REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 86 K-112/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Lucije Prtenjača kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CN, zbog kaznenog djela iz čl. 212. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. u daljnjem tekstu: KZ/11 ), koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-126/2024 od 29. veljače 2024 i izmijenjene 16. rujna 2024. nakon održane glavne i javne rasprave 16. siječnja 2025., dana 17. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I

Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22., 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Zadru broj 86 K -112/24 od 5. ožujka 2024. godine.

II

Na temelju čl. 455. ZKP/08,

okrivljenik CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i B, rođ. N, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, umirovljenik, s primanjima od 450,00 eura, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je u razdoblju od 2013. do 3. veljače 2020. godine, u Parku prirode Velebit, predio Veliko Rujno, zaseok Jovići, na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar granica Parka prirode Velebit, protivno odredbama članka 106. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), članka 1. i 2. Zakona o proglašenju planine Velebit parkom prirode (NN 24/81) te članka 111. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19), iako svjestan da park prirode spada u zaštićeno područje od državnog značaja i da se građenju može pristupiti samo na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom ako zakonom ili propisima donesenom na temelju zakona nije drugačije propisano, kao investitor, bez ishođenja građevinske dozvole, izvodio građevinske radove tijekom kojih je izgradio građevinu maksimalnih tlocrtnih dimenzija 16,9x7,30 m koja se sastoji od prizemne građevine sa betonskom podlogom sa dvostršnim krovištem od valovitog lima, betonske podloge dimenzija 10,50x6,30 m sa betonskim zidovima dimenzija 8,40x6,30 m bez stropne ploče, prizemne građevine dimenzija 2,20x3,30 m sa dvostrešnim krovištem, prizemne građevine dimenzija 3,30x3,754 m izgrađene od betonskih blokova sa ravnom stropnom pločom,

dakle, protivno propisima izgradio građevinu u području koje je propisom proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti,

čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša – protupravnu gradnju iz čl. 212. Kaznenog zakona.

pa se na temelju čl.212 KZ/11 okrivljenik CN

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) godine

Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku CN

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako okrivljenik CN u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. u sv. čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, nalaže se okrivljeniku CN da ovome sudu naknadi paušalnu svotu kao trošak kaznenog postupka u iznosu od 100,00 eura (stoeura) kuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO Zadar podnijelo je dana 29. veljače 2024. optužnicu poslovni br. KO-DO- 126/2024 protiv okrivljenika CN zbog učina kaznenog djela iz čl. 212. KZ/11

2. U navedenoj optužnici predloženo je protiv okrivljenika izdati kazneni nalog, proglasiti ga krivim zbog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po čl. 212. KZ/11. Prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Zadru je usvojen te je izdana presuda o kaznenom nalogu broj 86 K-112/2024 od 5. ožujka 2024. godine. Protiv navedene presude o kaznenom nalogu okrivljenik je uložio prigovor te je proveden redovni postupak i ovom presudom presuda o kaznenom nalogu je stavljena izvan snage sukladno čl. 544. st. 1. ZKP/08.

3. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe okrivljenik CN je izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci BN (l.s.283-284), svjedok NN (l.s.284-285), svjedok SN (l.s.285-286), svjedok ZN (l.s.286), svjedok KN (l.s.291), te su pročitana rješenja Državnog inspektorata, PU Split, Ispostava Zadar, (l.s. 3-4, 6-7,13-14,16-17,19-20,29-30,42- 45), obavijest okrivljenog da je "uklonio objekt" od 3. svibnja 2023. (l.s. 94), zapisnici o inspekcijskom pregledu od 4. veljače 2020. 1. srpnja 2020., 16. studenog 2021. i 27. travnja 2023. sa fotografijama (l.s. 95-97, 207,217), presuda Upravnog suda u Splitu do 4. prosinca 2020. kojim se odbija tužba okrivljenog CN radi poništenja predmetnih rješenja (l.s. 174).

5. Na prvom ispitivanju kao i na raspravi okrivljenik se branio šutnjom.

6. Svjedok BN je u svom iskazu naveo da je bio zaposlenik inspektorata, točnije viši inspektor, a unazad dvije godine je u mirovini. Sjeća se nadzora na Velikom Rujnu kad je utvrdio nepravilnosti pri gradnji građevine na području parka prirode. Razgovarao je s investitorom, sastavio zapisnik i donio rješenje o uklanjanju gradnje. Investitor je bio CN. Na predjelu Velikog Rujna nije dozvoljena uopće nikakva radnja. Sanacija starih nastambi je dopuštena, ali samo u postojećim gabaritima. U konkretnom predmetu nije bilo nikakve stare gradnje, već se radilo o novoj gradnji. Do njegovog odlaska u mirovinu objekt nije bio uklonjen. Na lokaciju gradnje došao je službenim autom. Na lokaciji je bio najmanje dva puta, a možda i još jednom. U to vrijeme su radili u dvoje a tko je točno bio s njim ne može se sjetiti, bili su ili ŠN ili ĆN. Misli da je izjava investitora uzeta u poslovnim prostorijama. Da je CN investitor utvrdio je to na temelju njegove izjave. Da je investitor nepoznat onda bi se rješenje izdavalo na nepoznatog investitora. Na upit kad je prvi put bio na terenu se ne može točno sjetiti, pretpostavlja 2018. ili 2019. godine. Pri nijednom posjetu lokaciji gradnji nije zatekao CN. Pri prvom nadzoru je uočio da se radi o novoj gradnji najviše 6 mjeseci staroj. Ne može se sjetiti je li još netko bio s njim pri uzimanju izjave CN ali ako je bio onda je uobičajeno da ta osoba bude zavedena pri zapisniku. Na upit da li je pri uzimanju izjave od CN istog upozorio na pravo na punomoćnika odgovara da nije ali da CN je mogao reći da nije on gradio. Koliko mu se čini na toj čestici je upisano više suvlasnika a CN je već rekao da je on investitor u gradnji. Inače zemljišne knjige na području Velikog Rujna su nesređene i datiraju još od Austrougarske. Koliko se sjeća u ovom predmetu je i novčanu kaznu a to po utvrđenju da objekt nije uklonjen. Ne sjeća se je li okrivljenik bio među upisanim u katastru. Na upit kako je došao do imena CN, odgovara da je po prijavi došao do tog imena. Na upit da li dopušta da bi građevina bila rađena ranije, odgovara da dopušta da je temelj sagrađen ranije ali zidovi nisu bili sagrađeni ranije. Na upit da li je okrivljenika upozorio da nije dužan davati iskaz koji može škoditi njemu ili članovima njegove obitelji, odgovara da nije. Na upit da li je okrivljenik podnosio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, odgovara da mu se čini da je okrivljenik još s nekim podnosio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole ali budući se radi o parku prirode izdavanje dozvole nije moguće.

7. Svjedok AN, je u svom iskazu naveo je građevinski inspektor u Državnom inspektoratu i kad je Neven Gauta 2022. otišao u mirovinu, on je naslijedio njegove predmete, pa tako i predmet CN. Sjeća se da je dva puta bio na očevidu na Velikom Rujnu. BN je bio izdao rješenje o uklanjanju građevine i novčanu kaznu. Novčana kazna je naplaćena od CN, a građevina nije uklonjena. On je na očevidu utvrdio da građevina nije uklonjena, pa je izdao rješenje o drugoj novčanoj kazni CN. Budući da je CN javio da je objekt uklonjen, on je otišao na teren to provjeriti i onda je utvrdio da je građevina uklonjena te je obustavio naplatu novčane kazne i postupak uklanjanja. Oba puta što je bio na očevidu nikoga nije zatekao na građevini, ali oni nikome niti ne najavljuju dolazak. Zna da je CN dva puta dolazio u Državni inspektorat – jednom kod njega, jednom kod šefice. To je bilo nakon obustave postupka i uklanjanja, a CN se dolazio interesirati tko ga je prijavio. Ne sjeća se da li je sa BN išao na tu lokaciju dok je BN vodio taj predmet. Često je s BN odlazio na teren pa uobičajeno je da se upisuje u zapisnik ukoliko je i drugi inspektor bio na terenu. Kontejner je bio uglavljen blokovima u objekt a ispod njega je bila betonska podloga. On je osobno podnio kaznenu prijavu jer mu je to zakonska obveza. U nadzoru je utvrdio je da objekt nije dovršen pa ne može reći je li se tad na njemu radilo.

8. Svjedok SN je u svom iskazu naveo da je čuvar prirode u Parku prirode Velebit. Tamo je dozvoljena jedino rekonstrukcija postojećih planinskih objekata, ali ne i novogradnja. Planinski objekti na Velebitu su najviše do 50 kvadrata veličine, ali su često i manji. Oni pri nadzoru, ako uoče da se radi na objektu, utvrđuju radi li se o rekonstrukciji i je li investitor imao odobrenje od Ministarstva za obnovu planinske kuće. Ako nisu dobili te uvjete, provjere u upravi jesu li možda u međuvremenu izdani. Ako nisu, uzmu koordinate objekta i obavještavaju Državni inspektorat putem prijave. U konkretnom slučaju kojeg se sjeća, zatekli su nedovršeni objekt na Velikom Rujnu na kojem nije bila postavljena ploča. Pored njega se nalazio stariji objekt u ruševnom stanju, na koji se nije naslanjala nova gradnja. Oni nisu zatekli nikoga kod te građevine. Tek je kasnije od inspektora saznao tko bi mogao biti investitor, jer oni to ne utvrđuju na terenu. Često obilazi teren, no mora reći da nikada na tom objektu, niti u dvorištu, nije nikoga vidio. On je sveukupno bio kod tog objekta s inspektorima. Inače, do tamo je jako loš put, a situacija se može provjeriti i dvogledom iz daljine. Put do tog objekta je izrazito loš, da se sa džipom Dacia se može proći nekako, ali sa običnim automobilom skoro pa nikako jer se radi o planinskoj stazi do gore je moguće doći pješice. On obavijesti svog tadašnjeg nadređenog HN koji kasnije utvrđuje po česti ici eventualnog vlasnika i obavještava inspektorat. Prvo što je primijetio je bilo da je netko očistio teren ali to nije smatrao problematičnim jer je mislio da možda netko sebi uređuje parking na što ima pravo. ne sjeća se kad je to bilo točno. Objekt kad ga je on vidio nije imao ploču ali nije uočio niti da bi radovi bili u tijeku.

9. Svjedok HN, je u svom iskazu naveo do 2021. radio u Parku prirode Velebit. Sjeća se da ga je SN obavijestio o izgrađenom objektu na Velikom Rujnu. Provjerom su utvrdili da ne postoji odobrenje za gradnju u zaštićenom području za taj objekt pa je navedeno prijavio Državnom inspektoratu. On osobno nikad nije bio na lokaciji gdje se nalazi građevina. Pri prijavi Inspektoratu nisu utvrđivali tko bi bio investitor u gradnji. Misli da je SN tijekom obilaska terena naišao na taj objekt, a nije bilo posebne prijave o gradnji.

10. Iz rješenja Državnog inspektorata, PU Split, Ispostava Zadar o uklanjanju građevine i obustavi izvršenja te novčanim kaznama (l.s. 3 -4, 6-7,13-14,16-17,19- 20,29-30,42-45) razvidno je da je 6. srpnja 2020. investitoru CN naloženo uklanjanje građevine u Parku prirode Velebit a koja je predmet ovog postupka. Rješenjem Državnog inspektorata od 9. prosinca 2021. investitoru CN je određena kazna od 30.000,00 kuna budući nije uklonio spornu građevinu. Rješenjem od 31. ožujka 2023. budući nije uklonio građevinu određena mu je kazna na 5.308,91 eura. Rješenjem od 12. lipnja 2023. obustavljen je postupak izvršenja inspekcijskog rješenja budući je kontrolnim pregledom 27. travnja 2023. utvrđeno da je CN uklonio građevinu.

11. Iz rukom sastavljene obavijesti okrivljenog Državnom inspektoratu od 3. svibnja 2023. (l.s. 94) razvidno je okrivljenik obavještava Državni inspektorat da je sam uklonio objekt a da kontejner nije uklonio zbog nepristupačnosti a bit će uklonjen kad se ukaže mogućnost da neće više biti za uporabu, te je isto vlastoručno potpisao.

12. Iz zapisnika o inspekcijskom pregledu od 27. travnja 2023. sa fotografijama razvidno je da je utvrđeno da je građevina čije je uklanjanje naloženo uklonjena. Prileži i rukom ispunjeno pismeno na obrascu Državnog inspektorata, urudžbirano na 11.travnja 2023. kojim CN obavještava da je zaprimio rješenje o uklanjanju i uklonio istog, te je vlastoručno potpisao. Iz fotografija građevine razvidno je da se radi o novoj gradnji.

13. Iz presude Upravnog suda u Splitu do 4. prosinca 2020. (l.s. 174). broj razvidno je da se odbija tužba okrivljenog CN radi poništenja predmetnih rješenja Državnog inspektorata.

14. Analizom svih provedenih dokaza, te dovodeći iste u međusobnu svezu i u vezu sa obranom okrivljenika sud je utvrdio da je okrivljenik ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 212. KZ/11.

15. Iako je obrana osporavala da bi počinio inkriminirano kazneno djelo suprotno proizlazi iz dokaza izvedenih u ovom kaznenom postupku.

16. Člancima 1. i 2. Zakona o proglašenju planine Velebit parkom prirode propisno je da je Planina Velebit od Senjske drage do Zrmanje, zajedno s pripadajućim obalnim pojasom, u ukupnoj površini od oko 200.000 ha proglašena parkom prirode.

17. Člankom 111. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti prirode je određeno da su zaštićeni dijelovi prirode: zaštićena područja u kategorijama: - strogi rezervat,- nacionalni park,- posebni rezervat,- park prirode,- regionalni park,- spomenik prirode,- značajni krajobraz,- park-šuma,- spomenik parkovne arhitekture, koja se raspoređuju u razrede:- državnog značenja,- lokalnog značenja. Zaštićena područja od državnog značenja su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat i park prirode. (st.3.).

18. Nadalje, člankom 106. Zakona o gradnji određeno je da građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano. Investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole. Građenju građevine za koju je lokacijskom dozvolom ili građevinskom dozvolom određeno formiranje građevne čestice može se pristupiti pod uvjetom iz stavka 1., odnosno 2. ovoga članka, ako je u katastru formirana građevna čestica. Stavak 3. ovoga članka ne odnosi se na građenje građevine za koju se lokacijskom dozvolom određuje obuhvat zahvata u prostoru unutar kojega se parcelacijskim elaboratom formira građevna čestica.

19. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da su na navedenom mjestu u Parku prirode Velebit izvođeni građevinski radovi na objektu i da se radi o novogradnji. Iz službene dokumentacije nesporno je da se u konkretnom slučaju u Parku prirode Velebit gdje je utvrđena gradnja objekta koja je predmet ovog postupka radi o području koje podliježe posebnoj zakonskoj regulativi, te je za izvođenje bilo kakvih zahvata potrebno od nadležnog tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno od nadležnog Ministarstva ishoditi potrebnu dozvolu, suglasnost ili bilo kakav drugi akt za projektiranje, građenje građevina i izvođenja radova na tom specifičnom području. Nije ni sporno da za navedeni objekt nije ishođena potrebna dozvola od nadležnog tijela.

20. Ono što je bilo sporno je da li je okrivljenik protivno propisima kao investitor izvodio građevinske radove na navedenom objektu. U postupku je utvrđeno da su okrivljeniku izricana rješenja o uklanjanju objekta koja ispočetka nije poštovao da bi naposlijetku u pisanim izjavama koje je sam priložio u Državni inspektorat, urudžbirao i vlastoručno potpisao, naveo da je sam uklonio građevinu a da će kontejner ukloniti naknadno. Da je građevina uklonjena utvrđeno je i kontrolnim inspekcijskim nalazom. Upravo činjenica da je okrivljenik sam uklonio građevinu o svom trošku ukazuje da je on kao investitor izvodio sporne građevinske radove. Nelogično, neuvjerljivo i neživotno je da bi okrivljenik o svom trošku uklanjao nečiju tuđu građevinu, koju netko drugi gradi ili građevinu na nečijem tuđem zemljištu. Rušenjem tuđeg objekta bi ušao i u zonu protupravnosti opisanu u Kaznenom zakonu. Temeljem svega navedenog sud nije mogao prihvatiti navode obrane. Dakle, analizom svih dokaza izvedenih tijekom ovog postupka te dovodeći iste u međusobnu vezu te u vezu sa obranom okrivljenika, sud je nedvojbeno utvrdio da je upravo okrivljenik svojim postupanjem prekršio odredbe iz čl. 1. Zakona o proglašenju planine Velebit parkom prirode (NN 24/81), čl. 111. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19), te čl. 106. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), kako mu je to stavljeno na teret, te je kršeći predmetne blanketne odredbe tako počinio predmetno kazneno djelo, kao i da su navodi obrane neosnovani, te se nameće zaključak da je okrivljenik postupao sa izravnom namjerom, odnosno sa sviješću da je planina Velebit od Senjske drage do Zrmanje s pripadajućim obalnim pojasom u ukupnoj površini od 200 000 ha proglašena parkom prirode, te da zaštićeni dijelovi prirode i park prirode spadaju u zaštićeno područje od državnog značaja i da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom ako zakonom ili propisima donesenim na temelju zakona nije drukčije propisano, sa htjenjem kao investitor bez građevinske dozvole izgradio više građevina opisanih u činjeničnom dijelu optužbe, pa je time okrivljenik ostvario objektivna i subjektivna zakonska obilježja kaznenog djela protiv okoliša - protupravna gradnja, opisanog i kažnjivog po čl. 212. KZ/11.

21. Dokumentacija u spisu koju je obrana predlažila izuzeti – i to zapisnike o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata sud nije izdvojio kao nezakonit dokaz jer je pribavljena na zakonit način u upravnom postupku tijekom inspekcijskog nadzora izvršenog temeljem odredbi Zakona o državnom inspektoratu. Uvidom u iste utvrđeno je da isti ne sadrže ijednu od povreda izričito propisanih u ZKP -u a koje se odnose na nezakonite dokaze kao niti da bi navedeni dokazi bili pribavljeni na jedan od načina kako to propisuje čl. 10. st. 2. ZKP/08 . Zakon o kaznenom postupku niti jednom odredbom ne nalaže obvezu izdvajanja zapisnika o ispitivanju osobe koja je kasnije tijekom postupka stekla svojstvo okrivljenika, odnosno ne radi se o nezakonitom dokazu pribavljenom povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08 (npr. čl. 6., čl. 213.a, čl. 300. ZKP/08.) što bi za posljedicu imalo njihovo izdvajanje iz spisa predmeta.

22. Nadalje nije uvažen argument obrane da bi se radio o načelu ne bis in idem jer da je okrivljenik već novčano kažnjen za istu stvar. Uvidom u rješenja koja je izdao Državni inspektorat utvrđeno je da je okrivljeniku izrečena novčana kazna kojom se prisiljava na izvršenje tj. uklanjanje građevine temeljem odredbi Zakona o državnom inspektoratu. Dakle, okrivljeniku je izricana novčana kazna isključivo kako bi ga se prisililo na uklanjanje građevine dok se sama nedozvoljena gradnja sankcionira Kaznenim zakonom i to čl. 212. KZ/11, kojim je se predviđa kaznena odgovornost za onog tko protivno propisima gradi građevinu u području koje je propisom ili odlukom nadležnog tijela proglašeno zaštićenom prirodnom vrijednosti, kulturnim dobrom ili drugim područjem od posebnog interesa za državu. Stoga ne može biti govora o tome da se okrivljenik ponovno kažnjava za isto djelo.

23. Kao olakotnim sud je cijenio višu životnu dob okrivljenika, zdravstveno stanje i dosadašnju nekažnjavanost dok posebno otegotnih nije našao. Stoga je imajući u vidu sve naprijed nabrojane otegotne i olakotne okolnosti sud okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku kušnje od tri godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Ova je kazna primjerena obliku krivnje i pogibeljnosti kaznenog djela kao i nastupjelim posljedicama, a ista će po mišljenju suda utjecati na okrivljenika kao i na sve druge građane da ne čine kaznena djela.

24. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo plaćanje troškova provedenog postupka koji se odnose paušalni trošak postupka u iznosu od 100,00 eura, koji iznos je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

25. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 17. siječnja 2025.

Sudac

Davor Dubravica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

Dostavna naredba:

1. ODO Zadar, na broj KO-DO-126/24

2. Okrivljenik CN

3. Branitelj okrivljenika Ante Gluić, odvjetnik u Zadru

4. U spis