Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-234/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u parničnom postupku 1. tužitelja - protutuženika ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja - protutuženika JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima u ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, protiv tuženika - protutužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ili radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Deana Radišića, odvjetnika u ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca i tuženika osobno uz punomoćnika Željka Štapeka, odvjetnika iz Karlovca, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja-protutuženika ZD i 2. tužitelja- protutuženika JD, koji glasi:

˝Utvrđuje se ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tuženika ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je sklopljen dana 24.11.2005., te ovjeren kod javne bilježnice Marine Augustinović, Karlovac, V. Nazora 6, pod brojem: OV-17516/2005 dana 24.11.2005., te od dana podizanja ove tužbe nema nikakav pravni učinak. ˝

II. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja-protutuženika ZD i 2. tužitelja- protutuženika JD, koji glasi:

˝I. Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja ZD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tuženika ND, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je sklopljen dana 24.11.2005., te ovjeren kod javne bilježnice Marine Augustinović, Karlovac, V. Nazora 6, pod brojem: OV-17516/2005 dana 24.11.2005.

II. Nalaže se Općinskom sudu Karlovcu, Zemljišnoknjižnom odjelu Karlovac, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24.11.2005., provedenog pod poslovnim brojem: IV Z-3451/06 rješenjem od 19.06.2006. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to na 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica] prizemna stambena zgrada slobodnostojećeg tipa, dvorište i oranica od 688 čhv, kakovo je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24.11.2005.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.˝

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ND koji glasi:

˝I. Nalaže se 1. tužitelju - protutuženiku RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku - protutužitelju ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati novčani iznos u visini od 135.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se 2. tužiteljici - protutuženoj JD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženiku - protutužitelju ND, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati novčani iznos u visini od 135.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. ˝

II. Nalaže se 1. tužitelju - protutuženiku RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelju - protutuženiku JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno naknade tuženiku - protutužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.787,36 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17. siječnja 2025. pa do isplate na valutu EUR po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadom troškova ovog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim dana 24. studenog 2005., a koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Marine Augustinović, [adresa], dana 24. studenog 2005., pod brojem: OV- 17516/2005, tuženik FD, kao davatelj uzdržavanja preuzeo obvezu doživotnog uzdržavanja 1. tužitelja ZD i 2. tužiteljice JD, kao primatelja uzdržavanja, time da su mu isti dali ½ dijela kčbr. [katastarska čestica], oranica od 688 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sa objektima odnosno vanknjižno vlasništvo niskoprizemne kuće, veličine 9 x 10 metara i stare drvene kuće u [adresa], koje se nalaze na dijelu te parcele uz sporednu cestu prema Bajeru i svu svoju drugu imovinu, pokretnu i nepokretnu koje su tužitelji vlasnici ili će biti vlasnici u času svoje smrti. Tužitelji navode kako su prema članku 2. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. studenog 2005., oni kao primatelji uzdržavanja dozvolili davatelju uzdržavanja da si na temelju tog ugovora u zemljišnim knjigama odmah ishodi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, slijedom čega je tuženik kod Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Karlovac, na temelju tog ugovora ishodio uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine. Tužitelji navode kako su u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stranke bile u dobrim odnosima i tužitelji su imali povjerenje u tuženika i vjerovali su da će tuženik za vrijeme njihova života pružati im svu potrebnu pomoć prema njihovim osobnim potrebama, a kako je to i navedeno u članku 1. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. studenog 2005. Navode kako je tuženik za svoje potrebe obrađivao polovinu predmetne nekretnine pa je tražio i od 1. tužitelja ZD da se sačini ugovor o prodaji koji je zaključen dana 06. ožujka 2008., dakle dvije i pol godine nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a prema kojem ugovoru bi proizlazilo da mu je 1. tužitelj prodao ½ dijela nekretnine za kupoprodajnu cijenu od 5.000,00 kn, iako tuženik tužiteljima nikada nije taj novac dao. Slijedom navedenog, tužitelji navode kako je tuženik u zemljišnim knjigama odnosno na temelju ugovora o dosmrtnog uzdržavanju i kupoprodajnog ugovora uknjižen kao isključivi vlasnik na kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, tužitelji u tužbi navode kako je nakon sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju tuženik u prve dvije godine izvršavao svoju ugovornu obvezu pa je tako bio popravio krov na kući tužitelja, iako su mu za popravak tužitelji dali sva potrebna novčana sredstva. No, pomoć u kućanstvu tuženik tužiteljima nikada nije pružao. Navode kako je dana 13. veljače 2010., 2. tužiteljica JD doživjela tešku prometnu nesreću u kojoj je ista doživjela niz teških i po život opasnih povreda i to prijelom torakalnog kralješka, potres mozga, traumatski šok, traumatski hemotoraks i višestruki prijelom potkoljenice. Navode kako je od dana povrijeđivanja pa sve do danas, 2. tužiteljica osim što je bila hospitalizirana, morala ići i na višestruke rehabilitacije te je u nebrojenim prilikama morala ići liječnicima radi kontrola i pregleda, a njezino zdravstveno stanje i dalje je takovo da je jedva pokretna. Zbog svega toga, istoj je bila potrebna svakodnevna pomoć druge osobe i to ne samo zbog poslova u kućanstvu koje nije mogla obavljati, već i zbog potrebe stalne vožnje liječniku te pružanja niz opće poznatih pomoći koje treba teško povrijeđena i nepokretna osoba. Tuženiku je to sve bilo dobro poznato. Međutim, iako se isti obvezao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju da će pružati svu pomoć tužiteljima kao primateljima uzdržavanja, tužitelji navode kako je izostala njegova pomoć u bilo kojem vidu prema 2. tužiteljici, a tu pomoć je 2. tužiteljici pružao njezin suprug, ovdje 1. tužitelj i patronažne sestre iz kućne njege. Zbog toga, tužitelji navode kako je s vremenom dolazilo do pogoršanja odnosa između njih i tuženika, a unatrag zadnjih par godina dolazilo je do čestih svađa iz razloga što se tuženik nasilno počeo ponašati prema njima, pa je tako jednom prilikom razbio garažna vrata, te fizički nasrnuo na 1. i 2. tužitelje, a u niz navrata kada su mu oni prigovarali da ne izvršava svoju obvezu odgovorio im da je to njegova imovina i da na istoj ima sva prava te im je jednom rekao da su oni sada njegovi podstanari. U tužbi, tužitelji nadalje navode da je nakon sklapanja ugovora i to do 2008., dakle još prije nego što je 2. tužiteljica doživjela povredu, tuženik pomagao tužiteljima na način da im je davao novac za podmirenje dijela troškova režija, no 2008., tuženik je tražio od 1. tužitelja ZD da na njega prenese 1/2 dijela nekretnine koja je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i da sačini ugovor o prodaji, a koji je ugovor 1. tužitelj potpisao dana 16. ožujka 2008., iako se o nikakvoj prodaji nije radilo, niti je tuženik isplatio tužiteljima bilo kakav novac. S druge strane, kada je 2. tužiteljica JD dobila od Croatia osiguranja d.d. novac s osnova zatražene neimovinske štete, ista je prilikom ženidbe sina tuženika, tuženiku dala 50.000,00 kn, a sve to na zamolbu i tvrdnju tuženika da su navodno podigli kredit i da nemaju novaca za vraćanje kredita. Tužitelji ponovno ističu kako je 2. tužiteljica teško bolesna osoba i potrebna joj je svakodnevna pomoć druge osobe, a 1. tužitelj koji je star 79 godina ima srčanih problema i lošeg je zdravstvenog stanja, tako da je i njemu potrebna pomoć druge osobe. Obzirom da tuženik svoje ugovorne obveze ne izvršava, postoji zakonski razlog temeljem kojeg tužitelji traže raskid ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Zaključno, 1. i 2. tužitelji navode i kako iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju proizlazi da su na istom ovjereni potpisi stranaka kod javne bilježnice Marine Augustinović, dana 24. studenog 2005., pod brojem ovjere: OV- 17516/2005., a da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju strogo formalni ugovor te da na temelju zakonskih odredbi iz članka 580. i članka 598. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da će takov ugovor biti valjan, ako je sastavljen u pisanoj formi i ovjeren od strane nadležnog suda ili ako je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno ako je pisani oblik potvrđen (solemniziran), kod javnog bilježnika. Obzirom na navedeno, prema mišljenju 1. i 2. tužitelja je nedvojbeno da ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 24. studenog 2005. sklopljen između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja je ništetan uslijed nedostatka propisane forme, budući nije ovjeren kod nadležnog suda, te nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta i nije solemniziran od strane javnog bilježnika. Slijedom toga, tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a ukoliko sud ne usvoji navedeni tužbeni zahtjev, isti predlažu da sud donese presudu kojom će raskinuti predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te naložiti tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kako je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim dana 24. studenog 2005., a koji ugovor je ovjeren kod javne bilježnice Marine Augustinović, [adresa], dana 24. studenog 2005., pod brojem: OV-17516/2005, tuženik FD, kao davatelj uzdržavanja preuzeo obvezu doživotnog uzdržavanja 1. tužitelja ZD i 2. tužiteljice JD, kao primatelja uzdržavanja, time da su mu isti dali ½ dijela kčbr. [katastarska čestica], oranica od 688 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sa objektima odnosno vanknjižno vlasništvo niskoprizemne kuće, veličine 9 x 10 metara i stare drvene kuće u [adresa], koje se nalaze na dijelu te parcele uz sporednu cestu prema Bajeru i svu svoju drugu imovinu, pokretnu i nepokretnu koje su tužitelji vlasnici ili će biti vlasnici u času svoje smrti. Nadalje, tuženik priznaje i kako su prema članku 2. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. studenog 2005., tužitelji kao primatelji uzdržavanja dozvolili njemu, kao davatelju uzdržavanja da si na temelju tog ugovora u zemljišnim knjigama odmah ishodi uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, slijedom čega je tuženik kod Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižnog odjela Karlovac, na temelju tog ugovora ishodio uknjižbu prava vlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine. U odgovoru na tužbu tuženik poriče tvrdnju da nije 1. tužitelju isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 5.000,00 kn po Ugovoru o prodaji 1/2 dijela kčbr. [katastarska čestica], koja dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], obzirom mu je isti iznos isplaćen, a kao dokaz svojim tvrdnjama tuženik ističe članak 1. predmetnog ugovora u kojem je navedeno: „ LD prodaje…kupcu ND, za kupovinu od 5.000,00 kn, koja kupovina je prodavatelju u cijelosti isplaćena“, a 1. tužitelj je taj ugovor, kao prodavatelj, svojeručno potpisao i taj svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika. Međutim, tuženik ističe kako mu nije jasno iz kojih to razloga tužitelji u tužbi spominju predmetni kupoprodajni ugovor kada taj ugovor nije predmetom tužbenog zahtjeva, a niti je od bilo kakvog utjecaja na odlučivanje o tužbenom zahtjevu. U odgovoru na tužbu tuženik nadalje navodi kako je on uz pomoć svoje supruge GD, kako prije, tako i za sve vrijeme počam od dana sklapanja spornog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pa sve do 2020. godine, redovito uzdržavao 1. i 2. tužitelje, sukladno njihovim potrebama. Pri tome, tuženik navodi kako su on i njegova supruga pružali usluge uzdržavanja tužitelja u znatno većem opsegu od ugovorenog u članku 1. spornog ugovora i to na način da su tužiteljima, u mnoštvo navrata, bespovratno davali značajne količine novaca. Ističe kako nije istinita tvrdnja tužitelja da tuženik svoje ugovorne obveze ne izvršava. Protivno tome, tuženik u odgovoru na tužbu navodi i kako je on voljan u potpunosti izvršavati svoje ugovorne obveze prema tužiteljima, ali unazad otprilike godinu dana tužitelji, iz samo njima poznatih razloga, odbijaju svaki vid komunikacije s tuženikom i sprječavaju tuženika da izvršava prema tužiteljima ugovorene obveze uzdržavanja. Ističe i kako nema pravo tražiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanja primatelj uzdržavanja koji odbija primati uzdržavanje, a niti primatelj uzdržavanja koji bez razloga sprječava davatelja uzdržavanja u ispunjavanju ugovorom preuzetih obveza, pa slijedom toga, prema mišljenju tuženika primatelj uzdržavanja ne može se pozivati na neizvršavanje ugovornih obveza od strane davatelja uzdržavanja kao na razlog za raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ako je primatelj uzdržavanja bez opravdanog razloga svojim ponašanjem spriječio davatelja uzdržavanja u ispunjavanju njegovih ugovornih obveza, a davatelj uzdržavanja je voljan i spreman ugovorne obveze izvršavati. Tuženik navodi i kako u vrijeme sklapanja i ovjere spornog ugovora, dakle na dan 24. studenoga 2005. godine, još nije bio stupio na snagu Zakon o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, br. 35/05), jer je, a na temelju propisa iz čl. 1165. tog zakona, isti stupio na snagu dana 1. siječnja 2006. godine, stoga se, a na temelju propisa iz čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, odredbe iz čl. 580. st. 1. istoga zakona ne mogu primjenjivati u odnosu na sporni ugovor. Temeljem propisa iz čl. 1164. st. 1. toga Zakona o obveznim odnosima, danom stupanja na snagu toga zakona (1. siječnja 2006.) prestale su vrijediti odredbe članaka 116. do 121. Zakona o nasljeđivanju (˝Narodne novine˝, br. 48/03 i 163/03), koje su regulirale materiju ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koja je materija potom regulirana čl. 579. do čl, 585. Zakona o obveznim odnosima. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije bio uređen Zakonom o nasljeđivanju (˝Narodne novine˝, br. 48/03 i dr.), te je po prvi puta zakonski reguliran Zakonom o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, br. 35/05). Slijedom toga, tuženik navodi kako je do dana 1. siječnja 2006. za valjanost oblika ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a temeljem prihvaćene sudske prakse, bilo dovoljno da je sastavljen u pisanom obliku, te da potpisi ugovornih stana na ugovoru budu ovjereni po javnom bilježniku. Obzirom da je sporni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 24. studenoga 2005., to za valjanost njegovog oblika nije bilo potrebno da bude ovjeren od strane nadležnog suda, niti da bude sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a niti da je potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku. Slijedom naprijed navedenog, tuženik predlaže da sud, po provedenom postupku, odbije tužitelje s tužbom i tužbenim zahtjevima u cijelosti, te istodobno naloži tužiteljima da tuženiku naknade troškove ovog parničnog postupka.

2.1. Za slučaj da prvostupanjski sud ne usvoji, dakle odbije kao neosnovan prvotni tužbeni zahtjev, a usvoji drugi, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji se odnosi na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tuženik se poziva na propis iz čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da se odredbe toga zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga zakona, kao i na propis iz čl. 119. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (˝Narodne novine˝, br. 48/03 i dr.), koji propisuje da u slučaju raskida ugovora svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima obveznog prava, kao i na propis iz čl. 132. ranijeg Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, br. 53/91 i dr.), koji propisuje učinke raskida ugovora, te je isti izjavio protutužbu protiv 1. i 2. tužitelja, te zahtjeva da mu 1. i 2. tužitelji, a na ime naknade za uzdržavanje koje su tužitelji kao primatelji uzdržavanja dobili od davatelja uzdržavanja za sve vrijeme počam od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju do raskida toga ugovora, solidarno isplate novčani iznos u visini od 270.000,00 kn (180 mjeseci x 750,00 kn x 2), zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na izjavljenu protutužbu, 1. i 2. tužitelji-protutuženici u cijelosti ostaju kod tvrdnji navedenih u tužbi te navode kako ne stoji tvrdnja tuženika- protutužitelja da su on i njegova supruga za sve vrijeme od sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju redovito uzdržavali tužitelje-protutuženike. Nadalje, isti navode kako iz samog odgovora na tužbu ne proizlazi na koji način su to isti uzdržavali tužitelje-protutuženike, ali priznaje da je došlo do poremećaja odnosa između stranaka. 1. i 2. tužitelji-protutuženici u svom odgovoru na izjavljenu protutužbu navode kako nije istina da oni sprečavaju tuženika-protutužitelja da izvršava svoje ugovorne obveze. Ponovno se pozivaju na navode iz tužbe u kojem navode kako tuženik- protutužitelj nije izvršavao svoje obveze iz predmetnog ugovora te ponovno osporavaju da im je tuženik-protutužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu iz predmetnog ugovora o kupoprodaji. U bitnome, 1. i 2. tužitelji-protutuženici navode kako su imali povjerenja u tuženika-protutužitelja prilikom sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a na takvom ugovoru je inzistirao tuženik-protutužitelj kako bi odmah po zaključenju ugovora prenio nekretnine tužitelja-protutuženika na svoje ime u zemljišnim knjigama.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 7-9 spisa), rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 19. lipnja 2006., broj Z-3451/06 (list 10-11 spisa), ugovor o prodaji od 6. ožujka 2008. (list 12-13 spisa), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 14-15 spisa), medicinska dokumentacija (list 16-30 spisa), porezno rješenje od 18. travnja 2006. (list 46 spisa). Tijekom postupka, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČD (list 63-65 spisa), ŠD (list 65-66 spisa), HD (list 67-68 spisa), GD (list 68-70 spisa), ŽD (list 87 spisa), VD (list 87-88 spisa) i SD (list 89 spisa) te saslušanjem 1. tužitelja-protutuženika ZD (list 91-94 spisa), 2. tužitelja- protutuženika JD (list 99-101 spisa) i tuženika-protutužitelja ND (list 94-95 spisa).

5. Tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

6. Među strankama nije sporno kako je ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenim dana 24. studenog 2005., a koji potpisi na ugovoru su ovjereni kod javne bilježnice Marine Augustinović, [adresa], dana 24. studenog 2005., pod brojem: OV-17516/2005, tuženik-protutužitelj FD, kao davatelj uzdržavanja preuzeo obvezu doživotnog uzdržavanja 1. tužitelja-protutuženika ZD i 2. tužitelja-protutuženika JD, kao primatelja uzdržavanja, time da su mu isti dali ½ dijela nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica], oranica od 688 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sa objektima, odnosno vanknjižno vlasništvo niskoprizemne kuće, veličine 9 x 10 metara i stare drvene kuće u [adresa], koje se nalaze na dijelu te parcele uz sporednu cestu prema Bajeru i svu svoju drugu imovinu, pokretnu i nepokretnu koje su tužitelji vlasnici ili će biti vlasnici u času svoje smrti. Nadalje, nije sporno niti kako je tuženik-protutužitelj FD sukladno članku 2. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. studenog 2005. na predmetnim nekretninama ishodio uknjižbu prava vlasništva u svoju korist, a kako to i proizlazi iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (list 7-9 spisa) i rješenja Općinskog suda u Karlovcu od 19. lipnja 2006., broj Z-3451/06 (list 10-11 spisa).

7. Među strankama je sporno je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan zbog nedostatka propisane forme za takvu vrstu ugovora te je li tuženik-protutužitelj ispunjavao svoje obveze preuzete ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

8. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Karlovcu od 19. lipnja 2006., broj Z- 3451/06 (list 10-11 spisa), ugovor o prodaji od 6. ožujka 2008. (list 12-13 spisa) i povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 14-15 spisa) sud je utvrdio kako se tuženik-protutužitelj FD na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] uknjižio kao vlasnik iste i to na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24.11.2005. u ½ dijela te na temelju ugovora o kupoprodaji od 6.3.2008., broj ovjere OV-4827/08 u ½ dijela, odnosno da je isti jedini vlasnik predmetne nekretnine.

9. 1. tužitelj-protutuženik LD i 2. tužitelj-protutuženik JD tijekom postupka su istaknuli više tužbenih zahtjeva i to na način da prvenstveno predlažu da sud utvrdi ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zbog nedostatka propisane forme, a ukoliko isti odbije, 1. tužitelj-protutuženik i 2. tužitelj-protutuženik predlažu da sud raskine predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i naloži zemljišnoknjižnom odjelu uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini na način kakvo je ono bilo prije provedbe ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. U odgovoru na tužbu, tuženik-protutužitelj je predložio da sud odbijen kao neosnovane postavljene tužbene zahtjeve, a u slučaju da sud odbije kao neosnovan prvotni tužbeni zahtjev, a usvoji drugi, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji se odnosi na raskid predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, isti je izjavio protutužbu protiv 1. tužitelja- protutuženika i 2. tužitelja-protutuženika te zahtjeva da mu isti na ime naknade za uzdržavanje koju su primili od njega solidarno isplate novčani iznos u visini od 270.000,00 kn.

9.1. Slijedom navedenog, ovaj sud je prvo odlučivao o tužbenom zahtjevu kojim 1. tužitelj-protutuženik LD i 2. tužitelj-protutuženik JD predlažu da sud utvrdi ništetnim ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zbog nedostatka propisane forme.

10. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 73/1991., 11/1993., 3/1994., 107/1995., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001. – dalje: ZOO/91) te Zakon o nasljeđivanju (˝Narodne novine˝, broj: 48/2003. i 163/2003. – ZN/03) te se u okviru tih propisa utvrđuje i valjanost predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

10.1. Do stupanja na snagu odredbi Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 35/2005. – dalje: ZOO/05) ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u našem pravu nije bio posebno reguliran, već su se na ovaj ugovor primjenjivala opća pravila obveznog prava (pravna pravila OGZ) i opće odredbe obveznog prava propisane ZOO/91. i to člankom 67. stavkom 1. o formi ugovora prema kojoj odredbi sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drugačije određeno. Kako se u ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju najčešće kao imovina pojavljuju nekretnine, zbog zemljišnoknjižnog prijenosa bilo je potrebno da ugovori budu u pisanoj formi. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 5. lipnja 2006. zauzeto je stajalište da je kao oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju propisan isti oblik kao i za ugovor o doživotnom uzdržavanju - pisani oblik i ovjeren (ugovor, ne potpisi) od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. No međutim, kada je u pitanju to stajalište, treba imati u vidu da je u početku primjene odredaba ZOO-a/05, glede primjene odredbe članka 580. ZOO-a/05 kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bilo prijepora o tome odnosi li se ova odredba i na oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno je li za njegovu pravovaljanost kao i mogućnost uknjižbe dovoljna samo ovjera potpisa stranaka ili treba odgovarajuće primijeniti članak 580. ZOO-a/05. Tom prilikom je zauzet stav da je kao oblik ugovora o dosmrtnom uzdržavanju propisan isti oblik kao i za ugovor o doživotnom uzdržavanju, ali se to odnosi samo na ugovore sklopljene nakon stupanja na snagu ZOO-a/05, a ne i na ugovore sklopljene prije toga. (Županijski sud u Šibeniku, Gž-1040/2021 od 17.1.2022. i Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, Gž-1325/2021 od 18.1.2022.) Slijedom toga, za ugovore o dosmrtnom uzdržavanju koji su sklopljeni prije stupanja na snagu ZOO/05, bilo je dovoljno da su isti sastavljeni u pisanom obliku te da je kod istih potpis stranaka ovjeren kod javnog bilježnika.

10.2. Uvidom u predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 7-9 spisa) utvrđeno je kako je isti sklopljen u pisanom obliku dana 24. studenog 2005., odnosno prije 1. siječnja 2006. kada je stupio na snagu ZOO/05 te da su potpisi davatelja i primatelja uzdržavanja na ugovoru ovjereni kod javne bilježnice Marine Augustinović, [adresa],

[adresa], dana 24. studenog 2005., pod brojem: OV-17516/2005 te da isti ima tada zakonom propisanu formu za sklapanje takvog ugovora.

10.3. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev 1. tužitelja-protutuženika ZD i 2. tužitelja-protutuženika JD kojim traže utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

11. Nakon što je sud utvrdio da predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije ništetan te da je isti sastavljen u zakonom propisanoj formi koja je vrijedila za tada sklopljene ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, isti je odlučivao o tužbenom zahtjevu kojim 1. tužitelj-protutuženik LD i 2. tužitelj-protutuženik JD predlažu da sud raskine predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i naloži zemljišnoknjižnom odjelu uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini na način kakvo je ono bilo prije provedbe ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a sve iz razloga navedenih u tužbi, odnosno da tuženik-protutužitelj nije izvršavao obveze preuzete ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

12. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je na te okolnosti proveo dokaz saslušanjem svjedoka ČD (list 63-65 spisa), ŠD (list 65- 66 spisa), HD (list 67-68 spisa), GD (list 68-70 spisa), ŽD (list 87 spisa), VD (list 87-88 spisa) i SD (list 89 spisa) te su saslušani 1. tužitelj-protutuženik LD (list 91-94 spisa), 2. tužitelj- protutuženik JD (list 99-101 spisa) i tuženik-protutužitelj FD (list 94-95 spisa).

13. Svjedokinja ČD (list 63-65 spisa) u svom iskazu navodi kako je ona susjeda 1. i 2. tužitelja-protutuženika, a osim toga, njezin je muž krsni kum njihovom djetetu koje je umrlo kad je bilo staro 8 godina. Navodi kako je ona kao susjeda dolazila u kuću 1. i 2. tužitelja-protutuženika, razgovarali su i na njihovom dvorištu, ali sada već neko vrijeme ne razgovaraju jer ju je 2. tužiteljica-protutužena JD optužila da joj je pokrala veš iz kuće kada je bila u bolnici u Varaždinu te stoga može reći da sada nije s tužiteljima u dobrim odnosima jer ju je jako uvrijedilo što su je optužili za svađu. Navodi kako je ona vidjela tuženika-protutužitelja ND da godinama dolazi kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika, a zadnje dvije godine ne dolazi jer su se 1. i 2. tužitelji-protutuženici s njim posvađali, ali ne zna oko čega. Vjeruje da je tuženik pomagao tužiteljima jer oni nisu imali nikakvih primanja dok nisu dobili njemačke penzije, ali ona nije vidjela da bi im on davao neke novce. Poznato joj je da je 2. tužiteljica-protutužena JD nastradala u prometnoj nesreći te da ju je udario auto kada je išla u maškare, kao i da je bila teško ozlijeđena i liječila se u bolnici na Švarči, a nakon jedan dan odmah je odvezena na liječenje u Zagreb te je tada jedva ostala živa. Svjedokinja navodi da ju je ona kasnije posjetila u Varaždinu u bolnici, a zna da joj je tuženik-protutužitelj odmah drugi dan u bolnicu vozio veš, a s njim je išao i 1. tužitelj-protutuženik LD, te su nakon toga oni obilazili 2. tužiteljicu- protutuženu JD u bolnici, a to osobno zna jer ih je vidjela da idu kod nje. Nakon liječenja u bolnici u Zagrebu, 2. tužiteljica-protutužena JD bila je na rehabilitaciji u toplicama u Varaždinu kamo ju je odvezlo vozilo saniteta iz bolnice u Zagrebu, a kada ju je tamo išla posjetiti, išla je sa ŠD, a vozio ih je u Varaždinske toplice u bolnicu njezin muž, ovdje 1. tužitelj-protutuženik LD. Navodi kako se 1. i 2. tužitelji-protutuženici i tuženik-protutužitelj nisu svađali i sukobljavali sve dok 1. i 2. tužitelji-protutuženici nisu dobili njemačku penziju jer već je tad 1. tužitelj-protutuženik počeo preokretati priču, a čemu je on inače sklon. Navodi kako je 1. tužitelj-protutuženik LD dobio njemačku penziju prije četiri ili pet godina, a 2. tužiteljica-protutužena JD prije dvije godine, a prije toga je tri ili četiri godine tuženik njih financirao i pomagao im jer nisu imali primanja. Navodi i kako je prometna nesreća u kojoj je stradala 2. tužiteljica-protutužena JD bila dvije godine prije nego je ona dobila svoju penziju. Svjedokinja je u svom iskazu navela i kako je 2. tužiteljica-protutužena JD koristila invalidska kolica nakon prometne nesreće, a da je tada kuhao 1. tužitelj-protutuženik LD, a čistila kuću SD koju je 2. tužiteljica-protutužena JD plaćala te da je tamo dolazila i ŠD, ali ona nije pomagala 2. tužiteljici-protutuženoj. Navodi i kako je tuženik-protutužitelj u kući 1. i 2. tužitelja-protutuženika ostavljao neke stvari koje su mu bile za posao. Svjedokinja navodi kako se u svojoj kući 1. i 2. tužitelji-protutuženici griju na peć za centralno na koje se može i kuhati, a da im drva srežu i cijepaju ljudi koji se time bave, a slaže ih 1. tužitelj-protutuženik te za pomoć zove još jednu susjedu kojoj to onda plate. Navodi kako je nju u trenutku svađe između 1. i 2. tužitelja- protutuženika i tuženika-protutužitelja pozvao njezin unuk koji je svađu čuo te je ona otišla tamo i vidjela da je tuženik-protutužitelj kopao krumpir, a 1. i 2. tužitelji- protutuženici su ga izazivali dok on nije izgubio živce pa je bacio jednu flašu u vrata dvorišne zgrade, ali flaša se nije razbila. Svi su vikali, ali nije došlo do nikakvog fizičkog sukoba. Navodi kako je nju drugi dan došla nagovarati 2. tužiteljica-protutužena da kaže da ju je tuženik-protutužitelj ošamario, ali ona to nije vidjela. Navodi i kako se radilo o pivskoj flaši jer su 1. tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj pili pivu, a da se vrata nisu razbila jer su to vrata od brodskog poda. Navodi i kako tuženik-protutužitelj tada nije bio pijan jer kako bi bio pijan kada je tada kopao krumpir. Ističe i kako je samo ona bila nazočna toj svađi te da su svi galamili u isto vrijeme. U svom iskazu svjedokinja je navela kako je tuženik-protutužitelj popravio krov na predmetnoj kući, a osim toga napravio je 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima i dvorišnu zgradu. Navodi i da je supruga tuženika-protutužitelja GD pomagala 1. i 2. tužiteljima- protutuženicima, te je dolazila sa svojim suprugom, ovdje tuženikom-protutužiteljem, a ona ju je vidjela da radi na njivi, a po kući ne zna.

13.1. Cijeneći iskaz svjedokinje ČD sud je isti prihvatio u cijelosti budući je svjedokinja iskazivala jasno, na temelju svojih neposrednih saznanja te je njezin iskaz u skladu i sa iskazima drugih saslušanih svjedoka.

14. Svjedokinja ŠD (list 65-66 spisa) u svom iskazu navodi kako je ona susjeda 1. i 2. tužitelja-protutuženika te je njezina kuća nasuprot njih sa druge strane ceste. Navodi kako joj nije poznato ništa o bilo kakvom ugovoru između stranaka. Navodi kako je ona posjećivala 1. i 2. tužitelje-protutuženike, ali rijetko, jer je živjela u [adresa]. Navodi kako joj je jedino poznato da je u jesen 2021. godine čula nekakvu galamu u dvorištu 1. i 2. tužitelja-protutuženika, ali ne zna što se dogodilo niti je išla tamo. Koliko joj je poznato, niti policija nije dolazila. Svjedokinja navodi kako je za vrijeme te galame čula da se razbilo neko staklo, ali to nije vidjela, a kasnije je čula da se to razbilo staklo na jednim vratima, ali da je flaša ostala cijela, ali to ona nije vidjela. Navodi i da ne zna je li tuženik-protutužitelj dolazio nešto raditi kod 1. i 2. tužitelja- protutuženika, jer ona nije ulazila u njihove odnose i njihove živote, obzirom da su oni rodbina. Zna da je tuženik-protutužitelj dolazio kod njih i prije te svađe i znao je popiti pivo i sjediti tamo kao svaki drugi gost, a nakon tog događaja iz 2021. kada je došlo do svađe nije više vidjela tuženika-protutužitelja da dolazi 1. i 2. tužiteljima- protutuženicima. Svjedokinja u svom iskazu navodi kako je 2. tužiteljica-protutužena JD doživjela prometnu nesreću prije nekih 10 godina, možda i više te je odmah iz karlovačke bolnice odvezena u Zagreb u bolnicu u Draškovićevoj ulici, pa je nakon toga, drugi dan 1. tužitelj-protutuženik LD došao kod nje pitati da se njezina kćer, koja je u Zagrebu, raspita o zdravlju 2. tužiteljice-protutužene JD. Navodi i kako je ona u vrijeme kada je 2. tužiteljica-protutužena JD bila u bolnici ona bila kod svoje kćeri u Zagrebu, koja ne stanuje daleko od bolnice pa ju je svaki dan posjećivala u bolnici. Navodi i kako ona nije tada vidjela tamo tuženika- protutužitelja, ali nije joj poznato jesu li oni dolazili. Svjedokinja u svom iskazu nadalje navodi kako je 2. tužiteljica-protutužena bila u kolicima kada se vratila iz bolnice te da joj je ona odnosila prljavi i donosila čisti veš dok je bila u bolnici, te je isti i prala, a kada je došla doma, znala joj je odnijeti nešto što je doma skuhala, ali nije joj pomagala čistiti jer je to neka druga žena radila. Navodi i kako je ona kod 2. tužiteljice-protutužene dolazila gotovo svaki dan pred večer da popričaju. Navodi i da ne zna tko je kuhao 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima, ali misli da je kuhao 1. tužitelj-protutuženik. Navodi i kako su tuženik-protutužitelj i njegova supruga dolazili kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika nakon što je 2. tužiteljica-protutužena došla iz bolnice, ali ne zna radi čega su dolazili. Navodi da su oni kod njih dolazili i prije nesreće. Navodi i da joj je 1. tužitelj-protutuženik rekao da je kod 2. tužiteljice-protutužene dolazila patronažna sestra dok on to nije otkazao, ali ona ju nije vidjela da dolazi. Svjedokinja navodi i da je 1. tužitelj- protutuženik vozio 2. tužiteljicu-protutuženu kod doktora i koliko zna lijekove i hranu je nabavljao 1. tužitelj-protutuženik. Navodi i kako je ona vidjela da isti pilar koji njoj pili drva, drva pili i 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima, a ona ne zna tko ta drva slaže. Nije joj poznato da li je tuženik-protutužitelj novčano pomagao 1. i 2. tužitelje-protutuženike.

14.1. Cijeneći iskaz svjedokinje ŠD sud je isti prihvatio u cijelosti budući je svjedokinja iskazivala jasno, detaljno i na temelju svojih neposrednih saznanja.

15. Svjedok HD (list 67-68 spisa) u svom iskazu navodi kako je on susjed 1. i 2. tužitelja-protutuženika. Navodi kako on nije vidio nikakav ugovor o uzdržavanju, pa o tome nema saznanja. Zna da je tuženik-protutužitelj dolazio kod 1. i 2. tužitelja- protutuženika i da im je pomagao za njihovo uzdržavanje. Navodi kako je on vidio da tuženik-protutužitelj kod njih dolazi, da održava njihovu zemlju, da im je popravio krov i da im je sagradio šupu. Vidio je da tuženik-protutužitelj kod njih dolazi vrlo često i svako malo ga je vidio kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika. Navodi kako je on bio u kući 1. i 2. tužitelja-protutuženika zadnji put prije deset godina, a kasnije nije išao jer su postali čudni pa su ih susjedi izbjegavali. Navodi kako je 2. tužiteljica-protutužena sama dolazila kod njih i pričala da će oni tuženiku-protutužitelju ostaviti svoju kuću za uzdržavanje. Njemu nije poznato je li tuženik-protutužitelj financijski pomagao 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima jer to nije vidio. Poznato mu je da je 2. tužiteljica- protutužena doživjela prometnu nesreću, to je bilo negdje 2007. ili 2008. godine, nije siguran, ali zna da je on tada zvao tuženika-protutužitelja te je on isti dan došao i sa 1. tužiteljem-protutuženikom išao na Švarču u karlovačku bolnicu i kasnije je stalno dolazio i pomagao oko liječenja i oporavka 2. tužiteljice-protutužene. Svjedok u svom iskazu navodi kako je drva 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima dok su bili u besparici nabavljao tuženik-protutužitelj, a nakon što je 1. tužitelj-protutuženik dobio penziju iz Njemačke onda je to bilo sasvim drugo te su si oni onda sami kupovali drva. Navodi da ne zna kada je to točno 1. tužitelj-protutuženik dobio njemačku penziju, ali ima tome dosta godina, no navodi kako je i nakon toga tuženik-protutužitelj njima stalno dolazio i to sve do unazad dvije ili tri godine kada više ne dolazi, a ne dolazi jer ga je 2. tužiteljica-protutužena stalno napadala, psovala ga. Svjedok navodi kako je on prije više od 10 godina pomagao raditi na predmetnom krovu i da je to bilo nakon prometne nesreće 2. tužiteljice-protutužene. Ističe kako ne zna je li između stranaka izbila kakva svađa, ali čuo je da glasnije govore. Navodi i kako je 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima prije oko poljoprivrede pomagao tuženik-protutužitelj i tada su radili više, a sada ju rade sami i manje. Navodi i da su 1. i 2. tužitelji-protutuženici dok im je oko poljoprivrede pomagao tuženik-protutužitelj obrađivali veće zemljište koje je svakako veće od prosječnog vrta, a osim povrtnih kultura sijali su i kukuruz, kosili travu po tom zemljištu, a oko toga im je tuženik-protutužitelj pomagao. Navodi kako su držali i kokoši, a misli da ih imaju i sada. Svjedok navodi kako je tuženik-protutužitelj na zemljištu 1. i 2. tužitelja-protutuženika držao jedno vrijeme neku manju količinu građe. Navodi i kako mu je poznato da je tuženik-protutužitelj prije više od deset godina pao sa krova i doživio tešku tjelesnu ozljedu te da je tom prilikom slomio nogu zbog čega sigurno nije mogao raditi godinu dana. Svjedok navodi i da su 1. i 2. tužitelji-protutuženici bili u besparici prije nego što su dobili mirovine jer zna da su oni dolazili moliti za pozajmice njegove roditelje i oni su im pozajmljivali novce, a sve te novce oni su i vratili.

15.1. Cijeneći iskaz svjedoka HD sud je isti prihvatio u cijelosti budući je svjedok iskazivao jasno, na temelju svojih neposrednih saznanja te je njegov iskaz u skladu i sa iskazima drugih saslušanih svjedoka koje iskaze je ovaj sud prihvatio. 16. Svjedokinja GD (list 68-70 spisa) u svom iskazu navodi kako su ona i njezin suprug, ovdje tuženik-protutužitelj te 1. i 2. tužitelji-protutuženici rodom sa slunjskog područja te se odavno poznaju, a 2. tužiteljica-protutužena je sa njezinim suprugom u daljnjem srodstvu. Navodi kako su 1. i 2. tužitelji-protutuženici do 1993. živjeli i radili u Njemačkoj, a onda su se u ratu doselili u [adresa] te su tu počeli živjeti. Navodi kako 1. i 2. tužitelji-protutuženici nisu radili u Hrvatskoj, iako je 2. tužiteljica- protutužena imala samo 39 godina kada su se doselili iz Njemačke, nego su imali ušteđevinu koju su držali u banci u Njemačkoj pa je 2. tužiteljica-protutužena povremeno išla u Njemačku po novce. Navodi da kada su potrošili novce znali su od njih posuđivati, ali su to uredno i vraćali kad bi 2. tužiteljica-protutužena ponovno otišla u Njemačku po novce u banku. Svjedokinja navodi da je to tako godinama trajalo i to sve do kraja 2003. te cijelu 2004. i 2005. godinu te su tada tuženik-protutužitelj i ona njih uzdržavali, kupovali im hranu i davali novce za režije jer su ostali potpuno bez novaca i to su im priznali. Obzirom da je 2005. godine tuženik-protutužitelj doživio tešku ozljedu jer je pao s krova i bilo je pitanje hoće li on više moći raditi, a isto tako je bilo pitanje hoće li im 1. i 2. tužitelji-protutuženici vratiti sve te novce koje su im davali za njihovo uzdržavanje, oni su tada te 2005. godine na inicijativu 1. i 2. tužitelja- protutuženika zaključili s njima taj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi kako su 1. i 2. tužitelji-protutuženici očekivali da će 2005. godine 1. tužitelj-protutuženik dobiti njemačku mirovinu, ali upravo tada se u Njemačkoj mirovinski zakon promijenio pa je ispalo da mora čekati da navrši 65 godina, a to je značilo da mirovinu mora čekati još dvije godine i to do 2007. Radi toga, svjedokinja navodi da su oni nastavili financijski uzdržavati 1. i 2. tužitelje-protutuženike do 2007. godine kada je 1. tužitelj-protutuženik dobio njemačku mirovinu i onda su ih prestali financijski uzdržavati jer su od tada pa sve do danas oni imali dovoljno novca za svoje uzdržavanje. Svjedokinja u svom iskazu ističe da su ih oni teško uzdržavali nakon što je 2005. godine njezin suprug, ovdje tuženik-protutužitelj pao s krova, jer on dugo vremena nije mogao raditi, a ona je u to vrijeme radila za malu plaću. Navodi da kada je 2. tužiteljica-protutužena doživjela prometnu nesreću, da su joj ona i tuženik-protutužitelj opet puno pomagali i često odlazili u bolnicu u Zagreb i u Varaždin, vozili 1. tužitelja-protutuženika te je on znao dati za trošak cestarine za autocestu i ništa drugo. Navodi kako su ona i tuženik- protutužitelj kupovali 2. tužiteljici-protutuženoj veš, higijenske i druge potrepštine za boravak u bolnici i plaćali gorivo za sve te odlaske u bolnicu. Navodi kako su zadnjih desetak godina radili vrt kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika te su urod sa tog vrta dijelili i bili su u dobrim odnosima, a taj vrt su radili na njihovu inicijativu. Nakon što je 2. tužiteljica-protutužena doživjela prometnu nesreću i vratila se kući na oporavak, a nesreća je bila 2010., svjedokinja navodi kako se sjeća da su počistili kuću, oprali tepihe zajedno sa 1. tužiteljem-protutuženikom te je njezin suprug, ovdje tuženik- protutužitelj napravio rampu za ulazak u kuću jer je 2. tužiteljica-protutužena bila u invalidskim kolicima. Osim toga, koliko su mogli toliko su je i posjećivali, ali neke posebne stvari joj nisu nosili jer su oni u tom trenutku imali veće prihode od njih obzirom da je 1. tužitelj-protutuženik tad već dobivao njemačku mirovinu. Svjedokinja nadalje u svom iskazu navodi kako su krov na kući 1. i 2. tužitelja-protutuženika radili 2013. ili 2014. kada je 2. tužiteljica-protutužena dobila odštetu za tu prometnu nesreću i taj krov im je radio njezin suprug, ovdje tuženik-protutužitelj, a osim toga je i sagradio i jednu šupu. Navodi kako mu te radove 1. i 2. tužitelji-protutuženici nisu platili, nego su za sav taj rad na cijelom krovištu dali tuženiku-protutužitelju samo 600,00 kuna što se sigurno ne može nazvati plaćanjem radova na promjeni krovišta. Navodi kako 1. i 2. tužitelji- protutuženici njima nikada nisu posuđivali nikakve novce, a niti su im novce davali. Do pogoršanja u njihovim odnosima dolazilo je postupno jer je 2. tužiteljica-protutužena počela provocirati na razne načine. Svjedokinja kao primjer ističe kako 2. tužiteljica- protutužena nije htjela kopati krumpiri koji su uzgojili, tvrdeći da ima novaca da si kupi. Zatim je ispitivala kada će ju smjestiti u dom, a oni su joj rekli da neka budu skupa dok god mogu, a kada ne budu mogli da će se za to oni pobrinuti. Navodi da je u rujnu 2020. kad se kopao krumpir došlo do svađe između 2. tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja jer je ona nastavila provocirati, a tuženik-protutužitelj je samo vikao da neka šuti. Navodi kako se ona ne sjeća je li netko bacio flašu, a nikakvo staklo na vratima nije bilo razbijeno, nije došlo niti do nikakvog fizičkog nasilja te nije bila pozvana niti policija. Navodi kako oni nakon toga više nisu dolazili kod 1. i 2. tužitelja- protutuženika jer je i 2. tužiteljica-protutužena rekla da više ne mogu kod njih dolaziti, odnosno zabranila im je da dolaze. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je ona smirila svog supruga nakon te svađe i molila ga da odu kući, nakon čega su i otišli, a da je osim njim bila prisutna i susjeda Z je došla te da tuženik-protutužitelj tada nije bio pijan. Što se tiče ogrijeva, svjedokinja navodi kako su im od 2003. do 2007. ona i tuženik-protutužitelj kupovali drva, a nakon što je 1. tužitelj-protutuženik dobio mirovinu kupovali su si sami. Navodi kako su 1. i 2. tužitelji-protutuženici imali životinje dok su im iste oni kupovali te su im tako svake godine kupili pet svinja i svu hranu za te svinje, a 1. i 2. tužitelji-protutuženici su svinje hranili, pa su onda te svinje dijelili tako da 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima budu dvije svinje, a njima tri svinje. Navodi kako je to sve bilo na inicijativu 1. i 2. tužitelja-protutuženika jer si oni nisu imali otkud kupiti svinje. Navodi i kako su 1. i 2. tužitelji-protutuženici imali piliće isto zajedno, s time da su ona i tuženik-protutužitelj kupili piliće i hranu, a 1. i 2. tužitelji-protutuženici su ih hranili, Ističe kako 2. tužiteljica-protutužena tada još nije bila nastradala, pa se osjećala sposobna hraniti. Svjedokinja navodi i kako im 1. i 2. tužitelji-protutuženici nisu vratili novce koje su im davali te četiri godine, ali ne zna reći točno koliko su im davali, a dali su im puno jer nisu bili štedljivi, a oni im nikada nisu uskratili novac u te četiri godine. Svjedokinja ja u svom iskazu navela i kako je njezin suprug, ovdje tuženik-protutužitelj oko 2018. godine vozio 1. tužitelja-protutuženika u bolnicu kada je on imao problema sa srcem te da ne zna koje lijekove piju 1. i 2. tužitelji-protutuženici. Navodi i kako im 1. i 2. tužitelji-protutuženici nisu dali nikakve novce za svadbu kada se njihov sin ženio jer su oni novce imali, a dali su samo dar u iznosu od 200,00 EUR. Navodi da zna kada je 1. tužitelju-protutuženiku rođendan te da je isti 1. ili 2. rujna, a 2. tužiteljici- protutuženoj u travnju.

16.1. Cijeneći iskaz svjedokinje GD sud je isti prihvatio u cijelosti budući je svjedokinja iskazivala jasno, detaljno, na temelju svojih neposrednih saznanja te je njezin iskaz suglasan iskazima drugih saslušanih svjedoka.

17. Svjedok ED (list 87 spisa) u svom iskazu navodi kako ga je 2004. godine zvao tuženik-protutužitelj da odveze 20 metara drva za ogrijev 1. i 2. tužiteljima- protutuženicima te mu je tuženik-protutužitelj platio prijevoz drva i cijenu drva. Navodi kako je isto tako odvezao drva 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima 2005. i tada mu je također tuženik-protutužitelj platio za drva. Navodi kako on živi od kuće 1. i 2. tužitelja- protutuženika na udaljenosti od 1 km. Navodi kako nije znao da su stranke sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a zna da tuženik-protutužitelj pomaže 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima. Navodi kako im je isti pomagao kada je bilo kolinje 2004. ili 2005. godine, a tada je i on bio prisutan i pomogao je tuženiku-protutužitelju oko kolinja. Svjedok navodi da osim što je u dva navrata vozio drva i pomagao u kolinju, isti nije na drugi način pomagao tuženiku-protutužitelju u uzdržavanju 1. i 2. tužitelja- protutuženika. Navodi kako je znao doći kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika popričati i popiti pivu te da je tako stalno dolazio do unatrag 4 ili 5 godina kada je prestao dolaziti jer više nema vremena. U to vrijeme kada je dolazio kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika oni mu nikada nisu pričali da su nezadovoljni načinom na koji se tuženik ponaša prema njima.

17.1. Cijeneći iskaz svjedoka ŽD sud je isti prihvatio u cijelosti budući je svjedok iskazivao jasno, detaljno i na temelju svojih neposrednih saznanja.

18. Svjedokinja VD (list 87-88 spisa) u svom iskazu navodi kako ona živi 200 metara od kuće u kojoj žive 1. i 2. tužitelji-protutuženici. Što se tiče uzdržavanja 1. i 2. tužitelja-protutuženika od strane tuženika-protutužitelja navodi kako zna da im je tuženik-protutužitelj davao novce te je kod njih puno radio i tamo je sadio krumpir. Navodi kako im je on pomagao od sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pa sve dok se nisu posvađali s time da ne zna zašto su se oni posvađali. Svjedokinja navodi kako se sjeća da je 2. tužiteljica-protutužena nešto prigovarala tuženiku- protutužitelju dok je radio na polju. Navodi i da se sjeća da im je tuženik-protutužitelj popravljao krov, davao im novce, a davala im je i ona te joj te novce oni nikada nisu vratili. Navodi kako se sjeća da su se 1. i 2. tužitelji-protutuženici vratili iz Njemačke i da nisu imali neku ušteđevinu pa im je trebalo pomoći. Nadalje navodi i da je tuženik- protutužitelj popravljao krov na kući 1. i 2. tužitelja-protutuženika kada su se oni vratili iz Njemačke. Navodi i da je tuženik-protutužitelj vozio 1. i 2. tužitelje-protutuženike u bolnicu kada je trebalo te da ih je vozio doktoru, a da su se nakon toga oni posvađali te je ispalo sve najgore. Svjedokinja navodi kako zna da je 1. tužitelj-protutuženik pripremao hranu, a da je supruga tuženika-protutužitelja KD njima čistila i pospremala dok se nisu posvađali te im je donosila i za jesti. Navodi da 1. i 2. tužitelji- protutuženici imaju šupu, ali ne zna tko ju je sagradio. U svom iskazu, svjedokinja navodi da je 2. tužiteljica-protutužena imala nesreću te je ona tada jedva ostala živa, a da su joj nakon toga u svemu što je trebalo pomagali tuženik-protutužitelj i njegova supruga. Vozili su je u bolnicu, posjećivali u bolnici i donosili joj sve što joj je trebalo. Nadalje navodi kako je vrt kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika velik te da su tamo uzgajali kukuruz, krumpir, povrće i voće u čemu im je pomagao tuženik-protutužitelj te je on tamo radio puno više nego 1. i 2. tužitelji-protutuženici. Dok su odnosi između stranaka bili dobri, svjedokinja navodi da su tuženik-protutužitelj i njegova supruga kad god su mogli dolazili kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika, da su pomagali, a nisu dolazili kada su radili ili na neki drugi način bili spriječeni. Svjedokinja je u svom iskazu navela i kako ona od 2010. godine od kada joj je umro suprug više nije odlazila u posjetu 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima te da saznanja o uzdržavanju 1. i 2. tužitelja-protutuženika od strane tuženika-protutužitelja nakon 2010. godine ima isključivo iz navoda tuženika- protutužitelja.

18.1. Cijeneći iskaz svjedokinje VD sud je isti prihvatio u onom dijelu u kojem ona potvrđuje da je tuženik-protutužitelj uzdržavao 1. i 2. tužitelje-protutuženike sve do 2010. godine, budući da to proizlazi iz njezinih neposrednih saznanja jer je ona sa svojim suprugom i odlazila u posjete 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima sve do 2010. godine. Sud nije uzeo u obzir iskaz svjedokinje dan na okolnost uzdržavanja 1. i 2. tužitelja-protutuženika od strane tuženika-protutužitelja nakon 2010. godine budući da u tom dijelu njezina saznanja potječu isključivo iz navoda tuženika-protutužitelja.

19. Svjedokinja SD (list 89 spisa) u svom iskazu navodi kako ona živi na 1 km udaljenosti od kuće 1. i 2. tužitelja-protutuženika i zna da su 1. i 2. tužitelji- protutuženici i tuženik-protutužitelj ranije bili u dobrim odnosima. Navodi kako su tuženik-protutužitelj i njegova supruga često dolazili 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima, a unatrag nekoliko godina ona dolazi kuću 1. i 2. tužitelja-protutuženika počistiti, usisati i staviti zavjese. Navodi kako drugih saznanja o uzdržavanju nema. Poznato joj je da je tuženik-protutužitelj sa suprugom dolazio na kolinje kada je i ona dolazila, ali ne zna tko je 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima kupovao hranu i tko je što radio. Navodi kako je ona često dolazila u posjete 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima te da se oni nisu nikada žalili na neko ponašanje tuženika-protutužitelja, a u zadnje vrijeme se žale da je došlo do promjene. Navodi kako ne zna konkretno o čemu se radi. U svom iskazu svjedokinja je navela kako zna da je 2. tužiteljica-protutužena imala tešku nesreće i bila je nepokretna, a ona joj je dolazila pomoći i ispeglati, ali nije dolazila često, a sve je to radio 1. tužitelj-protutuženik LD. Navodi i kako je jednom išla sa 1. tužiteljem-protutuženikom u posjetu 2. tužiteljici-protutuženoj. Svjedokinja navodi i kako je kada je dolazila u posjetu 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima tamo često viđala tuženika-protutužitelja, i to najčešće je nedjeljom viđala tuženika-protutužitelja i njegovu suprugu, a neki puta je tuženik-protutužitelj tamo bio sam. Navodi i kako nju plaća 2. tužiteljica-protutužena za to što joj dolazi pomagati. U svom iskazu, svjedokinja je navela da zna da je tuženik-protutužitelj sa suprugom ranije dolazio kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika i radio vrt, a da ne zna zašto su se poremetili odnosi te da je 2. tužiteljica-protutužena samo plakala i govorila da ona "to više neće".

19.1. Cijeneći iskaz svjedokinje SD sud je isti prihvatio u cijelosti budući je svjedokinja iskazivala jasno, detaljno, na temelju svojih neposrednih saznanja te je njezin iskaz suglasan iskazima drugih saslušanih svjedoka.

20. 1. tužitelj-protutuženik LD (list 91-94 spisa) u svom iskazu navodi kako tuženik-protutužitelj nije poštivao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi kako je svinje uvijek sam hranio, kao i piliće i kokoši, a sam je održavao i vrt. Od kada se njegova supruga, ovdje 2. tužiteljica-protutužena razboljela, 1. tužitelj-protutuženik je naveo kako ju je sam vozio doktoru, sam kuha sebi i njoj te da ona 13 godina "ne može ništa", a njemu nitko drugi ne pomaže. Navodi kako je tuženik-protutužitelj jedno vrijeme pomagao oko kuće i gradio kuću, što mu je on platio, te da je on bio jedno vrijeme kod njega u stanu s obitelji. Navodi kako je on kuću gradio 1974. godine, a tuženik-protutužitelj je prekrivao krov i isti popravljao 2012. godine i 2013. godine. Navodi kako mu je jedne godine dovezao drva za ogrijev kada on nije radio i kada je primao socijalnu pomoć. Navodi i kako ih tuženik-protutužitelj nije vozio u bolnicu na preglede te da je 2. tužiteljica-protutužena bila 6 mjeseci u bolnici, i to 3 mjeseca u Zagrebu, a 3 mjeseca u Varaždinu, te je tuženik-protutužitelj za cijelo to vrijeme bio u posjeti samo tri ili četiri puta. Navodi i kako je supruzi, ovdje 2. tužiteljici-protutuženoj sve on dovozio u bolnicu i kupovao, kao i sve druge potrepštine. 1. tužitelj-protutuženik u svom je iskazu naveo da je on u mirovini od 2007. i da mu istu isplaćuje Njemačka te da iznosi oko 1.000,00 EUR. Navodi da je materijal za popravak krova on nabavio te da je platio rad tuženiku-protutužitelju i to u visini od 1.000,00 kn dnevno, a da je tuženik-protutužitelj doveo i dva radnika koje je on valjda plaćao od tog iznosa. Navodi i kako pored kuće ima vrt koji on obrađuje i tamo sadi krumpir, paradajz, luk i drugo povrće, sada više nema životinja koje uzgaja, a prije je imao 30 kokoši, 15 pilića i 3 svinje o kojima su brinuli on i supruga i hranili ih. Navodi kako je povrće iz vrta bilo za njihove osobne potrebe, ali da su tuženik-protutužitelj i njegova supruga uzimali povrće i sebi te da su prilikom klanja meso dijelili pola – pola. Nadalje 1. tužitelj-protutuženik u svom iskazu navodi da je tuženik-protutužitelj kod njega držao građevinske skele. Navodi kako je robu nakon nesreće u bolnicu njegovoj supruzi, ovdje 2. tužiteljici- protutuženoj nosio on, a jednom je nosila i supruga tuženika-protutužitelja zajedno sa njime, ali da je on kupio odjeću. Navodi i kako od kada se 2. tužiteljica-protutužena vratila iz bolnice on kuha sam, sebi i njoj, te im nitko nije donosio hranu, a kuću čisti SD koju on za taj rad plaća, a dok je 2. tužiteljica-protutužena bila u kolicima, pomagala im je i susjeda ŠD. Navodi da je između njega, njegove supruge i tuženika-protutužitelja došlo do svađe prije otprilike 3 godine u jesen kada su brali krumpir te je njegova supruga, ovdje 2. tužiteljica-protutužena prigovorila tuženiku- protutužitelju koij je bio pijan te je tada tuženik-protutužitelj prišao njoj kao da će je tuči i rekao joj: "ti ćeš u Hrnetić, ja u zatvor". Navodi kako se poslije toga nije čuo s tuženikom-protutužiteljem, niti ga zove da mu pomogne jer to ne može više podnositi, a on se ne javlja niti njemu. 1. tužitelj-protutuženik LD u svom iskazu navodi i da je tom prilikom tuženik-protutužitelj razbio pivsku bocu na vrata od šupe. Navodi kako mu tuženik-protutužitelj i njegova supruga nisu pomagali s plaćanjem režijama prije nego je počeo primati mirovinu te da mu oni nikada nisu pomagali u vrtu, niti im pomagali u kupovini hrane, a da su mu novce posuđivali dok je on bio "na socijali". Navodi i da je on podignuo 30.000,00 kn kredita za gradnju predmetne šupe koju je izgradio tužitelj kao i da se prije mirovine uzdržavao od ušteđevine, a nakon što ju je potrošio je radio u šumi na pošumljavanju, te je nakon toga primao socijalnu pomoć. Navodi da je novac od tuženika-protutužitelja posuđivao kad je potrošio ušteđevinu, a da mu taj novac nije vratio. U svom iskazu 1. tužitelj-protutuženik je naveo i kako je tuženik-protutužitelj napravio rampu za invalidska kolica za ulazak u kuću da bi 2. tužiteljica-protutužena mogla u kolicima pristupiti kući. Zaključno navodi kako su odnosi između njega, njegove supruge i tuženika-protutužitelja prije nego su se posvađali bili dobri, da su surađivali i išli jedan kod drugoga.

20.1. Cijeneći iskaz 1. tužitelja-protutuženika ZD sud je isti prihvatio u dijelu u kojem je 1. tužitelj-protutuženik naveo kako mu je tuženik-protutužitelj pomagao oko kuće i gradio kuću te da je isti prekrivao i krov i popravljao ga. Nadalje, sud je prihvatio iskaz 1. tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem on navodi kako od kada se 2. tužiteljica- protutužena vratila iz bolnice, kuću čisti SD koju on za taj rad plaća, a budući isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje SD i ČD čije iskaz je ovaj sud prihvatio. Sud je obzirom na saslušane svjedoke prihvatio i iskaz 1. tužitelja- protutuženika u kojem on navodi kako je tuženik-protutužitelj napravio rampu za invalidska kolica za ulazak u kuću da bi 2. tužiteljica-protutužena mogla nakon prometne nesreće u kolicima pristupiti kući. Ističe se kako sud nije prihvatio iskaz 1. tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem on navodi kako je on sam održavao vrt, obzirom iz iskaza svjedoka ČD (čije saslušanje su predložili i tužitelj i tuženik), HD, GD, VD i SD (čije saslušanje je predložio tužitelj) proizlazi kako su tuženik-protutužitelj i njegova supruga obrađivali vrt kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika i to za cijelo vrijeme trajanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nadalje, 1. tužitelj-protutuženik je u svom iskazu naveo kako je tuženik- protutužitelj samo jedne godine njemu dovezao drva, dok iz iskaza saslušanih svjedoka čije iskaze je sud prihvatio i to ŽD koji je drva vozio, zatim HD i GD proizlazi da je drva tuženik-protutužitelj nabavljao 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima više puta, odnosno zasigurno dvije godine. Nadalje, 1. tužitelj-protutuženik je u svom iskazu naveo i kako tuženik-protutužitelj nije vozio njega i suprugu, ovdje 2. tužiteljicu-protutuženu u bolnicu, a iz iskaza saslušanih svjedoka koji su iskazivali na temelju svojih neposrednih saznanja i to ČD i GD proizlazi kako isti znaju i vidjeli su da je tuženik-protutužitelj vozio 1. tužitelja- protutuženika u bolnicu. Ističe se kako je unatoč izjavama 1. tužitelja-protutuženika da tuženik-protutužitelj nije poštivao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, on na kraju svog iskaza gotovo suprotno svemu rečenom potvrdio da su sve do svađe u jesen 2020. godine odnosi između njega, njegove supruge i tuženika-protutužitelja bili dobri, da su surađivali i išli jedan kod drugoga.

21. 2. tužitelj-protutuženik JD (list 99-101 spisa) u svom iskazu navodi kako ih tuženik-protutužitelj nije nikako uzdržavao, da je za krov koji je popravljao on bio plaćen, a sve što je radio je radio za sebe, kao što je npr. radio u vrtu. Nakon potpisivanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ponovno navodi kako ih on nije nikako uzdržavao, niti ništa radio, a da je popravio krov i šupu za što je bio plaćen. Navodi kako su imali puno životinja i to tri svinje, 30 kokoši i 20 pilića i oko tih životinja su sve sami radili. Navodi kako mirovinu prima 6 godina te da mirovina iznosi oko 600,00 EUR. Navodi da je 2010. godine doživjela prometnu nesreću i tuženik-protutužitelj je dolazio u bolnicu 3 ili 4 puta i drugo ništa. Kada je došla kući iz bolnice nije joj pomagao na nikakav način i nije izvodio nikakve radove, samo su je on i supruga došli vidjeti, a muž, ovdje 1. tužitelj-protutuženik joj je pomagao te ju je kupao i prao joj odjeću. Što se tiče poslova po kući, navodi da joj od kada je doživjela nesreću pomaže SD na način da po kući čisti i radi sve što je potrebno, a ona ju za to plati. Navodi kako joj se sada tuženik-protutužitelj niti javlja niti dolazi do nje. Zadnji put je bio kod nje kada je sadio krumpir, ne sjeća se točno koje godine te su se tada posvađali kada su vadili krumpir. Nakon što je sav krumpir izvađen, navodi da je rekla tuženiku-protutužitelju neka ide kući, a on da joj je rekao da mu nema što govoriti jer je to njegova zemlja. 2. tužiteljica-protutužena navodi da su je tada tuženik-protutužitelj i njegova supruga napali da „foliram“ i da ništa ne pomažem, a nakon toga tuženik-protutužitelj nije otišao kući već je rekao da će ići kući kada popije svu pivu koju je donio u „kištri“ i u jednom trenutku je nasrnuo na nju i počeo je psovati te je njoj izgledalo kao da će je početi tući. Navodi da joj je tada bilo slabo i zvala je hitnu i bila je u bolnici. Navodi kako tuženik- protutužitelj nikada nije bio ljubazan prema njoj već ljut. Nadalje navodi da je nakon što se vratila iz Njemačke ona imala svoje ušteđevine koju je potrošila na centralno grijanje, lamperiju i nešto je ostalo za život, ali to nije bio velik iznos novca, kao i da su dizali kredit u Njemačkoj u iznosu od 20.000,00 DEM i tim sredstvima su uređivali kuću, a puno su potrošili na bolesnog sina. Navodi da je nakon njezine prometne nesreće kuhao njezin muž, ovdje 1. tužitelj-protutuženik, a on kuha i danas, a da je njoj ŠD pomagala na način da joj je peglala veš, prala prozore, obilazila ju je svaku večer i radila što je trebalo. Nadalje navodi kako je radove na krovu izvodio tuženik- protutužitelj sa još jednim čovjekom te da su mu ona i suprug platili 50.000,00 kn na ruke za izvođenje radova i to novcem koji je ona dobila od naknade štete za prometnu nesreću, kao i da su materijal platili ona i suprug. Navodi i da su sve u vezi poljoprivrede i mesa radili sami, da su radili i susjednu njivu koja nije u njihovom vlasništvu, a urodom sa te njive hranili su životinje. Što se tiče podjele plodova, sve su dijelili pola–pola sa tuženikom-protutužiteljem jer je takav bio dogovor. Ista nadalje navodi i da im tuženik- protutužitelj nije ništa pomagao oko poljoprivrede dok ona nije nastradala, a nakon što je ona nastradala i nije više mogla raditi, tuženik-protutužitelj je sam kupovao sjeme i sadio krumpir, ali je dalje krumpir obrađivao njezin suprug, ovdje 1. tužitelj-protutuženik na način da ga je nagrnjivao, špricao protiv nametnika i ostalo. Navodi da kada se krumpir vadio, da je krumpir vadio tuženik-protutužitelj zajedno sa njezinim suprugom i tuženik-protutužitelj je uzimao sebi sav urod, a njezin suprug mu je pomagao jer on voli svima pomoći. Iz iskaza 2. tužiteljice-protutužene proizlazi i da je materijal za izgradnju šupe kupio njezin suprug, a radove je izvodio tuženik-protutužitelj. Navodi i da oni sami sebi kupuju drva za ogrijev i lijekove. Nadalje navodi da im je tuženik- protutužitelj pomagao s novcima te da su mu oni sav taj posuđeni novac vratili, a da im je novac dao za plaćanje potrošnje električne energije i to kada su primali socijalnu pomoć i nisu imali vlastitih sredstava. U to vrijeme je 1. tužitelj-protutuženik radio u šumi kako bi imali sredstava za život, a tuženik-protutužitelj im je prestao davati novac kada je 1. tužitelj-protutuženik dobio mirovinu. Navodi i da su odnosi između njih i tuženika-protutužitelja za vrijeme trajanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koje je trajalo 16 godina do danas bili dobri. Navodi i da je tuženik-protutužitelj napravio rampu za ulazak u kuću za invalidska kolica. Navodi i da joj supruga tuženika-protutužitelja nije pomagala nikako osim što je pomagala dok je ona bila u bolnici, ali ne može reći na koji način jer nije vidjela. Nadalje navodi i da im je tuženik-protutužitelj dva puta pomogao oko drva za ogrijev i to na način da je ista dovezao sa kamionom, a da je to bilo u razdoblju kada su primali socijalnu pomoć i nisu primali mirovinu. Na kraju iskaza i to na posebno pitanje punomoćnika tuženika, 2. tužiteljica-protutužena je navela da im je tuženik-protutužitelj davao novce za kupovinu svinja, a oni su išli po te svinje sa prikolicom i dalje su ih sami hranili. Navodi i da nije istina da su ona i 1. tužitelj- protutuženik zabranili tuženiku-protutužitelju i njegovoj supruzi da dolaze kod njih u kuću, već su oni sami odustali od dolaženja te da ona i njezin suprug nisu nikada ranije tuženiku-protutužitelju izjavili da raskidaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.

21.1. Cijeneći iskaz 2. tužitelja-protutuženika JD ovaj sud zaključuje kako je isti kontradiktoran u jednom dijelu kako sam sebi tako i iskazu 1. tužitelja-protutuženika ZD, supruga 2. tužiteljice-protutužene te iskazu saslušanih svjedoka čije iskaze je sud prihvatio. Naime, iz iskaza 2. tužiteljice-protutužene proizlazi kako ih tuženik-protutužitelj nije nikako uzdržavao, da su mu ona i suprug za popravak krova i to samo za rad dali 50.000,00 kn, dok je sam 1. tužitelj-protutuženik izjavio kako je tuženiku-protutužitelju za rad davao 1.000,00 kn po danu i da je time plaćen i on i dva radnika, Nadalje, 2. tužiteljica-protutužena je izjavila kako tuženik-protutužitelj nikada nije bio ljubazan prema njoj već ljut, dok je na kraju svog iskaza izjavila da su odnosi između njih i tuženika-protutužitelja za vrijeme trajanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koje je trajalo 16 godina i to sve do svađe u jesen 2020. bili dobri. 2. tužiteljica-protutužena je u svom iskazu izjavila i da su sve u vezi poljoprivrede i mesa radili sami, da su radili i susjednu njivu koja nije u njihovom vlasništvu, dok iz iskaza saslušanih svjedoka i to ČD, HD, GD, VD i SD proizlazi kako su tuženik-protutužitelj i njegova supruga obrađivali vrt kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika i to za cijelo vrijeme trajanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Također, 2. tužiteljica-protutužena je i sama izjavila kako je tuženik- protutužitelj kod njih sadio krumpir. U jednom dijelu iskaza 2. tužiteljica-protutužena je izjavila kako je tuženik-protutužitelj uzimao sebi sav urod, dok je kasnije tijekom iskaza izjavila da što se tiče podjele plodova, sve su dijelili pola–pola sa tuženikom- protutužiteljem jer je takav bio dogovor. 2. tužiteljica-protutužena je izjavila i kako supruga tuženika-protutužitelja nije njima nikako pomagala, ali da je ista ipak pomagala dok je ona bila u bolnici. U prilog njezinim tvrdnjama da tuženik-protutužitelj nije izvršavao svoje obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne ide ni činjenica da je tuženik-protutužitelj napravio rampu za ulazak u kuću za invalidska kolica nakon što je ona doživjela prometnu nesreću. Ističe se i kako je 2. tužiteljica-protutužena izjavila kako su oni sav posuđeni novac vratili tuženiku-protutužitelju, dok je sam 1. tužitelj- protutuženik u svom iskazu izjavio kako novac nisu vratili.

22. Tuženik-protutužitelj FD (list 94-95 spisa) u svom iskazu navodi kako su se 1993. godine 1. i 2. tužitelji-protutuženici vratili iz Njemačke te da su nakon 10 godina potrošili sve ušteđene novce i tada počeli posuđivati novac od njega i to u razdoblju od 2004. do 2006. godine. Navodi kako su oni 2007. godine počeli primati socijalnu pomoć i nisu mu nikada htjeli reći koliko primaju. Navodi kako je on 2005. godine pao s krova te je bio na štakama godinu dana, te je i on potrošio svoj ušteđeni novac. Navodi kako su mu 1. i 2. tužitelji-protutuženici 2005. godine sami ponudili da potpišu ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, rekao je da mu to ne treba, ali su oni rekli da imaju jedino njega i da njemu vjeruju. Nakon toga, tuženik-protutužitelj navodi da su potpisali ugovor i on im je u okviru tog ugovora do 2006. davao novac, kupovao svinje i piliće, a u početku i kokoši jer oni nisu imali što za jesti. Navodi kako su dolazili obrađivati vrt kako bi oni preživjeli jer oni nisu imali ništa. Nakon potpisivanja predmetnog ugovora tuženik-protutužitelj navodi da je on platio porez u iznosu od 15.000,00 kn. Navodi da je 2007. godine 1. tužitelj-protutuženik dobio mirovinu koja se isplaćivala iz Njemačke i tada su 1. i 2. tužitelji-protutuženici počeli govoriti da više ne treba hraniti životinje i obrađivati vrt, čime se on složio. Ističe kako je on u početku kupovao hranu, drva za ogrijev i sve potrepštine. U svom iskazu nadalje navodi kako su do 2010. godine oni bili zdravi, a tada je 2. tužiteljica-protutužena nastradala i to na način da ju je udario auto kada je išla u maškare. Navodi i da su on i njegova supruga došli iste večeri u bolnicu u [adresa] i tamo čekali, ali je 2. tužiteljica-protutužena odvezena u Zagreb i tamo je operirana. Navodi da su nakon operacije došli kod nje. Tuženik-protutužitelj navodi kako su u početku, nakon što se 2. tužiteljica-protutužena vratila iz bolnice išli kod njih svaki dan, a kasnije nisu mogli jer supruga i on rade. Navodi i da je radio rampu za invalidska kolica na njihovoj kući, ali je tu rampu 2. tužiteljica-protutužena samo jednom koristila jer se inače kretala uz pomoć štaka. Tuženik-protutužitelj nadalje navodi da dok je 2. tužiteljica-protutužena bila u bolnici da ju je on često posjećivao te je vozio 1. tužitelja-protutuženika svojim automobilom. Navodi da su oni nakon 2010. godine počeli izbjegavati njegovu pomoć, a da kod njega nisu bili od 2015. godine. Tuženik-protutužitelj navodi da je nakon 2010. dolazio i radio što treba oko kuće, a njegova supruga je dolazila čistiti. Sve što je tamo izgrađeno je radio on. Navodi i da je od stare kuće, dvorišne zgrade, napravio drva za ogrjev, a 2002. i 2003. je za njih kupovao drva od ŽD. Navodi da su poslije 2010. godine dolazili jednom tjedno i vikendom, a dolazila je i neka gospođa. Tuženik- protutužitelj navodi da je 2019. godine dovezao gnoj za vrt te se tada 1. tužitelj- protutuženik skrivao od njega i nije želio izaći van. Navodi i da je 2020. godine došlo do svađe kada su vadili krumpir, odnosno brali isti i tada mu je 2. tužiteljica-protutužena rekla da on njih mislim spremiti u dom kao svoju majku. Navodi da je njega povrijedilo to što je rekla za njegovu majku i tada je on u ljutnji bacio flašu piva u vrata. Navodi da mu je nakon toga 1. tužitelj-protutuženik rekao da mora odvesti skele i dizalicu i da tamo nema šta tražiti. Nakon toga više nije dolazio tamo jer su oni odbijali njegovu pomoć, bili su bahati i uvijek su mu se suprotstavljali. Tuženik-protutužitelj navodi kako je on 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima pružao pomoć na način da im je donosio sve što im je trebalo i potrepštine i novac, a kasnije nije više nosio potrepštine i novac jer su imali sredstava da si kupe sami. Navodi i da je nosio u bolnicu 2. tužiteljici- protutuženoj kada je nastradala gaće i ogrtač koje je prethodno kupio. Navodi i kako je zadnja svinjokolja kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika bila 2012. ili 2013. godine te da se meso dijelilo pola – pola, a iz vrta se uzimalo sukladno potrebama.

22.1. Cijeneći iskaz 1. tuženika-protutužitelja ND sud je isti prihvatio budući da je isti potvrđen iskazima saslušanih svjedoka te materijalnom dokumentacijom u spisu.

23. Ističe se kako su 1. i 2. tužitelji-protutuženici u svojoj tužbi naveli kako je tuženik- protutužitelj samo u prve dvije godine izvršavao svoju ugovornu obvezu pa je tako bio popravio krov na kući tužitelja, a iz samog iskaza 1. tužitelja-protutuženika proizlazi da je tuženik-protutužitelj krov na kući popravljao 2012. ili 2013. godine te se isto da zaključiti i iz iskaza 2. tužiteljice-protutužene koja je navela da su oni tuženiku- protutužitelju platili za popravljane krova i to novcima koje je ona dobila od prometne nesreće. Također, u tužbi 1. i 2. tužitelji-protutuženici navode kako su oni prilikom ženidbe sina tuženika-protutužitelja, istome dali 50.000,00 kn dok je 2. tužiteljica- protutužena u svom iskazu navela kako je: ˝radove na krovu izvodio tuženik- protutužitelj sa još jednim čovjekom te da su mu ona i suprug platili 50.000,00 kn na ruke za izvođenje radova˝. Ističe se kako se radi o 50.000,00 kn koje je 2. tužiteljica- protutužena dobila nakon prometne nesreće na ime neimovinske štete od osiguravajućeg društva. U samoj tužbi, 1. i 2. tužitelji-protutuženici naveli su kako im je tuženik-protutužitelj jednom prilikom razbio garažna vrata, te fizički nasrnuo na 2. tužiteljicu-protutuženu dok iz iskaza saslušanih svjedoka koji su bili prisutni događaju i to ČD i GD kao i samog tuženika-protutužitelja te 1. tužitelja- protutuženika koji je u svom iskazu naveo kako je tuženik-protutužitelj razbio pivsku bocu na vrata od šupe, a ne da je isti razbio vrata, proizlazi kako je netočan i taj navod iz tužbe te da vrata nisu razbijena. Slijedom svega navedenog ovaj sud zaključuje kako su navodi navedeni u tužbi u suprotnosti ne samo sa iskazima saslušanih svjedoka i tuženika-protutužitelja, već i sa iskazima samih 1. i 2. tužitelja-protutuženika.

24. Ovaj sud je stajališta da se na predmetni odnos, obzirom na činjenične navode tužbe da tuženik-protutužitelj ne ispunjava svoje obveze preuzete ugovorom, trebaju primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju koje reguliraju ugovor o doživotnom uzdržavanju, i to odredba članka 119. ZN/03, a koje istovjetne odredbe sada sadrži i Zakon o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021. – dalje: ZOO), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe i to u članku 583., u svezi članka 589. ZOO-a te kojom odredbom je propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, pri čemu nije od značaja da li se neispunjenje može pripisati krivnji ugovorne strane koja obvezu nije izvršila, a dovoljno je da se obveze iz ugovora objektivno ne izvršavaju. Ističe se kako do neispunjavanja obveza može doći i u situaciji kada primatelj uzdržavanja odbija primanje uzdržavanja, što također može dovesti do raskida ugovora, no zbog neizvršavanja ili djelomičnog neizvršavanja obveza jedne ugovorne strane ne može druga strana tražiti raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ako je za takvo neizvršavanje, odnosno djelomično izvršavanje ona sama kriva, posebice ukoliko je davatelj uzdržavanja spreman svoju obvezu u cijelosti ispunjavati. Isto tako ne može biti relevantno samo subjektivno nezadovoljstvo jedne strane ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ispunjavanjem obveza druge strane, već se mora raditi o objektivnom neispunjavanju preuzetih obveza upravo krivnjom te strane. (Županijski sud u Varaždinu, Gž-1148/10-2 od 16. studenoga 2010.)

25. Nakon ovako provedenog postupka sud je utvrdio kako su stranke dana 24. studenog 2005. sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te da je tuženik-protutužitelj FD, kao davatelj uzdržavanja preuzeo obvezu doživotnog uzdržavanja 1. tužitelja-protutuženika ZD i 2. tužitelja-protutuženika JD, kao primatelja uzdržavanja, i to na način da se isti brine da im opskrbi sve što im je za život potrebno, pruža im pomoć u kućanstvu, u bolesti omogući liječnika te potrebne lijekove, vozi liječniku, kao i pruži svu ostalu pomoć kada će to od njega biti zatraženo, te ih nakon njihove smrti dostojno sahraniti, time da su mu isti dali ½ dijela nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica], oranica od 688 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], sa objektima, odnosno vanknjižno vlasništvo niskoprizemne kuće, veličine 9 x 10 metara i stare drvene kuće u [adresa], koje se nalaze na dijelu te parcele uz sporednu cestu prema Bajeru i svu svoju drugu imovinu, pokretnu i nepokretnu koje su tužitelji vlasnici ili će biti vlasnici u času svoje smrti. Nadalje, utvrđeno je kako je tuženik-protutužitelj FD sukladno članku 2. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 24. studenog 2005. na predmetnim nekretninama ishodio uknjižbu prava vlasništva u svoju korist. Tijekom postupka je nadalje utvrđeno kako je tuženik- protutužitelj zajedno sa svojom suprugom za vrijeme dok su 1. i 2. tužitelji-protutuženici bili bez novaca iste financijski pomagali, a koji novac, kako je to potvrdio sam 1. tužitelj- protutuženik nije vraćen tuženiku-protutuženiku. Nadalje, utvrđeno je i kako je tuženik- protutužitelj zajedno sa svojom suprugom pomagao 1. i 2. tužiteljima-protutuženicima u obradi vrta i to sve do jeseni 2020. kada su se isti posvađali i od kada 1. i 2. tužitelji- protutuženici više ne traže pomoć od tuženika-protutužitelja te kako je tuženik- protutužitelj koji je preuzeo obvezu uzdržavanja 1. i 2. tužitelja-protutuženika u vrijeme kada je 2. tužiteljica-protutužena nastradala u prometnoj nesreći vodio brigu oko iste, odlazio u bolnicu te joj napravio i rampu za ulazak u kuću jer je 2. tužiteljica- protutužena bila u invalidskim kolicima. Tijekom ovog postupka i to iskazima samih svjedoka kao i tuženika-protutužitelja utvrđeno je kako su tuženik-protutužitelj i njegova supruga sve do jeseni 2020. kada je došlo do svađe prilikom vađenja krumpira, odlazili kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika.

25.1. Ističe se kako nije životno niti logično da bi tuženik-protutužitelj zajedno sa svojom suprugom odlazio za cijelo ovo vrijeme kod 1. i 2. tužitelja-protutuženika te se sa njima družio, a da njima nije odgovarao način na koji on izvršava obveze iz ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a 1. i 2. tužitelji-protutuženici su i sami izjavili kako su odnosi između njih i tuženika-protutužitelja bili dobri, da su surađivali i išli jedan kod drugoga sve do svađe u jesen 2020. godine. Za zaključiti je da bi 1. i 2. tužitelji- protutuženici barem u nekom trenutku u tih 15 godina prigovorili ili izjavili da žele zbog neizvršavanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju isti raskinuti, no 2. tužiteljica-protutužena je u svom iskazu izjavila kako nisu nikada ranije tuženiku- protutužitelju izjavili da raskidaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Također, činjenica da su 1. i 2. tužitelji-protutuženici primali mirovinu u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR također je od utjecaja na ovaj postupak i ovaj sud zaključuje da su u ovo sporno vrijeme 1. i 2. tužitelji-protutuženici mogli sami sebi opskrbiti sve materijalno što im je za život potrebno. Ističe se i da tijekom ovog postupka nije utvrđeno da su 1. i 2. tužitelji- protutuženici sukladno odredbi članka 1. ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zatražili od tuženika-protutužitelja neku pomoć ili uslugu, a koju je on odbio izvršiti. Također, ovaj sud nakon provedenog postupka zaključuje i da je tuženik-protutužitelj, kao davatelj uzdržavanja, spreman svoju obvezu u cijelosti i nadalje ispunjavati, a sve nakon što mu to i dopuste 1. i 2. tužitelji-protutuženici.

26. Obzirom da je sud utvrdio kako je tuženik-protutužitelj ispunjavao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a da su ga nakon svađe 2020. godine u tome sprječavali 1. i 2. tužitelji-protutuženici te da su za neizvršavanje predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno za djelomično izvršavanje oni sami krivi, a da je davatelj uzdržavanja spreman svoju obvezu u cijelosti ispunjavati, nisu se ostvarili uvjeti da se predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskine zbog njegovog neispunjenja, stoga je valjalo odbiti 1. i 2. tužitelje-protutuženike sa tužbenim zahtjevom te odlučiti kao u točki II. izreke presude.

27. Kako je sud odbio 1. i 2. tužitelje-protutuženike sa tužbenim zahtjevom radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, o protutužbenom zahtjevu tuženika- protutužitelja radi vraćanja danoga sukladno ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju se zbog toga nije raspravljalo te je mišljenje ovoga suda da u ovakvim okolnostima tuženik-protutužitelj nema više interes za podnošenje ovakvog tužbenog zahtjeva pa je isti zbog nedostatka pravnog interesa valjalo odbaciti te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 3., u vezi sa člankom 155. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP), a sve imajući u vidu da su tužbeni zahtjevi 1. i 2. tužitelja-protutuženika odbijeni u cijelosti, a protutužbeni zahtjev odbačen te da zbog raspravljanja o protutužbenom zahtjevu strankama nisu nastali posebni troškovi. Slijedom toga, ovaj sud je prilikom odmjeravanja troškova postupka kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 5.972,53 EUR, odnosno iznos koji su kao vrijednost predmeta spora naznačili 1. i 2. tužitelji-protutuženici u tužbi te kojem iznosu tuženik- protutužitelj nije prigovorio.

28.1. Trošak tuženika-protutužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj: 138/2023. – dalje: Tarife/23), a ne kako je to isti zatražio u iznosu od 1.000,00 EUR, za sastav podnesaka od 14. rujna 2021. i 14. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 1., u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife/23, a ne kako je to isti zatražio u iznosu od 1.000,00 EUR za svaki, za zastupanje na ročištima od 6. listopada 2022., 9. siječnja 2023., 19. ožujka 2024., 24. travnja 2024., 3. prosinca 2024. te 28. svibnja 2024. (očevid) u iznosu od 200,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife/23, a ne kako je to isti zatražio u iznosu od 1.000,00 EUR za svako te za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife/23. Punomoćniku tuženika-protutužitelja je kao osnovan trošak priznat i trošak izbivanja iz pisarnice zbog očevida održanog 28. svibnja 2024. i to u iznosu od 100,00 EUR (2 sata) te trošak upotrebe vlastitog automobila u iznosu od 10,00 EUR (2x10 km). Za sastav podneska od 18. ožujka 2024. tuženiku-protutužitelju je priznat trošak u iznosu od 50,00 EUR, sukladno Tbr. 8. t. 4., u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife/23, a ne kako je to isti zatražio u iznosu od 1.000,00 EUR. Slijedom navedenog, ukupno priznati trošak tuženika-protutužitelja iznosi 2.060,00 EUR, a koji trošak valja uvećati za PDV po stopi od 25% u iznosu od 515,00 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 106,18 EUR te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 106,18 EUR, pa ukupni trošak ovog parničnog postupka iznosi 2.787,36 EUR, a na koji trošak je tužitelju dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude i to od 17. siječnja 2025. pa do isplate, slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

28.2. Sud tuženiku-protutužitelju nije mogao priznati trošak sastava protutužbe te trošak sudske pristojbe na protutužbu budući da je protutužbeni zahtjev odbačen. 29. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Karlovcu 17. siječnja 2025.

Sudac: Zrinka Ban

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostavljeno:

1. ZOU ID i Dean Radišić

2. Željko Štapek, odvjetnik iz Karlovca