Poslovni broj: UsI-1599/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MS iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima Imonu Choudhuryju i Ivani Špehar Janković, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu, Zagreb, Labinska 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, OIB: 36162371878, Trogir, Put Muline 1, zastupanog po generalnom opunomoćeniku ZS, diplomiranom pravniku i zaposleniku tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi otkaza kratkotrajnog boravka, nakon javne i usmene rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti generalnog opunomoćenika tužitelja, a u odsutnost uredno pozvanog tužitelja, objavljene 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, KLASA: UP/I-216-04/24-04/482, URBROJ: 511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

II. O troškovima spora sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 21. lipnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, KLASA: UP/I-216-04/24-04/482, URBROJ: 511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je osporeno rješenje nezakonito s obzirom da u obrazloženju predmetnog rješenja stoji da se odredbom članka 56. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 133/20, 114/22, 151/22, u daljnjem tekstu: ZS) otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj, za kojeg je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da svoj kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravdava svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj. Osim navedenog "razloga" ostatak obrazloženja svodi se na prepisivanje iskaza tužitelja te zakonskih odredbi Zakona o strancima. Dakle, pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito stoga što je izreka proturječna razlozima rješenja, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a pojedini navedeni razlozi su nejasni i proturječni, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. U potpunosti je nejasno jer o tome nema niti jedne riječi u pobijanom rješenju, koja je „svrha kratkotrajnog boravka" tužitelja, odnosno, na koji način i iz čega proizlazi, da tužitelj „svoj kratkotrajni boravak u RH, ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravda svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj" kako to „zaključuje" upravno tijelo. Kako je upravno tijelo zaključilo da tužitelj namjerava "turistički boraviti" i kako je zaključilo da „nije opravdao svrhu ulaska i boravka", tužitelju, ali i bilo kojoj prosječnoj osobi, iz pobijanog rješenja nije jasno. Pobijano rješenje, kako je i navedeno, nema obrazloženja o navedenom. Osim iskaza tužitelja koji nije ispitivan na relevantne okolnosti pobijano rješenje uopće ne sadrži obrazloženje. Tužitelj, iako državljanin Ruske Federacije, ima dozvolu za boravak i rad u Europskoj Uniji, odnosno može se slobodno kretati i nastaniti u zemljama Europske Unije, što uključuje i zemlje u Schengenskom režimu (tako i Republiku Hrvatsku). Dakle, tužitelj može slobodno i neometano ući u Republiku Hrvatsku (kako je u konačnici i ušao), pogotovo kratkotrajno. Odredba članka 55. stavak 1. Zakona o strancima navodi kako je kratkotrajni boravak onaj boravak državljanina treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama. Odredba članka 6. Zakonika o schengenskim granicama propisuje uvjete ulaska državljana trećih zemalja. Tužitelj ispunjava sve uvjete iz članka 6. Zakonika o schengenskim granicama. Upravno tijelo, uostalom, ni ne navodi koji uvjet tužitelj nije ispunio i/ili opravdao iz članka 6. Zakonika o schengenskim granicama, pa se pobijano rješenje ni u tom dijelu ne može ispitati. Zbog svega gore navedenog predmetno rješenja tuženika je nezakonito, a što je razvidno i iz brojne recentne sudske prakse, pa se tako i presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-3566/2021od 3. svibnja 2022., koja se gotovo u potpunosti može primijeniti na ovaj konkretan slučaj, čije obrazloženje tužitelj citira, nakon čega ističe kako je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju bio površan i ishitren, bez uzimanja u obzir bilo koje okolnosti koje bi tužitelj eventualno naveo, a iz sadržaja „obrazloženja" je razvidno i kako je isto moralo biti doneseno, odnosno da bi tužitelju bio otkazan kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj neovisno o kojem god razlogu kojeg bi tužitelj u svom iskazu naveo, a to sve iz razloga jer je isti državljanin Ruske Federacije i pri tome muslimanske vjeroispovijesti. Dakle, tužitelj je od strane upravnog tijela diskriminiran na osnovi etničke pripadnosti, odnosno nacionalnog podrijetla i svoje vjere. Slijedom izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora.

2.Tuženik iako mu je rješenjem ovog suda poslovni broj: UsI-1599/2024-2 od 2. srpnja 2024. tužba tužitelja dostavljena na odgovor te je pozvan u roku 30 dana od primitka ovog rješenja, dostavi ovom sudu odgovor na tužbu, sa svim spisima koji se odnose na predmet spora, odnosno osporeno rješenje tuženika, kao i da se u odgovoru na tužbu treba izjasniti o zahtjevima i navodima tužbe, te predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode uz upozorenje da ako tuženik ne dostavi sve spise ili izjavi da ih ne može dostaviti, sud može riješiti spor i bez spisa predmeta, koje mu je prema dostavnici koja prileže spisu uredno uručeno 5. srpnja 2024., nije dostavio odgovor na tužbu o ostavljenom roku, niti do dana zaključenja rasprave u ovom sporu, već je isključivo uz podnesak zaprimljen kod ovog suda 6. rujna 2024. dostavio upravni spis. Nadalje, tuženik se na navode tužbe očitovao po svom generalnom opunomoćeniku na održanoj raspravi koji je u bitnom naveo kako je osporeno rješenje donijeto u odnosu na tužitelja kao i na još sedam državljana Rusije, to iz razloga što su tužitelj i drugi državljani Rusije trebali biti zaposleni kao zaštitari na jahti koja je pod sankcijama jer je u vlasništvu državljanina Rusije i upravo iz tog razloga je postupljeno na način preciziran u osporenom rješenju, odnosno tužitelju je otkazan kratkotrajni boravak u RH zbog prethodno opisanih razloga. Stoga, tuženik smatra kao je osporeno rješenje zakonito i pravilno, slijedom čega je predložio donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 18. prosinca 2024. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS), izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio generalni opunomoćenik tuženika, dok nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno s prilozima, spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz podnesak zaprimljen kod ovog suda 6. rujna 2024. te podnesak tužitelja od 6. prosinca 2024.

5.Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja iz podneska od 6. prosinca 2024. i to da se predmeti spor riješi kao ogledni spor, odnosno da se u istom odredi prekid spora do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi pod poslovnim brojem: UsI- 1598/2024 za kojeg predlaže da se riješi u oglednom sporu, to iz razloga što nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 108. ZUS-a budući da za citirani spis kao spis najmanje poslovne oznake nije zadužen uređujući sudac, uslijed čega je takvo rješenje moguće donijeti isključivo u sporu najmanje poslovne oznake ( UsI-1598/2024), ali ne i u predmetnom sporu.

6.Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da ga se u ovom spora sasluša u svojstvu stranke, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz podnesak zaprimljen kod ovog suda 6. rujna 2024. i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev je osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, KLASA: UP/I-216-04/24-04/482, URBROJ: 511-12-33-24-1 od 23. svibnja 2024., točkom 1. otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj tužitelju iz ovog spora, nositelju putne isprave broj 751239205, izdane s rokom valjanosti od 21. travnja 2015. do 21. travnja 2025., točkom 2. strancu se određuje rok za dragovoljni odlazak od jednog (1) dana u kojem je dužan napustiti RH računajući od prvog dana od dana dostave ovog rješenja, točkom 3. stranac kojem je otkazan boravak može ponovno ući u Republiku Hrvatsku kada protekne tri (3) mjeseca, računajući od dana napuštanja RH u roku koji je određen, točkom 4. državljanin treće zemlje iz točke 1. izreke ovog rješenja dužan je prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja RH, a točkom 5. riješeno je da ako ne izvrši ovo rješenje državljanin treće zemlje će se prisilno udaljiti u Njemačku, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 56. stavka 1. i članka 184. stavka 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 122/23).

11.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje najprije jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da bi se tužitelju otkazao kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kao i je li osporeni akt tuženika dostatno obrazložen da bi se uopće mogla ispitati njegova pravilnost i zakonitost, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom članka 56. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 122/23) propisano je da će se otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice.

Točkom 2. da će se otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne opravda svrhu i uvjete ulaska kratkotrajnog boravka.

Točkom 3. da će se otkazati kratkotrajni boravak strancu ako ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću zemlju.

Točkom 4. da će otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne podmiri dospjele financijske obveze prema RH-o.

Točkom 5. da će se otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako postoji opravdana sumnja da njegov kratkotrajni boravak nije korišten u namjeravanu svrhu.

Odredbom članka 56. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da se strancu kojem je otkazan kratkotrajni boravak rješenjem određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od jednog do tri mjeseca.

Stavkom 3. da protiv rješenja o otkazu kratkotrajnog boravka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima, propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i kojem odlukom državnog tijela prestaje zakonit boravak donijeti rješenje o povratku, odnosno napuštanju RH. Stavkom 2. da će se rješenjem odredit rok u kojem je državljanin treće zemlje dužan napustiti RH, te prisilno udaljenje ako ne napusti RH u određenom roku za dragovoljni odlazak.

Stavkom 3. da će se prilikom određivanja roka za napuštanje EGP, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir i osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam niti duže od 30 dana.

Odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21) propisano je da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

13.Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika, te dovodeći isto u svezu s naprijed citiranim odredbama članaka 56. stavka 1. Zakona o strancima te članka 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, ovaj sud zaključuje kako osporeni akt tuženika nije moguće ocijeniti pravilnim, niti zakonitim, zbog čega ga je trebalo poništiti, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

14.Sud nalazi potrebnim prije svega istaknuti kako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi da se temeljem članka 56. st. 1. Zakona o stancima, otkazuje kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj tužitelju, za kojeg je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da svoj kratkotrajni boravak u RH, ne koristi u namjeravanu turističku svrhu, odnosno ne opravdava svrhu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, nakon čega se reproducira njegov iskaz prema kojem je 21. svibnja 2024. navečer došao u Republiku Hrvatsku zajedno sa prijateljem PS osobnim automobilom iz Njemačke, preko nepoznatog graničnog prijelaza. Nakon toga je došao u Trogir ujutro 22. svibnja 2024. gdje je stao na benzinskoj stanici i malo odspavao te potom otišao na brod "Royal Romance". U Hrvatsku je došao zbog posla zaštitara na navedenom brodu kojeg je dogovarao sa M, te je trebao vidjeti uvjete za posao. Plaću za posao nije dogovorio. U četvrtak je zatečen od strane hrvatske policije te je doveden u Policijsku postaju Trogir. U Njemačkoj je stigao 2003. sa suprugom ruskog državljanstva zbog rata u Rusiji te je regulirao svoj boravak u Njemačkoj gdje živi sa suprugom. Nakon toga, u obrazloženju tuženikovog akta se isključivo citiraju odredbe čl. 56. i 184. Zakona o stancima.

15.Nadalje, sud najprije primjećuje kako iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da bi pravna osnova zbog koje se tužitelju otkazuje kratkotrajni boravak bila ona kakvu u vidu imaju naprijed citirane odredbe čl. 56. st. 1. toč. 2. i toč. 5. Zakona o stancima, međutim iz akta tuženika ostaje nejasno na osnovu čega tuženik dolazi do takvog zaključka s obzirom da u tom smislu se u obrazloženju isključivo reproducira iskaz tužitelja kojeg je dao pred tuženikom, no taj iskaz se uopće ne dovodi u vezu s tom odredbom, pa kako spisu ne prileže nikakav drugi dokaz, izostali su razlozi zbog kojih tuženik zaključuje da bi u konkretnom slučaju tužitelju trebalo otkazati kratkotrajni boravak u RH po osnovi iz odredbe čl. 56. st. 1. toč. 2. i toč. 5. Zakona o stancima, kod kojeg stanja stvari je osporeno rješenje nepravilno i nezakonito, uslijed čega ga je trebalo poništiti.

16.Potom, za istaknuti je kako obrazloženje osporenog rješenja nije u suglasnosti s naprijed citiranom mjerodavnom odredbom čl. 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, s obzirom da je izostalo utvrđenje činjeničnog stanja, izostali su razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, te su izostali razlozi donošenja zaključka tijekom postupka, pa se uslijed navedenog akt tuženika ne može ispitati, niti je moguće otkloniti prigovore koje tužitelj u tom pravcu iznosi u ovom sporu. Također, posebice je za nadodati kako uslijed prethodno navedenog, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika ne udovoljava zahtjevima koje pred javnopravna tijela postavlja Ustav, a koji, između ostalog jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju javnopravnih tijela. Obrazloženja nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalno pravnom smislu, to pak stoga što bez navođenja konkretnih činjenica i okolnosti koje potkrjepljuju donošenje akta kojim se tužitelju otkazuje kratkotrajni boravak u RH sudu nije ni omogućeno preispitivanje pravilnosti primjene navedenih zakonskih odredaba, te pored toga takvo obrazloženje ne udovoljava zahtjevu valjanog obrazloženja odluke, odnosno ustavnim zahtjevima koji se pred javnopravna tijela postavljaju radi zaštite stranaka od arbitrarnosti u odlučivanju.

17.Slijedom prethodno obrazloženog, a budući da je zbog naprijed navedenih razloga osporeno rješenje tuženika nezakonito, trebalo je odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe čl. 117. st. 1., u svezi s odredbom čl. 47. st. 1. ZUS-a poništiti osporeno rješenje tuženika te mu predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. u izreci ove presude.

18.U ponovnom postupku nakon ove presude tuženik je dužan otkloniti navedene propuste i donijeti novu, zakonitu odluku, pridržavajući se pritom pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedbi (čl. 119. st. 4. ZUS-a), kod kojeg stanja stvari će prilikom donošenja novog akta ukoliko utvrdi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju otkazao kratkotrajni boravak u RH isti donijeti ocjenom svih izvedenih dokaza i to svakog posebno, kao i svih zajedno, kako to nalaže odredba čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku koji je potrebno adekvatno obrazložiti pritom pazeći da obrazloženje treba imati sadržaj propisan odredbom čl. 98. st. 5. ZUP- a, dok ukoliko utvrdi da u predmetnoj upravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju otkazao kratkotrajni boravak u RH, tada će upravni postupak obustaviti.

19. Konačno, s obzirom da je odredbom čl. 148. st. 4. ZUS-a propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva iz stavka 3. ovoga članka, sud je u smislu citirane odredbe odlučio da će o troškovima spora naknadno odlučiti posebnim rješenjem, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci ove presude.

U Splitu, 17. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba nije dopuštena, na temelju odredbe članka 127. st. 1. ZUS-a.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Imon Choudhury i Ivana Špehar Janković, Zagreb, Labinska 10, uz zapisnik od 18. prosinca 2024. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir, Put Muline 1, uz zapisnik o objavi i povrat spisa,

- u spis.