REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-221/2021.- 63.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužiteljice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik iz Krka, A. Cesarca 1, protiv tuženih 1. ŠN iz [adresa]. Šestinski dol 21, kao sljednice zemljišnoknjižno upisanog vlasnika HN , 2. ŽN iz [adresa], 3. JN iz [adresa], 4. PN iz [adresa], 5. TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa supruga RNA, iz [adresa] 6. UN EN iz [adresa], kao sljednika zemljišnoknjižno upisanog vlasnika UN r. ŽN, 7. NN iz [adresa] ili Njivice, Beli Kamik 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. SN iz [adresa] ,koju zastupa punomoćnica Jasna Trinajstić Krause, odvjetnica iz Krka, Kralja Tomislava 1, 9. CN iz [adresa] , 10. AN iz [adresa], tuženi od 8. do 10. kao nasljednici IN iz [adresa], 11. RODE ANTUNA iz Baške, Palada 87, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojega zastupa punomoćnica Jasna Trinajstić Krause, odvjetnica iz Krka, Kralja Tomislava 1. 12. KN iz [adresa] i 13. BN iz [adresa], obje kao nasljednice BUTKOVIĆ TEREZIJE iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva ( v.p.s. 1.327,23 eura) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana 10. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice te punomoćnice tuženih pod 8. i 11. tužbe, a u odsutnosti ostalih tuženih te objave odluke dana 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], hrvatska državljanka, stekla pravo vlasništva cijele k. č. [katastarska čestica] u g.t. 1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Nova;

II. U smislu članka 126. i 127. ZV-a, a u vezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži

Poslovni broj : P-221/2021.- 63.

upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim sljednicima , a svih navedenih u ovoj presudi - 1. HN – ŠN iz [adresa]. Šestinski dol 21, kao sljednice zemljišnoknjižno upisanog vlasnika HN , 2. ŽN iz [adresa], 3. JN iz [adresa], 4. PN iz [adresa], 5. TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. EN iz [adresa], kao sljednika zemljišnoknjižno upisanog vlasnika UN r. ŽN, 7. NN iz [adresa] ili Njivice, Beli Kamik 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. SN iz [adresa] , 9. CN iz [adresa] , 10. AN iz [adresa] svih kao nasljednika IN iz [adresa], 11. RODE ANTUNA iz Baške, Palada 87, OIB: [osobni identifikacijski broj] ,12. KN iz [adresa] i 13. BN iz [adresa], obje kao nasljednice GN iz [adresa], na ime tužiteljice u odnosu na 12/13 dijela cijele k. č. [katastarska čestica] u g.t. 1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] – Nova kao nekretninu navedenu u stavku I. izrijeke ove Presude.

II. Tuženi ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZN , OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su tužiteljici RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 4. 317,56 eura ( slovima: četiritisućetristosedamnaesteuraipedesetšestcenti) u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina da u naravi predstavlja dio dvorišta tužiteljičine kuće u [adresa]. Navodi kako je kuću i okućnicu kupila 1995. od MN i VN te je uvedena u posjed nekretnine koji je posjed ograđen betonskom ogradom. U postupku nove katastarske izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige za to područje, utvrđeno je da identifikacija predmeta prodaje nije bila precizna odnosno da je tužiteljica kupila i uvedena u posjed ne samo k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( prije k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) već i cijele k. č. [katastarska čestica] ( prije 539/2). Tužiteljica tako tvrdi da je vlasništvo stekla kupoprodajom kao i dosjelošću kao savjesna i poštena posjednica.

2. Tuženi ON, ZN, DN, LN i NN nisu se očitovali o tužbi i tužbenom zahtjevu .

3. Tuženi ĆN, FN, GN, ČN te SN, CN i ĐN kao nasljednici prvotno tužene IN, osporili su tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženi navode kako je tužiteljica kupila k. č. [katastarska čestica], ali ne i k. č. [katastarska čestica] – danas k. č. [katastarska čestica]. Tvrde kako je prednik tužiteljice

Poslovni broj : P-221/2021.- 63.

MN bio suvlasnik ove nekretnine u 3/20 dijela . Također , sporna nekretnina nije bila ograđena već je to tužiteljica učinila naknadno.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka u kojem su saslušane stranke i svjedoci , a proveden je i očevid lica mjesta, sud je presudom od 2. listopada 2017. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice. Tužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da bi kupila spornu nekretninu niti da bi bila u poštenom posjedu prijepora, prihvaćajući tako iskaze svjedoka RM i DN kao istinite i vjerodostojne. Tužbeni zahtjev je odbijen na temelju odredbi čl. 221. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

5. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Županijski sud ukazuje kako treba utvrditi da li je sporna nekretnina bila predmet kupoprodajnog ugovora kojim je tužiteljica kupila kuću i okućnicu te da li je time tužiteljica uvedena u posjed te nekretnine. Sud smatra i kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da je poštena posjednica. Izostala je ocjena svih provedenih dokaza te je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

6. U nastavku postupka tužiteljica je ustrajala kod svojih navoda i svog zahtjeva. Tuženi koji su u prvoj fazi postupka osporavali tužbu ustrajali su kod svojih navoda s time da su umjesto prvotno tužene GN koja je preminula, na njeno mjesto stupile njene kćeri KN i BN. Ovim tuženima pridružili su se i tuženi DN i ZN. Tuženi navode kako je njihov prednik ŠM kao jedan od suvlasnika, HM prodao svoj udio, a ne cijelu k. č. [katastarska čestica]. Da je to tako potvrđeno je upisom u zemljišnoj knjizi kada je 1981. MN upisan u 37/300 dijela k. č. [katastarska čestica]. Tuženi smatraju da je prodavatelj MN o tome sigurno obavijestio tužiteljicu jer taj dio nije niti uređivao već je to 2010. godine učinila tužiteljica. Tuženi ukazuju na to kako je MN ishodio uknjižbu prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na temelju presude Općinskog suda u Krku od 24. prosinca 1964. Naknadno je 1968. kupio i k. č. [katastarska čestica]. Nakon toga ishodio je provedbu prijavnog lista , ali u odnosu na spornu k. č. [katastarska čestica] , samo u smislu lokacijskog pomaka, a ne promjenom kulture i površine. Također ukazuju tuženi na izjavu MN od 12. travnja 1971. čime se dokazuje da se on smatrao vlasnikom samo na k. č. [katastarska čestica] koje su i danas nesporno vlasništvo tužiteljice.

7.U ponovljenom postupku ponovno su saslušane parnične stranke i to tužiteljica i tužena SN , saslušana je svjedokinja ŽM, pročitane su sve isprave, svi zapisnici iz spisa kao i nalaz vještaka i predmet poslovnog broja Poslovni broj : P-221/2021.- 63.

8. Ocjenom svih provedenih dokaza na temelju odredbi čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim.

9. U ovom predmetu sporno je da li je utužena k. č. [katastarska čestica] bila predmetom kupoprodajnog ugovora od 19. travnja 1995. kao i da li je tim ugovorom tužiteljica uvedena u posjed te nekretnine te da li je tužiteljica poštena posjednica.

10. Već je u prvoj fazi postupka utvrđeno da je nesporno da je tužiteljica u posjedu sporne nekretnine koja je sastavni dio jedinstvenog kompleksa zemljišta koji je ograđen, u što se uvjerio i sud na licu mjesta.

11. Ponovnom analizom provedenih dokaza i to kako iskaza stranaka i svjedoka te isprava u spisu, sud utvrđuje da je predmetom kupoprodajnog ugovora 1995. , sklopljenog između MN i VN kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca, bila i sporna k. č. [katastarska čestica] ( tada 539/2). Nije prvi slučaj da stranke zaključe pravni posao i onda nakon određenog vremena utvrde da zbog neznanja odnosno neusklađenosti katastarskog stanja sa stanjem u naravi , kao predmet tog posla nisu naveli sve katastarske čestice. Tako je očito bilo i u ovom konkretnom slučaju. Temeljem tog ugovora tužiteljica je uvedena u posjed i sporne nekretnine. Tek naknadno, u vrijeme provođenja nove katastarske izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige za to područje, tužiteljica je otkrila da sporna nekretnina nije upisana kao njeno vlasništvo jer nije bila navedena u kupoprodajnom ugovoru. Tužiteljica je to sama potvrdila u svojem stranačkom iskazu 2017. godine kada je rekla da ju je o tome obavijestila JM ( u vrijeme vođenja postupka pokojna osoba ) koju je kao pravnicu angažirala za poslove oko kupnje nekretnine. I tužena SN je u stranačkom iskazu izjavila da je na raspravi u postupku nove izmjere godine 2011. utvrđeno da tužiteljica koristi spornu parcelu i da zna da to nije njeno.

12. Tužiteljica je dakle 1995. kupila kuću s okućnicom u [adresa] od Pajalića pa tako i ovu nekretninu koja zajedno s ostalima čini jedinstveni kompleks. Tužiteljica nije pomicala granice posjeda od vremena kupnje. Stanje na terenu isto je danas kao i u vrijeme kupnje. Tako su saslušani svjedoci PM, TM i ŽM upravo potvrdili da je tužiteljica uređivala zelenilo, raslinje, ali da nije mijenjala položaj ogradnog zida . Iskaze ovih svjedoka sud prihvaća kao istinite i uvjerljive. Čak su i svjedoci RM i DN izjavili da je sporna parcela od ceste bila ograđena gromačom, ali da je tužiteljica betonirala tu gromaču. Svjedok DN rekao je da je gromača postojala i da nije uklonjena već betonirana. Iz toga proizlazi da granica posjeda nije micana.

Tužiteljica je u stranačkom iskazu potvrdila da je kupila ograđeni posjed. Također navela je kako su na dijelu kupljenog terena, prema cesti, bila visoka stabla borova koje je ona dala ukloniti. Postupak sječe tih stabala trajao je desetak dana, a nitko od tuženih nije tome prigovorio niti se protivio.

13. Sud utvrđuje da je tužiteljica poštena posjednica. Tuženi osporavaju da bi R bili vlasnici nekretnine. Tvrde da su oni suvlasnici nekretnine koju da su stekli od ujaka UM i to u 1/10 dijela dok da je ostatak parcele u suvlasništvu

Poslovni broj : P-221/2021.- 63.

ostalih nasljednika obitelji ĆN. Međutim, nekretnina je od osnutka katastra 1954./1955. godine bila upisana u posjed PN , godine 1967. prelazi u posjed EM, a 1981. iz posjeda DN EM prelazi u posjed HM i to na temelju kupoprodaje. Takvo je stanje bilo sve do nove katastarske izmjere kada je nekretnina dobila novi broj i kada su u posjedovni list upisane osobe koje su upisane i u zemljišnoj knjizi, a radi usklađenja zemljišne knjige i katastra. Tužiteljica je ušla u posjed nekretnine te je tek u postupku nove izmjere tj. preoblikovanja zemljišne knjige i to oko 2011. godine saznala da nekretnina ne glasi na njeno ime i vlasništvo. Kao što proizlazi iz povijesnog posjedovnog lista na području katastarske općine [katastarska općina] Odlukom od 9. veljače 2005. provedena je katastarska izmjera. Tuženi međutim nisu kao svoju označili spornu nekretninu za potrebe nove izmjere. Naime, općepoznato je da su vlasnici nekretnina bili pozvani obilježiti svoje nekretnine. Tužiteljica to nije niti trebala jer su granice njenog posjeda koji je ograđen jasno vidljive. Postupak je trajao više godina , a tužiteljica je 2011. saznala da ova nekretnina nije upisana kao njeno vlasništvo, što je potvrdila i tužena SN koja je izjavila da je to bilo oko 2011. Do tada tužiteljica nije imala nikakvog razloga sumnjati u to da se radi o njenom vlasništvu. Ovo posebno iz razloga što je , kako je i sama rekla, prije kupnje željela provjeriti da li je sve u redu odnosno da li su "papiri čisti". Radi toga je i angažirala JM te je ugovor potpisala nakon što joj je rečeno da je sve u redu. Osim toga, tuženi joj nikad nisu prigovarali što su i sami priznali. Tek se u postupku nove izmjere počelo o tome pričati. Člankom 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) poštenje se pretpostavlja , a onaj tko se poziva na nepošten posjed dužan je to i dokazati. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada ( čl. 18. st. 3. ZVDSP-a). Tuženi nisu dokazali da tužiteljica nije poštena posjednica.

14. U odnosu na navode tužene SN kako njeni sestra i brat, CN i ĐN nisu suvlasnici predmetne nekretnine valja ukazati da je rješenjem suda od 18. siječnja 2017. određen prekid postupka u odnosu na tuženu IN, a da su kao njeni nasljednici pozvani tuženi SN, CN i IN. Rješenje je postalo pravomoćno pa eventualni dogovor nasljednika oko ostavinske imovine nije od utjecaja na ovu parnicu.

15. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osporila VN kao jedna od prodavatelja kao niti njena kćer NN. Tvrdnje tuženih o tome da R nisu bili vlasnici nekretnine u cijelosti jer da je DN ŠM mogao prodati samo svoju 1/10 dijela nisu dokazane. Upravo suprotno jer je upis u posjedovnom listu jedna od činjenica koja govori u prilog tome da je MN zajedno sa suprugom VN, bio posjednik i vlasnik nekretnine u cijelosti i tako prodao tužiteljici 1995.

16. Od 1995. do 2011. godine kada je u postupku nove izmjere utvrđeno da je i sporna parcela dio posjeda koji je kupila, tužiteljici nitko nije osporavao njeno pravo

Poslovni broj : P-221/2021.- 63.

niti je ona o tome imala saznanja. Tužiteljica se tako u kvalificiranom posjedu nekretnine nalazi od 1995. do 2011. godine, što je više od deset godina.

17. Tužiteljica se nalazi u posjedu nekretnine od 1995. koji posjed se zasniva na valjanom pravnom poslu pa je njen posjed zakonit. Posjed nije stečen silom prijevarom ili zlouporabom povjerenja već temeljem realiziranog ugovora o kupoprodaji pa je kao takav istinit te tužiteljica od 1995. od kada joj je nekretnina predana u posjed opravdano smatra da je stvar pribavila od stvarnih vlasnika MN i VN pa je njen posjed pošten. Radi svega navedenog tužbeni je zahtjev prihvaćen i odlučeno je kao u izreci pod točkom I.presude ( čl. 159. st. 2. ZVDSP-a).

18. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje :OT).Tužiteljica je uspjela u parnici pa su joj tuženi koji su osporili tužbu dužni nadoknaditi parnični trošak. Tužiteljici su priznati slijedeći troškovi: sastav tužbe 100 bodova prema tbr. 7.t.1., podnesak od 4. 12. 2012. 100 bodova prema tbr. 8.t.1., podnesci od 18. 11. 2013. , 21. 01. 2016. i 11. 05. 2017., za svaki po 25 bodova prema tbr. 8.t.4., podnesak od 21. 10. 2015. 100 bodova prema tbr. 8.t.1., pristup ročištima od 30.

03. 2016. i 30. 06. 2016. za svako po 100 bodova prema tbr. 9.t.1., ročišta 30 . 05. 2016., 5. 11. 2016. i 18. 01. 2017. za svako 50 bodova prema tbr. 9.t.2., ročište 30. - 06. 2016 100 bodova prema tbr. 9.t.1., ročište 27. 03. 2017. 100 bodova prema tbr. 9.t.1., ročište 2. 10. 2017. 50 bodova prema tbr. 9.t.3., sastav žalbe 125 bodova prema tbr. 10. t. 1., ročišta 18. 01. 2022. i 22. 02. 2023. za svako po 50 bodova prema tbr. 9.t.2., ročišta 2. 11. 2020., 7. 05. 2024., 16. 09. 2024. i 10. 12. 2024., za svako po 100 bodova prema tbr. 9.t.1. OT-a. Na te iznose priznat je i PDV od 25 %, a tim iznosima pribrojeni su i troškovi za očevid i vještačenje u iznosu od 461, 39 eura i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 106, 17 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sudskih pristojbi koje navodi u troškovniku kao "trošak taksi" jer taj trošak nije određen. Tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 4. 317,56 eura o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.

U Krku 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.