Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: P-57/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Damiru Gazdiku, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženika LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica iz Svetog Ivana Zeline, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 4. prosinca 2024. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljene 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.441,63 € sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena počevši od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog danatekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku LZ nadoknaditi tužitelju JZ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.150,82 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tuženik LZ sa zahtjevom za isplatu svojih toškova parničnog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj PZ u tužbi navodi da je u rujnu 2013. zaključio kupoprodajni ugovor i to tužitelj kao prodavatelj, a tuženik LZ kao kupac traktora Fiatagri 160-90, broj šasije [broj šasije], godine proizvodnje 1985, po cijeni od 85.000,00 kuna. Dogovoreno je da dio cijene bude isplaćen prodajom pšenice, a ostatak u novcu. Tuženik je predao tužitelju 40 tona pšenice čime je isplatio 44.000,00 kuna (1 kg pšenice iznosio je 1,10 kn). Ostatak od 41.000,00 kn tuženik je trebao isplatiti do kraja godine, međutim tuženik je samovoljno izdao račun za pšenicu naslovljen na ĆZ čime je prikazao da je plaćeno 55.000,00 kn umjesto 44.000,00 kn. S obzirom da je tužitelj inzistirao na isplati ostatka ugovorene cijene u iznosu od 41.000,00 kn došlo je do spora među strankama. Tužitelj potražuje isplatu iznosa od 41.000,00 kuna na ime isplate uz pripadajuće kamate te traži trošak parničnog postupka.

1.2. Podneskom od 18.3.2024. (list 94-95) tužitelj je uskladio postavljeni tužbeni zahtjev s promjenom valute u Republici Hrvatskoj te traži isplatu u iznosa od 5.441,63 €.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer da je u evidencijama MUP-a kao vlasnik spornog traktora upisana ĆZ vlasnica OPG-a, a što je vidljivo iz računa R2-1/1/1 od 22.1.2014. izdanu tuženiku od strane ĆZ. Tuženik ujedno ističe i prigovor pasivne legitimacije budući da je sve pregovore s tužiteljem o kupnji spornog traktora i predaji pšenice vodio kao vlasnik poljoprivrednog gospodarstva LZ, a na okolnost čega je tuženik dostavio račun R2-3/1/1 od 1.10.2013. kao i korespondenciju upućenu tužitelju prije podnošenja ove tužbe, a upravo na okolnost razrješenja dogovora oko kupoprodaje iz rujna 2013. Tuženik je prigovorio i stvarnoj nadležnosti suda te u spis predmeta dostavio kao dokaze račune te preslik dopisa upućenog tužitelju i predložio saslušanje tuženika. Tuženik u cijelosti osporava navede iz tužbe kao neosnovane i netočne, a ugovor o kupoprodaji od 21.10.2016. što ga je tužitelj priložio uz tužbu na okolnost navodnog potraživanja istoga prema ovdje tuženiku navodi da nije vjerodostojna dokumentacija, budući da navedeni ugovor nije potpisan od strane tuženika, a što znači da se tuženik nije niti obvezao na iznos iz spornog Ugovora. Tuženik ističe da je za ugovor saznao tek kada mu je stigao na kućnu adresu te se po prvi puta na taj način upoznao sa sadržajem istog. Tuženik nadalje navodi da nikada sa tužiteljem nije dogovorio kupoprodaju traktora Fiatagri 160-90, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1985.g. po cijeni od 85.000,00 kuna, a da bi plaćanje dijelom bilo dogovoreno prodajom pšenice, a dijelom u novcu. Tuženik nadalje navodi da tužitelj nije niti mogao temeljem kupoprodajnog ugovora od 21.10.2016. ovjerenog po javnom bilježniku Marijanu Miškoviću OV-10814/16 prodati predmetni traktor, budući da isti nije niti vlasnik traktora koji je predmet spornog ugovora, a što proizlazi iz računa R2- 1/1/1 od 22.1.2014. kojeg je izdala ĆZ legitimirajući se kao vlasnik predmetnog traktora. Stoga tuženik osporava ugovor od 21.10.2016. kao nevjerodostojan dokazni prijedlog, obzirom da nikada nije potpisao sporni ugovor i nikada nije pristao na njegove odredbe, te da je potpisan od strane neovlaštene osobe odnosno tužitelja, a ne pravnog vlasnika traktora, pa na te okolnosti predlaže da se izvrši uvid u ugovor, sasluša tuženik te TZ.

2.2. Ono što stranke doista jesu ugovorile u rujnu 2013. bila je kupoprodaja traktora Fiatagri 160-90, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1985.g. i to samo putem kompenzacije na način da tuženik za predmetni traktor isporuči 40 tona pšenice (1,10 kn/kg) te ispostavi račun na iznos od 44.000,00 kuna uvećano za iznos PDV-a, dakle ukupno na iznos od 55.000,00 kuna. Stoga je tuženik dana 5.9.2013. u silosu trgovačkog društva Belje d.d., Ivanić- Grad predao tužitelju 40 tona pšenice, a kako je bilo i dogovoreno te je istoga dana ispostavio račun broj R2-3/1/1 u iznosu od 44.000,00 kuna plus PDV, dakle na iznos od 55.000,00 kuna, a koji je glasio na OPG Baček, vlasništvo ĆZ iz razloga što je sam tužitelj tuženiku rekao da je traktor u vlasništvu ĆZ te da račun za pšenicu, a da bi se mogla izvršit kompenzacija, mora također glasiti na istu. Tuženik je istaknuo da je tužitelj po primopredaji pšenice tuženiku isporučio traktor Fiatagri 160-90, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 1985.g., međutim bez dokumentacije dogovorene u rujnu 2013. Unatoč opetovanim molbama i dopisima da se konačno izda i račun za kupoprodaju traktora, dana 22.1.2014. izdan je račun broj R2-1/1/1 od strane OPG-a Baček, vl. ĆZ, kojim je tuženiku fakturiran najam predmetnog traktora iznosu od 44.000,00 kuna plus PDV, dakle na iznos od 55.000,00 kuna iako među strankama nikada nije bilo dogovora o najmu predmetnog traktora niti su dogovarale bilo kakvu cijenu za istu. Stoga je tuženik odmah po primitku računa R2-1/1/1 od 22.1.2014. istome prigovorio te i dalje ustrajao na tome da mu tužitelj izda dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je tuženik kupio predmetni traktor po cijeni vrijednosti isporučene pšenice. Predajom u posjed predmetnog traktora tuženik je postao vlasnik istoga međutim, u svojim knjigovodstvenim evidencijama još uvijek ima neusklađene podatke budući da je izdao račun R2-3/1/1 od 5.9.2013. za kupoprodaju pšenice, a do danas nije primio račun tužitelja za kupoprodaju traktora, a temeljem kojega bi mogao izvršiti dogovorenu kompenzaciju. Slijedom navedenog, tuženik smatra kako tužbeni zahtjev tužitelja je očigledno neosnovan te k tome potkrijepljen nevjerodostojnim dokaznim prijedlozima. Stoga tuženik predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika tužitelj na ročištu 28.06.2017. (list 16) ističe da ne postoji tzv. promašena aktivna legitimacija, a ukoliko bi se radilo o pomanjkanju aktivne legitimacije kao prigovoru, ističe da je prigovor neosnovan jer se radi o ugovornom odnosu dvije osobe što u nastavku odgovora i sam tuženik priznaje. Poljoprivredno gospodarstvo nije pravni subjekt već se kao pasivno legitimirana osoba označava nosilac istog, te obzirom na isto niti ne postoji stvarna nenadležnost ovog suda.

4. Po provedenom postupku sud je donio presudu posl. broja: P- 182/2017-29 od 06. srpnja 2022. (list 64-69), a koju je po žalbi tuženika ukinuo Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl. broja Gž-3593/2022-2 od 05. rujna 2023. (list 90-91) i predmet vratio na prvostupanjsko suđenje.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji motornog vozila (list 3), račun tuženika br. 3/1/1 (list 4 i 7), račun R2-1/1/1 od 22.1.2014. (list 8), dopise tuženika upućene tužitelju od 3.1.2014., 27.1.2014. i 04.04.2014. (list 9-11), podnesak naslovljen kao zahtjev TZ od 23.8.2014.upućen odvjetniku tužitelja (list 12 spisa), e-mail dopis tuženika od 24.10.2016. upućen svojoj odvjetnici (list 13 spisa), ugovor o kupoprodaji motornog vozila o kupovini predmetnog traktora od NZ (list 26), račun od 22.4.2014. (list 27), pročitan je nalaz vještačenja radi utvrđenja vrijednosti predmetnog trakora i iskaz vještaka saslušanog na raspravi, izvršen je uvid u dopise Porezne uprave od 15.04.2024. (list 102) i od 25.10.2024. (list 120), ponovno su saslušani svjedoci ĆZ i TZ te tužitelj i tuženik kao stranke.

6. U obrascu ugovora o kupoprodaji motornog vozila (list 3) navedeno je da je tužitelj prodavatelj, a tuženik kupac vučnog vozila tipa fiatagri broja šasije [broj šasije], godine proizvodnje 1985., da je prodajna cijena 85.000,00 kuna. Ugovor je potpisan samo po prodavatelju, potpis kojeg je ovjeren po javnom bilježniku.

7. Iz računa na listu 4 spisa vidljivo je da je račun izdao tuženik pod brojem 3/1/1 s danom 19.09.2013., da je račun naslovljen na PG PZ te da se račun odnosi na merkantilnu pšenicu u količini od 40 000 kg po jediničnoj cijeni 1.10 kn te je ukupni iznos 44.000,00 kn kojem je dodan PDV od 25% te se račun odnosi na ukupan iznos od 55.000,00 kn. Račun istog broja i sadržaja (list 7) tuženik potom izdao naslovljen na OPG “Baček” vl. ĆZ.

8. Račun R2-1/1/1 od 22.1.2014. (list 8) izdalo je dana 22.1.2014. OPG vl. ĆZ tuženiku, a na računu je navedeno da se izdaje za najam predmetnog traktora u ukupnom iznosu od 55.000,00 kuna.

9. Dopisima od 3.1.2014. i 27.1.2014. (list 9-10) upućene na OPG vl. ĆZ te od 4.4.2014. (list 11) upućen odvjetniku tužitelja tuženik odgovara, tj. ukratko, osporava zahtjev tužitelja. U dopisu od 23.8.2014. (list 12) TZ obavještava odvjetnika tužitelja da mu je tužitelj zbog neisplaćenog traženog iznosa za traktor putem mobilnog telefona poslao više prijetećih SMS poruka u periodu od siječnja do kolovza 2014.

10. Iz obrasca ugovora o kupoprodaji motornog vozila (list 26) vidljivo je je da je tužitelj dana 01.10.2004. od NZ kupio vučno vozilo tipa fiatagri broja šasije [broj šasije], godine proizvodnje 1985., tj. redmetni trakotr, a da je prodajna cijena bila 120.000,00 kuna. Ugovor je potpisan samo po prodavatelju, potpis kojeg je ovjeren po javnom bilježniku.

11. Na ročištu glavne rasprave održanom 28.03.2018. tuženik je izjavio i da mu je ĆZ poslala račun od 22.04.2014.za predmetni traktor, ali ne u dogovorenom iznosu te je taj račun osporio, račun je priložen spisu predmeta na listu 27.

12.1. Stalni sudski vještak Neven Ereš u svojem nalazu (list 32-33) dao je mišljenje da bi, prema dostupnim podacima, tržišna vrijednost predmetnog traktora 2013. godine mogla iznositi oko 85.000,00 kuna.

12.2. Vještak Neven Ereš na ročištu glavne rasprave dana 24.05.2022. (list 57-58) izjavio je da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa bez pregleda predmetnog traktora pri čemu nije imao nikakvih tehničkih podataka o stanju predmetnog traktora u rujnu 2013. godine. Prilikom izrade nalaza koristio je kupoprodajnu cijenu iz 2004. godine te interpolacijom amortizacije zaključio je da je tehnički objektivna tržna vrijednost predmetnog traktora u rujnu 2013. godine mogla iznositi oko 85.000,00 kuna. Samo stanje traktora u rujnu 2013. godine u smislu nekakvih tehničkih neispravnosti ili broja radnih sati bi mogli utjecati na utvrđenu tržnu vrijednost ali kako takve podatke on nije imao tako onda nije mogao i te parametre uzeti u obzir. U slučaju da predmetni traktor nije bio registriran te da je bio tehnički neispravan tada bi tržna vrijednost bila manja, a u kojem opsegu ovisilo bi o vrsti tehničke neispravnosti. Slijedom navedenog u cijelosti je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja kojeg je dao u predmet. Na posebno pitanje pun. tuženika sa kojom sigurnošću se može utvrditi procjena vrijednosti traktora ako nije neposredno pregledan, vještak je odgovorio da čak i današnji pregled traktora ne bi dao rezultate u smislu kakvo je njegove stanje bilo prije devet godina odnosno u rujnu 2013. godine dok je ovakva tržna vrijednost procijenjena uzimajući u obzir neko prosječno stanje.

13. Nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereš sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan stručno i objektivno, temeljem priležećih podataka, od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, uz jasna i logična objašnjenja te je i odgovorio na primjedbe tuženika.

14. Po traženju suda Porezna uprava dopisom od 15.04.2024. (list 102) dostavila je podatak da je predmetni traktor bio evidentiran kao dugotrajna imovina OPG-a ĆZ u 2015. godini, a da u popisu dugotrajne imovine istog OPG-a za 2016. godinu predmetni traktor nije evidentiran. Dopisom od 25.10.2024. (list 120) Porezna uprava dostavila je podatak da je predmetni traktor bio unesen u dugotrajnu imovinu OPG-a ĆZ zapisnikom od 01.03.2010.

15. Od Policijske postaje Ivanić-Grad sud je zatražio podatak da li je predmetni traktor bio registriran u periodu od 2013. do 2016.godine, a ako je bio registriran tko je bio evidentiran kao vlasnik. Policijska postaja Ivanić-Grad nije odgovorila na upit suda, a sud dalje nije inzistirao na odgovoru PP budući da je tužitelj izjavio da nakon kupovine traktora od NZ traktor nije registrirao.

16.1. Svjedok ĆZ u svojem iskazu (list 115-116) je navela da je tužitelj njen suprug i bila je prisutna u njihovoj kući kada su došli tuženik i njegov otac TZ, a došli su po traktor za koji su ugovorili kupoprodaju. Ne sjeća se točno riječi, budući da je to bilo u rujnu 2013.g., tj. prije već 11 godina, a zna da su ugovorili prodaju traktora za 85.000,00 kn od kojih će tuženik platiti sa 40 tona pšenice vrijednost koja je bila 44.000,00 kn, a ostatak da će dati u novcu do kraja te 2013.g. Ne zna i ne sjeća se da li je bilo ugovarano i plaćanje PDV-a, no s obzirom da je vrijednost pšenice odnosno da se pšenicom plaća iznos od 44.000,00 kn, a da preostali iznos od 41.000,00 kn u novcu, znači da PDV nije uziman u obzir. Toga dana LZ i TZ odvezli su traktor, za koji zna da je bio u dobrom stanju, odnosno izvrsnom stanju. Poznato joj je da je tuženik godinama radio tim traktorom. Ona je bila protiv da njen suprug preda traktor prije no što mu kupac tj. tuženik isplati punu dogovorenu cijenu, no njen suprug je poznavao oca tuženika jer su nekada radili u istoj tvrtki pa je odlučio predati traktor iako nije bila isplaćena dogovorena cijena. Te zgode osim njenog supruga, nje, tuženika i TZ nitko drugi nije bio prisutan. Tužitelj i tuženik nisu sastavili pisani ugovor o kupoprodaji traktora. Traktor je njen suprug kupio od NZ o čemu su sastavili pisani kupoprodajni ugovor te je vlasnik traktora bio tužitelj no traktor nikada nije registrirao u policiji. Ona je vlasnica OPG-a te je stoga ona izdala račun tuženiku 2014.g. smatrajući da će na takav način utjecati na tuženika da isplati neisplaćeni dio cijene traktora. Ona ima OPG od 2007.g., a ranije je vlasnik OPG-a bio njen suprug tj. tužitelj koji je svoj OPG zatvorio, a ona je otvorila OPG na svoje ime te se tužitelj i ona bave poljoprivredom. S obzirom na obavijest Porezne uprave da je traktor bio evidentiran kao dugotrajna imovina njenog OPG-a 2015.g. odgovara da se ne sjeća kada je traktor upisala, a vjerojatno ga je upisala zbog toga da utječe na tuženika da isplati neplaćeni iznos za traktor. Napominje da je traktor od NZ kupio tužitelj a da traktor nije prenosio na nju niti su tužitelj i ona napravili ikakav ugovor o prijenosu traktora na nju ili njen OPG. Prije 2015.g. traktor nije bio upisan kao dugotrajna imovina OPG-a.

16.2. Na pitanje tuženika odgovorila je da se ne sjeća da li je tuženik tužitelju predao pšenicu prije ili nakon preuzimanja traktora, ali se sjeća da je to bilo 2013.g. I pšenica je vjerojatno bila prodana jer nije korištena na njihovom OPG-u. Ne sjeća se temeljem kojeg dokumenta je traktor bio upisan kao dugotrajna imovina OPG-a, a svakako tužitelj i ona nisu sklapali ugovor, a tužitelj je član OPG-a. Na pitanje zašto su dugo čekali na pokretanje postupka zbog neplaćenog računa odgovara da ne zna i da to treba pitati tužitelja. Račun tuženika nije platila a ne sjeća se da li mu je vratila račun te račun nije uvela u poslovne knjige.

17. Svjedok TZ u svojem iskazu (list 116-117) navodi da je u mjesecu rujnu 2013.g. bio s tuženikom, svojim sinom LZ, kod tužitelja kod njegove kuće i ondje su tužitelj i tuženik ugovorili kupoprodaju traktora za cijenu u vrijednosti 40 tona pšenice odnosno tada je cijena jednog kg pšenice bila 1,10 kn te je tuženik prenio na tužitelja 40 tona pšenice u silosu u Ivanić-Gradu vlasničkim listom, s tim da je na navedenu cijenu dodan PDV, a što je tuženik morao jer je tuženik u sustavu PDV-a. Koliko se sjeća tužitelj I tuženik nisu izradili pisani ugovor. Ne sjeća se da li je toga dana kada su LZ i on bili kod ĆZ traktor odvežen, ali misli da tada traktor nije bio odvežen. Zna da su problemi nastali kada je tuženik tražio dokumentaciju o traktoru radi registracije. Prilikom ugovaranja tuženom je rečeno da je vlasnik traktora tužitelj PZ te je tuženik račun izdao tužitelju, ali je traženo da se račun stornira te je tuženik ponovo izdao račun na OPG ĆZ, a to na traženje tužitelja. Predmetni traktor još se koristi, s time da se morao popravljati tijekom korištenja.

18.1. Tužitelj PZ u svojem iskazu (list 122-123) navodi da je prodaju predmetnog traktora dogovorio 2013.g. poslije žetve, ne zna točno koji mjesec. K njemu tj. njegovoj kući došli su tuženik i njegov otac TZ kojeg je poznavao od ranije i više je razgovarao s TZ no kupac je bio tuženik. Dogovorili su cijenu traktora od 85.000,00 kn, a tuženik nije imao taj novac da bi mu mogao odmah platiti te su dogovorili da će mu tuženik dati 40 tona pšenice, a ostatak u novcu do kraja godine. Pisani ugovor nisu sastavljali. Traktor je on kupio od NZ, misli 2004.g. Traktor je koristio u svojem OPG-u, a 2010.g. zatvorio je svoj OPG, a OPG je otvorila njegova supruga ĆZ, odnosno to je isti OPG. Traktor nije registrirao u MUP-u na svoje ime. Tuženik je traktor fizički preuzeo kad su kod njega došli drugi puta, odnosno nakon što su pšenicu prenijeli na njega. Tuženik mu nije platio ostatak dogovorene cijene pa je reagirao "na razne načine", još krajem 2013.g. te u proljeće 2014.g., čak je putem telefona "prijetio" TZ. Neisplaćeni novac bio mu je potreban i bio je u financijskim teškoćama. Zbog proteka vremena ne sjeća se kako je još pokušavao doći do neisplaćenog mu novca za traktor. Nikada nije prenio vlasništvo traktora na koga drugoga. U braku je od 2000.g., a traktor je kupio 2004.g. te je traktor bračna stečevina. Knjigovodstvo OPG-a službeno je vodila ĐZ, ali zapravo je knjigovodstvo OPG-a vodila njegova supruga ĆZ.

18.2. Na pitanje pun. tuženika odgovorio je da je OPG otvorio 2001.g., a zatvorio 2010. nakon čega je vlasnica OPG-a njegova supruga ĆZ, a ustvari se radi o istom OPG-u i ima isti MIPG 79002. Iako je bio u financijskim teškoćama nije tražio od tuženika i njegovog oca da mu daju pisanu potvrdu tj. pisanu izjavu o postojanju duga za traktor, a to stoga što je vjerovao TZ na riječ.

19. Tuženik LZ u svojem iskazu (list 123-124) navodi da je kao vlasnik PG-a kupio predmetni traktor u rujnu 2013.g. Sa svojim ocem TZ došao je u kuću tužitelja te su razgovarali o kupoprodaji. PZ i ĆZ nastupali su zajednički s tim da je PZ imao "jaču riječ". Dogovorili su cijenu traktora u protuvrijednosti 40 tona pšenice bez obzira na tržišnu cijenu pšenice, a pšenicu je imao jer je prošla žetva te je u silosu imao oko 300 tona pšenice. Nakon što je pšenicu prepisao na tužitelja došao je ponovo tužitelju i preuzeo traktor. Traktor je u cijelosti isplaćen pšenicom, a u količini koju je tražio tužitelj. Potom je tužitelju donio fakturu jer je za pšenicu morao izdati račun. Fakturu je izdao na tužiteljevo ime tj. ime njegovog PG-a, a tužitelj ga je tada uputio da tu fakturu ispravi na način da glasi na OPG njegove supruge ĆZ. Tužitelj mu je rekao da ispravi fakturu jer da traktor glasi na OPG ĆZ. Postupio je po uputi tužitelja i izdao fakturu na OPG ĆZ te je tužitelj, tj. OPG ĆZ, trebao njemu dati fakturu za traktor no to nije učinjeno već mu je ĆZ dala fakturu kao za najam traktora, koju fakturu on nije prihvatio jer tako nisu dogovorili. Potom je ĆZ njemu poslala fakturu za traktor u iznosu od 85.000,00 kn, a koju faktoru nije prihvatio, nakon čega je tužitelj tražio gotovinu u neodređenom iznosu te prijetio da će doći po traktor. On je u sustavu PDV-a, tj. njegov PG, te je bio obvezan u fakturu zaračunati PDV, koji kupac mora platiti, a potom eventualno ishoditi povrat od Porezne uprave tj. kupac plaća robu u brutto iznosu.

20. Među strankama je nesporno da su točno neutvrđenog dana u mjesecu rujnu 2013. u kući tužitelja o kupoprodaji predmetnog traktora razgovarali tužitelj i njegova supruga ĆZ s jedne strane te tuženik i njegov otac TZ s druge strane, da su ugovorili kupoprodaju predmetnog traktora, da o kupoprodaji nisu sklopili pisani ugovor, da je tuženik prenio na OPG “Baček” 40 tona pšenice koja je bez PDV-a vrijedila 44.000,00 kuna, da je traktor predan tuženiku 2013. godine, da tuženik nije dao tužitelju i iznos od 41.000,00 kuna.

21. Sporno je da li je vlasnik traktora bio tužitelj ili OPG ĆZ odnosno da li je tužitelj aktivno legitimiran, cijena koju su stranke ugovorile i da li je naknada ugovorena samo u obliku pšenice, da li je u cijenu pšenice uključen PDV.

22. Zahtjev tužitelja je osnovan.

23. Sud prihvaća kao istinit iskaz tužitelja da je on bio vlasnik predmetnog traktora i da je aktivno legitimiran jer je prema ugovoru od 01.10.2004., u koji sud nema razloga sumnjati, tužitelj kupio traktor od NZ, a traktor nikada nije upisao na svoje ime u evidenciji MUP-a, što je bio dužan učiniti prema propisima koji reguliraju sigurnost prometa na cestama. U vrijeme kupovine traktora tužitelj je bio nositelj OPG-a, a potom je nositelj OPG- a tužiteljeva supruga ĆZ. Iskaz tužitelja kao stranke i ĆZ kao svjedoka do kada je tužitelj bio nositelj OPG-a odnosno od kada je ĆZ nositelj OPG-a, razlikuju se budući da je tužitelj izjavio da je bio nositelj OPG-a do 2010.g. a ĆZ da je ona nositelj OPG-a od 2007.g., no tu nesuglasnost sud ocjenjuje nevažnom i smatra životno logičnim da se svjedokinja ne sjeća točno s obzirom na protek niza godina tj. više od 10 godina od tada, a uzimajući u obzir da se radi o njihovom obiteljskom OPG-u u kojem zajedno rade, da je ostao isti MIPG broj njihovog OPG-a, a s iskazom tužitelja poklapa se podatak iz dopisa Porezne uprave od 25.10.2024. da je predmetni traktor u dugotrajnu imovinu OPG-a ĆZ unesen zapisnikom od 01.03.2010. Okolnost što je predmetni traktor upisan u dugotrajnu imovinu OPG-a kojeg je nositelj ĆZ nije relevantna budući da Zakon o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ne predviđa osnovu potrebnu za unos stvari u dugotrajnu imovinu obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, odnosno ne isključuje vlasništvo tužitelja na traktoru koji se koristi u sklopu obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

24. Prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda je neosnovan te ga sud ne prihvaća.

25.1. Sud prihvaća istinitima iskaze tužitelja i svjedokinje ĆZ da je ugovorena cijena predmetnog traktora od tadašnjih 85.000,00 kuna. Na takav zaključak upućuje nalaz vještaka da je tržišna vrijednost predmetnog traktora 2013. godine mogla iznositi oko 85.000,00 kuna te nije životno logično da bi tužitelj ugovorio prodaju traktora za gotovo upola manju cijenu. Osim toga životno je logičan iskaz tužitelja da je pristao na plaćanje približno polovine vrijednosti prodanog traktora pšenicom odmah, jer da tuženik tada nije imao sav novac za traktor, a preostalog dijela u novcu do kraja 2013. godine, tj. u kratkom periodu, ne tražeći pisanu izjavu tuženika o neisplaćenom iznosu vjerujući na riječ ocu tuženika kojeg je poznavao, da će preostali dio cijene traktora biti isplaćen. Također je životno logično da je tužitelj za traktor tražio vrijednost od 85.000,00 kuna, a da prilikom ugovaranja plaćanja približno polovine vrijednosti traktora pšenicom nije uzimao u obzir PDV, koji je prilikom prijenosa pšenice tuženik bio obvezan unijeti u račun jer je u sustavu PDV-a. Na zaključak da su stranke ugovorile cijenu traktora od 85.000,00 kuna upućuju i činjenice da je tužitelj ustrajno pokušavao ishoditi plaćanje neisplaćenog dijela ugovorene cijene traktora, kako je izjavio “na razne načine” - neizdavanjem računa za traktor tako da se tuženik nije mogao traktor registrirati kao vlasnik, naknadnim izdavanjem računa po njegovoj supruzi kao nositeljici OPG-a za traktor kao za najam traktora, ispunjavanjem obrasca o kupoprodaji traktora 2016. godine pa čak i prijetnjama upućenima TZ putem SMS poruka u periodu od siječnja do kolovoza 2014.

25.2. S obzirom na navedeno sud nije povjerovao iskazima tuženika i svjedoka TZ da bi tužitelj prodao predmetni traktor za samo 44.000,00 kuna, što je predstavljalo gotovo pola tržišne vrijednosti traktora.

26. Nesuglasnosti u iskazima tužitelja i svjedokinje kao npr. kada je tuženik preuzeo traktor, da se svjedokinja ĆZ ne sjeća kada je traktor upisan u dugotrajnu imovinu OPG-a, sud ocjenjuje nevažnim i smatra životno logičnim da se tužitelj i svjedokinja ne sjećaju pojedinosti s obzirom na protek više od 10 godina od tada.

27. S obzirom na navedeno, ocjenjući svaki dokaz zasebno, sve dokaze u cjelini kao i rezultate cjelokupnog postupka, sud zaključuje da su tužitelj i tuženik usmeno ugovorili prodaju predmetnog traktora za iznos od tadašnjih 85.000,00 kuna, da su ugovorili da će tuženik platiti tužitelju 44.000,00 kuna u obliku 40 tona pšenice, koja je u to vrijeme imala tržišnu cijenu od 1,10 kuna po 1 kg pšenice, te da će preostali iznos tuženik isplatiti tužitelju u novcu, da je po prijenosu pšenice na obiteljski OPG tužitelj predao traktor tuženiku, a koji potom nije isplatio tužitelju razliku do ugovorene prodajne cijene traktora. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan i odlučeno je kao u točci I izreke presude.

28.1. Tužitelj troškovnikom (list 126) potražuje trošak postupka, a traženi troškovi tužitelju su priznati jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti. Tražene troškove sud ocjenjuje potrebnim za vođenje parnice budući da su učinjeni izravno u toku spora i bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu, odnosno odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a.

28.2. Tužitelju su priznati traženi troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 € kuna po Tbr.7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife), za zastupanja na ročištima od 28.6.2017.,

17.10.2017., 28.3.2018., 10.11.2021., 24.5.2022., 26.3.2024. i 18.10.2024. u iznosima od po 200,00 € za svako ročište po Tbr.9. t.1. u vezi Tbr.7. t.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 12.2.2020. te za pristup ročištu za objavu presude u iznosima od po 100,00 €, za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 6.2.2020. i 18.3.2024. u iznosima od po 200,00 € za svaki podnesak po Tbr.8. t.1. u vezi Tbr.7. t.1. Tarife, što je ukupno 2.200,00€, sve uvećano za PDV 25% tj. u iznosu od 550,00 €, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 100,87 €, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,87 €, te trošak vještačenja od 199,08 € (1.500,00 kuna), što je sveukupno 3.150,82 €.

29. Tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka kao neosnovanim, a u skladu s načelom srazmjera uspjeha u sporu, tj. budući da je u potpunosti izgubio spor.

30. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 17. siječnja 2025.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun.

4. sredi spis

5. kal. 15 dana