REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-5628/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o, Miševečka 15 a, Zagreb, OIB 15907062900, zastupanog po punomoćnici Ana-Mariji Kajić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić, protiv I-tužene IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog I i II-tuženika, dana 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-796/2021 od 23. srpnja 2021.

II Nalaže se I i II-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5,58 eura na ime obračunatih kamata.

III Nalaže se I i II-tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 33,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Vladi Marčinku iz Zagreba koji je temeljem navedenog prijedloga donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-796/2021 dana 23. srpnja 2021. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga kojim je naloženo I i II-tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.341,48 kn/178,04 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate kao i trošak ovršnog postupka.

2. I i II-tuženik su protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijeli prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-5628/2021-2 od 25. listopada 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ).

3. I i II-tuženik u prigovoru pobijaju predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, ističu kako je utuženo potraživanje podmireno 21. srpnja 2021. te da je tužitelj o navedenom obaviješten pisanim putem, osporavaju nastale troškove postupka i smatraju da ih se ne može teretiti za troškove koji su nastali uslijed neurednog i nepravovremenog postupanja tužitelja.

4. Tužitelj se očitovao podneskom od dana 12. studenog 2021. u kojem navodi kako je točno da su tuženici podmirili utuženu glavnicu dana 21. srpnja 2021, dakle nakon podnošenja tužbe te da su slijedom navedenog dužni podmiriti obračunate zatezne kamate od dana dospijeća pa do plaćanja u iznosu od 41,97 kn/5,57 eura kao i nastale troškove postupka, a što je tužitelj zatražio konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 12. studenog 2021. i na ročištu održanom 3. prosinca 2024.

5. Sud je obzirom na izmjenu istovjetnosti zahtjeva tužitelja sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) ukinuo platni nalog i meritorno odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga, presliku izvršene uplate sa lista 18 spisa, obavijest tužitelju sa lista 19 i 23 spisa, izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2021., obračun zateznih kamata sa lista 34 spisa, ispis utuženih računa sa lista 35-40 spisa, Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 111030201602, te Odluku suvlasnika zgrade sa lista 49-64 spisa.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao u točki I. izreke presude.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije, da je tužitelj u utuženom razdoblju I i II-tuženiku pružio navedenu uslugu, da su I i II-tuženik suvlasnici na utuženoj nekretnini, da su isti koristili navedenu uslugu kao i da su isti podmirili utuženo potraživanje u iznosu od 1.341,48 kn/178,04 eura dana 21. srpnja 2021.

9. Sporno je među strankama jesu li I i II-tuženik dužni podmiriti obračunate zakonske zatezne kamate u iznosu od 5,58 eura kao i jesu li I i II-tuženik dužni podmiriti troškove postupka.

10. Sukladno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 441/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen.

11. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, te u vezi s čl. 43. st. 1. ZOO-a.

12. Nesporno je da su I i II-tuženik tijekom postupka utuženu glavnicu u iznosu od 1.341,48 kn/178,04 eura podmirili u cijelosti dana 21. srpnja 2021., no sud ukazuje kako je utuženo potraživanje podmireno nakon podnošenja tužbe, dakle isto nije podmireno o dospijeću, čime su za razdoblje od dospijeća (račun na iznos od 279,85 kn za mjesec listopad 2020. dospijeva 11. prosinca 2020., račun na iznos od 499,79 kn dospijeva 21. prosinca 2020., te račun na iznos od 561,84 kn dospijeva 26. siječnja 2021.) do izvršene uplate dana 21. srpnja 2021. I i II-tuženik dužni podmiriti i zakonske zatezne kamate obračunate za navedeno razdoblje, a koju visinu je sud utvrdio uvidom u tužiteljev obračun kamata na listu 34 spisa, kojem obračunu se I i II- tuženik nisu protivili. Kako je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, to je sud utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga kako je to prethodno navedeno, čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

13. Odluka o trošku postupka tužitelja temelji na odredbi čl. 156. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23 dalje Tarifa), a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 178,04 eura te prema predanom troškovniku na ročištu održanom 3.12.2024. pa je tako tužitelju priznat trošak sastava ovršnog prijedloga u iznosu od 33,18 eura. Naime, sud ukazuje kako tužitelj ima pravo na trošak ovršnog postupka obzirom I i II-tuženik nisu predmetno dugovanje podmirili o dospijeću te je krivnjom istih navedeni trošak nastao obzirom je ovršni prijedlog podnesen javnom bilježniku 11.6.2021., a I i II-tuženik su utuženu glavnicu u cijelosti podmirili 21.7.2021., slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

14. Sud tužitelju nije priznao trošak predujma naknade javnog bilježnika, te ostatak naknade kao i trošak dostave obzirom predmetni trošak nije dokazan ni u odnosu na osnov niti u odnosu na visinu sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a.

15. Također, sud ukazuje kako je 25. listopada 2021. doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, dakle 3 mjeseci nakon izvršene uplate I i II-tuženika.

16. Naime, sud smatra kako je nastanak predmetnih daljnjih troškova, iako su I i II-tuženik predmetnu glavnicu podmirili nakon pokretanja ovršnog postupka, ipak skrivio tužitelj budući je evidentno kako su I i II-tuženik utuženo dugovanje podmirili nakon zaprimljene opomene tužitelja, a po zaprimanju obavijesti o dugovanju te prije izdavanja rješenja o ovrsi, te gotovo dva mjeseca prije primitka predmetnog rješenja o ovrsi, a što je sud utvrdio uvidom u presliku dostavnice na listu 5 spisa te da je cjelokupna glavnica bila podmirena u trenutku kada je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha. Slijedom navedenog, sud smatra da je tužitelj bio dužan, uzimajući navedeno u obzir povući ovršni prijedlog osim za eventualni preostali ovršni trošak još prije nego je doneseno rješenje kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a koje je rješenje doneseno 25. listopada 2021., tri mjeseca nakon izvršene uplate od strane I i II- tuženika, a što isti nije učinio te zatražiti naknadu nastalih troškova postupka do tog trenutka, dok je tužitelj sasvim suprotno načelu ekonomičnosti postupka nastavio sa provođenjem istog time stvarajući nepotrebni dodatni trošak sudionicima postupka.

17. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, posebice uzimajući u obzir da je iako nakon dospijeća utuženog potraživanja, te odmah po primitku rješenja o ovrsi isto u cijelosti podmireno te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.

18. Sud ukazuje da sve i kad bi tužitelj imao pravo na parnični trošak nakon izvršene uplate I i II-tuženika, a koji se odnosi i na provedeni parnični postupak, te što nije stav ovog suda iz prethodno obrazloženih razloga, sud ukazuje kako bi u tom slučaju sukladno vrijednosti predmeta spora, a kako je to tužitelj zatražio, imao pravo na trošak jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 99,54 eura sa pripadajućim PDV-om od 25% ukoliko je isti obveznik plaćanja istog, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura kao i trošak dostave po sudskom dostavljaču od 15,46 eura i 30,92 eura.

19. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. siječnja 2025.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu

- I-tuženiku

- II-tuženiku

U Zagrebu, dana 17. siječnja 2025. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja