REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:Pr-151/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Margiti Plažanin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tužene Opće županijske bolnice Požega, Osječka 107, Požega, OIB:40589450667, zastupanog po opunomoćeniku Petru Kaniću, odvjetniku iz Požege, uz sudjelovanje umješača Opće županijske bolnice Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, zastupana po zakonskoj zastupnici ŠK, dipl.iur., radi isplate dijela plaće, v.p.s. 1.031,51 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 2. prosinca 2024., provedene u nazočnosti tužiteljice uz zamjenika opunomoćenice, odvjetnika Velimira Galića, opunomoćenika tužene i zakonske zastupnice umješača, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 da tužiteljici NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.031,51 EUR + ZZK, bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim:

- na iznos od 49,18 eura od 08.05.2015. do isplate,

- na iznos od 72,65 eura od 08.06.2015. do isplate,

- na iznos od 73,77 eura od 09.07.2015. do isplate,

- na iznos od 61,23 eura od 07.09.2015. do isplate,

- na iznos od 18,41 eura od 09.10.2015. do isplate,

- na iznos od 62,22 eura od 09.03.2016. do isplate,

- na iznos od 9,02 eura od 08.04.2016. do isplate,

- na iznos od 233,99 eura od 08.08.2016. do isplate,

- na iznos od 30,52 eura od 07.09.2016. do isplate,

- na iznos od 27,91 eura od 08.11.2016. do isplate,

- na iznos od 0,89 eura od 07.12.2016. do isplate,

- na iznos od 99,38 eura od 09.01.2017. do isplate,

- na iznos od 33,48 eura od 06.03.2017. do isplate,

- na iznos od 96,96 eura od 06.09.2017. do isplate,

- na iznos od 52,86 eura od 06.10.2017.do isplate,

- na iznos od 50,71 eura od 08.12.2017. do isplate,

- na iznos od 58,33 eura od 08.01.2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Općoj županijskoj bolnici Požega, Osječka ul.107,Požega, OIB:40589450667 naknaditi tužiteljici NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.671,70 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica NK podnijela je tužbu protiv OŽB Požega radi isplate.

1.1. Tvrdi da je bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre, od 1.1.2014.g. do 1.1.2018.g., a da joj je radni odnos reguliran Ugovorom o radu, Zakonom o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), Internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj:143/13), Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj: 141/12), Dodatkom II. TKU-a (Narodne novine br. 150/13), Ispravkom Dodatka II.TKU- a ("Narodne novine" broj: 153/13),TKU-om ("Narodne novine" broj:24/17), TKU-om ("Narodne novine" broj: 128/17), kao i Rješenjem o plaći.

1.2. Rad tužiteljice bio je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je sukladno čl.47. KU 143/13 prema kojem, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je bio i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu, a koji plaću radnika u članku 50. definira na identičan način kako je opisano u naprijed navedenom KU.

1.3. U odredbama čl.51, 57, 60. KU (143/13) te u odredbi čl. 53. i 54. TKU (128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 01. travnja 2015. godine, kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. ("Narodne novine" broj:91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva ("Narodne novine" broj: 143/13), u primjeni od 01. prosinca 2013. godine), propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

1.4. Tužena u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivala dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz čl.57.KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu.

1.5. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Člankom 59.a Dodatka I KU ("Narodne novine" broj: 96/15) propisano je da, iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

1.6. Tužena od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivala dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve određene sate, već je navedeni dodatak isplaćivala samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada, pa joj je prema čl. 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću. Obzirom da je tužena pogrešno obračunavala i isplaćivala plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivala plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tužena tužiteljici pogrešno obračunavala i isplatila plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunavala i isplatila sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Prema članku 36. KU (143/13), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a prema st.2. istog članka, radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.7. Prema članku 58. stavak 1. (TKU128/17, 47/18), ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, a prema st.2. istog članka naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u čl. 59.).

1.8. Prema čl.9.st.3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19), ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Stoga je tužena bila u obvezi postupiti u skladu s navedenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici.

1.9. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica ističe da nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, te temeljem članka 186.b. Zakona o parničnom postupku, predlaže da sud naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: tužiteljičinu evidenciju rada za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018. g i isplatne liste tužiteljice za period od 01.4.2015. g. pa do 1.1.2018. g.

1.10. Sukladno odredbi članka 186.b. st. 4. Zakona o parničnom postupku navodi da će po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15.og. u mjesecu za prethodni mjesec.

2. Tužena Opća županijska bolnica Požega se u odgovoru na tužbu (list br. 7-15) u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnov i visinu istaknutog tužbenog zahtjeva.

2.1.Tužena u prvom redu stavlja primjedbe i prigovora formalnim nedostacima tužbe jer drži kako tužba nije u skladu sa sadržajem odredbe članka 186. i 186. b Zakona o parničnom postupku kojima je određeno što tužba i tužbeni zahtjev trebaju sadržavati kako bi se po takvoj tužbi moglo dalje valjano postupati. Nenavođenje određenog glavnog zahtjeva kao i nedostaci vezani za činjenične tvrdnje, takvog su opsega i značaja da ih nije moguće zanemariti. Propust da se prilože barem osnovni dokazi za tvrdnje tužiteljice, ozbiljne su mane ove tužbe. Smatra da se radi o nedostatcima uslijed kojih ova tužba nije pogodna za daljnje pravično raspravljanje.

2.2. Ističe da tužiteljica ima na raspolaganju obračune plaće koje je primila uz plaću, no nije niti jedan takav obračun priložila kao dokaz uz svoju tužbu, a tužena nema saznanja da bi tužiteljica uopće tražila bilo kakve podatke o svome radu od Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana.

Tužiteljica ne samo da nije priložila niti se pozvala na odgovarajuće dokaze već je i činjenične tvrdnje „reducirala“ do te mjere da je narušila načelo „jednakosti oružja“ i procesni balans tako da je tužena u ovom parničnom postupku u bitno lošijem procesnom položaju od tužitelja. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv HRVATSKE/29549/04 od 27. 3. 2008., koji je tako ocijenio slične okolnosti.

2.3. Smatra da nije moguće zahtijevati od tužene potpuni odgovor na nepotpunu tužbu pod prijetnjom prekluzije navođenja činjenica i predlaganja dokaza po zaključenju pripremnog ročišta.

2.4. Tužena drži kako u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186. b Zakona o parničnom postupku te i tome prigovara i predlaže da sud ne dopusti raspravljanje po ovakvoj tužbi kao ni daljnje faze parničnog postupka.

2.5. Protivljenje tužbi tužiteljice je u prvom redu zbog toga što tužena drži kako tužiteljica nije imala prekovremenog rada za koji bi joj pripadala plaća. Tužiteljica tužbom traži isplatu neodređenog novčanog iznosa na ime dodatka na plaću i za pretpostaviti je da se tužiteljica rukovodi stajalištem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi liječnika a što tužiteljica u tužbi i naznačuje ali ne obrazlaže. Ako je tužba usmjerena u tome pravcu, onda tužena stavlja prigovor da tužiteljica nije imala prekovremenog rada odnosno nije imala sati rada izvan svoga redovnog radnog vremena. Kako tužiteljica nije imala takovih efektivno odrađenih prekovremenih sati nije ni moglo doći do povrede njenih prava vezanih za isplatu plaće kako se to pogrešno navodi u tužbi. Kako se osporava osnova potraživanja tužiteljice sporna su i sporedna potraživanja tužiteljice.

2.6. Tužena nadalje ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženu. Ne osporava da je u jednom razdoblju Opća županijska bolnica Pakrac bila dio sustava Opće županijske bolnice Požega ali je upravo Opća županijska bolnica Pakrac uvijek organizirala i evidentirala rad i poslove tužiteljice unutar svoje bolnice. Po okončanju povezanosti ovih bolnica između njih je izvršena podjela temeljem Odluke o podjeli Opće županijske bolnice Požega i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana a sve temeljem odluke osnivača Županijske skupštine Požeško- slavonske županije od 12. rujna 2017. Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključile su 14. veljače 2018. godine sporazum kojim su utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Rečeni sporazum stupio je na snagu danom potpisa. Tužena naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom navedeno da će se svi eventualni budući sudski sporovi podijeliti prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima. Posljedica rečenoga Sporazuma je da sve obveze vezane za tužiteljicu temeljem diobene bilance, snosi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana a ne tužena. Imajući u vidu navedeno tužena je predložila sudu pozvati kao umješača na strani tužene u ovaj parnični postupak, Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana, Pakrac.

2.7.Tužena ističe i prigovor zastare prava sukladno odredbi čl. 227. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svakog mjeseca, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku.

2.8. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe supsidijarno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu.

Odredba čl. 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba čl. 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl.

2.9. Sukladno navedenom, pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bile uključene i neke druge naknade, pod pretpostavkom da su osnovane, nastupile su za tužiteljicu prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena u svibnju 2020., zaključuje da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.10. Osim prigovora zastare prava, tužena stavlja opreza radi i prigovor zastare pojedinih iznosa potraživanja koji će se možda tražiti u utuženom razdoblju jer je protekao zakonski rok od pet godina od dospijeća pojedinih iznosa koje tužiteljica kani zatražiti tužbenim zahtjevom.

2.11. Tužena se protivi prijedlogu tužiteljice da sud donese rješenje kojim će tuženoj naložiti ediciju podatka odnosno isprava koje nema. Tužiteljica zna da isprave i evidencije na koje se poziva može imati Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana no predlaže da se to traži od tužene koja to nema.

2.12. Ističe da tužena ne vrši obračun plaća svojim radnicima. Sukladno Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Dodatku I. KU 96/15, Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno: TKU/NN 141/12), Dodatku II. TKU (NN 150/13), Dodatku II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) obračun plaća obavlja Fina putem Centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru (COP).

Kako je tužiteljica obavljala poslove u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana ta je ustanova vodila evidenciju rada i obavljanja poslova vezanih za tužiteljicu a tužena je evidentirala rad djelatnika u Općoj županijskoj bolnici Požega. Smatra da je zbog toga tužbena teza tužiteljice o navodnim nedostacima ili pogreškama u obračunavanju dodataka na plaću izvan utjecaja tužene, a time i izvan bilo kakve odgovornosti tužene.

2.13. Tužbena teza koja se odnosi na sadržaj rada u otežanim uvjetima, prekovremenog rada, kao i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, nije detaljnije obrazložena već je samo naznačena kao i zaključak da tužiteljici nisu plaćeni dodaci vezani za rad u prekovremenom radu, nije točna i nije ničim dokazna.

Navodi da je odredbom čl. 57. st. 2. KU propisano da se dodaci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom čl. 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

2.14. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na određenim radnim mjestima i poslovima. Definicija osnovne plaće sadržana u KU jasna je i ne ostavlja mogućnosti za različite interpretacije. Odredbom članka 47. stavak 3. KU određeno je da se svi dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću koja je definirana člankom 47. stavak 2. KU, iz čega proizlazi zaključak da tuženica pravilno obračunava i isplaćuje dodatke na plaću tužiteljici, pravilno uzimajući za osnovicu obračuna osnovnu plaću tužiteljice onako kako je ona definirana člankom 47. stavak 2. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. U tom smislu, zahtjev tužiteljice ne samo da nije utemeljen na odredbama kolektivnih ugovora, štoviše, protivan je jasnim i nedvosmislenim odredbama koje reguliraju način obračuna tužbom zatraženih dodataka na plaću.

2.15. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47.KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106.

2.16. Tužena se protivi financijskom vještačenju jer tužiteljica ni na koji način nije dokazala odlučne činjenice vezane za svoj status osobe koja bi imala pravo na dodatke, a niti je učinila izvjesnim da je uopće imala prekovremenog rada na koji je trebalo kao osobi sa statusom iz čl. 59 a I. Dopune Kolektivnog ugovora od 1.10.2015., te dodatke i priznati.

2.17. Tužena se protivi tako neodređenom zahtjevu u cijelosti, kao i činjeničnim navodima tužbe, te predlaže da sud odbije tužiteljicu u cijelosti s tužbenim zahtjevom.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužiteljica u podnesku od 3.10.2020. (list br. 25-27) ističe da je već u konstrukciji stupnjevite tužbe sadržano pravo i dužnost tužitelja na preciziranje neodređeno postavljenog zahtjeva.

3.1. Smatra da tužena u svom odgovoru na tužbu iznosi čitav niz paušalnih, proizvoljnih teza, ukazuje na navodne propuste kako tužiteljice tako i suda, a sve iz razloga što nema dostatnu argumentaciju za očitovanje na navode iz tužbe. Navodi tužene da je u ovom postupku u bitno lošijem položaju od tužiteljice, samo pokazuju, da svojim elaboriranjem želi otkloniti od sebe odgovornost koja proizlazi iz ugovornog odnosa sa tužiteljicom.

3.2. Napominje, da je Vrhovni sud RH ne samo za liječnike već i za medicinske sestre, te ostale zaposlenike u zdravstvu, donio svoje mišljenje kako bi jasno ukazao na primjenu dodataka za posebne uvjete rada odnosno otežane uvjete rada, te dodatka za odgovornost za zdravlje i život ljudi i to kumulativno, a sve vezano za strukturu plaće. Isto tako navedeni sud je time doveo do ujednačavanja različite sudske prakse na nacionalnoj razini.

3.3. Prigovor promašene pasivne legitimacije smatra neosnovanim, jer je tužena kao poslodavac pasivno legitimirana u ovom predmetu u kojem tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće po više osnova. Tužiteljica je za utuženo vremensko razdoblje imala sklopljen ugovor o radu upravo sa tuženom Zdravstvenom ustanovom Općom županijskom bolnicom Požega. Tužena je ta koja ima pravnu osobnost, a ne mjesto rada tužiteljice koje je navedeno kao podružnica Gradska bolnica Pakrac, te koja nije bila ugovorna strana kod sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom. Nadalje navodi da se tužena poziva na dokumentaciju koja je sklopljena nakon 1.1.2018. godine, tako da ista nema utjecaja, ni pravnog osnova u odnosu na utuženo razdoblje i na rad tužiteljice i njezina prava iz sklopljenog ugovora o radu u vremenskom periodu od 1.1.2014.godine do 1.1.2018.godine. Pozivanje na Sporazum od 14.02.2018. godine i to na članak 2.toč.4. je u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom koji isključivo obuhvaća gore navedeni period, s tim da je precizirano razdoblje utuženja za vremenski period koji nije u zastari,a to je period od 1.4.2015. pa do 1.1.2018.godine. Plaća tužiteljice za travanj 2015. godinu isplaćena je u svibnju 2015.godine. Dakle, Sporazum je sklopljen dana 14.2.2018.godine, a utuženo razdoblje je od 1.4.2015. pa do 1.1.2018.godine.

3.4. Što se tiče zastare ističe da je, kao lex specialis, u radnom pravu Zakon o radu koji u članku 139. navodi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Naime da je tužena kao poslodavac isključivo odgovorna za organizaciju rada i svih pratećih procesa pa tako i obračuna plaća kao i eventualnu štetu koja bi nastala za slučaj da je obračun izvršen pogrešno.

3.5. Nadalje navodi da je nejasan navod tužene kada se protivi dostavi evidencije rada za tužiteljicu, jer zakonska obveza tužene je da posjeduje navedenu dokumentaciju i da ju u arhivi čuva, slijedom čega je upravo odgovor tužene nerazuman, a ne zahtjev tužiteljice. Tužiteljica danas radi u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana s kojom ima sklopljen ugovor od 1.1.2018. Do 1.1.2018. bila je na snazi funkcionalna i organsku povezanost Opće županijske bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana i OŽB Požega.

3.6. U odnosu na citiranje odredbi važećih propisa na koje se poziva tužena kada je u pitanju plaća, tužiteljica nema primjedbi već ističe kako osporava iznesena tumačenja određenih odredbi koje iznosi tužena u odgovoru na tužbu, odnosno njene pravne stavove po pitanju primjene istih navedenih propisa, kad je u pitanju način obračuna plaće. Napominje da podatke o radu tužiteljice ima tužena koja je obvezna i odgovorna za podatke o načinu rada tužiteljice, dok Fina u radno pravnom procesu ne sudjeluje na način da umjesto tužene izrađuje raspored rada tužiteljice, vodi evidenciju rada, bolovanje i tomu slično, tako da je za sav ugovoren i radni odnos u pogledu radnog vremena, ali i oblika rada odgovoran poslodavac, jer on vodi cjelokupnu organizaciju rada i njenu provedbu na nivou ustanove.

3.7. Ističe da je nelogična tvrdnja tužene vezano za dodatke na prekovremeni rad, te da je obračunavanje dodataka na plaću izvan utjecaja tužene, a što je u suprotnosti sa statutarnim odredbama tužene.

3.8. Slijedom navedenog, tužiteljica ustraje s tužbom i tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari, protivi se navodima tuženice koji su u suprotnosti s tužbom i tužbenim zahtjevom, te potražuje naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Podneskom od 8. listopada 2020.(list br.26) Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana prihvatila je miješanje na strani tuženice. U istom podnesku je istakla prigovor promašene pasivne legitimacije, jer su Sporazumom koji su zaključili OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana i OŽB Požega stranke regulirale sva prava i obveze kao i podjelu imovine, preuzimanje djelatnika i podjelu sudskih sporova, a tužiteljica je temeljem Sporazuma o preuzimanju radnika i prije spajanja bolnica a i nakon razdvajanja bolnica bila zaposlenica OŽB Pakrac. Umješač ističe prigovor zastare potraživanja u smislu čl. 227. ZOO-a, te navodi da tužba ne sadrži sve potrebne podatke koje treba sadržavati sukladno Zakonu o parničnom postupku. Smatra da pravo tužiteljice na podnošenje stupnjevite tužbe mora biti potkrijepljeno makar i parcijalnim dokazima o odlučnim činjenicama već u trenutku podnošenja tužbe, a da je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe raspolagala sa svom dokumentacijom na temelju koje je mogla odrediti pravnu osnovu i visinu svog potraživanja. Posebno napominje da je plaća tužiteljici, obračunata i isplaćena u sustavu COP-a prema podacima na osnovu broja odrađenih radnih sati iz evidencije rada te da su tužiteljici u cijelosti isplaćene plaće sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i Zaključcima zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora. Smatra da treba uzeti u obzir da je tužiteljici bio plaćen fond sati iako je u pojedinom mjesecu imala manjak sati. Slijedom navedenog protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra, Sporazum između OŽB Požega i OŽB Pakrac i bolnica hrvatskih veterana od 14.2.2018., Odluku OŽB Požega od 2. veljače 2018 i Odluku OŽB Pakrac od 7. veljače 2018., u platne liste i podatke o preraspodjeli sati iz šihterice, Nalaz i mišljenje vještaka Dajane Hart od 16.1.2024. (list br. 175-184) koja vještakinja je i neposredno saslušana na glavnoj raspravi. Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NKT, EK i tužiteljice, te je izvršen uvid u sve priloge spisu.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

7. Po ocjeni suda osnovano je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, jer ista ne posjeduje evidenciju rada iz koje bi bilo vidljivo da li je tužena navela u obračunu plaće sve odrađene sate, te nije dužna za razliku od tužene čuvati obračunske liste za tako dugi vremenski period, a koje isprave su nužne za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. No sve da ih je tužiteljica i posjedovala ista nije stručna da bi mogla obračunati razliku plaće na ime dodataka, a koji obračun ne predstavlja čistu matematičku operaciju. Dakle, tužiteljica ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev dok se ne provede knjigovodstveno vještačenje, a kojim će se utvrditi postojanje razlike plaće, a time i osnovanost njenog zahtjeva. Stoga je sud ocijenio da u daljnjem postupku može postupati po tužbi i tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

7.1. Napominje se da tužena nije u lošijem položaju zato što tužiteljica nije uz tužbu priložila dokaze (obračunske liste i evidenciju rada) jer ih tužena posjeduje u svojim evidencijama. Dobro su joj poznati svi ti dokazi čije pribavljanje tužiteljica zahtjeva.

8. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tužene bila zaposlena na temelju ugovora o radu na radnome mjestu medicinske sestre.

9. Sud ocjenjuje prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim jer je uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice za utuženo razdoblje utvrđeno da je poslodavac tužiteljici bila upravo tužena Opća županijska bolnica Požega, koja je dakle i isplaćivala plaću tužiteljici.

9.1. Kako tužiteljica ovom tužbom i uređenim tužbenim zahtjevom potražuje dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za otežane uvjete rada za sve odrađene sate rada (u redovnom i prekovremenom radu), za koje isti nisu isplaćeni te razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana i bolovanja do koje je došlo jer poslodavac nije tužiteljici obračunao i isplatio ranije navedene dodatke na sve odrađene sate rada, za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. kada je tuženica bila poslodavac tužiteljici s kojom je i sklopila ugovor o radu to je tužena u ovom postupku pasivno legitimirana, odnosno obvezna je isplatiti razliku plaće.

9.2. Sukladno zaključenom Sporazumu tužena može eventualno potraživati isplaćene iznose od novog poslodavca tužiteljice.

10. Tužiteljica je tužbom od tuženika potraživala razliku plaće za period od travnja 2015. do zaključno prosinca 2017. na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad, a nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 7.6.2024.(list br. 436) specificirala tužbeni zahtjev potražujući iznos od 1.416,13 EUR kuna kojim obuhvaća navedene dodatke i cjelokupni prekovremeni rad kod tuženice za razdoblje od srpnja 2015. do zaključno listopada 2017.

10.1. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

10.2. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva.

10.3. Sud nalazi da je tužiteljica preinačila tužbu jer je umjesto postavljenog tužbenog zahtjeva radi isplate dodataka za prekovremene sate rada, razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja zatražila i isplatu prekovremenih sati rada što je promjena istovjetnosti zahtjeva.

10.4. Tuženica i umješač su se protivili preinaci tužbe, no sud je dopustio preinaku tužbe jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje radno-pravnog odnosa tužiteljice i tuženica kroz utuženo razdoblje.

11. Tužena je istaknula prigovor zastare potraživanja koji prigovor sud smatra neosnovanim.

11.1. Tužiteljica je stupnjevitom tužbom zatražila isplatu razlike plaće odnosno isplatu onoga što joj pripada na osnovi rada, a to su kako dodaci koji su vezani za redovni i za prekovremeni rad tako i sve ono što joj pripada na osnovi prekovremenog rada, a što je nalazom vještaka utvrđeno da joj nije isplaćeno.

11.2. Tužiteljica je, tek nakon provedenog vještačenja imala saznanja koji joj sve dodaci nisu isplaćeni i u kojem iznosu, tako da se rokovi vezano za zastaru potraživanja na ime svih dodataka primjenjuju imajući u vidu trenutak podnošenja tužbe.

11.3. Naime, prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19), ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlike plaće za period od srpnja 2015. do zaključno listopada 2017. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužiteljice za mjesec srpanj 2015. dospjela 15. kolovoza 2015. Kako je tužba tužiteljice podnesena 7. svibnja 2020. tužiteljičino potraživanje nije zastarjelo.

12. Sporno je pitanje ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u prekovremenom radu te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad te na ime odrađenog prekovremenog rada.

13. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad.

13.1. Naime, u razdoblju koje je predmet postupka plaća tužiteljice je regulirana odredbama Zakona o radu ( "Narodne novine" broj 149/09 i 93/14, dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15 i 29/18, dalje KU) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12 i 24/17, dalje TKU).

13.2. KU/13 u članku 57., a KU/18 u članku 55. propisuje da radniku u zdravstvu i zdravstvenom osiguranju na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, zdravstveni radnik – medicinska sestra na bolničkom odjelu ima pravo na dodatak na plaću od 14%, a srpnju i kolovozu 2015., te od prosinca 2015. godine na dalje, kao zdravstveni radnik u rađaoni ostvarivala je dodatak na posebne uvjete rada od 18 %. Isto tako KU/13 u članku 58. propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

13.3. Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Sud je vezan navedenim pravnim shvaćanjem VSRH jer je isto doneseno o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava.

13.4. Obzirom na navedeno, po mišljenju suda osnovan je zahtjev tužiteljice kojim potražuje dodatak za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, za koje KU i TKU propisuje posebne dodatke na plaću, kako za vrijeme redovnog rada tužiteljice tako i za vrijeme prekovremenog rada tužiteljice jer tužiteljica i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada radi u otežanim uvjetima, te je odgovorna za život i zdravlje ljudi.

14. Budući tužena nije tužiteljici isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju time je tužiteljica uskraćena za dio iznosa naknade za godišnji odmor.

13.1. Odredbom članka 51. stavak 11. KU/13 (49 KU/18) propisano je da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad.

14. Kako bi utvrdio iznos razlike plaće koji je tužena dužna platiti tužiteljici sud je proveo vještačenje po financijsko-knjigovodstvenom vještaku Dajani Hart.

14.1. Vještakinja je u svom nalazu i mišljenju od 16.1.2024. (list br. 175-184) navela da je izradila nalaz vještačenja na način da je obračunala bruto plaću tužiteljici za sve sate rada koji joj nisu obračunati niti isplaćeni i koji se prema odrađenim satima iz Evidencije radnog vremena smatraju prekovremenim radom (primjenjujući zaključak br.148 do 21. prosinca 2015.,a nakon toga Zaključak br.153), a koji se prema KU isplaćuju uvećano za 50% te pripadajuće dodatke na sve odrađene prekovremene sate rada i u skladu s tim dobila nove iznose bruto plaće koja je trebala tužiteljici biti isplaćena. Prema tim novim iznosima bruto plaće, preračunala je naknade za godišnji odmor koje su trebale biti isplaćene. Kada se gleda utuženo razdoblje u istome prekovremeni sati nisu obračunati na platnoj listi, nisu plaćeni niti je po njima mogla biti uvećana bruto plaća koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora (prosjek plaće prethodna tri mjeseca) i naknade za bolovanje. Obračun je napravljen na način da su se svi navedeni dodaci za odrađene prekovremene sate rada obračunali u skladu sa člankom 47. Kolektivnog ugovora ("Narodne novine" broj:143/2013), što znači na temelju cijene sata rada za redovan rad, odnosno na temelju osnovne plaće uvećane za koeficijent radnog mjesta i uvećanja po osnovi minulog rada. Pregledom Evidencije rada tužiteljice, odnosno šihterica, vještakinja je utvrdila da tužiteljica niti u jednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, za koje prema KU ima pravo na uvećanu plaću. Jer, uvijek je taj višak odrađenih sati rada u stvari oduzet od sati redovnog rada koji je najmanje plaćen, bez ikakvih dodataka, dok su dodaci za odrađene sate subotom, nedjeljom, noću ili blagdanom isplaćeni, što je utvrdila usporedbom šihterica i obračunskih lista plaće. Tužiteljici je obračunata i isplaćena uvećana plaća po svim ovim osnovama u skladu sa KU (za rad subotom uvećanje plaće 25%, za rad nedjeljom 35%, smjenski rad 10% i rad noću 40%). Obračun plaće od strane tuženice napravljen je na bazi mjesečnog fonda sati, na koje sate su obračunati svi pripadajući dodaci, što znači da je potrebno obračunati razliku dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za stvarno odrađene sate osim navedenog redovnog fonda sati. Nadalje, ističe da je potrebno sukladno Zaključku 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 obračunati razliku plaće i po osnovi viška odrađenih sati preko fonda radnih sati, koji se smatraju prekovremenim radom.

14.2. Vještakinja je u Rekapitulaciji izračuna (tablica br.2) dala izračun na način da je obračunala bruto plaću na odrađene prekovremene sate rada tužiteljice te sve pripadajuće dodatke u skladu s odredbama KU zdravstva kao i razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje iz kojeg izračuna proizlazi da je manje isplaćena bruto plaća za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. u iznosu od ukupno 7.771,85 kuna. Od navedenog iznosa, iznos od 5.745,10 kuna se odnosi na sate prekovremenog rada, iznos od 103,36 kuna se odnosi na razliku dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, iznos od 478,72 kuna se odnosi na razliku dodataka za posebne uvjete rada, iznos od 1.444,67 kuna se odnosi na razliku naknadu za godišnji odmor, dok nema razliku za vrijeme bolovanja.

15. Umješač Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana u podnesku od 25. ožujka 2024. (list br. 198) navela je da je sav rad bio organiziran sukladno potrebama organizacije rada odnosno pacijenata budući da su obavezni pružati zdravstvenu zaštitu tijekom 24 sata, a prilikom organizacije rada glavne sestre vodile su brige i o potrebama radnika. Sav rad organiziran je u dobroj vjeri i u dogovoru s radnicima, poslodavcu nikada nije bila namjera zakinuti radnika te su svi bili upoznati da će manjak sati morati odraditi, da će dobiti punu plaću za mjesec kada su radili manje, odnosno da će višak sati morati odraditi. Rad tužiteljice ne može se gledati samo u utuženom razdoblju. Tužiteljica je radila i prije utuženog razdoblja i nastavlja raditi na navedeni način tijekom 2018., odnosno koristiti eventualni višak – manjak sati. Nakon što se utvrdilo da se rad više ne može organizirati na navedeni način, nakon sastanka sa glavnim sestrama i predstavnicom sindikata, pristupilo se plaćanju eventualnog preostalog viška sati.

15.1. Napominje da je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo da tužiteljica radi s viškom i manjkom sati, da joj je za manjak isplaćena puna satnica, da je slobodne dane koristila prijepodne, kada su joj isplaćeni svi dodaci uključujući i dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost.

15.2. Protivi se specificiranom tužbenom zahtjevu budući da se radi o zahtjevu koji je postavljen izvan prvotno utuženog, te se radi o prekoračenju tužbenog zahtjeva. Navodi naime, da je tužiteljica prvotno utužila dodatke na posebne uvjete rada i odgovornost, a naknadno mijenja tužbeni zahtjev potražujući i prekovremeni rad. Da je utužila odmah prekovremeni rad, postupak bi se drugačije vodio.

15.3. Podredno ističe prigovor zastare u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev. 16. Tužena se na glavnoj raspravi pridružila navodima umješača.

17. Očitujući se na primjedbe vještakinja je na glavnoj raspravi (list br. 479) navela da je u izradi svog nalaza primijenila Zaključak 148. koji je bio na snazi do 21. prosinca 2015., a nakon toga je primijenila Zaključak br.153. kojim su stavljeni izvan snage svi dotadašnji Zaključci br. 21, 48 i 148. Primijenila je Zaključak 148 iz razloga jer je isti novijeg datuma nego li su Zaključci 21 i 48 te je povoljniji za radnika u odnosu na navedene Zaključke, a koji su bili na snazi u isto vrijeme do donošenja Zaključka br. 153. Vještakinja je navela da je tužiteljica u mjesecima kada je radila manje, primala punu plaću te je tako bilo ukupno 98 sati manjka za koje je primila punu plaću sa svim pripadajućim dodacima. Postojao je i višak sati rada. Ističe da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužena vodila evidenciju kretanja viška, odnosno manjka sati tužiteljice, te je u mjesecima u kojima je tužiteljica odrađivala manje sati rada, a isplata je bila za puni mjesečni fond sati, tada umanjivala kumulirani saldo viška sati rada iz prethodnih razdoblja. Tužiteljica je višak sati iz prethodnog razdoblja iskoristila u siječnju 2018. Istakla je da je u platnim listama vidljiv i manjak i višak sati rada pod šiframa 1137, 1462, i 1931. Inače umanjenje sati je računato u omjeru 1:1, a ne 1:1,5, kako je propisano zakonom u slučaju prekovremenog rada. Iz priložene dokumentacije nije primijetila da postoji pisani zahtjev za slobodne dane na ime prekovremenih sati, a niti u dokumentaciji postoji odluka poslodavca o eventualnom načinu korištenja slobodnih dana.

18. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je uredila tužbeni zahtjev u skladu s istim, potražujući isplatu iznosa od 1.031,51 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužena je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka na glavnoj raspravi održanoj 1. listopada 2024. ističući da vještakinja nije uzela u obzir vrijeme za koje tužiteljica nije radila i koristila je slobodne dane, a to je bilo plaćeno, odnosno da je trebala uzeti u obzir sve što je tužena platila.

19. U odnosu na prigovor zastare potraživanja i preinaku tužbenog zahtjeva sud se očitovao ranije.

20. Iz iskaza svjedokinje NKT proizlazi da je radila na obračunu plaća u OŽB Pakrac te da je u utuženom razdoblju rad bio organiziran u turnusima, što bi dovelo do viška odnosno manjka sati rada uslijed korištenja bolovanja i sl. Višak sati rada u utuženom razdoblju nije isplaćivan već su djelatnici koristili slobodne dane, a osobito za tužiteljicu može reći da je akumulirani višak sati od oko 10 sati rada prenijela u OŽB Pakrac nakon razdvajanja OŽB Požega i OŽB Pakrac te ih je vjerojatno iskoristila kao slobodne dane. U slučaju manjka sati rada uvijek je isplaćivan puni fond sati. Istakla je da su oni kumulativno primjenjivali tumačenja odnosno Zaključke 148., te 21 i 48 a konačni cilj je bio da radnici ne budu zakinuti. Ova tri Zaključka su bila na snazi sve do donošenja Zaključka 153 koji objedinjuje ova tri Zaključka i jasno tumači ove Zaključke i koji se primjenjuje od 21.12.2015. sve do danas. Nadalje je navela da postoje točno određene šifre iz kojih se vidi kad je radnik bio prisutan, a kad nije i to šifra 1931 kada radnik nije prisutan, a plaća mu se rad kao slobodan dan i dodatci, šifra 1462 nadopuna satnice, što bi bilo u slučaju kad je djelatnik bio u manjku sati pa do punog fonda, i šifra 1137 redovni rad bez prisutnosti, uz sve isplaćene dodatke. Istakla je da su šifre točno vezane uz određene dane te da evidenciju rada vode i u COP-u. Iz viška i manjka sati rada vidi se raspored rada odnosno vidi se prisutnost zaposlenika na poslu. Radili su namjerno te dvije evidencije zbog transparentnosti jer se vidi jasno tko je koliko radio i kako mu je bilo plaćeno i vidi se kada je iskoristio slobodne dane, to se vidi u evidenciji u COP-u. U kumuliranom broju sati se vidi da je djelatnik došao na nulu, dakle da nema slobodnih dana i da mu nisu više ništa dužni ,a niti on njima. Navela je da je sastanak s predstavnicima Sindikata održan u 12. mjesecu 2018. godine i da im je sugerirano, a obzirom da se do tada višak sati rada nije plaćao nego su se koristili slobodni dani, da se višak sati rada plati kao prekovremeni rad nakon čega su donijeli odluku te su u siječnju i veljači 2019. djelatnicima isplatili kumulirani višak sati rada iz prethodnog razdoblja. Tužiteljica se nikada nije žalila na takav obračun plaće. Istakla je da je isplaćeno 672,00 eura na ime redovnog rada i dodataka na plaću za sate koji nisu odrađeni.

21. Iz iskaza svjedokinje EK proizlazi da je u razdoblju od 2015. pa do početka 2017. bila je glavna sestra na rodilištu ginekologije, gdje je radila i tužiteljica. Raspored sati je radila u dogovoru sa sestrama, jer se radilo u turnusima. Maksimalno je izlazila u susret zaposlenicima prilikom utvrđivanja rasporeda rada. Turnusni rad uvijek generira višak ili manjak sati rada, ovisno s kojim turnusom se kreće početkom mjeseca. Ako je na primjer u prethodnom mjesecu bio manjak sati, taj manjak se nadoknadio u slijedećem mjesecu, ako je taj višak sati pokrio manjak. Ako bi ostalo još viška sati, za taj višak sati bi se dobili slobodni dani, jer prekovremeni sati se nisu plaćali. Višak sati se dakle nije plaćao, nego su se koristili slobodni dani ili bi se prebijao prethodno nastali manjak sati s viškom sati. Slobodni dani su računati u omjeru 1:1. Svi su zaposlenici znali da višak sati neće biti plaćen i da će biti rješavano na navedeni način, a ako su zaposlenici imali manjak sati u mjesecu dobili su punu plaću za taj mjesec. Tužiteljica je imala i viška i manjka sati, koristila je slobodne dane. Imali su posebnu bilježnicu u koju su upisivale potrebu za slobodnim danima. Raspored rada je bio dostupan svima, isti je bio izvješen na vidljivom mjestu i svaka promjena je bila na vrijeme evidentirana. Ako je bilo potrebe za promjenom rasporeda, promijenila bi raspored ili su se zaposlenici međusobno zamijenili. Nije bilo primjedbi na takvu organizaciju rada. Pisani se zahtjevi nisu podnosili za slobodnim danima. Kad su zaposlenici imali višak sati, zaposlenici su znali koliko imaju viška sati te su se dogovarali kada će koristiti slobodne dane na ime tog viška. Dogovarano je na temelju usmenih zahtjeva. Broj radnih sati naveden u šihtericama odgovara broju sati po rasporedu rada, a raspored rada se dostavljao šefu odjela na potpis, te poslije u računovodstvo radi obračuna plaće. Viškovi radnih sati su se počeli isplaćivati 2019., i misli da je tužiteljici isplaćen višak sati koji je nastao u 2018., 2019.g. Nakon 2019. godine plaća se broj ostvarenih prekovremenih sati i svi dodaci. U rasporedu rada nikada ništa nije brisano niti dodavano, u smislu da radnik nije koristio slobodan dan ili npr. iako je radio, da je pisano da nije radio

22. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u utuženom razdoblju radila u OŽB Pakrac na rodilištu u kojem vremenu su glavne sestre bile ŠKT i EK. One, kao glavne sestre, su radile raspored rada. Glavna sestra je radila raspored sati rada, a ako je nekome trebalo npr. da ne radi u dnevnoj smjeni, uvažila bi njihove zahtjeve glede rasporeda rada. Radila je u turnusima dan, noć, pa dan odnosno dva dana slobodno. Bilo je mjeseci kada je imala manji fond sati rada, a dobila je punu plaću. Glavna sestra je radila raspored sati rada i kada je imala višak sati vjerojatno je pokrivao manjak sati iz prethodnog razdoblja. Znala je da će dobiti slobodan dan ako je imala po rasporedu višak sati, ali za slobodne dane nije podnosila pisani zahtjev, niti je poslodavac donosio odluku o slobodnom danu. Kada je imala manjak sati dobila je punu plaću, a i kad je bio višak sati također je dobila redovnu plaću bez plaćanja viška sati, odnosno prekovremenog rada. Znali su da višak sati neće biti plaćen, a osim toga slobodne dane koje su dobili, računali su se u omjeru 1:1, a ne 1:1,5. Raspored rada im je bio dostupan i radila je tako kako je bilo navedeno u rasporedu.

23. Po ocjeni suda rad kroz utuženo razdoblje ukoliko je bio duži od punog radnog vremena predstavlja prekovremeni rad. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona ne osporava navode tuženice i umješača da je za višak sati rada koristila slobodne dane, a isto proizlazi i iz iskaza svjedoka te iz nalaza i mišljenja vještaka. Vještak je uvidom u evidencije rada utvrdio da je tužiteljica određene mjesece imala manjak i višak radnih sati dok joj je plaća uvijek isplaćena prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova i viškova. Tužiteljica je za svaki mjesec dobila punu plaću kao da je radila puni mjesečni fond sati. Sati koje nije odradila obračunati su kao redovan rad te su na navedene sate obračunati i dodaci za posebne uvjete rada i dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi budući su plaćeni kao redovan rad.

24. Iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi za koje su prekovremene sate korišteni slobodni dani, kada, te jesu li pravilno obračunati.

25. Odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18) propisano je da je poslodavac obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev, umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada. Nesporno je da nije bilo pisanog zahtjeva tužiteljice za korištenje slobodnih dana, niti je poslodavac donosio pisanu odluku o korištenju slobodnih dana.

25.1. Iz iskaza vještakinje proizlazi da je umanjenje sati računato u omjeru od 1:1 a ne 1:1,5 kako je propisano odredbom čl. 51. stavak 11. KU/13.

26. Radnik u situaciji u kojoj je za određeni prekovremeni rad koristio slobodne dane u omjeru 1:1,5 uistinu nema pravo i na slobodne dane i plaćanje prekovremenog rada, kako pravilno ukazuje tuženik obzirom da bi za iste koristio i slobodne dane i bio prekovremeno plaćen.

26.1. Međutim, u konkretnom slučaju na temelju dostavljene dokumentacije i načina vođenja iste od strane tuženice, nije bilo moguće utvrditi je li i za koje prekovremene sate je tužiteljica koristila slobodne dane i u kojem omjeru sati, pa se stoga niti ne može izvesti zaključak da bi tužiteljica kao radnica za prekovremene sate koji su egzaktno iskazani u nalazu i mišljenju vještaka, koristila slobodne dane. Sam način evidentiranja prekovremenih sati i slobodnih dana mora biti proveden od strane poslodavca, a da je pri tome moguće na jasan, razumljiv i transparentan način utvrditi je li takvo postupanje u skladu sa odredbom čl. 51. st. 11. KU/13 (49 KU/18), a što u konkretnom postupku nije slučaj. Te činjenice se trebaju dokazivati materijalnom dokumentacijom u vidu isprava tuženice kao poslodavca iz kojih će jasno i nedvosmisleno proizlaziti za koje su točno prekovremene sate korišteni slobodni dani i u kojemu periodu, a koju dokumentaciju tužena nije dostavila, dok saslušani svjedoci EKT i EK u svojim iskazima potvrđuju činjenicu prema kojoj tuženica kao poslodavac za korištenje slobodnih dana nije donosila pisanu odluku niti su radnici podnosili pisani zahtjev za korištenje slobodnih dana.

26.2. U svakom konkretnom postupku neophodno je dokazati i utvrditi za koje je prekovremene sate radnik koristio slobodne dane sukladno odredbi čl. 51. st.11. KU/13 (49 KU/18), pri čemu je na poslodavcu obveza vođenja evidencije koja na jasan, razumljiv i transparentan način mora omogućiti takvu usporedbu i izračun, dok će u protivnom sud takvu činjenicu utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26.3. Kako tuženica nije dokazala za koje je prekovremene sate tužiteljica koristila slobodne dane, a budući iz nalaza vještaka proizlazi da su dodaci za posebne uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvijek obračunavani na bazi mjesečnog fonda sati, odnosno nisu obračunavani na evidentirane prekovremene sate rada, tuženica je tužiteljici dužna isplatiti navedene dodatke za evidentirane prekovremene sate rada. Isto tako, budući tuženica nije dokazala da su tužiteljici u utuženom razdoblju obračunati prekovremeni sati, zbog čega po njima nije mogla biti uvećana bruto plaća tužiteljice koja je služila za obračun naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade za bolovanje, tuženica je dužna tužiteljici isplatiti razliku koja je zbog toga nastala tužiteljici, a koju ista potražuje tužbom.

26.4. Osim toga, sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u sustavu zdravstva, a kako to proizlazi i iz Zaključka br. 142 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje navedenog ugovora od 3. ožujka 2015.godine, nema preraspodjele radnog vremena. Kod tužene se o preraspodjeli viška/manjka odrađenih sati dogovaralo usmeno, protivno čl. 47. stavak 2. Zakona o radu kojim je propisano da ako preraspodjela nije predviđena Kolektivnim ugovorom, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena. U slučaju preraspodjele viška / manjka odrađenih sati rada koji se smatraju prekovremenim radom poslodavac dakle treba sačiniti plan preraspodijeljeno radnog vremena, s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te tražiti suglasnost inspektorata za takav plan. Sve da je i dopuštena preraspodjela u sustavu zdravstva bilo bi potrebno postupiti na navedeni način, a ne preraspodjeljivati višak/manjak sati na način kako je to učinila tužena.

27. Zbog svega navedenoga sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje, budući smatra da je isti dan savjesno i u skladu s pravilima struke te je na njemu utemeljio svoju odluku i tuženoj naložio da tužiteljici isplati razliku plaće u ukupnom iznosu od 1.031,51 EUR bruto, koliko tužiteljica potražuje na ime odrađenog prekovremenog rada te dodataka na posebne uvjete rada, dodataka za odgovornost za život i zdravlje u prekovremenom radu te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

27.1. Napominje se da je sud vještakinji naložio da izračuna sve dodatke na osnovnu plaću sukladno Kolektivnom ugovoru, a što uključuje i dodatak za prekovremeni rad. Vještakinja nije mogla izračunati dodatke na iznimnu odgovornost za zdravlje ljudi i posebne uvjete rada na prekovremeni rad, a da prije toga ne utvrdi koliko je ostvareno prekovremenih sati rada, tako da nije postupila suprotno nalogu suda. Za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva irelevantan je izračun vrijednosti korištenja slobodnih dana koji je dostavio umješač.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

28.1. Budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom sud je tuženici naložio da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.671,70 EUR.

28.2. Sud je priznao tužiteljici nagradu za sastav tužbe u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 10.10.2020. (list br. 34-36) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za pristup pripremnom ročištu od 13. listopada 2020., u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 21.4.2021.(list br. 142) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 1.2.2024.(list br. 196) u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 1.10.2024. u iznosu od 150,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 2.12.2024. (list br. 294) u iznosu od 150,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 75,00 EUR. Ukupno troškovi na ime zastupanja s PDV-om iznose 1.406,25 EUR. Trošak vještačenja iznosi 265,45 EUR, tako da su priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 1.671,70 EUR.

28.3. Sud nije priznao ostale podneske kao nesvrsishodne sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a. Opunomoćenica, dostavlja nepotrebno niz podnesaka u kojima ponavlja navode iz ranijih, a sve navode je mogla istaći u podnescima za koje joj je priznata nagrada. Osim toga isti dan su dostavljana po dva različita podneska što se sve moglo sažeti u jednom.

29. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi, 17. siječnja 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Podnosi se sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Margita Plažanin, odvjetnica iz Zagreba, Počiteljska br. 5

2. Odvjetnik Petar Kanić, Požega

3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac