REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-533/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja INDUSTROOPREMA d.o.o. za trgovinu, Sesvete, Rimski put 11K, OIB: 01291306683, kojeg zastupa punomoćnik Igor Žurić, odvjetnik u Zagrebu, Ozaljska 87, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia društvo s ograničenom odgovornošću za leasing, Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, kojeg zastupa punomoćnik Marko Paulinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Posavec d.o.o. Zagreb, Masarykova ulica 3, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim (vps 11.934,57 eura), nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka 11. prosinca 2024., na ročištu za objavu i uručenje presude, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja INDUSTROOPREMA d.o.o. Sesvete, Rimski put 11k, OIB 01291306683 na račun tuženika UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o. Zagreb, Heinzelova 33, OIB18736141210 u postupku izravne naplate koji se putem Financijske agencije vodi na temelju zadužnice potvrđene 5. travnja 2019. od javnog bilježnika Domagoja Ranogajec pod br. OV-1548/19.

Nalaže se tuženom isplatiti tužitelju iznos od 12.067,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana 4. travnja 2024. pa do isplate, u roku 15 dana te pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu 750,00 eur sa zateznom kamatom koja teče od 17. siječnja 2025. pa do isplate po stopi sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 18. ožujka 2024. podnio tužbu naslovnom sudu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim. U historijatu tužbe navodi da je upućen u parnicu protiv tuženog zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr- 664/2024 od 27. veljače 2024. Prethodno je tužitelj ustao prijedlogom protiv tuženog radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate koji se putem Financijske agencije vodi na temelju zadužnice potvrđene 5. travnja 2019. od javnog bilježnika Domagoja Ranogajec pod br. OV-1548/19, zbog razloga iz čl. 50 st.1 toč. 7. Ovršnog zakona. Tuženik je 2. veljače 2024. (što je tužitelj saznao 5. veljače 2024.) kao ovrhovoditelj predao Financijskoj agenciji na naplatu s računa tužitelja zadužnicu tužitelja br. Ov- 1548/2018 od 5.4.2019. popunjenu na iznos od 89.920,99 kn. Tužitelju su zaplijenjena sredstva u iznosu od 11.934,57 EUR, uvećano za trošak ovrhe u iznosu od 132,72 EUR.

2. Pojašnjava da je zadužnica tuženiku predana na temelju pravnog posla Ugovora o poslovnoj suradnji na nabavi vozila i jamstvu od 27. veljače 2017. (list 17-23 spisa), a u svrhu osiguranja jamstva za ozbiljnost ponude opisano toč. 13.1 dokumentacije javnog nadmetanja odnosno zbog osiguranja potraživanja predviđenog u čl. 4.1 Ugovora (što uključuje i slučajeve predviđene odredbama Ugovora u kojima tuženi kao davatelj leasinga pretrpi bilo kakvu štetu). Međutim, nisu se ostvarile pretpostavke za naplatu zadužnice jer predana na naplatu slijedom činjenice da Grad Zagreb/ZET d.o.o., kao krajnji korisnik, tereti tuženog za ugovornu kaznu zbog dana stajanja vozila za čišćenje pruge kod proizvođača Hilton Kommunal Gmbh u Njemačkoj (u razdoblju od 13.1.2023. – 28.7.2023.). Grad Zagreb/ZET, međutim, nije imao pravo na ugovornu kaznu i o tome je tužitelj obavještavao tuženika

3. Ističe da su navedenim Ugovorom stranke utvrdile da je Grad Zagreb kao ovlašteni naručitelj objavio javno nadmetanje za nabavu Vozila za čišćenje tramvajskih pruga putem financijskog leasinga. Ovo vozilo tužitelj je kao dobavljač isporučio Gradu Zagrebu (ZET d.o.o.), a istim govorom utvrđeno je kako servis vozila u jamstvenom roku obuhvaća održavanje vozila i nadogradnje u opsegu i rokovima propisanim uputama proizvođača (čl.3.3.). Dobavljač je obvezan u slučaju kvara na vozilu unutar jamstvenog roka koji nije uvjetovan postupanjem naručitelja osigurati popravak na licu mjesta. Ako se kvar ne može otkloniti na licu mjesta i vozilo nije u funkciji, transport vozila dužan je osigurati o svom trošku te popravak i stavljanje vozila u funkciju i to u najkraćem mogućem roku, koji ne smije biti dulji od 3 radna dana od dana preuzimanja vozila na popravak. Ako dobavljač nije u mogućnosti otkloniti kvar u roku od 3 dana od preuzimanja vozila, naručitelj ima pravo na ugovornu kaznu koja se obračunava u iznosu od 1/30 vrijednosti rati leasinga iz Ugovora o financijskom leasingu odnosno iz navedenog ugovora.

4. Davatelj leasinga je sukladno javnom nadmetanju dužan preuzeti odgovornost za neispravnost vozila, materijalne nedostatke vozila ili nedostatak bilo vidljivih bilo prikrivenih svojstava ili stanja vozila prilikom preuzimanja kao i tijekom jamstvenog roka te svu odmah prenosi na dobavljača kao krajnje odgovornu osobu. Ako bi kao posljedica opisane odgovornosti dobavljača davatelju leasinga nastala bilo kao šteta uključujući naplatu eventualne ugovorne kazne od strane naručitelja, davatelj leasinga ovlašten je u svrhu naknade takove štete na naplatu proslijediti jamstva opisana u članku 4 Ugovora (zadužnice). Naručitelj, Grad Zagreb/ZET potom je teretilo protustranku za navedenu ugovornu kaznu. Tužitelj navodi da su prije predaje zadužnice na naplatu, održavani sastanci i usmeni kontakti između tužitelja, tuženika te krajnjeg korisnika, trgovačkog društva ZET d.d., kao što je tužitelj o svemu i pismeno obavještavao tuženika, a sve u svrhu da društvo ZET d.d. nije imalo pravo na ugovornu kaznu (za koju je, čini se, konačno ispostavilo račun tuženom) i u pravcu pokušaja mirnog rješenja spora.

5. Tužitelj nadalje u historijatu tužbe pojašnjava zašto je Grad Zagreb/ZET odgovoran za neredovito održavanje vozila, koje je dovelo do stajanja vozila pa tako: nije se vodila pisana evidencija o propisanim radnjama redovnog održavanja vozila u nadležnosti korisnika vozila (dnevne/tjedne/mjesečne/godišnje aktivnosti) prema dostavljenom Priručniku za korištenje i održavanje vozila te Servisnoj knjižici nadogradnje, od inicijalno 6 obučenih operatera za upravljanje vozilom provedeno 2019. prilikom isporuke vozila trenutno je na raspolaganju samo jedan operater sa certifikatom proizvođača za upravljanje vozilom. Grad Zagreb/ZET nije iskazao interes na više prijedloga o dodatnoj obuci operatera za upravljanje vozilom te servisnog osoblja za rutinsko i redovno održavanje vozila. Kulminacija ne pridržavanja propisanih uputa dovela je do debalansa ventilatora, jedne od ključnih komponenti cijelog vozila (29.06.2022.). Zbog neodržavanja i jakog onečišćenja ventilatora došlo je do oštećenja što je bio razlog za vibracije koje su remetile MAN ESP senzor na prednjoj osovini što je posljedično imalo utjecaj na funkcionalnost cijelog vozila.

6. Nadalje, zbog stanja vozila, popravak je bilo potrebno provesti u Njemačkoj i prihvaćen je prijedlog o transportu vozila za čišćenje pruge (SORF) u tvornicu Hilton Kommunal u Njemačku na pregled i popravak. Dana 13. siječnja 2023, nakon zastoja u međunarodnom prijevozu zbog blagdana vozilo je otpremljeno u tvornicu. Tijekom siječnja i veljače 2023 krajnji korisnik ispituje mogućnost dodatnih radova na vozilu koji nisu pokriveni jamstvom. 15. ožujka 2023 dostavlja se krajnjem korisniku izvještaj o pregledu i defektaži vozila te ponuda za vangarantne radove te se traži očitovanje kako bi proizvođač mogao planirati daljnje postupanje. 20. travnja 2023,, nakon 36 dana, te usmenih požurnica, tužitelj prima očitovanje krajnjeg korisnika da je podnijet zahtjev prema Odjelu nabave za izdavanje narudžbe za uslugu 2. redovnog servisa te uslugu demontaže bočnih četki. Dana 4.5. i 5.5.2023 tužitelj zaprima narudžbenice za usluge navedene u očitovanju od 20.4.2023.Tek tada proizvođač može krenuti u naručivanje dijelova nužnih za prilagodbu hidrauličnog sustava vozila nakon demontaže bočnih četki. Popratne konzekvence prilikom dužih intervala za odgovor je i gubitak planiranih termina za radove u tvornici. 7. lipnja 2023. tužitelj zaprima telefonski poziv krajnjeg korisnika kako im nije više prihvatljivo da, sukladno inicijalnom dogovoru, operateri odu u Njemačku na obuku te dovoz vozila u Zagreb cestovnim putem. Upućuju zamolbu ako tužitelj može vratiti vozilo nakon servis a ponovno na kamionu labudici te o trošku tužitelja. Također napominje da u tom slučaju neće pokretati pitanje ugovorne kazne prema davatelju leasinga za dane stajanja vozila. Prihvaća se prijedlog te se preuzima trošak povrata vozila na kamionu labudici natrag u Zagreb. Dana 4. srpnja 2023 krajnji korisnik je obaviješten o planiranom povratu vozila sa servisa u tjednu 17.-21.7.2023. Dana 28. srpnja 2023. vozilo je vraćeno u Zagreb te predano naručitelju u ispravnom stanju pune operativne sposobnosti.

7. Uz sve gore navedeno t.j. činjenicu da je sam, vlastitim postupanjem skrivio stanje vozila koje je zahtijevalo popravak u Njemačkoj, sa svim posljedicama po njegova ugovorna prava u tom slučaju da se prilikom boravka vozila u Njemačkoj čekala njegova odluka o narudžbi dodatnih radova što je prouzročilo prolongiranje povrata vozila s popravaka itd., sve kako je navedeno i u gore prezentiranoj kronologiji događaja, krajnji korisnik nije ni zadržao pravo na ugovornu kaznu. Tuženik je ispostavio račun tužitelju, a tužitelj je račun vratio kao neosnovan jer između ostalog iz računa nije vidljivo na koju bi se ugovornu kaznu račun odnosio niti mu je priložena specifikacija. Isto tako ukazano je i prilikom povrata računa, između ostalog, da ako se odnosi na situaciju t.j. odnos sa ZET d.o.o. da nema odgovornosti tužitelja za dane stajanja, kao i da pravo na ugovornu kaznu nije zadržano u smislu čl.353 st.3 ZOO te da je ista nesrazmjeno visoka.

8. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenih navoda, a povrh navedenog naglašava da tužitelj opisuje konkretni pravni odnos, a ne predlaže odgovarajuće dokaze kojima bi se utvrdile sporne činjenice. Dakle, tužitelj je taj koji je dužan dokazati da je predmetni postupak prisilne naplate nedopušten. Nadalje tužitelj naglasak stavlja na to kako nisu bile ispunjene pretpostavke za pokretanje postupka prisilne naplate na temelju cit. zadužnice iz razloga što na strani tužitelja ne postoji odgovornost za naplatu ugovorne kazne od strane društva ZET d.o.o. prema tuženiku. Pojašnjava kako je u okviru postupka javne nabave sudjelovao kao leasing društvo te je njegova jedina obveza bila financiranje predmeta nabave (tuženik na temelju pozitivnih propisa može obavljati isključivo poslove leasinga). Sve druge obveze, uključujući isporuku predmeta nabave (vozilo), održavanje, vršenje svih popravaka unutar jamstvenog roka i sl., na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji preuzeo je isključivo tužitelj. 9. Davatelj leasinga, sukladno dokumentaciji o nabavi preuzeo je odgovornost za neispravnost vozila, materijalne nedostatke ili nedostatak bilo kakvih vidljivih bilo prikrivenih svojstava ili stanja vozila i tijekom jamstvenog roka te je svu svoju odgovornost u pogledu naprijed navedenog izričito prenio na tužitelja, kao krajnje odgovornu osobu. Radi ispunjenja takve, prenesene, obveze tužitelja prema tuženiku, ugovorne strane su odredbom čl. 3. i čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji nedvosmisleno ugovorile ovlaštenje tuženika da proslijedi na naplatu jamstva opisana u čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji (među ostalim i predmetnu zadužnicu), u slučaju da tuženiku nastane bilo kakva šteta kao posljedica opisane odgovornosti tužitelja, uključujući i naplatu ugovorne kazne od strane društva ZET d.o.o. zbog kašnjenja s rokovima pružanja usluga iz čl. 3.3. Ugovora o poslovnoj suradnji od strane tužitelja. Navedeno je nadalje, potrebno dovesti u vezu s pravom društva ZET d.o.o. (kao naručitelja), sukladno čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji, da naplati ugovornu kaznu u visini ugovorenoj tom odredbom u slučaju da tužitelj (kao dobavljač) ne može otkloniti kvar najkasnije u roku od 3 dana od preuzimanja vozila. S tim u vezi, potrebno je apostrofirati kako iz navedene odredbe čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji ne proizlazi postojanje bilo kojeg drugog uvjeta za otklanjanje kvara od strane tužitelja, niti postoji bilo kakvo razlikovanje u pogledu uvjeta i rokova popravka s obzirom na vrstu kvarova koje tužitelj može ili ne može otkloniti u tom roku.

10. Tuženik ističe da je tužitelj potpisom Ugovora o poslovnoj suradnji preuzeo sve obveze iz javnog nadmetanja, izričito uključujući otklanjanje svakog kvara u roku od 3 dana od preuzimanja vozila (čl. 3.3.). Povrh toga, a čak da je tuženik i bio dužan istraživati je li za nastanak kvara postojala odgovornost na strani društva ZET d.o.o., tužitelj, osim njegovih vlastitih stajališta sadržanih u e-mail korespondenciji, nije dostavio tuženiku bilo kakve konkretne i adekvatne dokaze da krivnja za nastanak kvara, zaista, leži na strani društva ZET d.o.o. Tek eventualno, u posebnom postupku, tužitelj bi bio ovlašten potraživati od društva ZET d.o.o. naknadu štete te u tom postupku, sukladno procesnim pravilima ZPP-a, dokazivati odsutnost odgovornosti na svojoj strani, dok se kod povrede ugovornog obveznog odnosa krivnja strane na teret koje je ugovoreno plaćanje penala presumira te niti ovlaštenik na plaćanje penala takvu krivnju mora dokazivati, niti obveznik penala može plaćanje istih osnovano otkloniti samo pukim tvrdnjama, kao što to smatra tužitelj.

11. Zaključno navodi da je, 27. lipnja 2023. od strane gđe SČ (rukovoditelj područja ekonomskih poslova i informatike kod tužitelja) upućen je e-mail gđi EČ, zaposlenici tuženika na postupcima javne nabave, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da tužitelj zadržava pravo na naplatu ugovorne kazne, odnosno da će dostaviti obračun ugovorne kazne za dane stajanja vozila. Dodaje da su na sastanku koji je održan 6. rujna 2023. u prostorijama društva ZET d.o.o. (korespondenciju u pogledu zakazivanja kojeg sastanka dostavlja i sam tužitelj uz tužbu), predstavnici društva ZET d.o.o. nisu uvažili niti jedan od argumenata tužitelja na kojima temelji svoju tvrdnju o nepostojanju prava na ugovornu kaznu.

12. U daljnjem tijeku postupka stranke ponavljaju već iznesene tvrdnje i iznose pravne stavove vezane uz predmetni prijepor. Tužitelj dostavlja u prilogu potpisanu i ovjerenu izjavu svjedoka ČČ, BČ i DČ. te obavještava sud da su predmetna novčana sredstva, po svemu sudeći uz trošak naknade, u ukupnom iznosu od 12.067,29 EUR prenesena na račun tuženika 3. travnja 2024. S obzirom na navedeno, tužitelj specificira svoj tužbeni zahtjev na način da postavlja zahtjev za povratom/isplatom navedenih sredstava te potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana prijenosa sredstava pa do isplate.

13. Tuženik spisu privija pisane izjave svjedoka NČ i ĐČ. Tužitelj ističe da gospođa SČ nije radnica tužitelja već, prema sadržaju maila, radnica ZET d.o.o. Što je važnije, ne radi se o zadržavanju prava na ugovornu kaznu prilikom isporuke, u smislu čl. 353 st.5 ZOO. Kao prvo, tuženi nije tužitelju izjavio da zadržava pravo na ugovornu kaznu (niti je to učinio ZET d.o.o.). Nadalje, mail na koji se poziva tuženik ne predstavlja obavijest u smislu 353 st.5 ZOO, jer je datiran i eventualno poslan prije isporuke t.j. ispunjenja obveze. U smislu čl.353 st.5 priopćenje o zadržanju prava na ugovornu kaznu mora biti dano nakon zakašnjenja (bez odgađanja).

14. U dokaznom postupku sud je u skladu s čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) izvršio uvid u isprave koje priležu spisu i to: rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-664/2024 od 27. veljače 2024, prijedlog tužitelja od 13. veljače 2024. zahtjev za izravnu naplatu datiran s 31. siječnja 2024., dopis protustranke FINA-i od 31. siječnja 2024, zadužnica od 5. travnja 2019. br. Ov- 1548/2019, Ugovor o poslovnoj suradnji na nabavi vozila i jamstvu od 27. veljače 2017., dopis tužitelja od 9.11.2023. e-mail korespondencija (list 50-63 spisa), Dokumentacija za nadmetanje, faktura društva ZET d.o.o. za dane stajanja vozila, e- mail korespondencija (9-35 spisa), ugovor - narudžbenica od 22.7.2022., Izvještaj Turbomehanika d.o.o. Kutina od 19.8.2022. s Prilogom 1 i Prilogom 2, otpremnica i račun tužitelja br. 1730, oboje od 19.9.2024., upit na proizvođača Hillton Kommunal GmbH, Lenther Straße 4, D-30989, Gehrden, Njemačka, ponude br. 1503 -2/23-MS i br. 1503 -3/23-MS, obje od 15.3.2023. i ugovori - narudžbenice br.2023-1060 i 2023- 1061 od 3.5.2023., zapis servisa od 27.7.2023., pisani iskaz ŽČ (list 284-286 spisa), BČ, ČČ (list 294-302 spisa), DČ (list 320-332 spisa), NČ (list 334-336 spisa), ĐČ (list 338-339 spisa), sudsku praksu i druge isprave koje među strankama nisu sporne).

15. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka te provođenjem tehničkog vještačenja smatrajući da se predmetni prijepor smješta prvenstveno u domenu prava.

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Među strankama nije sporno da je tuženik s Gradom Zagrebom sklopio Ugovor o nabavi vozila za čišćenje tramvajskih pruga putem financijskog leasinga, da su tuženik i tužitelji sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji na nabavi Vozila i jamstvu, sve s ciljem zajedničkog sudjelovanja u konkretnom postupku javne nabave na način da je tuženik kao financijska institucija u tom ugovornom odnosu pruža isključivo usluge financiranja. Nesporno je i da u razdoblju od 21. prosinca 2022. do 28. srpnja 2023. vozilo za čišćenje pruge kao predmet nabave nije bilo u voznom stanju zbog kvara; da je zbog te činjenice ZET d.o.o., kao korisnik predmeta nabave, tuženiku naplatio ugovornu kaznu za dane stajanja vozila.

18. Tuženik izričito osporava navode tužitelja prema kojima tuženik ne bi imao pravo ispostaviti račun tužitelju za naplaćenu ugovornu kaznu od strane društva ZET d.o.o., odnosno pokrenuti postupak izravne naplate na temelju predmetne zadužnice nakon što je tužitelj osporio dostavljeni račun.

19. Predmetni postupak je parnični postupak propisan odredbama čl. 52. i čl. 55. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 12/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24; dalje u tekstu: OZ), u koji je ovršenik, ovdje tužitelj, upućen radi dokazivanja osnovanosti njegovih tvrdnji na kojima temelji istaknuti opugnacijski razlog iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ. Stoga je u ovom postupku tužitelj bio dužan dokazati osnovanost tvrdnje da tuženik nije ovlašten tražiti izravnu naplatu temeljem zadužnice potvrđene 5. travnja 2019. po javnom bilježniku Domagoju Ranogajcu iz Zagreba pod

20. Tužitelj tijekom postupka ne tvrdi da bi novčana obveza tužitelja, koja proizlazi iz predmetne zadužnice na bilo koji način prestala prije 2. veljače 2024., kada je Financijska agencija zaprimila zahtjev za izravnu naplatu, a tuženik ispravno naglašava da je novčana obveza koja u konkretnom slučaju za tužitelja proizlazi iz zadužnice posl.br. OV-1548/2019 apstraktna i načelno neovisna o bilo kakvom pravnom poslu u vezi s kojim bi bila izdana pa je tuženik bio ovlašten na temelju predmetne zadužnice tražiti ovrhu (izravnu naplatu) protiv tužitelja.

21. Dodatno se ističe da iz čl. 3. Ugovora o poslovnoj suradnji na nabavi Vozila proizlazi da je tuženik, kao davatelj leasinga, sukladno dokumentaciji o nabavi, preuzeo odgovornost za neispravnost vozila, materijalne nedostatke ili nedostatak bilo vidljivih, bilo prikrivenih svojstava ili stanja vozila i tijekom jamstvenog roka te je svu svoju odgovornost u pogledu naprijed navedenog prenio na tužitelja. Istim Ugovorom (čl. 3. i 4.) propisano je ovlaštenje tuženika da proslijedi na naplatu jamstva opisana u čl. 4. Ugovora o poslovnoj suradnji u slučaju da tuženiku nastane bilo kakva šteta kao posljedica opisane odgovornosti tužitelja, uključujući i naplatu ugovorne kazne od strane društva ZET d.o.o. zbog kašnjenja s rokovima pružanja usluga iz čl. 3.3. Ugovora o poslovnoj suradnji od strane tužitelja.

22. Predmetna zadužnica tuženiku je predana na temelju pravnog posla Ugovora o poslovnoj suradnji na nabavi vozila i jamstvu od 27. veljače 2017. (list 17-23 spisa), a u svrhu osiguranja jamstva za ozbiljnost ponude opisano toč. 13.1 dokumentacije javnog nadmetanja odnosno zbog osiguranja potraživanja predviđenog u čl. 4.1 Ugovora (što uključuje i slučajeve predviđene odredbama Ugovora u kojima tuženi kao davatelj leasinga pretrpi bilo kakvu štetu).

23. Iz predmetnog Ugovora, kako je ranije navedeno, proizlazi da ako se kvar na vozilu unutar jamstvenog roka koji nije uvjetovan postupanjem naručitelja ne može otkloniti na licu mjesta i vozilo nije u funkciji, transport vozila, dobavljač je dužan osigurati o svom trošku popravak i stavljanje vozila u funkciju i to u najkraćem mogućem roku, koji ne smije biti dulji od 3 radna dana od dana preuzimanja vozila na popravak. Ako dobavljač nije u mogućnosti otkloniti kvar u roku od 3 dana od preuzimanja vozila, naručitelj ima pravo na ugovornu kaznu koja se obračunava u iznosu od 1/30 vrijednosti rati leasinga iz Ugovora o financijskom leasingu odnosno iz navedenog ugovora.

24. Tužitelj tijekom postupka opširno razlaže uzroke kvara i otklanja svoju odgovornost navodeći da je odgovorno društvo ZET d.o.o., no u ovom predmetu nije od ključnog značaja pa tuženik osnovano tvrdi da je njegova uloga u konkretnom ugovornom odnosu bila isključivo financiranje predmeta nabave „..pa za to nije imao potrebna stručna znanja niti je to trebao imati jer nije ovlašten na pružanje takvih usluga..“ Zbog toga sud pisane izjave svjedoka/stranaka ne smatra odlučnim za utvrđenje odlučnih činjenica koje proizlaze prvenstveno iz isprava i e-mail korespondencije 25. Prijeporna činjenica, pravo na zahtijevanje ugovorne kazne s obzirom na odredbu čl. 353. st. 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu, utvrđena je iz isprava koje priležu spisu predmeta.

26. Iz e-maila od 27. lipnja 2023. koji je upućen od strane gđe SČ gđi EČ, djelatnici tuženika na postupcima javne nabave, proizlazi da će biti dostavljen obračun ugovorne kazne za dane stajanja vozila. Iz dopisa tužitelja od 9. studenoga 2023. (list 40 spisa) proizlazi da nije osporavano pravo na ugovornu kaznu, već je osporavana samo visina kazne na način da se navodi da je „..ista nesrazmjerno viska“. Iz navedenog, sud utvrđuje da je društvo ZET d.o.o. zadržalo pravo na ugovornu kaznu, protivno tvrdnjama tužitelja.

27. Slijedom navedenih utvrđenja, su zaključuje da tuženikovo ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice proizlazi iz odredbi Ugovora o poslovnoj suradnji, iz razloga što nije otklonjen kvar na vozilu u roku od 3 dana od preuzimanja vozila, slijedom čega je društvo ZET d.o.o. takvu ugovornu kaznu i naplatilo od tuženika. Sud je stoga cijenio tužbeni zahtjev u cjelosti neosnovanim.

28. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, ima pravo na naknadu parničnih troškova za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22 i to za trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 28. listopada 2024. (Tbr. 8..1. Tarife) te zastupanja na ročištu održanom 11. prosinca 2024. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), svaka radnja u iznosu od 200,00 eur što uvećano za PDV 25 % iznosi priznatih 750,00 eur. 29. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 30. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.), a teče od dana donošenja ove presude do isplate prema stopi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. siječnja 2025.

SUDAC:

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.