koiu REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić Grad, Športska 2
Poslovni broj: Pr-17/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, iz Zagreba, OIB 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu iz Velike Gorice, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 17. siječnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da tužitelju FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. kolovoza 2022. isplati iznos od 7.976,01 EUR bruto, sa zakonskim zateznim kamatama
na iznos od 217,43 EUR od 15.09.2017. pa do isplate
na iznos od 12,53 EUR od 15.10.2017. pa do isplate
na iznos od 191,43 EUR od 15.11.2017. pa do isplate
na iznos od 183,03 EUR od 15.12.2017. pa do isplate
na iznos od 153,41 EUR od 15.01.2018. pa do isplate
na iznos od 105,04 EUR od 15.02.2018. pa do isplate
na iznos od 214,77 EUR od 15.03.2018. pa do isplate
na iznos od 73,21 EUR od 15.04.2018. pa do isplate
na iznos od 319,60 EUR od 15.05.2018. pa do isplate
na iznos od 186,74 EUR od 15.06.2018. pa do isplate
na iznos od 306,81 EUR od 15.07.2018. pa do isplate
na iznos od 159,34 EUR od 15.08.2018. pa do isplate
na iznos od 35,17 EUR od 15.09.2018. pa do isplate
na iznos od 202,24 EUR od 15.10.2018. pa do isplate
na iznos od 193,23 EUR od 15.02.2019. pa do isplate
na iznos od 222,21 EUR od 15.03.2019. pa do isplate
na iznos od 211,61 EUR od 15.04.2019. pa do isplate
na iznos od 164,12 EUR od 15.05.2019. pa do isplate
na iznos od 277,76 EUR od 15.06.2019. pa do isplate
na iznos od 152,77 EUR od 15.07.2019. pa do isplate
na iznos od 60,65 EUR od 15.08.2019. pa do isplate
na iznos od 202,91 EUR od 15.09.2019. pa do isplate
na iznos od 201,93 EUR od 15.02.2020. pa do isplate
na iznos od 232,20 EUR od 15.03.2020. pa do isplate
na iznos od 211,10 EUR od 15.04.2020. pa do isplate
na iznos od 276,45 EUR od 15.06.2020. pa do isplate
na iznos od 211,10 EUR od 15.07.2020. pa do isplate
na iznos od 202,81 EUR od 15.08.2020. pa do isplate
na iznos od 212,05 EUR od 15.10.2020. pa do isplate
na iznos od 212,05 EUR od 15.11.2020. pa do isplate
na iznos od 240,84 EUR od 15.01.2021. pa do isplate
na iznos od 72,22 EUR od 15.02.2021. pa do isplate
na iznos od 166,83 EUR od 15.03.2021. pa do isplate
na iznos od 65,94 EUR od 15.04.2021. pa do isplate
na iznos od 220,61 EUR od 15.05.2021. pa do isplate
na iznos od 221,56 EUR od 15.10.2021. pa do isplate
na iznos od 221,56 EUR od 15.12.2021. pa do isplate
na iznos od 211,95 EUR od 15.01.2022. pa do isplate
na iznos od 243,75 EUR od 15.03.2022, pa do isplate
na iznos od 232,13 EUR od 15.05.2022, pa do isplate
na iznos od 230,43 EUR od 15.06.2022, pa do isplate
na iznos od 242,49 EUR od 15.08.2022. pa do isplate
osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od 15 dana tužitelju FD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.550,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim počev od dana donošenja ove presude 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan za iznos od 62,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1.1 Tužitelj FD podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te u tužbi navodi da je od 1. veljače 2016. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, i to zrakoplovni tehničar u vojarni „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u posebnom režimu tzv. „dežurnog borbenog dvojca“, kada poslove obavlja u specifičnom obliku dežurstva koje traje sedam dana neprekidno. Zatim tužitelj upućuje na pojedine propise kojima je regulirano radno vrijeme i pravo na slobodne dane, pri čemu osobito odredbe čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena. To stoga što ove odredbe propisuju u slučaju kada dežurstvo u sastavu „dežurnog borbenog dvojca“ traje pet i više dana, tada djelatne vojne osobe za svakih navršenih pet radnih dana takvog dežurstva stječu pravo na korištenje jednog slobodnog dana, kao i za svaki dan takvog dežurstva koji pada u neradni dan također jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odn. zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od kolovoza 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 29. rujna 2022. (list 6-8) tuženica nije omogućila korištenje ukupno 108 slobodnih dana po ovoj osnovi, pa u ovoj parnici potražuje od tuženice novčanu naknadu za ove neiskorištene slobodne dane.
1.2 Nakon što je tuženica u spis predmeta dostavila relevantnu dokumentaciju, te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je konačno tužbeni zahtjev definirao u podnesku od 14. listopada 2024. (list 165-167) na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 7.976,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospjeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2.1 U odgovoru na tužbu (list 17-19) i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženica je potvrdila da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca sedam uzastopnih dana, kako se to i tvrdi u tužbi. U vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati. Međutim tuženica osporava da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana. Jednako kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba tuženica upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) kao temeljni pravni akt, i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona, te iznosi svoje tumačenje pojedinih odredaba tih akata. Ovdje se tuženica poziva na Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu donesenu 28. prosinca 2015. po ministru obrane (list 4, list 54-55, list 59). Tuženica precizira da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva. Upravo zbog ovog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane je za 2016. godinu donio već spomenutu Odluku od 28. prosinca 2015. prema kojoj zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi od 15. siječnja 2016. (list 57-58), od 21. siječnja 2016. (list 52-53), od 13. srpnja 2016. (list 61), od 14. srpnja 2020. (ne prileži spisu), a naknadno još i na zapovjedi od 30. lipnja 2017. (list 133-134), od 5. srpnja 2017. (list 135-136), od 12. srpnja 2017. (list 137-138), od 20. srpnja 2017. (list 139-140), i od 27. srpnja 2017. (list 141-142). Tuženica je upućivala i na sudsku praksu (list 104-123).
2.2 Zbog ovih razloga tuženica je predložila da sud presudom tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, te obveže tužitelja na naknadu troškova postupka.
2.3 Među strankama nije sporno (list 175) da po osnovi dežurstva u sustavu „dežurnog borbenog dvojca“ tužitelju nije odobren i nije iskoristio niti jedan slobodni dan.
3 Tijekom postupka provedeni su svi dokazi koje su stranke predložile. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane osnovan, pa je presuđeno kao pod toč. I izreke.
4.1 Saslušan kao stranka, tužitelj FD navodi (list 129) da dežurni borbeni dvojac u praksi čine dva zrakoplova, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara, a kao zrakoplovni tehničar u režimu dežurnog borbenog dvojca radi od 1997. godine. Radno vrijeme traje za vrijeme dnevne svjetlosti odnosno od svitanja do mraka, kroz koje vrijeme ne smije napustiti radni prostor, jer je zadatak zrakoplovnih tehničara održavati dva zrakoplova ispravnim i spremnim za polijetanje u bilo kojem trenutku. To podrazumjeva dnevni pregled prije polijetanja i nakon slijetanja, te tjedni pregled. Također se prakticiraju vježbovne uzbune, a dešavaju se i borbene uzbune. Nakon što padne mrak slobodan je od bilo kakve dužnosti. Po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tuženica mu je počela odobravati slobodne dane tek od kolovoza 2022.
4.2 Saslušani su i svjedoci RD (list 125-126), ED (list 126-127), GD (list 127-128), i ND (list 128-129), koji imaju neposredna osobna saznanja o režimu rada i obliku radnog angažmana djelatnih vojnih osoba u dežurstvu dežurnog borbenog dvojca. Svjedok RD je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a od 2016. do 2018. bio je zapovjednik zrakoplovne baze koja je sjedište dežurnog borbenog dvojca. Poznaje tužitelja i druge zrakoplovne tehničare i objasnio je da dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara različitih specijalnosti. Tijekom sedmodnevnog neprekidnog dežurstva svi moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo za dnevne svjetlosti. Tijekom dnevne svjetlosti svi tehničari moraju biti spremni izvesti bilo kakav rad na avionima kako bi oba aviona u svakom trenutku bili spremni za polijetanje. Isto tako moraju biti spremni opslužiti avion nakon slijetanja. To vrijedi za razdoblje dnevne svjetlosti stoga što avioni polijeću samo za dnevne svjetlosti, pa su po noći svi zrakoplovni tehničari oslobođeni svojih dužnosti do slijedećeg jutra, pa kroz to vrijeme mogu i napustiti zrakoplovnu bazu. Svakoga dana tri puta se dovoze obroci za vojne osobe angažirane u dežurnom borbenom dvojcu u njihov dio vojarne. Prema tome zrakoplovni tehničari konzumiraju tri obroka dnevno, pa na taj način i u to vrijeme koriste dnevni odmor odnosno gablec. U bitnome istovjetno je iskazao zapovjenik 91. krila svjedok ED, uz još potvrdu da zrakoplovni tehničari po osnovi dežurstva u sastavu borbenog dvojca nisu koristili slobodne dane. Svjedok GD je pilot koji dežura u sastavu dežurnog borbenog dvojca tako da ima saznanja o tom režimu rada. U svojem iskazu opisao je režim rada u ovoj vrsti dežurstva u bitnome istovjetno kao svjedoci RD i ED, samo uz još neke detalje u vezi vježbovnih i borbenih uzbuna. Svjedok ND je zrakoplovni tehničar i radi u režimu dežurnog borbenog dvojca od 2003. godine, koji čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara, pa mu je tako poznato da ovo dežurstvo traje sedam dana a dužnost traje za vrijeme dnevne svjetlosti. Samo u iznim slučajevima dešava se da se posao započne za dnevne svjetlosti, a završi po mraku. Dužnost zrakoplovnih tehničara je obaviti sve potrebne radove na zrakoplovima na način da budu spremni za polijetanje u bilo kojem trenutku za dnevne svjetlosti, jer noću nema polijetanja. Za vrijeme dnevne svjetlosti ne smije ni trenutka napustiti vojarnu. U vojarnu se tri puta dnevno dovoze obroci koje se konzumira kad za to bude vremena obzirom na obaveze radnog mjesta, pa se na isti način koristi i dnevna stanka. Dešavaju se vježbovne i borbene uzbune, pa kad se oglasi uzbuna svatko mora prekinuti ono što u tom trenutku radi, i posvetiti se obvezama koje su povezane s uzbunom. Tako uzbuna ponekad prekine i konzumaciju obroka, tako da se ponekad desi da konzumacija obroka završi nekoliko sati kasnije. Kad nema nikakvih dužnosti vrijeme provodi u prostoru dnevnog boravka, gdje netko gleda televiziju, netko čita, netko se bavi mobitelom. Ništa mu nije poznato o pravu na slobodne dane, ali i on je pokrenuo parnicu radi isplate naknade za neiskorištene slobodne dane i neiskorištene dnevne stanke.
4.3 Sud prihvaća kao istinite iskaze tužitelja i svjedoka MD, UD, GD i ND, jer su o svim bitnim činjenicama tužitelj i ovi svjedoci iskazali suglasno. Iz ovih u bitnome suglasnih iskaza, odgovora na tužbu, odluka o rasporedu (list 12-15), kao i liste angažiranosti na dežurstvu dežurnog porbenog dvojca (DBD - list 50) proizlazi bitna i nesporna činjenica da je tužitelj kao djelatna vojna osoba zrakoplovni tehničar u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad u zrakoplovnu bazu, eskadrilu borbenih aviona, satniju za održavanje višenamjenskog borbenog aviona, i to u specifičnom režimu rada pod nazivom „dežurstvo borbenog dvojca zaduženog za nadzor i zaštitu zračnog prostora“. Među strankama nije sporno da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno po sedam dana neprekidno radio u dežurstvu borbenog dvojca, dok je preostale dane u mjesecu radio u drugačijem režimu rada.
5.1 Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je prvo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad radi u „dežurstvu borbenog dvojca“. Za razdoblje počev od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13), jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe ovog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja. Zbog toga su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni prema ovlaštenju iz čl. 153 st. 3 spomenutog Zakona, prema kojem ovlaštenju raspored radnog vremena svojom odlukom određuje ministar obrane.
5.2 Tako je koristeći ova ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama RH ministar obrane donio Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 – u daljnjem tekstu: Odluka) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. Prema ovoj Odluci, radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumjeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rsporedu (čl. III. Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (čl. V. st. 3 Odluke). Međutim radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara kada radi u sastavu dežurnog borbenog dvojca svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Naime radi se o dežurstvu iz čl. XIII st. 1 Odluke, odnosno konkretno tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora „borbenim dvojcem“. Prema odredbama čl. XIX Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, a za svaki neradni dan dežurstva također jedan slobodni dan, kako ispravno tvrdi tužitelj.
5.3 Tijekom postupka nije bilo sporno da tijekom utuženog razdoblja tuženica tužitelju po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu nije priznala pravo na slobodne dane, niti je uostalom tuženica tijekom postupka tvrdila drugačije. Upravo suprotno, tuženica je tijekom postupka tvrdila da po osnovi dežurstva u borbenom dvojcu tužitelj nije uopće niti mogao steći pravo na slobodne dane, pa da prema tome tužitelju nije niti dužna isplatiti bilo kakvu naknadu za neiskorištene takve slobodne dane. Kod toga tuženica upućuje na Odluku od 28. prosinca 2015. o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovjedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu (list 4, list 54-55, list 59), koja doista u toč. IV izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi rada u takvom dežurstvu nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016. godinu. Obzirom na utuženo razdoblje (kolovoz 2017. – srpanj 2022.) prema pravnom shvaćanju ovoga suda ta Odluka ne dolazi do primjene u ovom konkretnom slučaju.
5.4 U prilog svog pravnog stava tuženica se također pozivala i na zapovjedi od kojih neke, kao primjerice zapovjed od 15. siječnja 2016. (list 57-58) i zapovjed od 21. siječnja 2016. (list 52-53) izrijekom isključuju pravo na slobodne dane. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u relevantnom podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanima snagama RH. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Tu ništa ne mijenja što zapovjednici određene razine prema odredbama čl. V st. 3 Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava u konkretnom slučaju zapovjed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.
5.5 Dakle prema pravnom shvaćanju ovoga suda po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu tužitelj je ostvario pravo na korištenje slobodnih dana suglasno odredbama čl. XIX Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan. Kako tuženica nije tužitelju omogućila korištenje slobodnih dana po ovoj osnovi, duguje tužitelju isplatiti novčanu naknadu za te neiskorištene slobodne dane.
6.1 Radi utvrđenja novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana proveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 29. rujna 2024. (list 151-159).
6.2 Vještak Vatroslav Zovko u nalazu prvo navodi koju je dokumentaciju iz spisa predmeta analizirao i koje je propise pri vještačenju primjenio, uz citiranje pojedinih najbitnijih odredaba tih propisa. Kako bi udovoljio zadatku vještačenja, vještak je prvo izračunao i u tablici 1 (str. 156-157) prikazao osnovnu plaću tužitelja po mjesecima kroz utuženo razdoblje. U tom izračunu vještak je uzeo u obzir ustrojbena mjesta, osobni čin, ustrojbeni čin, koeficijente radnih mjesta na kojima je radio, i duljinu ostvarenog radnog staža (minuli rad), kroz utuženo razdoblje.
6.3 Što se tiče korištenja slobodnih dana, vještak prije svega upućuje na navode podneska tuženice od 18. svibnja 2023. (list 100-101) i slobodne dane evidentirane u dnevnim evidencijama radnog vremena (list 20-49), koji su međutim tužitelju odobreni po drugim osnovama, a ne po osnovi dežurstava u režimu dežurnog borbenog dvojca. Suprotno tome, radni angažman tužitelja u dežurnom borbenom dvojcu vještak je utvrdio uvidom u listu angažiranosti na dežurstvu dežurnog borbenog dvojca od 2017. do 2022. (list 50). Nakon toga u tablici 2 (str. 158-159) polazeći od osnovne plaće tužitelja (tablica 1) vještak je izračunao i po mjesecima prikazao naknadu (novčanu protuvrijednost) neiskorištenih slobodnih dana u ukupnom iznosu od 7.976,01 EUR. 6.4 Tuženica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka (list 168-169), ali ne u pogledu matematičke točnosti izračuna vještaka u tablicama nalaza i mišljenja, već su ovi prigovori tuženice isključivo pravne naravi. Zbog toga se tuženica suglasila (list 175) da se pročita pisani nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka. Kazano u najkraćem, tuženica zapravo ponavlja svoj navod iz odgovora na tužbu, koji se svodi na konstataciju da tužitelj uopće nema pravo na slobodne dane po osnovi dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu, opet pozivom na već spomenutu odluku od 28. prosinca 2015. Pri tome je tuženica na ročištu 9. prosinca 2024. (list 175) ispravila datum te odluke. Međutim, takav pravni stav tuženice ne može se prihvatiti iz razloga kako je već obrazloženo gore pod toč. 5.
6.5 Sud prihvaća kao istinit nalaz i mišljenje vještaka Vatroslava Zovka, jer je vještak u svakom dijelu nalaza i mišljenja i u svakom navodu jasan i nedvosmislen. Vještak je pri vještačenju analizirao nesporne isprave, a za svaki izračun dao jasno i logično obrazloženje. Primjedbe tuženice u osnovi samo su pravne naravi i tuženica ne osporava matematičku točnost izračuna sadržanih u mišljenju vještaka. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je formulirao tužbeni zahtjev (list 165-167), koji je sud usvojio kao osnovan, te je presuđeno kao pod točkom I izreke.
7.1 Pod točkom II izreke sud je odlučio o troškovima postupka primjenom čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u sporu uspio u cijelosti.
7.2 Tužitelj je troškovnikom (list 177) potraživao trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.737,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (list 167). Troškovi se sastoje od troškova vještačenja 300,00 EUR i troškova zastupanja prema odredbama odvjetničke Tarife 2.437,50 EUR (sa porezom), polazeći od vrijednosti predmeta spora. Zastupanje se sastojalo od sastavljanja prijedloga za izvansudsko rješenje spora 250,00 EUR po Tbr. 28 odvjetničke Tarife, sastavljanja jednog dopisa 62,50 EUR, sastavljanje tužbe 250,00 EUR po Tbr. 7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja tri obrazložena podneska 250,00 EUR (za svaki podnesak) po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, pristupa na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi 250,00 EUR (za svako ročište) po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife, i ročišta za objavu i uručenje presude 125,00 EUR po Tbr. 9.3 odvjetničke Tarife. Svi navedeni iznosi sadrže poraz na dodanu vrijednost po Tbr. 46 odvjetničke Tarife. Tužitelj je prema odredbama čl. 11 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama u ovoj parnici oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
7.2 Primjenom odredama čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku sud tužitelju nije priznao kao potreban trošak sastavljanja dopisa od 20. prosinca 2022. (list 11) u iznosu od 62,50 EUR, jer se ne radi o prijedlogu iz Tbr. 28 odvjetničke Tarife, niti o podnesku iz ove parnice, niti uostalom o potrebnom trošku.
7.3 O trošku zastupanja koji se odnosi na pristup ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 EUR sud će odlučiti naknadno, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tužitelja.
7.4 Sve druge troškove zastupanja sud je tužitelju dosudio razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 2.550,00 EUR. To se odnosi na trošak sastavljanja prijedloga za izvansudsko rješenje spora po Tbr. 28 odvjetničke Tarife, sastavljanje tužbe po Tbr.
7.1 odvjetničke Tarife, sastavljanja tri obrazložena podnesaka po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife, te pristupa na četiri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjtničke Tarife. Ovi troškovi učinjeni su izravno u toku i u povodu spora, a bili su potrebni za uspjeh tužitelja u sporu, i tužitelju su dosuđeni u zatraženim iznosima kao u troškovniku.
7.5 Zaključno, sud je tuženici naložio da tužitelju naknadi trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR i trošak zastupanja u iznosu od 2.250,00 EUR, ili ukupno 2.550,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama primjenom čl. 151 st. 3 Zakona o parničnom postupku, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan odbijen za iznos od 62,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
U Ivanić-Gradu, 17. siječnja 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
