REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pn-347/2019-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. prosinca 2024. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i z. z. tuženika, dana 17. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 165,90 eura (ranije 1.250,00 kuna po fiksnom tečaju konverzije) sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 4.rujna 2014.godine pa do isplate.
II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove."
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 150,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.
Obrazloženje
Dana 21.svibnja 2019.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj odvjetnik, protiv tužitelja da je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu povelo kazneni postupak koji se vodi pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-16/2001. Tužitelj da je dana 15. rujna 1996. godine lišen slobode, nakon toga da je sud donio rješenje o provođenju istrage pa da je ŽDO protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT-117/96 od 29. prosinca 2000. godine, Županijski sud da je tužitelju sudio u predmetu K-16/01. Županijski sud u Splitu da je dana 27. lipnja 2014. godine donio presudu i osudio tužitelja na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac Županijskog suda u Splitu MK da je Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio joj presudu Županijskog suda u Splitu K- 16/01 od 27. lipnja 2014. godine. HOK da je dana 8. rujna 2014. godine donio rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu broj K-16/01. VSRH da je ukinuo osuđujuću presudu Županijskog suda u Splitu i protiv tužitelja odbio optužbu. Rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. godine da je ukinuto rješenje od 8. rujna 2014. godine na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete i da je time pretrpio štetu. Tužitelj da se tuženiku obratio u mirnom postupku, ali da je tuženik obvezu naknade štete otklonio. U predmetu ovog suda broj Pi-202/14 tužitelj da je zastupao FK, kao njegov punomoćnik, međutim, nakon donošenja rješenja HOK-a kojim mu je obustavljeno obavljanje odvjetništva tužitelj da nije mogao poduzimati radnje u tom predmetu pa tako da nije mogao kao punomoćnik zastupati stranku dana 4.rujna 2014.godine čime mu je nastupila šteta u iznosu od 1.250,00 kn prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Radi navedenog od tuženika kao naknadu štete potražuje iznos od 1.250,00 kn (sada 165,90 eura po fiksnom tečaju konverzije) sa zakonskim zateznim kamatama od 4.rujna 2014.godine pa do isplate, ujedno potražuje naknadu parničnog troška i postavlja zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio zahtjevima tužitelja, predlaže prvenstveno da sud odbaci tužbu jer nije ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom čl. 186. a Zakona o parničnom postupku. Zahtjev za mirno rješenje spora da nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadržava tužba radi čega se ima smatrati da nije bio uredan. Podredno, tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, predlaže isti odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška. Prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Navodi da tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je u razdoblju od 8. rujna 2014. godine do 5. srpnja 2017. godine tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koji obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje je tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati da bi bile isključivo u ime i za račun javnog trgovačkog društva. Članovi JTD sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva. Ističe se prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je mjeru privremene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrekla Hrvatska odvjetnička komora kao samostalna i neovisna strukovna organizacija za čije postupanje RH ne odgovara. U postupanju pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada. Vođenje kaznenog postupka u situaciji kada je isti završen odbijajućom presudom da se nipošto ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom disciplinskog predmeta Hrvatske odvjetničke komore vođen protiv tužitelja; predmeta Županijskog suda u Splitu K- 16/2001; zahtjeva tužitelja z. z. tuženika u mirnom postupku od 25. listopada 2018. godine sa odgovorom z. z. tuženika; predmeta ovog suda Pi-202/14.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika radi naknade štete, izmakle dobiti tužitelja u predmetu Pi-202/14 u kojem je ranije zastupao tuženika FK, a na ročištu održanog dana 4.rujna 2014.godine istog nije mogao zastupati radi donesenog rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 7070/14 od 8. rujna 2014. godine kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu K-16/01, a koja je kasnije ukinuta odlukom VSRH, dakle, taj postupak je nesporno završen donošenjem oslobađajuće odluke za tužitelja.
Ništa vezano za predmet Županijskog suda u Splitu K-16/01 i postupanje vezano za taj predmet po podignutoj optužnici protiv tužitelja, kao i za postupanje Hrvatske odvjetničke komore sukladno disciplinskoj prijavi suca Županijskog suda u Splitu nije sporno. Činjenični navodi tužbe su nesporni, tužitelj je odvjetnik što također nije sporno. Sporno je prvenstveno jesu li ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe kao nedopuštene iz razloga što u zahtjevu za mirno rješenje spora nisu navedene sve činjenice koje se navode u tužbi i što iznos tužbenog zahtjeva ne odgovara iznosu iz zahtjeva za mirno rješenje spora. Ovaj sud smatra da nema mjesta odbačaju tužbe u ovoj pravnoj stvari, zahtjev za mirno rješenje spora postavljen je na veći iznos od iznosa zahtjeva po tužbama u predmetima koji su spojeni, a razvidno je da se odnosi na naknadu štete koju tužitelj potražuje od tuženika vezano za postupanje u predmetu Županijskog suda u Splitu K-16/01. Zahtjev za mirno rješenje spora ne mora imati oblik tužbe nego mora sadržavati bitne činjenice za odlučivanje o zahtjevu te pravnu osnovu zahtjeva, ovaj zahtjev tužitelja to sve ima i sadržava, novčani iznos u zahtjevu je veći od iznosa koji se tužbom potražuje, tako da je tužitelj podnošenjem zahtjeva u mirnom postupku prema stavu ovog suda ispunio procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete.
Nadalje, sporna je pasivna legitimacija tuženika, ovaj sud drži, temeljem svih izvedenih dokaza i priložene dokumentacije da je disciplinski postupak Hrvatske odvjetničke komore pokrenut vezano za predmet Županijskog suda u Splitu broj K- 16/01, što je i rezultiralo rješenjem Hrvatske odvjetničke komore od 8. rujna 2014. godine kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva. Dakle, tužitelj je presudom Županijskog suda u Splitu 27. lipnja 2014. godine proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od dvije godine, nakon toga je po disciplinskoj prijavi iz tog predmeta Hrvatska odvjetnička komora donijela rješenje kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva, a naknadno je tužitelj oslobođen optužbe i posljedično je Hrvatska odvjetnička komora rješenjem od 5. srpnja 2017. godine ukinula rješenje od 8. rujna 2014. godine na način da je ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti. Tuženik je prema stavu ovog suda pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
Ovom slučaju sud nalazi uzročno-posljedičnu vezu između vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Splitu i činjenice što je tužitelju kao odvjetniku određeno vrijeme bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetničke djelatnosti.
Sud je stava da zbog donošenja ranije osuđujuće presude Županijskog suda u Splitu kojim je tužitelj proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora, a koju je donijelo vijeće Županijskog suda u Splitu, što je bitno, nema mjesta utvrđenju da bi se radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti, pitanje odgovornosti države za rad sudaca primarno regulira Zakon o sudovima koji propisuje kako tuženik odgovara za štetu koju je oštećenoj stranci u postupku nanio sudac u obnašanju svoje sudačke dužnosti nezakonitim ili nepravilnim radom. Ovaj sud drži da kod donošenja presude u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K-16/01 nema mjesta zaključku da se radi o nezakonitom ili nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti, ne radi se o postupanju suprotno zakonu od strane suda, prilikom provođenja svoje uloge sucima mora biti i jest dano pravo na slobodu izražavanja pravnih mišljenja kao i na neovisnost prilikom donošenja sudskih odluka kako bise što bolje očuvala neovisnost funkcije pravosuđa. Zato nema mjesta izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka ili bilo kakvih drugih dokaza jer su rezultati kaznenog postupka jasni i nedvojbeno utvrđeni.
Međutim, ovaj sud zaključuje da se u ovom slučaju radi isključivo o odgovornosti države zbog neopravdane osude, vezano za Ustav Republike Hrvatske koji propisuje nepovredivost čovjekove slobode i osobnosti. Osuđujuća presuda protiv tužitelja iz koje je razumljivo proizašla odluka Hrvatske odvjetničke komore, ukinuta je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, optužba spram tužitelja je u konačnici odbijena, a ono vrijeme za koje je osuđujuća presuda proizvodila učinke jest vrijeme u kojem je tužitelju mogla nastati šteta za koju bi tuženik odgovarao, vezano za konačan ishod kaznenog postupka. Dakle, ovdje i Ustav RH i Zakon o kaznenom postupku (stariji- NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04, 115/06) daje takvim osobama pravo na svekoliku rehabilitaciju, naknadu štete te druga prava propisana zakonom. U čl.476. citiranog Zakona o kaznenom postupku (starijeg) predviđeno je pravo na naknadu štete osobe prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena. Dakle, ukoliko je tužitelju nastala šteta radi osuđujuće presude Županijskog suda u Splitu (što je ovdje slučaj, a ne presude suca tog suda), te slijedom toga rješenja HOK-a, vezano za eventualno izgubljenu zaradu za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti po rješenju HOK-a, ovaj sud drži da bi mu tuženik takvu štetu trebao i naknaditi. Rješenje Hrvatske odvjetničke komore posljedica je ranije osuđujuće presude koja je ukinuta i samim tim bi upravo tuženik vezano za postupanje u kaznenom postupku trebao naknaditi tužitelju cjelokupnu štetu koja mu je nastala, ukoliko mu je nastala, zbog donošenja te presude koja je kasnije ukinuta. Trenutno važeći Zakon o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) upućuje u navedenom smislu na daljnju primjenu vezanih odredbi iz starijeg Zakona o kaznenom postupku, dakle vezano za postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba. Dakle, nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, neopravdanom osudom je eventualno nastala šteta tužitelju koju je on morao dokazati i u slučaju da je dokaže tuženik bi mu je trebao naknaditi.
Međutim, tužitelj u ovom slučaju vezano za zastupanje tužitelja FK u predmetu Općinskog suda u Splitu Pi-202/14 nije dokazao da mu je postupanjem tuženika vezano za obustavu prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti nastala bilo kakva šteta koju bi tuženik trebao naknaditi mu.
Pregledom predmeta ovog suda Pi-202/14 razvidno je da je u tom predmetu još **.**.2004. FK ispustio punomoć za zastupanje odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lubina i Petričić, Split, dakle, i tužitelju kao odvjetniku u tom društvu, a kasnije odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i dr. j.t.d. Split. Na ročišta je u tom predmetu pristupao tužitelj kao punomoćnik FK, a naknadno i zam.pun. odnosno odvjetnički vježbenici u tom društvu (KK, OK, CK, JK). Na ročište održano dana (nakon donošenja dvije ukidne odluke) 4.rujna 2014.godine za FK (tužitelja u tom predmetu) pristupila je zam.pun. UK, odvjetnička vježbnica, a nakon toga na ročište održano dana 3.listopada 2014.godine odvjetnik ŽK (tužitelj).
Prema odredbi čl. 30. Zakona o odvjetništvu (NN 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) odvjetnik koji radi u društvu dužan je pružati one oblike pravne pomoći koje mu odredi društvo, ako ugovorom sklopljenim između društva i odvjetnika nije drugačije određeno. Čl. 29. ovog zakona propisuje da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, odvjetnici koji rade u odvjetničkom društvu ne moraju biti članovi društva. Čl.27.ovog zakona propisano je da dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika Komore mogu osnovati odvjetničko društvu koje se osniva kao javno trgovačkog društvu (što je ovdje slučaj) ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću. Na odvjetničko društvo se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima.
Nesporno je tužitelj član i osnivač Odvjetničkog društva Lubina i Petričić, nakon toga Odvjetničkog društva Lubina i dr. j.t.d., isti je jedan od članova i osnivača društava, u društvu su očito radili u promatrano vrijeme i drugi odvjetnici koji nisu morali biti članovi društva, kao i odvjetnički vježbenici. Upravo su odvjetnički vježbenici kod članova/osnivača društva odnosno odvjetnika koji rade u društvu pristupali na ročišta u predmetu Pi-202/14, dakle, na ročištima su tužitelja FK u tom predmetu zastupali odvjetnici i odvjetnički vježbenici upravo iz navedenih OD, tako da je FK imao uredno zastupanje upravo po odvjetnicima i odvjetničkim vježbenica iz društva čiji je član i tužitelj. Radi navedenog tom društvu nije nastupila nikakva šteta vezano za rješenje Hrvatske odvjetničke komore tužitelju, a nije ni samom tužitelju koji je član društva, jer svi članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvo je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom, svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva. Dobit tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovome udjelu u kapitalu društva.
U ovom slučaju tužitelj je u promatrano vrijeme bio član odvjetničkog društva kao javnog trgovačkog društva, osnivač istog, a FK je u predmetu ovog suda Pi.202/14 bio uredno zastupan od strane članova ili zaposlenika društva, sukladno punomoći koju je isti ispustio odvjetnicima iz OD kojeg je tužitelj bio član i osnivač. Dakle, šteta je u ovom slučaju mogla nastati društvu, a nije, jer su FK zastupali drugi članovi društva odnosno vježbenici u društvu, tako da samom tužitelju radi nepristupanja na promatrano ročište u tom predmetu dana 4.rujna 2014.godine nije nastupila apsolutna nikakva šteta koju bi isti dokazao, a pitanje plaća u društvu i dobiti društva nije predmet ovog spora, niti je na to tužitelj ukazivao, kao ni sam tuženik. Dakle, tužitelj nije dokazao da mu je time što nije mogao zastupati FK na ročištu održanom dana 4.rujna 2014.godine u navedenom predmetu (a za FK je pristupila upravo UK, odvjetnička vježbenica u navedenom OD) osobno nastupila bilo kakva šteta jer je istog zastupalo odvjetničko društvo čiji je član, dakle, društvo je moglo ispostaviti račun za zastupanje FK, a nakon toga je pitanje tužitelja kao člana tog društva i samog javnog trgovačkog društva kako će riješiti svoje imovinsko-pravne odnose u pogledu nagrade za zastupanje, vezano za njihove interne akte i društveni ugovor društva koji su članovi zaključili. To nije predmet ovog spora, tuženika u predmetu Pi-202/14 zastupali su odvjetnici i vježbenici iz OD kojeg je tužitelj član i zbog rješenja Hrvatske odvjetničke komore vezano za kazneni predmet Županijskog suda u Splitu tužitelju nije nastupila nikakva šteta radi nemogućnosti pristupa na jedno ročište u tom predmetu jer takvu štetu nije dokazao i nije izgledno da je uopće nastala. Dakle, u predmetu Pi-202/14 tužitelju nije izmakla nikakva dobit koju bi isti dokazao, a koju bi mu tuženik u vidu naknade štete trebao naknaditi.
Radi navedenog je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan u cijelosti.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima održanim dana 5.lipnja 2024.godine i 3.prosinca 2024.godine, svaka radnja po 25 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od ukupno 150,00 eura koliko je na ime naknade parničnog troška tužitelj obvezan isplatiti tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi valjalo je odbaciti jer sud nije nadležan odlučivati o tom prijedlogu, tužitelj nije odlukom nadležnog tijela oslobođen plaćanja sudskih pristojbi ili troškova postupka.
U Splitu, 17. siječnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Z. z. tuženika
