ne mogu koristiti govornu ili Internet uslugu, je li prijavljivao da ne može aktivirati korisnike ili da se ne može prijaviti na Provisioning portal, da je rad portala spor i sl., nakon čega bi trebalo utvrditi da li su te prijave bile osnovane i kako su iste u konačnici utjecale na korištenje predmetne usluge (napominjući da se vještak nije uopće osvrnuo niti na prigovore tuženika iz dostavljene e-mail korespondencije, niti na dostavljeno očitovanje društva Inceptum d.o.o. na te prigovore, koje društvo je pružalo TTV-u tehničku podršku treće razine vezano za korištenje predmetne Hosting platforme).

66. Uzimajući u obzir prigovore tužitelja na osnovni nalaz i mišljenje vještaka sud je na ročištu održanom 13. ožujka 2024. uputio vještaka Damira Palavru da je potrebno izvršiti obračun naknade za ostvareni tranzit prometa prema hrvatskih fiksnim mrežama, prema hrvatskim mobilnim mrežama, te prema ostalim brojevima, u razdoblju od kolovoza 2016. do veljače 2019., isključujući pritom tzv. VAS usluge (račun 41040391), uzimajući u obzir tužiteljeve anonimizirane agregirane podatke koji su automatski generirani od strane sustava naplate tužitelja, zatim da je potrebno izvršiti obračun naknade za korisnike interneta, za korisnike glasovnog kanala te za dodatni IP upstream promet, za razdoblje od srpnja 2016. do veljače 2019. (račun 41040772), uzimajući u obzir račune koje je u tom razdoblju Totalnoj televiziji d.o.o. izdalo društvo HT d.d. za tzv. BIT STREAM uslugu (osobito stavke iz tih računa NBSA ETHERNET RAZINA i stavku NVoIP virtualni kanal u pogledu broja korisnika), te da je potrebno, uzimajući u obzir tako izračunate naknade, izračunati eventualnu minimalnu mjesečnu naknadu za drugu i treću godinu trajanja ugovora, razdoblje od prosinca 2016. do rujna 2018. (račun 41040771), dakle, da je potrebno poći od pretpostavke da su nastupili uvjeti za primjenu minimalnih mjesečnih naknada, uvažavajući u obzir primjedbe vještaka iz kojih razloga, uzimajući u obzir tehničke nedostatke izrađenog rješenja, iste možebitno ne bi trebale doći u primjenu.

67. Nadalje, na tom ročištu je vještaku Damiru Palavri dana i uputa da je potrebno izvršiti komparaciju tužiteljevih računa i relevantnog uzorka računa koje je tuženik u utuženom razdoblju izdavao svojim korisnicima za predmetne usluge, a iz kojih bi se možebitno utvrdili parametri koji su bitni za obračun u ovom postupku utuženih naknada, iako je vještak napomenuo da su usluge koje je tuženiku pružao tužitelj u utuženom razdoblju samo dio paketa usluga koje je tuženik pružao svojim korisnicima pa da iz tog razloga ti računi tuženika vjerojatno nisu iskoristivi za odgovor na upite suda u ovom postupku.

68. Vještak Damir Palavra je naveo kako nije u mogućnosti kvalificirati i kvantificirati prigovore tuženika na rad Metronet4TTV hosting platforme, jer mu nisu na raspolaganju sustav i alati koje je imao na raspolaganju Inceptum d.o.o. kada je izrađivao izvještaj na koji se poziva tužitelj te da je jedino što on može kvalificirati i kvantificirati Inceptumov izvještaj ako se sud i stranke slože da je isti kao takav mjerodavan u tom pogledu.

69. Sud je prihvatio obrazloženje vještaka Palavre u pogledu nemogućnosti utvrđenja naravi eventualnih nedostataka Metronet4TTV hosting platforme tehničkim putem, budući da ista više niti ne postoji (cijeli taj informatički sustav je ugašen), što znači da istu nije niti moguće pregledati te utvrditi funkcionira li to tehničko rješenje u svakom pogledu na ispravan način.

70. Ono što je bitno za naglasiti da niti tuženik, na kojemu je bio teret dokaza postojanja nedostataka i iznosa za koji isti smanjuju vrijednost ugovorenih usluga, u ovom postupku nije mogao jasno navesti u čemu su se točno sastojali navodni nedostaci pružane Metronet4TTV hosting usluge, već je u tom pogledu uputio sud i vještaka na čitanje oko 1500 stranica dostavljene e-mail korespondencije, dok je svjedok ŽC, koji je bio direktor TTV-a od listopada 2017. do listopada 2022., izjavio da su postojali određeni tehnički problemi po pitanju korištenja komunikacijskih alata između Metroneta i TTV-a, Provisioning portala i B2B portala, ali je priznao da je ugovorena usluga bila isporučena TTV-u i da ju je TTV koristio.

71. S obzirom da se je kroz cijelo razdoblje važenja Ugovora o poslovnoj suradnji povećavao broj korisnika TTV-ovih usluga, koje je on pružao upravo putem korištenja Metronet4TTV hosting usluge, da predmetni ugovor nije nikad raskinut od strane TTV- a, da je TTV nastojao da se predmetna suradnja s Metronetom nastavi i nakon isteka predmetnog Ugovora te da je i sam UC izjavio da bez Metronetove platforme nisu mogli svojim korisnicima pružati usluge Interneta, to je očito da je predmetna Metronet4TTV hosting platforma bila funkcionalna, a da su određeni tehnički problemi koji bi se pojavljivali bili privremenog i sporednog karaktera, dakle, da su isti otklanjani, slijedom čega isti ne mogu utjecati na ugovorenu ekonomsku vrijednost predmetnih usluga pa je tuženikov materijalnopravni prigovor sniženja ugovorene naknade ocijenjen neosnovanim.

72. U prvoj dopuni nalaza i mišljenja, izrađenoj sukladno uputama suda s ročišta održanog 13. ožujka 2024., vještak Damir Palavra je uspio izračunati iznos svih ugovornih naknada koje je TTV bio dužan platiti prema Ugovoru o poslovnoj suradnji, napominjući da su naknade za promet obračunate uzimajući u obzir tužiteljeve anonimizirane agregirane podatke koji su automatski generirani od strane sustava naplate tužitelja, da su naknade za broj korisnika interneta i broj korisnika glasovnog kanala obračunate iz podataka dostavljenih računa Hrvatskog telekoma d.d. (pri čemu da tuženik ne posjeduje račun HT-a za srpanj 2016.), a budući da računi HT-a ne sadrže podatke o ostvarenom IP upstream prometu, da je taj promet obračunat uzimajući u obzir tužiteljeve anonimizirane agregirane podatke koji su automatski generirani od strane sustava naplate tužitelja te da je izvršenom komparacijom tužiteljevih utuženih računa s relevantnim uzrokom računa koje je tuženik u utuženom razdoblju izdavao svojim korisnicima utvrđeno kako tuženikovi računi nisu iskoristivi za utvrđenje parametara bitnih za izračun utužene naknade. Tako je vještak dao obračun svih ugovorenih naknada, izračunao da bi ukupan dug po sva tri utužena računa iznosio 3.963.363,62 kn/526.028,75 EUR te je u tablici dao prikaz iznosa naknada po pojedinoj osnovi i po mjesecima, počevši od kolovoza 2016. do zaključno veljače 2019.

73. Sud je vještaku dao pisanu uputu da iskaže odvojeno ukupno potraživanje tužitelja po svakom od utuženih računa, dakle, da iskaže odvojeno ukupan iznos naknada za tranzit prema hrvatskim fiksnim i mobilnim mrežama te prema ostalim brojevima (račun 41040391), odvojeno ukupan iznos naknada za korisnike interneta, za korisnike glasovnog kanala te za dodatni IP upstream promet (račun 41040772) te odvojeno ukupan iznos minimalnih mjesečnih naknada (razlika do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada – račun 41040771).

74. Nakon toga je vještak Damir Palavra u drugoj dopuni nalaza i mišljenja u tablici dao pregled naknada koje bi tuženik bio dužan platiti po svakom od utuženih računa (iznoseći i izračune po pojedinoj naknadi te po mjesecima) te je naveo da bi ukupan iznos naknada za tranzit prema hrvatskim fiksnim i mobilnim mrežama te prema ostalim brojevima (račun 41040391) bio 58.549,13 kn, ukupan iznos naknada za korisnike interneta, korisnike glasovnog kanala i za dodatni IP upstream promet (račun 41040772) da bi bio 365.655,4909 kn te da bi ukupan iznos minimalnih mjesečnih naknada (razlika do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada – račun 41040771) bio 3.413.214,7325 kn.

75. Tužitelj nije imao prigovora na izračun naknade po računu 41040391 (58.549,13 kn), ali je naglasio da se radi o iznosu bez PDV-a te da po tom računu još preostaje potraživanje za VAS usluge u iznosu od 15.857,25 kn (iako je tužitelj još podneskom od 15. listopada 2019. povukao tužbu u dijelu u kojem je zahtijevao plaćanje naknade za pružene VAS usluge u iznosu od 15.857,27 kn, jer u Ugovoru o poslovnoj suradnji nije izričito navedena osnova za njihov obračun te je istodobno povećao tužbeni zahtjev za isplatu tog istog iznosa od 15.857,25 kn s zateznim kamatama od 13. travnja 2019. do isplate, po osnovi razlike do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada).

76. Tužitelj nije imao prigovora niti na izračun naknade po računu 41040772 (365.655,49 kn), mada je ponovno napomenuo da se radi o iznosu bez PDV-a.

77. U odnosu na obračun po računu 41040771 ističe da nije jasno zašto je vještak uzeo kao da tužitelj potražuje isplatu razlike do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada i za razdoblje od srpnja do studenog 2016., iako istu u tom razdoblju ne potražuje, a zašto, s druge strane, nije izvršio obračun te razlike do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada za razdoblje od listopada 2018. do veljače 2019. (već je napomenuto da je sam sud dao vještaku zadatak da obračun minimalnih mjesečnih naknada izvrši do zaključno rujna 2018., budući da sudu nije bio dostavljen potpuni prilog predmetnog računa, a iz nepotpunog priloga proizlazilo je kao da obračunsko razdoblje završava s rujnom 2018.).

78. U očitovanju na prigovore tužitelja, vještak Damir Palavra je na ročištu održanom 29. srpnja 2024. izjavio da je on obračun radio prema postavljenom zadatku, što znači da je množio utvrđenu količinu sa ugovorenim jediničnim cijenama, a da mu nije mi poznato da li iste u sebi sadrže PDV ili ne. Što se tiče prigovora tužitelja da je obračun zbroja razlika do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada pogrešno učinio tako što je uzimao u obzir i naknade za ostvareni tranzit prometa za razdoblje od srpnja 2016. do studenog 2016., a za koje razdoblje tužitelj niti ne potražuje razliku do minimalnih mjesečnih naknada, izjavio je da ću u kraćem roku ispraviti tu pogrešku. Što se tiče navoda tužitelja da je razliku do minimalnih mjesečnih naknada potrebno obračunati i za razdoblje od listopada 2018. do veljače 2019., istaknuo je da to nije bilo u zadatku suda i da u tom dijelu može korigirati nalaz jedino ako dobije takvu uputu suda.

79. Na upit suda za koje razdoblje potražuje isplatu razlike do minimalnih mjesečnih naknada po računu 41040771, a sve uzevši u obzir da je uz taj račun dostavljen prilog u kojem se specificiraju pojedinačni iznosi od prosinca 2016. do rujna 2018., tužitelj je odgovorio da se po tom računu potražuje razlika do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada za razdoblje od prosinca 2016. do veljače 2019., da uz taj račun očitom omaškom nije dostavljena druga stranica priloga, iako utuženi iznos po tom računu odgovora zbroju mjesečnih razlika i za navedeno razdoblje od listopada 2018. do veljače 2019. Stoga je tužitelju naloženo dostaviti drugu stranicu priloga uz račun 41040771 kako bi sud provjerio njegove navode u pogledu razdoblja za koje se potraživala razlika do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada.

80. Nakon što je uz podnesak od 30. srpnja 2024. tužitelj dostavio sudu račun 41040771 s potpunim prilogom, sud je utvrdio da je utuženo razdoblje po tom računu od prosinca 2016. do veljače 2019., slijedom čega je dao vještaku pisanu uputu da ispravi/dopuni nalaz i mišljenje u pogledu izračuna izračuna minimalnih mjesečnih naknada za 2. i 3. godinu trajanja Ugovora o poslovnoj suradnji (razlike između zbroja utvrđenih naknada za tranzit prometa prema hrvatskim fiksnim mrežama, mobilnim mrežama i ostalim brojevima, za korisnike interneta, glasovnog kanala i dodatni IP upstream promet i iznosa ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada) na način da će izračun napraviti za one mjesece za koje tužitelj potražuje isplatu tih minimalnih mjesečnih naknada, što znači za razdoblje od prosinca 2016. do veljače 2019., a što implicira da se naknade za ostvareni tranzit prometa za razdoblje prije prosinca 2016. ne mogu odbijati od zbroja ugovornih minimalnih mjesečnih naknada te da se obračun ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada treba napraviti i za razdoblje nakon isteka Ugovora o poslovnoj suradnji, 7. prosinca 2018. (ne ulazeći u pitanje osnovanosti potraživanja tužitelja u tom dijelu).

81. Postupajući po uputi suda, u trećoj dopuni nalaza i mišljenja vještak Damir Palavra je naveo da minimalne mjesečne naknade, odnosno razlika do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada (račun 41040771) ukupno iznose 4.517.353,07 kn, s time da je u tablici dao pregled obračuna tih razlika za svaki od utuženih mjeseci (od prosinca 2016. do veljače 2019.).

82. Sud je prihvatio konačni nalaz i mišljenje vještaka Palavre, jer je jasan, logičan i objektivno provjerljiv, izrađen sukladno pravilima konkretne znanosti i struke.

83. Sud ističe da se u odredbi čl. 9.2. Ugovora o poslovnoj suradnji navodi da porez na dodanu vrijednost (PDV) nije uključen u cijene navedene u ponudi te da će ta stavka biti iskazana odvojeno na računu izvođača.

84. Dakle, jedinične cijene sadržane u Cjeniku iz Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji ne sadrže PDV, a kako je vještak Palavra izračun radio prema cijenama iz Cjenika, to je njegove izračune potrebno uvećati za PDV.

85. Nadalje, kao što je već prethodno navedeno, Ugovor o poslovnoj suradnji vrijedio je od 7. prosinca 2015. do 7. prosinca 2018., s obzirom da je tužitelj dopisom od 7. studenog 2018. suštinski obavijestio TTV da se ugovor neće automatski produljiti na narednih godinu dana, u smislu odredbe čl. 21.2. Ugovora, dok tužiteljeva izjava da će ugovor vrijediti sve do 28. veljače 2019., do kada ima namjeru tuženiku pružati usluge, nema nikakvog pravnog učinka.

86. Ugovori koji su sklopljeni na određeni rok, prestaju važiti istekom tog roka, izuzev ako stranke nisu posebno ugovorile pravo na otkaz tog ugovora tijekom njegova trajanja, kao što je to predviđeno za ugovore sklopljene na neodređeno razdoblje, u smislu odredbe čl. 212. ZOO-a, a može prestati i raskidom zbog neispunjenja, za koji slučaj su predmetne stranke ugovorile proceduru iz čl. 18.1. Ugovora.

87. Budući da ugovorne stane Ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog na razdoblje od 3 godine nisu ugovorile mogućnost otkaza ugovora (prestanka ugovora nevezano za ispunjavanje ugovornih obveza), niti su predmetni ugovor raskinule zbog neispunjavanja ugovornih obveza, a tužitelj je obavijestio TTV da neće doći do automatskog produljenja ugovora za sljedećih 12 mjeseci, u smislu odredbe čl. 21.2. Ugovora, to je Ugovor o poslovnoj suradnji prestao istekom razdoblja na koje je sklopljen, 7. prosinca 2018.

88. To znači da su sve usluge koje je tužitelj pružio tuženiku do isteka 7. prosinca 2018. pružene temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji pa se na iste imaju primijeniti ugovorene cijene, koje uključuju i primjenu minimalnih mjesečnih naknada, dok su usluge koje je tužitelj nastavio pružati tuženiku nakon 7. prosinca 2018. do 28. veljače 2019., pružene bez pravne osnove.

89. Primanjem usluga tužitelja i nakon isteka Ugovora o poslovnoj suradnji, od 8. prosinca 2018. do 28. veljače 2019., dakle, bez pravne osnove, TTV, univerzalni prednik tuženika, je ostvario korist u visini naknade koju bi inače bio dužan platiti tužitelju za predmetne usluge da je među njima sklopljen ugovor, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a, u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove, a to je upravo naknada po kojoj je tužitelj nudio tuženiku (TTV-u) predmetne usluge u okviru Ugovora o poslovnoj suradnji.

90. To znači da će se i na usluge koje su TTV-u pružene nakon isteka Ugovora o poslovnoj suradnji, od 8. prosinca 2018. do 28. veljače 2019., primjenjivati cijene koje u sebi obuhvaćaju minimalnu mjesečnu naknadu, koja je u tom razdoblju iznosila 220.000,00 kn mjesečno.

91. Tako proizlazi da bi potraživanje tužitelja po računu 41040391 (naknada za tranzit prema hrvatskim fiksnim i mobilnim mrežama) iznosilo 58.549,13 kn uvećano za PDV po stopi od 25%, dakle, 73.186,41 kn (bez uračunavanja naknade za VAS usluge u iznosu od 15.857,25 kn uvećano za PDV, dakle, u iznosu od 19.821,56 kn).

92. Sud je iz obračuna isključio naknadu za VAS usluge iz razloga što je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu, a tuženik svojom šutnjom na to djelomično povlačenje pristao (čl. 193. st. 2. ZPP-a).

93. Kako je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom, prema podnescima od 15. listopada 2019. i 19. prosinca 2023., tužitelj po računu 41040391 potraživao iznos od 77.150,75 kn s zateznim kamatama od 31. ožujka 2019. (kao prvog dana nakon dospijeća računa) do isplate, to je njegovo potraživanje u tom dijelu osnovano u pogledu isplate iznosa od 73.186,41 kn s zateznim kamatama od 31. ožujka 2019. do isplate (čl. 12.a ZFPPN-a), a neosnovano u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 3.964,34 kn s zateznim kamatama.

94. Preko potraživanog iznosa od 77.150,75 kn (po računu 41040391) do iznosa od 93.008,00 kn, na koji iznos račun 41040391 glasi, za iznos od 15.857,25 kn s zateznim kamatama od 31. ožujka 2019. do isplate, tužitelj je povukao tužbu, kojoj dispoziciji se tuženik nije protivio pa je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog i utvrditi da je tužba povučena (čl. 456. st. 1. ZPP-a).

95. Potraživanje tužitelja po računu 41040772 (naknada za korisnike interneta, korisnike glasovnog kanala i za dodatni IP upstream promet) iznosilo bi 365.655,49 kn uvećano za PDV, dakle, 457.069,36 kn, a ne 469.269,75 kn koliko je po tom računu utužio tužitelj.

96. Stoga je po tom računu 41040772 tužitelju valjalo dosuditi iznos od 457.069,36 kn s zateznim kamatama od 13. travnja 2019. (prvog dana nakon dospijeća računa) do isplate, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 469.269,75 kn, za iznos od 12.200,39 kn s zateznim kamatama platni nalog valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev.

97. Potraživanje tužitelja po osnovi razlike između iznosa ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada i ukupne naknade za stvarno ostvareni promet (računi 41040391 i 41040772 – 73.186,41 kn + 457.069,36 kn = 530.255,77 kn) za razdoblje od prosinca 2016. do prosinca 2018. iznosilo bi 4.124.984,34 kn uvećano za PDV, dakle, 5.156.230,43 kn, a za razdoblje od siječnja do veljače 2019. dodatnih 392.368,74 kn uvećano za PDV, dakle, 490.460,93 kn, dakle, sveukupno potraživanje po toj osnovi iznosilo bi 5.646,691,36 kn.

98. Tužitelj po tom računu 41040771 potražuje 426.869,59 kn manje, konkretno, potražuje iznos od od 5.219.821,75 kn, zato jer je iznos ugovorenih mjesečnih naknada umanjio ne samo za iznos naknade za ostvareni promet korištenjem Metronet4TTV Hosting usluga iz Priloga 2 Ugovora o poslovnoj suradnji, već i za naknadu koju mu je TTV platio (ili bio dužan platiti) za pružene usluge iz Priloga 1 Ugovora, iako to nije bio dužan učiniti, ali kako sud odlučuje samo u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, po tom računu tužitelju je dosuđen upravo potraživani iznos s zateznim kamatama od 13. travnja 2019. (prvi dan nakon dospijeća računa) do isplate.

99. Stoga je platni nalog valjalo održati na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.750.077,52 kn/763.166,44 EUR (73.186,41 kn + 457.069,36 + 5.219.821,75 kn), s zateznim kamatama na iznos od:

- 73.186,41 kn/9.713,51 EUR od 31. ožujka 2019. do isplate,

- 457.069,36 kn/60.663,53 EUR od 13. travnja 2019. do isplate,

- 5.219.821,75 kn/692.789,40 EUR od 13. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, sukladno odredbi čl. 12.a st. 2. ZFPPN-a, dok je platni nalog valjalo ukinuti u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.164,73 kn/2.145,43 EUR (5.766.242,25 kn/765.311,87 EUR - 5.750.077,52 kn/763.166,44 EUR) s zateznim kamatama na iznos od:

- 3.964,34 kn/526,16 EUR od 31. ožujka 2019. do isplate,

- 12.200,39 kn/1.619,27 EUR od 13. travnja 2019. do isplate te je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

100. S obzirom da je tužiteljevo potraživanje po osnovi naknade za stvarno ostvareni promet umanjeno za iznos od 15.857,25 kn/2.104,62 EUR po osnovi prometa za VAS usluge, to znači da se je u tom dijelu povećala razlika do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada, slijedom čega osnovano tužitelj, izvan platnog naloga, u okviru tužbe, kako je specificirana podneskom od 15. listopada 2019., potražuje isplatu tog iznosa s zateznim kamatama od 13. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena (tužitelju pripada na ime razlike do ugovorenih minimalnih mjesečnih naknada ukupno 5.646,691,36 kn, a kako tužitelj po računu 41040771 potražuje samo 5.219.821,75 kn, dakle, 426.869,59 kn manje, to osnovano, izvan platnog naloga, potražuje i ovih 15.857,25 kn/2.104,62 EUR). 101. U odnosu na troškove parničnog postupka

102. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 12. rujna 2019. zahtijevao naknadu troška odgode tog ročišta (dakle, naknadu troška zastupanja na sljedećem ročištu) u iznosu od 53.920,00 kn uvećano za PDV (67.400,00 kn/8.945,52 EUR), iz razloga što je to ročište odgođeno na prijedlog tuženika, kako bi se tuženik očitovao na tužiteljev podnesak od 4. rujna 2019., kojeg je zaprimio istog tog dana, dakle, zahtijevao je naknadu troška po načelu krivnje, u smislu odredbe čl. 156. ZPP-a.

103. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 24. listopada 2024. zahtijevao naknadu troška odgode tog ročišta (dakle, naknadu troška zastupanja na sljedećem ročištu) u iznosu od 67.400,00 kn/8.945,52 EUR, iz razloga što je to ročište odgođeno na prijedlog tužitelja, kako bi se tužitelj očitovao na tuženikov koji je punomoćniku tužitelja uručen neposredno na tom ročištu, dakle, zahtijevao je naknadu troška po načelu krivnje, u smislu odredbe čl. 156. ZPP-a.

104. S obzirom da prethodni postupak upravo služi raspravljanju o prijedlozima stranaka i činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge, odnosno pobijaju prijedloge protivnika, a i o dokazima predloženim s njihove strane (čl. 292. st. 2. ZPP-a) te da je sud dužan nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku (čl. 288.a st. 2. ZPP-a), a da su obje stranke predložile odgodu pripremnog ročišta jer se nisu stigle u potpunosti očitovati na opsežne podneske protivne stranke, zaprimljene u kratkom vremenu prije ili neposredno na tom ročištu, to se ne može smatrati da je do odgoda pripremnog ročišta došlo zbog skrivljenog propusta bilo koje od stranaka, već se je radilo o postupanju koje je bilo nužno kako bi se pokušala prikupiti što kompletnija dokazna građa i što potpunije očitovanje stranaka o spornim odlučnim činjenicama, slijedom čega nema osnove za dosudu parničnih troškova po načelu krivnje, u smislu odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a.

105. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 67.400,00 kn/8.945,52 EUR, po osnovi krivnje te odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 67.400,00 kn/8.945,52 EUR, po osnovi krivnje, kao neosnovan (čl. 156. st. 3. ZPP-a).

106. Budući da je tužitelj u ovom postupku potraživao ukupno 5.782.099,50 kn/767.416,48 EUR, a uspio je s zahtjevom za isplatu iznosa od 5.765.934,77 kn/765.271,06 EUR (u okviru i izvan platnog naloga), to je u ovoj parnici uspio u omjeru od 99,72%, što znači da nije uspio tek s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi pa mu, po načelu uspjeha u parnici, u cijelosti pripada naknada troškova ovršnog i parničnog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a), dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi.

107. Tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 67.400,00 kn/8.945,52 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku nagradu u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 EUR (čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 8/2011., 112/2012., 114/2012., 131/2020./), dakle, ukupno mu pripada 73.650,00 kn/9.775,03 EUR. 108. Ne pripada mu naknada u iznosu od 56,25 kn/7,47 EUR za dostavu rješenja o ovrsi, jer niti nastanak niti visina tih troškova nisu ničime dokazani.

109. Stoga je platni nalog valjalo održati u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 73.650,00 kn/9.775,03 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, 30. travnja 2019., do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. OZ-a), a ukinuti platni nalog i odbiti zahtjev u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 56,25 kn/7,47 EUR s zateznim kamatama.

110. S obzirom da je tužitelj povukao zahtjev u pogledu plaćanja tzv. predvidivih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 975,00 kn/129,40 EUR s zateznim kamatama, kojoj dispoziciji se tuženik nije protivio, valjalo je u tom dijelu ukinuti platni nalog i utvrditi da je tužba povučena.

111. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 5.782.099,50 kn/767.416,48 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za očitovanje na prigovor tuženika i prijedlog za određivanje prethodne mjere u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 4. rujan 2019. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 12. rujna 2019. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 15. listopada 2019. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 24. listopada 2019. u iznosu od 6.715,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 8. studenog 2019. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 19. studenog 2019. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 28. rujna 2021. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 11. veljače 2022. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 19. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 13. ožujka 2024. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 11. srpnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 29. srpnja 2024. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 17. listopada 2024. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 5. prosinca 2024. u iznosu od 13.430,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) te za ukupno plaćeni predujam za izvođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 2.760,63 EUR, dakle, ukupno mu pripada 144.400,63 EUR po osnovi troškova parničnog postupka s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

112. Ne pripada mu naknada za sastav podneska od 28. listopada 2020., jer isti po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka i odnosi se na činjenice koje za ovaj postupak nisu odlučne).

113. Stoga je preko iznosa od 144.400,63 EUR do zahtijevanog iznosa od 231.538,13 EUR, za iznos od 87.137,50 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan. 114. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja o djelomičnom povlačenju tužbe.

115. Podnescima od 28. lipnja 2019. i od 15. listopada 2019. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere, sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 5.766.242,25 kn/765.311,87 EUR s zateznim kamatama na iznos od 77.150,75 kn/10.239,66 EUR od 31. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 5.219.821,75 kn/692.789,40 EUR od 13. travnja 2019. do isplate i na iznos od 469.269,75 kn/62.282,80 EUR od 13. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 12.a st. 2. ZFPPN-a, kao i radi osiguranja tražbine naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 73.706,25 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2019., kao dana donošenja rješenja o ovrsi, do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

116. Odredbom čl. 501.a ZPP-a određeno je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

117. U predmetnom postupku ne samo da postoji veća vjerojatnost da će tužitelj uspjeti u sporu, već je isti i uspio u sporu u pogledu glavnice u iznosu od 5.750.077,52 kn/763.166,44 EUR, s zateznim kamatama na iznos od 73.186,41 kn/9.713,51 EUR od 31. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 457.069,36 kn/60.663,53 EUR od 13. travnja 2019. do isplate i na iznos od 5.219.821,75 kn/692.789,40 EUR od 13. travnja 2019. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, a i u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 73.650,00 kn/9.775,03 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je u odnosu na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva valjalo odrediti prethodnu mjeru sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a, dok je određivanje prethodne mjere valjalo odbiti u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva koji je bio obuhvaćen platnim nalogom – u pogledu glavnice u iznosu od 16.164,73 kn/2.145,43 EUR s zateznim kamatama na iznos od 3.964,34 kn/526,16 EUR od 31. ožujka 2019. do isplate i na iznos od 12.200,39 kn/1.619,27 EUR od 13. travnja 2019. do isplate te u pogledu troškova ovršnog postupka u iznosu od 56,25 kn/7,47 EUR s zateznim kamatama od 30. travnja 2019. do isplate.

118. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 501.a ZPP-a, za stavak prvi i peti, čl. 335. st. 3. OZ-a, za stavak treći, čl. 335. st. 4. OZ-a, za stavak četvrti i čl. 337. st. 2. OZ-a, za stavak peti, odlučeno je kao u izreci rješenja o prethodnoj mjeri.

U Zagrebu 17. siječnja 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Protiv rješenja o prethodnoj mjeri dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Žalba ne zadržava ovrhu rješenja.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku