REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3900/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku u Zagrebu, Držićeva 8b, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnici Sanji Krišto, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, Domagojeva 18, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 5. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenika punomoćnice tuženika, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužitelju AH, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.129,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama

- na iznos od 1,69 eur od 30.9.06. do isplate,

- na iznos od 1,09 eur od 31.10.06. do isplate,

- na iznos od 1,02 eur od 30.11.06. do isplate,

- na iznos od 1,29 eur od 31.3.08. do isplate,

- na iznos od 10,19 eur od 31.10.08. do isplate,

- na iznos od 0,95 eur od 30.11.08. do isplate,

- na iznos od 10,81 eur od 31.12.08. do isplate,

- na iznos od 12,32 eur od 31.1.09. do isplate,

- na iznos od 12,98 eur od 28.2.09. do isplate,

- na iznos od 10,90 eur od 31.3.09. do isplate,

- na iznos od 11,23 eur od 30.4.09. do isplate,

- na iznos od 8,52 eur od 31.5.09. do isplate,

- na iznos od 6,21 eur od 30.6.09. do isplate,

- na iznos od 6,73 eur od 31.7.09. do isplate,

- na iznos od 8,06 eur od 31.8.09. do isplate,

- na iznos od 7,91 eur od 30.9.09. do isplate,

- na iznos od 6,64 eur od 31.10.09. do isplate,

- na iznos od 9,02 eur od 30.11.09. do isplate,

- na iznos od 10,75 eur od 31.12.09. do isplate,

- na iznos od 13,54 eur od 31.1.10. do isplate,

- na iznos od 12,81 eur od 28.2.10. do isplate,

- na iznos od 16,41 eur od 31.3.10. do isplate,

- na iznos od 15,63 eur od 30.4.10. do isplate,

- na iznos od 17,27 eur od 31.5.10. do isplate,

- na iznos od 28,17 eur od 30.6.10. do isplate,

- na iznos od 25,84 eur od 31.7.10. do isplate,

- na iznos od 32,12 eur od 31.8.10. do isplate,

- na iznos od 30,10 eur od 30.9.10. do isplate,

- na iznos od 25,82 eur od 31.10.10. do isplate,

- na iznos od 34,09 eur od 30.11.10. do isplate,

- na iznos od 44,39 eur od 31.12.10. do isplate,

- na iznos od 37,29 eur od 31.1.11. do isplate,

- na iznos od 39,87 eur od 28.2.11. do isplate,

- na iznos od 36,41 eur od 31.3.11. do isplate,

- na iznos od 36,93 eur od 30.4.11. do isplate,

- na iznos od 50,69 eur od 31.5.11. do isplate,

- na iznos od 51,62 eur od 30.6.11. do isplate,

- na iznos od 63,50 eur od 31.7.11. do isplate,

- na iznos od 57,74 eur od 31.8.11. do isplate,

- na iznos od 51,39 eur od 30.9.11. do isplate,

- na iznos od 50,60 eur od 31.10.11. do isplate,

- na iznos od 50,03 eur od 30.11.11. do isplate,

- na iznos od 52,82 eur od 31.12.11. do isplate,

- na iznos od 55,76 eur od 31.1.12. do isplate,

- na iznos od 55,98 eur od 29.2.12. do isplate,

- na iznos od 54,01 eur od 31.3.12. do isplate,

- na iznos od 54,98 eur od 30.4.12. do isplate,

- na iznos od 55,90 eur od 31.5.12. do isplate,

- na iznos od 54,44 eur od 30.6.12. do isplate,

- na iznos od 54,94 eur od 31.7.12. do isplate,

- na iznos od 54,11 eur od 31.8.12. do isplate,

- na iznos od 52,02 eur od 30.9.12. do isplate,

- na iznos od 54,23 eur od 31.10.12. do isplate,

- na iznos od 55,45 eur od 30.11.12. do isplate,

- na iznos od 55,02 eur od 31.12.12. do isplate,

- na iznos od 50,30 eur od 31.1.13. do isplate,

- na iznos od 54,32 eur od 28.2.13. do isplate,

- na iznos od 54,52 eur od 31.3.13. do isplate,

- na iznos od 52,82 eur od 30.4.13. do isplate,

- na iznos od 48,32 eur od 31.5.13. do isplate,

- na iznos od 48,20 eur od 30.6.13. do isplate,

- na iznos od 49,17 eur od 31.7.13. do isplate,

- na iznos od 50,99 eur od 31.8.13. do isplate,

- na iznos od 50,28 eur od 12.9.13. do isplate,

i to od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, da tužitelju AH, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.827,95 eur sa zateznom kamatom od 17. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 10. kolovoza 2006. sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 9011776995 na iznos od 16.428,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu. Radilo se o standardnom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom odnosno ugovornom odredbom prema kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica kredita te koji sadrži ugovornu odredbu prema kojoj je ugovorena kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora, a iste predstavljaju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara, a takvo postupanje rezultiralo je neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja čime je kreditor postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima. Smatra da radi navedenog ima pravo na podnošenje restitucijskog zahtjeva u visini iznosa kojeg je preplatio tuženiku a tuženik stekao bez pravne osnove. Slijedom navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 7. svibnja 2024.) predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos od 2.129,15 eur sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih iznosa pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare pa predlaže zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u plan otplate, pregled uplata, knjigovodstvenu karticu, ugovor o kreditu i otplatnu tablicu. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula.

6. Prije svega, u odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe povišenjem zahtjeva za isplatu ističe se kako tužitelj prije provođenja financijskog vještačenja nije mogao imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen pa se svakako radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP i stoga je dopuštena preinaka jer sud nalazi da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

7. Iz dokumentacije u spisu kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 10. kolovoza 2006. Ugovor o kreditu za kupnju vozila (čl. 2.), u kunskoj protuvrijednosti 16.428,17 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,17% uz rok otplate kredita 84 mjeseca (čl. 6.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (čl. 7.)

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

8. U odnosu na stajalište tuženika da su se u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, na koji se tužitelj poziva, zaštita pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da su nepoštene, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužiteljica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142.2018) pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. broj:P-1401.12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129.13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632.17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249.14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221.18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Tužitelj je u svom okolnosno uvjerljivom i životnom iskazu naveo da mu je predmetni kredit u valuti CHF ponuđen kao najpovoljniji sa najboljom kamatom i najnižom ratom no nije upozoren da bi rate mogle rasti.

9.1. Valja istaći kako u ovom postupku tuženik nije predložio saslušanje svog djelatnika koji je sudjelovao u postupku obrade i sklapanja kredita (osobnog bankara), pa tako niti nije učinio vjerojatnim da je u slučaju tužitelja i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama sporne odredbe.

10. Nadalje valja reći kako je tužitelj kao korisnik kredita, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječan potrošač upravo na tuženiku. Također, a u odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač, valja navesti da, ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-18.18).

10.1. Uz to je iz Ugovora o kreditu razvidno da je predmetni kredit tužitelj podigao kao fizička osoba i to za izričitu namjenu ugovorenu u čl. 6. Ugovora, a to je kupnja motornog vozila, pri čemu valja reći i to da je tužitelj u iskazu, kojeg sud u cijelosti prihvaća, naveo da je vozilo kupljeno i korišteno isključivo u privatne svrhe.

10.2. Iz navedenog se ne može zaključiti da bi se radilo o bilo kakvoj eventualnoj poslovnoj djelatnosti tužitelja, pa stoga iz navedenog proizlazi svojstvo potrošača.

11. Valja dodati i to da autokrediti nisu bili isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi a provedenim dokazima, kao što je već rečeno, tuženik nije uspio dokazati da je konkretno postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da je tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredaba to je temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96.03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14.14, 110.15, 14.19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl. 272. i 323. ZOO te čl. 502. a i c ZPP utvrđenje postojanje osnove predmetnog zahtjeva.

13. U odnosu pak na pitanje zastare valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33.2022-2 od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 371. ZOO, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 22. svibnja 2023.

14. U odnosu na spornu visinu zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. čiji nalaz i mišljenje sud prihvaća jer je izrađen objektivno, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije a sukladno zadatku suda.

14.1. Valja dodati i to da je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da je ništetna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF.

14.2. Tako je utvrđeno da ukupna razlika anuiteta s osnove valutne kaluzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 2.129,15 eur.

15. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule iznosi 2.129,15 eur, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s datumima dospijeća pobliže navedeni u tablici to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod toč. I. izreke presude, sve temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO.

16. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat mu je trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 7. rujna 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 25. rujna 2023. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, za zastupanje na ročištu 28. veljače 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, za sastav podneska od 7. svibnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 4. – 50,00 eur, za sastav podneska od 24. svibnja 2024. prema Tbr. 8. toč. 1. – 200,00 eur, te za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, sve uz 25 % PDV-a u iznosu od 312,50 eur, što ukupno iznosi 1.562,50 eur. Tom iznosu pribrojen je trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur tako da mu je dosuđen trošak u iznosu od 1.827,95 eur.

18. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 17. siječnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika