REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-51/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji toga suda Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Vujčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tea Šulentić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 3. prosinca 2024. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, tuženice i zamjenika punomoćnika tuženice, u smislu odredbe čl. 335. stavak 4. ZPP, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen dana 14. studenog 1996. godine ovjeren kod javnog bilježnika između tužiteljice SŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UŠ iz [adresa], zastupanog po supruzi SŠ (punomoć ovjerena 14. studenog 1996. kod javnog bilježnika Ranke Spevec pod poslovnim brojem: OV-2896/96) kao prodavatelja svakog u ½ dijela i tužene OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kupca za trosobni stan (šifra stana 04387260 ), A II zemljišnoknjižno tijelo, na 9. katu, koji se sastoji od 3 (tri) sobe i ostalih prostorija, ukupne površine 71,20 m2, a koji se nalazi u [adresa], u zgradi (šifra zgrade 0129348), A I zemljišnoknjižno tijelo, sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisano u broj [broj poduloška], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i punomoć NŠ iz [adresa] SŠ i punomoć ovjerena 14. studenog 1996. kod javnog bilježnika Ranka Speveca pod poslovnim brojem: OV-2896/96 1 ništetni.

II. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji stana 14. studenog 1996., punomoći od 14. studenog 1996., na način da se dopušta brisanje upisanog prava vlasništva u 6/12 dijela za korist tužene OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini trosobni dvoetažni stan br .2 na 8. i 9. katu, što u naravi predstavlja terasu stubišta I, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje , izbe, kupaonice, wc-a, predsoblja i degažmana, NKP 67,90 m2 i terase NKP 3,30 m2, ukupne NKP 71,20 m2 u zgradi u [adresa], a koji je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici, zk. Odjel Velika Gorica, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-suvlasnički udio redni broj 54, Etažno vlasništvo E-54, a koja provedba se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Velikoj Gorici, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženoj OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici nadoknadi trošak ovog postupka, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude."

II. Nalaže se tužiteljici SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženici OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.796,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 626,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i njezin suprug UŠ kao kupci sklopili Ugovor o kupoprodaji stana s Gradom Zagrebom kao prodavateljem, broj SU- 021432/92 od 5. listopada 1992. za trosobni stan (šifra stana 04387260), a kojeg je pobliže opisala u tužbi, te su oni postali suvlasnici predmetnog stana svaki u ½ dijela.

1.1. Nadalje, tužiteljica navodi da je ona kao prodavatelj i temeljem punomoći svojeg supruga UŠ sklopila Ugovor o kupoprodaji stana s tuženicom kao kupcem dana 14. studenog 1996. (dalje u tekstu: Ugovor) za predmetni stan, te su navedeni Ugovor ovjerile kod javnog bilježnika istog dana, te da je potpisala Izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika 30. listopada 1997.

1.2. Suprug tužiteljice UŠ preminuo je 4. svibnja 2008. Temeljem rješenja o nasljeđivanju O-253/08, UPP-OS Velika Gorica-146/08 javnog bilježnika Ranke Spevec temeljem zakona kao njegovi nasljednici proglašena su njihova djeca CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u 1/6 dijela.

1.3. Nadalje navodi da je Općinski sud u Velikoj Gorici zemljišnoknjižni odjel tuženici temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 14. studenog 1996., punomoći od 14. studenog 1996. i Izjave od 30. studenog 1997. dopustio upis prava vlasništva u 6/12 dijela predmetne nekretnine.

1.4. Ističe da su njezina djeca doznala informaciju o sklapanju Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana između nje i tuženice temeljem punomoći sada pokojnog UŠ u rujnu 2022. kad su proučavali dokumentaciju povodom prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice koji je pokrenula tuženica kod naslovnog suda pod brojem: R1-13/2021 i tužbe radi namirenja tražbine iz založene stvari tužitelja Grad Velika Gorica protiv ovdje tužitelja pod poslovnim brojem: P-425/2022 ovog suda.

1.5. Ističe da su njezina djeca primijetila da je potpis na predmetnoj punomoći različit od potpisa u putovnici, štednoj knjižici i vojnoj iskaznici koje je nesporno potpisao njihov otac sada pokojni UŠ. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice i predlaže njegovo odbacivanje. Prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

2.1. Ističe da tužba ne sadrži jasnu pravnu osnovu za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji stana i punomoći. Smatra da tužiteljica insinuira da potpis UŠ na punomoći nije vjerodostojan, ali ne iznosi konkretne dokaze niti jasne pravne argumente, već se oslanja na subjektivne primjedbe svoje djece koje su primijetile razlike u potpisima na različitim dokumentima pokojnog UŠ.

2.2. Tuženica naglašava da je punomoć ovjerena kod javnog bilježnika Ranke Spevec, što joj daje status javne isprave s punom pravnom vjerodostojnošću. Na punomoći je vidljivo da je UŠ osobno potpisao dokument pred javnim bilježnikom, a čiji je potpis i pečat također ovjeren.

2.3. Sama tužiteljica koristila je punomoć prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana, djelujući u ime svog supruga UŠ. Takav njezin postupak ukazuje na to da ista nije imala sumnji u vjerodostojnost punomoći u trenutku sklapanja pravnog posla. Dodatno, Ugovor je ovjeren od strane drugog javnog bilježnika, čime je potvrđena njegova pravna valjanost. Naknadno, tužiteljica je Izjavom ovjerenom 30. studenog 1997. potvrdila da je u svoje ime i u ime supruga primila kupoprodajnu cijenu za predmetni stan, i pritom se obvezala da će predati posjed stana, što ista nikada nije učinila, te u istom živi i dan danas.

2.4. Pored navedenog, čak i kad bi bili točni navodi tužiteljice o ništetnosti Ugovora i punomoći zbog nedostataka u zastupanju (a nisu točni), ističe se kako isto nije od utjecaja na stjecanje predmetne nekretnine od strane tuženice.

2.5. Naime, uknjižba prava vlasništva za korist tuženice provedena je rješenjem naslovljenog suda poslovni br. Z-4958/08 od 24.11.2008. na 6/12 predmetnog stana, dok je u preostalom dijelu je prijedlog tuženice za uknjižbu odbijen. Ovo iz razloga što je UŠ preminuo prije podnošenja prijedloga za uknjižbu te je provedena ostavinska rasprava i kao nasljednici druge polovice predmetnog stana utvrđena su njegova djeca (ĆŠ, EŠ, TŠ, MŠ, FŠ i GŠ, svaki u 1/12).

2.6. S obzirom na navedeno, zemljišnoknjižni sud je u obrazloženju rješenja naveo da prijedlog u tom dijelu odbija, jer je uknjižba dopuštena samo protiv onog tko je u času podnošenja upisan kao vlasnik nekretnine (a što u času podnošenja prijedloga UŠ više nije bio). Dakle, tuženica je ionako uknjižena samo kao vlasnica ½ predmetnog stana i to one polovice koja je pripadala ovdje tužiteljici SŠ.

2.7. U odnosu na polovicu stana koja je bila vlasništvo pokojnog UŠ, tuženica ionako nije upisala pravo vlasništva. Prema tome, tužiteljica uopće nema pravni interes za utvrđivanje ništetnosti Ugovora i punomoći, a osobito nema pravni interes, niti pravnu osnovu da zahtijeva uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja budući je tuženica nesporno stekla suvlasnički udjel tužiteljice na predmetnom stanu (a kako je i sama tužiteljica potvrdila ovjerenom izjavom od 30. studenoga 1997.).

2.8. Tuženica ističe prigovor zastare i prekluzije naglašavajući da je proteklo više od 25 godina od sklapanja Ugovora i izdavanja punomoći. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, pravo na poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od tri godine, a u ovom slučaju i objektivni rokovi su odavno istekli. Dodatno, tuženica napominje da tužiteljica već godinama živi u predmetnom stanu, unatoč tome što je primila kupoprodajnu cijenu. Tuženica također ukazuje da je tužba pokrenuta isključivo radi odugovlačenja paralelnog postupka razvrgnuća suvlasništva koji je u tijeku. Ističe kako je cilj tužiteljice blokirati razvrgnuće stana, što potvrđuje i podnesak jedne od suvlasnica, GŠ, koja je zatražila prekid postupka razvrgnuća do okončanja ovog spora. Tuženica smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, da nema pravnog interesa za njegovo prihvaćanje te da su navodi tužiteljice nelogični, neutemeljeni i neosnovani. Predlaže odbiti tužbu tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom i čitanjem u Ugovor o kupoprodaji stana od 30. rujna 1992. (list 4-5 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između SŠ i UŠ kao prodavatelja i OŠ kao kupca (list 6 spisa), punomoć NŠ dana SŠ (list 7 spisa), izjava SŠ kojom potvrđuje da je primila iznos novaca za kupoprodaju stana (list 8 spisa), u zk izvadak 6245 k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-253/08, UPP- OS Velika Gorica-146/08 od 7.8.2008. (list 10-11 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-1409/09 od 16.8.2010. (list 12-13 spisa), u suglasnosti (list 19-23 spisa), rješenje poslovni broj Z-4958/08 od 24.11.2008. (list 28 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženice kao stranaka u postupku (list 40-41 spisa).

3.1. Sud nije izveo ostale predložene dokaze, uključujući i dokaz grafološkim vještačenje na okolnost je li je UŠ potpisao punomoć SŠ iz razloga što to nije pravno relevantno u ovom slučaju, niti je ekonomično, te bi znatno odužilo ovaj postupak odnosno predloženi dokazi nisu u skladu s čl. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.

- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 155/23 - dalje ZPP), a ovaj sud smatra da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno na temelju dokaza koji su izvedeni u ovom postupku.

4. Raspravnim rješenjem od 10. travnja 2024. (list 36 spisa) sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u visini od 1.330,00 eura.

5. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji stana i punomoći na temelju koje je on zaključen.

6. Između stranaka nije sporno da su rješenjem o nasljeđivanju izdanim od javnog bilježnika Ranke Spevec utvrđeni nasljednici iza pokojnog UŠ. Također je nesporno da su pokojni UŠ zastupan po SŠ i tužiteljica SŠ kao prodavatelji s tuženicom OŠ kao kupcem sklopili Ugovor o kupoprodaji stana 14. studenog 1996.

7. Među strankama je sporno je li Ugovor o kupoprodaji stana od 14. studenoga 1996. ništetan s obzirom na tužiteljičine tvrdnje da na punomoći koju je ona od svog supruga, pokojnog UŠ, dobila za sklapanje Ugovora o kupoprodaji stana s kupcem OŠ, ovdje tuženicom, nije potpis njezinog supruga.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u bitnom je iskazala da je založila čekove kod supruga OŠ i da je za te čekove dobila 9.000 bosanskih maraka, a misli da je to bilo odmah poslije rata negdje 1996. godine. Ona je mjesečno suprugu tuženice nosila kamate za te založene čekove. Ističe da ona nikad nije sklopila Ugovor o kupoprodaji stana s tuženicom, te istu nikad nije vidjela. Isto tako navodi da ona nikad nije bila kod javnog bilježnika Ivana Parlova, niti je kod njega sklopila ugovor o kupoprodaji. Isto tako navodi da se njoj suprug od tuženice S grozio da ona njemu ne može ništa i da je on u Podravini ostao bez pilane, ali da neće ostati bez njezinog stana. Isto tako navodi da njezin suprug nikad nije sklapao nikakav ugovor o kupoprodaji, niti da bi ona u njegovo ime sklapala ugovor o kupoprodaji s ovdje prisutnom tuženicom. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da li je njezin suprug ikad potpisao punomoć tužiteljici za sklapanje predmetnog ugovora za predmetni stan, tužiteljica odgovara da nije.

9. Tuženica OŠ saslušana kao stranka, u bitnom je iskazala da nakon što joj sud daje na uvid Ugovor o kupoprodaji stana na listu 6 spisa iskazuje da je to Ugovor na kojem se nalazi njezin potpis i kojeg je ona potpisala. Iskazuje da je novce za predmetni stan tužiteljici dao njezin suprug, a ne ona iz razloga što je on to sve vodio. Ističe da je ona upisana na 6/12 predmetnog stana, te navodi da se i ona pita zašto nije upisana na ostatak tog stana, odnosno nejasno joj je zbog čega ju je sud odbio upis. Navodi da predmetni stan od kada je sklopljen Ugovor njoj nikad nije predan u posjed. Ističe da je ona trenutno blokirana po računu iz razloga što su joj došle režije za predmetni stan te da je ona jedan dio režija platila. Isto tako navodi da joj i nadalje stiže ovrha, da u stanu živi tužiteljica. Ističe da su joj upravo došli računi za HP Toplinarstvo, te opomena od strane odvjetnika Hanžekovića i partneri, te da je ona platila sve što je mogla. Ističe da takvo stanje što se tiče računa traje više od 5 godina, te navodi da se to da vidjeti kod FINE s obzirom da je bila blokirana po računima i sad je blokirana zbog predmetnih računa. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice kada je podnijela prijedlog za upis u zemljišne knjige predmetnog stana tuženica odgovara da se ne sjeća. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da li se sjeća kada je sklopila predmetni Ugovor o kupoprodaji tuženica odgovara da se ne sjeća.

10. Iskaz tužiteljice i tuženica u ovom postupku ovaj sud je cijenio kao nevjerodostojne jer su obje stranke neposredno zainteresirane za ishod spora te su njihovi iskazi usmjereni ka poboljšanju uspjeha one stranke za čiji ishod spora su zainteresirane.

11. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. ZPP ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

12. Odredbom članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Odredbom članka 376. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Nadalje, odredbom članka 377. ZOO-a propisano je da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

14. Budući da predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine sadrži sve bitne sastojke koje po zakonu treba sadržavati, te da je sklopljen u pisanom obliku i ovjeren kod javnog bilježnika u propisanom obliku, sukladno odredbi članka 34. stavak 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.) ovaj sud utvrđuje da predmetni ugovor o kupoprodaji stana nije ništetan jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske i prisilnim propisima.

14.1 Isto tako vrijedi i za punomoć koju je UŠ u pisanom obliku i ovjerenu kod javnog bilježnika Ranke Spevec pod poslovnim brojem OV-2896/96 od 14. studenoga 1996. dao tužiteljici, a sve sukladno članku 314. ZOO kojim je propisano da oblik propisan zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao odnosi se i na punomoć za sklapanje toga ugovora, odnosno za poduzimanje toga posla.

14.2. Osim toga, sud zaključuje da predmetni ugovor nije protivan ni moralu društva jer iz Izjave od 30. studenoga 1997. koju je tužiteljica potpisala pred Javnim bilježnikom Ivanom Parlovom u Zagrebu koji je i ovjerio njezin potpis na toj izjavi pod brojem ovjere OV-16383/97 (list 8 spisa) proizlazi kako je u svoje ime i u ime svog supruga UŠ primila kupoprodajnu cijenu za prodani stan te se obvezala da će ga predati u posjed tuženici do 30. prosinca 1997., pa se u okolnostima konkretnog slučaja upravo to njezino postupanje ne može ocijeniti kao postupanje protivno moralu društva, posljedica čega bi bila ništetnost ugovora.

15. Dovodeći u vezu navedena utvrđenja i citirane zakonske odredbe sa iskazima stranaka u ovome postupku, ovaj sud je utvrdio da predmetni ugovor u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a nije ništetan.

16. U odnosu na navode tuženice da je nastupila zastara i prekluzija prava ovaj sud ukazuje na to da je predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice u ovom postupku nije utvrđivanje pobojnosti predmetnog ugovora već ništetnost. Međutim, sve da je tužiteljica tužbenim zahtjevom tražila da se utvrdi da je Ugovor o kupoprodaji od 14. studenoga 1996. pobojan valja reći da isti ne bi bio osnovan iz razloga što je nastupila prekluzija prava.

17. Slijedom svega navedenog valjalo odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. S obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela u sporu valjalo je istoj priznati trošak parničnog postupka prema, prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023. – dalje u tekstu: Tarifa). Stoga je tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 27. ožujka 2023. prema Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište od 10. travnja 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova, pristup na ročište od 3. prosinca 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od 100 bodova odnosno ukupno 300 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tuženici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

19. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a.

20. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.796,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Zatraženi trošak parničnog postupka je odbijen iz razloga što je isti previsoko zatražen, odnosno zatražen je protivno odredbama Tarife s obzirom na određenu vrijednost predmeta spora od 1.330,00 eura, te nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude iz razloga što ista navedenom ročištu nije pristupila, dok je trošak sudske pristojbe na presudu i na odgovor na tužbu tuženici nije priznat iz razloga što ista nije iste u obvezi niti platiti te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

21. Tužiteljici nisu priznati troškovi parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a sa zakonskim zateznim kamatama od 17. siječnja 2025. iz razloga što ista nije uspjela u postupku, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

Velika Gorica, 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.