REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-685/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Sučević, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82031999604, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., OIB: 82031999604, sa sjedištem u [adresa] isplatiti tužitelju ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 44.227,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

-na iznos od 1.192,64 EUR od 09.05.2020.

-na iznos od 1.183,05 EUR od 10.06.2020.

-na iznos od 1.301,90 EUR od 11.07.2020.

-na iznos od 1.314,30 EUR od 11.08.2020.

-na iznos od 1.316,32 EUR od 11.09.2020.

-na iznos od 1.315,31 EUR od 10.10.2020.

-na iznos od 1.315,31 EUR od 11.11.2020.

-na iznos od 1.284,59 EUR od 11.12.2020.

-na iznos od 1.314,30 EUR od 09.01.2021.

-na iznos od 1.316,32 EUR od 11.02.2021.

-na iznos od 1.317,32 EUR od 10.03.2021.

-na iznos od 1.325,08 EUR od 10.04.2021.

-na iznos od 1.331,47 EUR od 11.05.2021.

-na iznos od 1.316,32 EUR od 11.06.2021.

-na iznos od 1.313,84 EUR od 10.07.2021.

-na iznos od 1.313,84 EUR od 11.08.2021.

-na iznos od 1.313,84 EUR od 11.09.2021.

-na iznos od 1.165,99 EUR od 09.10.2021.

-na iznos od 1.167,06 EUR od 11.11.2021.

-na iznos od 1.166,10 EUR od 11.12.2021.

-na iznos od 1.164,92 EUR od 11.01.2022.

-na iznos od 1.167,43 EUR od 11.02.2022.

-na iznos od 1.168,14 EUR od 11.03.2022.

-na iznos od 1.164,92 EUR od 09.04.2022.

-na iznos od 1.167,08 EUR od 11.05.2022.

-na iznos od 1.165,99 EUR od 11.06.2022.

-na iznos od 1.165,99 EUR od 09.07.2022.

-na iznos od 1.165,66 EUR od 11.08.2022.

-na iznos od 1.163,38 EUR od 10.09.2022.

-na iznos od 1.164,62 EUR od 11.10.2022.

-na iznos od 1.165,66 EUR od 11.11.2022.

-na iznos od 1.164,52 EUR od 10.12.2022.

-na iznos od 1.163,66 EUR od 11.01.2023.

-na iznos od 1.163,31 EUR od 11.02.2023.

-na iznos od 1.165,70 EUR od 11.03.2023.

-na iznos od 1.162,11 EUR od 7.4.2023.,

a sve po stopi koja se za razdoblje od 09.05.2020. pa do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 01.01.2023.godine pa do isplate obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o., OIB: 82031999604, sa sjedištem u [adresa] naknaditi tužitelju ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate,obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.596,87 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa u Prometu autobusa Podsused na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. svibnja 2005., a potom i Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 27. studenog 2006. Tuženik je 13. kolovoza 2014. donio oduku o izvanrednom otkazu navedenog ugovora o radu iz razloga jer je utvrdio da je tužiteljeva svjedodžba Centra za usmjereno obrazovanje „8. svibnja 1945“ (u daljnjem tekstu: Škola) nepravovaljana, iako je tužitelj u toj školi stekao zvanje strojobravara i o čemu posjeduje izvornike svjedodžbe, indeksa i maturalnu svjedodžbu. U toj odluci o otkazu navedeno je i da je tužitelj doveo tuženika u zabludu da je redovnim obrazovanjem stekao srednju stručnu spremu, a na temelju lažne svjedodžbe o završnom ispitu, ishodio je kod nadležnog ureda Grada Zagreba upis zanimanja strojobravar. Nadalje navodi da je pokrenuo postupak pod pred ovim sudom poslovni broj Pr-9009/14 radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, međutim sud je zaključio da je tužitelj svjesno dao upisati stručnu spremu u radnu knjižicu na temelju krivotvorene svjedodžbe, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1523/15 od 13. listopada 2015. Navedenu presudu osporavao je i pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ali bezuspješno. Tužitelj navodi da je potom pred Samostalnim sektorom za inspekcijski nadzor kod Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta zatražio provođenje inspekcijskog postupka radi utvrđivanja nepravilnosti u vođenju matičnih knjiga Škole, a kojim nadzorom su utvrđeni nedostaci u vođenju matične knjige te je Školi naloženo provođenje upravnog postupka. Rezultat inspekcijskog nadzora je da je utvrđeno da je svjedodžba o završenom srednjem obrazovanju tužitelja vjerodostojna. Tužitelj je potom zatražio ponavljanje postupka te je ovaj sud donio presudu poslovni broj Pr-2348/17 kojom je utvrdio da je odluka o otkazu nedopuštena te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto vozača te je ta presuda potvrđena i presudom Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2018. Tužitelj navodi da su svi ovu postupci na njega jako utjecali, bio je stigmatiziran na poslu kao krivotvoritelj svjedodžbe te se osjećao obespravljeno, ogorčeno, tjeskobno, uznemireno te je u konačnici bio hospitaliziran u Klinici za psihijatriju Vrapče u više navrata. Navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je bolest direktna posljedica otkaza na poslu, a kasniji nalazi pokazuju da iako obavlja redovite kontrolne preglede u sklopu dnevne bolnice, i nadalje se spominje laboralna problematika. Navodi da je zbog psihičkog stanja koje je prouzročio tuženik zbog davanja nezakonitog otkaza i dalje na bolovanju, pa stoga traži naknadu štete u vidu izgubljene zarade kao razliku između plaće koju bi ostvario uz ostala materijalna prava da radi kod poslodavca i naknade plaće koju je ostvario za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu iznio prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da su postupci koji su se vodili trajali uobičajeno vrijeme te da je tuženik koristio dopuštena pravna sredstva koju su mu bila na raspolaganju. Osporio je uzročno posljedičnu vezu odnosno da bi uzrok nesposobnosti tužitelja za rad bio u činjenici da je tuženik donio odluku o njegovom otkazu. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je izvršio uvid u izlist računa tužitelja (list 8-20 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 21-63 spisa i 103-156 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja (list 64-102 spisa) te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke i svjedoka CR.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja se odnosi na razliku između plaće koju bi ostvario da je radio kod tuženika i naknade plaće koju je primio s osnove privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od travnja 2020. do ožujka 2023.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 30. svibnja 2005., a potom i na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. studenog 2006.,

- da je pred ovim sudom vođen postupak Pr-9009/14 radi utvrđenja otkaza nedopuštenim kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenost otkaza, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1523/15 od 13. listopada 2015.

- da je navedeni postupak ponovljen pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr- 2348/17 te je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu između tužitelja i tuženika nedopuštena i nezakonita te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, a koja presuda je pravomoćna,

- da je tužitelj potom i vraćen na rad,

- da je tužitelj stekao stručnu spremu temeljem vjerodostojne svjedodžbe, a što je utvrđeno u inspekcijskom postupku koji je proveden u odnosu na rad Škole.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu imovinske štete (razliku između plaće koju bi ostvario da je radio kod tuženika i naknade plaće koju je primio s osnove privremene nesposobnosti za rad) za koju tužitelj tvrdi da ju je prouzročio tuženik budući da mu je isti dao nezakoniti otkaz, a tužitelj je posljedično zbog te činjenice da je dobio otkaz psihički obolio te je nesposoban za rad.

8. Iz iskaza svjedokinje CR proizlazi da su 8. kolovoza 2014. tužitelja pozvali u upravu na razgovor na kojem su mu priopćili da će dobiti izvanredni otkaz zbog krivotvorene svjedožbe. Odmah je pristupio pregledu dokumentacije koju je imao kod kuće, a već taj dan završio je na hitnoj jer mu je pozlilo. Navodi da je u to vrijeme bila na roditeljskom dopustu za treće dijete te su imali troje maloljetne djece u dobi od dvije i pol, osam i trinaest godina, stoga su o tom stalnom prihodu uistinu ovisili. Navodi da je tužitelj pokušao doći do svoje svjedodžbe u srednjoj školi koju je pohađao u Selskoj ulici, podnio je zahtjev, međutim bezuspješno, a isto je pokušala i svjedokinja, no u Školi su joj odgovorili da je normalno da se svjedodžbe krivotvore u što nije mogla vjerovati. Navodi da su do tada bili vesela i skladna obitelj koja je živjela lijepim životom, međutim od kada je tužitelj završio na psihijatriji od tada više ne vode onaj život koji su vodili ranije. Nadalje navodi da za vrijeme tužiteljevog liječenja bila sama kod kuće te da ga čak nije niti mogla otići posjetiti jer nije imala kome ostaviti djecu. Također im je teško pala kaznena prijava radi krivotvorenja zbog koje je jednu nedjelju navečer došao policijski kombi radi uručenja poziva za saslušanje, a to im je bilo otegotno jer žive u malom mjestu pa su se osjećali jako stigmatizirano. Navodi da tužitelj više nije onako staložen i miran čovjek kakav je nekada bio, noćima ne spava pa s tim u vezi ne spava niti svjedokinja. Ne sudjeluje više u obiteljskoj dinamici kao nekada, nema strpljenja, a djeca su pod pritiskom i u strahu jer zna biti verbalno agresivan. Nekada su obrađivali mali vrt iza kuće i držali koze, međutim od ovog događaja tužitelj nema strpljenja niti za to. Navodi da zbog ove situacije često nisu imali novaca stoga su im morali pomagati njezini roditelji i njegova braća, što je također uzrokovalo da se osjećaju jako loše. Jako im teško pada činjenica da se poslodavac nije niti ispričao, da ga baš nitko nije primio na razgovor iako je pokušao dobiti priliku za razgovor s nadređenim. Dapače, prije koju godinu neovisno o ishodu postupka, nadređeni mu se obratio kao krivotvoritelju svjedodžbe. Navodi da je bilo još ružnih situacija povezanih sa ovim događajem, primjerice kada su gradu sreli suprugovog kolegu, on je samo okrenuo glavu nije odzdravio. Svjedokinja se također susrela sa nedoumicama na poslu je li istina ono što tvrdi. Navodi da je ova problematika svakodnevno u njihovim životima, tema o kojoj se uvijek raspravlja, a svjedokinja već raspoznaje različite faze pa zna kada tužitelja ništa ne pita jer vidi da nije prisutan. I nadalje koristi terapiju i ide na redovite kontrole kod psihijatra, liječi se aktivno. Navodi da su kod kuće stalno u nekoj psihozi, i svjedokinja ima zdravstvenih problema za koje smatra da su uzrokovani ovom situacijom. Tužitelj prije ovog događaja nije nikada imao psihičke probleme niti se liječio.

9. Tužitelj je u svom iskazu naveo da od dana kada je saznao da će dobiti izvanredni otkaz da mu se život promijenio na gore. Do tada je radio kod tuženika na radnom mjestu vozača punih devet godina vrlo savjesno i odgovorno. Nakon otkaza susretao se s jako puno nezgodnih situacija gdje su ga stalno obilježavali kao krivotvoritelja, a to se odnosi na sve životne situacije od susjeda pa do različitih ustanova. Navodi da je čak jedanaest mjeseci čekao da inspekcija dođe u nadzor u Školu za koje vrijeme je on bio bez prihoda i bez mogućnosti da bilo kome dokaže istinitost svojih navoda. Ono što ga je osobito pogodilo je činjenica da se poslodavac i nakon utvrđenja da je svjedodžba valjana protivio ponavljanju postupka i cjelokupnom postupku vraćanja na rad. Navodi da od strane poslodavca nije doživio nikakvo razumijevanje pa čak i godinama nakon gospodin U koji mu je nadređen i dalje ga tretira kao krivotvoritelja. Tvrdi da što god pokušavao, od toga da je tražio sastanke radi dogovora o nekom drugom radnom mjestu koje bi mogao obavljati pa do razgovora o ovoj situaciji, naišao je na zatvorena vrata. Od tegoba danas ima razne; nema koncentracije, koristi terapiju za smirenje jer ima konstantne nesanice, zatim mu se spava kada bi trebao biti budan. Ova situacija ga je obilježila za cijeli život. Posao koji je ranije obavljao kao vozač autobusa sada više ne može raditi jer je to jako stresan posao za koji više nema smirenosti. Između ostalog izgubio je vozačku dozvolu za autobus, iako još uvijek ima dozvolu za osobni automobil.

10. Ovaj sud ocijenio je iskaze svjedokinje CR i tužitelja kao životne i uvjerljive, ujedno su iskazi suglasni u odnosu na sve okolnosti o kojima su iskazivali, a odnose se na događaje koje su uslijedili nakon otkaza. Stoga, ovaj sud uistinu vjeruje da je tužitelj nakon što je dobio nezakoniti otkaz psihički obolio. Valja reći i da je postupak otkaza tegoban i uznemiruje osobu kojoj je otkaz dan, a osobito je tegobno to što je tužitelj bez svoje krivnje bio stigmatiziran kao krivotvoritelj svjedodžbe, za koju stigmu navodi da i danas traje, iako je prije dugog niza godina utvrđeno da je Škola nepotpuno vodila matične knjige. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća navode tužitelja kao istinite.

11. Međutim, za odluku o odgovornosti tuženika, valjalo je prethodno dati odgovor na pravno pitanje – jesu li ispunjene sve pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu.

12. U konkretnom slučaju riječ je o odštetnoj odgovornosti poslodavca koja je propisana odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR) i to stavku 1. propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

13. Prema tome, na predmetni slučaju primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno čl. 1045. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojem poslodavac odgovara po načelu krivnje.

14. Odgovornost po načelu krivnje pretpostavlja kumulativno ispunjenje određenih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti pa tako moraju postojati subjekti – oštećenik i štetnik, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost.

15. Da bi došli do zaključka jesu li kumulativno ispunjene sve pretpostavke za naknadu štete, ovaj sud smatra da je potrebno razmotriti element protupravnosti štetne radnje u konkretnom slučaju.

16. Radi izbjegavanje dvojbe u vezi toga što tužitelj tvrdi da je protupravna štetna radnja u ovom predmetu, sud je na održanom pripremnom ročištu od 28. studenog 2024. pozvao tužitelja da se točno očituje o protupravnoj štetnoj radnji u ovoj pravnoj stvari, budući da iz tužbe i podneska od 10. listopada 2023. isto jasno ne proizlazi. Tužitelj se očitovao da je u ovoj pravnoj stvari protupravna štetna radnja davanje nezakonitog otkaza.

17. Prema pravnoj teoriji protupravnost znači povredu nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka, povredu pravnog propisa, odnosno povredu pravne norme. Prema tome, da bi se radnja smatrala protupravnom nužno je da je povrijeđeno neko pravno pravilo pozitivnog pravnog poretka.

18. U konkretnom slučaju iz nespornih činjenica razvidno je da je tužitelju dan nezakonit otkaz protiv kojeg je on ostvario sudsku zaštitu u ponovljenom postupku te je vraćen kod tuženika na rad.

19. Dakle, nezakonitost u postupanju tuženika vezane uz donošenje odluke o prestanku radnog odnosa tužitelja otklonjena je donošenjem pravomoćne presude u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2348/17.

20. Institut otkazivanja ugovora o radu zakonom je regulirano pravo poslodavca i pravo radnika kao jedan od dopuštenih i mogućih načina prestanka radnog odnosa (čl. 112. st. 1. toč. 9. ZOR i čl.114. ZOR) tako da korištenje tim pravom koje proizlazi iz samog zakona nema značaj povrede nekog pravila objektivnog prava. Pojednostavljeno, otkazivanje ugovora o radu samo po sebi nije protupravna štetna radnja.

21. Prema tome, nezakonita odluka o prestanku radnog odnosa nije protupravna radnja koja dovodi do odgovornosti za štetu po općim pravilima obveznog prava, a koje pravno shvaćanje je izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-705/2018 od 26. veljače 2020., Revr-10714 od 19. prosinca 2017, Revr-361/09 od 21. svibnja 2009.

22. Stoga je ocjena ovog suda da je u konkretnom slučaju izostao element protupravnosti, slijedom čega nema osnove za odgovornost tuženika za štetu. Uzimajući navedeno u obzir i radi ekonomičnosti postupka, sud je odbio izvođenje drugih predloženih dokaza.

23. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku