REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-2695/2023-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matko Mamilović, odvjetnik u Našicama, Trg dr. Franje Tuđmana 2, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 1A, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z. punomoćnika tuženika ŠĐ - odvjetničke vježbenice, 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 4162112, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku dana 8.6.2007. pod brojem: OV-18981/07 sklopljen između tužitelja HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojim je ugovorena valutna klauzula CHF – švicarski franak.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj: 528-50- 4162112, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mirjane Borić u Osijeku dana 8.6.2007. pod brojem: OV-18981/07 sklopljen između tužitelja HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplaćenog iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule (promjena tečaja CHF u odnosu na kunu) iznos od 4.364,93 eur, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zateznu kamatu tekuću na iznos od:

- 4,04 eura od 1.2.2009. do isplate,

- 14,29 eura od 1.3.2009. do isplate,

- 9,33 eura od 1.4.2009. do isplate,

- 9,90 eura od 1.5.2009. do isplate,

- 7,10 eura od 1.6.2009. do isplate,

- 5,10 eura od 1.7.2009. do isplate,

- 5,89 eura od 1.8.2009. do isplate,

- 7,26 eura od 1.9.2009. do isplate,

- 7,37 eura od 1.10.2009. do isplate,

- 6,40 eura od 1.11.2009. do isplate,

- 8,84 eura od 1.12.2009. do isplate,

- 10,85 eura od 1.1.2010. do isplate,

- 13,62 eura od 1.2.2010. do isplate,

- 13,26 eura od 1.3.2010. do isplate,

- 16,97 eura od 1.4.2010. do isplate,

- 16,54 eura od 1.5.2010. do isplate,

- 18,07 eura od 1.6.2010. do isplate,

- 29,46 eura od 1.7.2010. do isplate,

- 27,43 eura od 1.8.2010. do isplate,

- 34,72 eura od 1.9.2010. do isplate,

- 32,56 eura od 1.10.2010. do isplate,

- 28,92 eura od 1.11.2010. do isplate,

- 37,48 eura od 1.12.2010. do isplate,

- 48,32 eura od 1.1.2011. do isplate,

- 41,15 eura od 1.2.2011. do isplate,

- 44,07 eura od 1.3.2011. do isplate,

- 41,04 eura od 1.4.2011. do isplate,

- 41,95 eura od 1.5.2011. do isplate,

- 56,51 eura od 1.6.2011. do isplate,

- 58,24 eura od 1.7.2011. do isplate,

- 71,21 eura od 1.8.2011. do isplate,

- 65,38 eura od 1.9.2011. do isplate,

- 58,95 eura od 1.10.2011. do isplate,

- 60,26 eura od 1.11.2011. do isplate,

- 59,97 eura od 1.12.2011. do isplate,

- 63,46 eura od 1.1.2012. do isplate,

- 66,55 eura od 1.2.2012. do isplate,

- 67,17 eura od 1.3.2012. do isplate,

- 65,45 eura od 1.4.2012. do isplate,

- 67,02 eura od 1.5.2012. do isplate,

- 68,18 eura od 1.6.2012. do isplate,

- 66,90 eura od 1.7.2012. do isplate,

- 67,56 eura od 1.8.2012. do isplate,

- 66,67 eura od 1.9.2012. do isplate,

- 64,42 eura od 1.10.2012. do isplate,

- 67,34 eura od 1.11.2012. do isplate,

- 68,89 eura od 1.12.2012. do isplate,

- 68,26 eura od 1.1.2013. do isplate,

- 63,47 eura od 1.2.2013. do isplate,

- 68,04 eura od 1.3.2013. do isplate,

- 68,70 eura od 1.4.2013. do isplate,

- 67,27 eura od 1.5.2013. do isplate,

- 62,28 eura od 1.6.2013. do isplate,

- 62,43 eura od 1.7.2013. do isplate,

- 63,99 eura od 1.8.2013. do isplate,

- 66,36 eura od 1.9.2013. do isplate,

- 69,52 eura od 1.10.2013. do isplate,

- 68,31 eura od 1.11.2013. do isplate,

- 69,67 eura od 1.12.2013. do isplate,

- 71,16 eura od 1.1.2014. do isplate,

- 72,20 eura od 1.2.2014. do isplate,

- 74,08 eura od 1.3.2014. do isplate,

- 73,88 eura od 1.4.2014. do isplate,

- 72,44 eura od 1.5.2014. do isplate,

- 72,19 eura od 1.6.2014. do isplate,

-1.318,62 eura od 1.7.2014 do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje 31.7.2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 nadoknaditi tužitelju HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 3.093,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 17.1.2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 20.7.2020. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio 5.6.2007. ugovor o kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti CHF 21.870,02 uz obvezu vraćanja u 84 jednakih anuiteta i početni ugovoreni mjesečni iznos 258,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, slijedom čega predlaže, pozivom na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 u vezi s čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.502. c i čl.186. b.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) te čl.323. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), donošenje presude sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude odnosno presude kojom se tuženiku nalaže da mu na ime preplaćenih iznosa razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule u VHF isplati iznos koji će biti određen financijskim vještačenjem, s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

1.1. U podnesku od 30.1.2021. tužitelj preinačuje tužbu isticanjem novog zahtjeva uz postojeći, pobliže opisanog u stavku II. izreke presude, kao i zahtjev za isplatu po osnovi preplaćenih kamata navodeći da je ugovorom određena mogućnost promjene visine ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s odlukama tuženika, da je za vrijeme otplate kredita početna kamatna stopa od 5,20% više puta mijenjana na njegovu štetu, da je sporna odredba apstraktna i nejasna, bez relevantnih parametara mjerljvosti te da je uslijed drastičnog porasta CHF u kombinaciji sa promjenjivom kamatnom stopom nastupila takva okolnost da su rate kredita postale preveliki teret i nije ih u pojedinim mjesecima mogao otplaćivati, slijedom čega tužitelj upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2, Rev- 2221/2018, Rev 2868/2018 i Rev-2245/17 i propise navedene u toč.1. obrazloženja presude, uz napomenu da se radi o ugovoru koji je sastavljao tuženik te da on nije imao utjecaj na sadržaj odredaba istog, čime je, kao korisnik kredita i potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika, kao trgovca, jer su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale znatnu neravnotežu u njegovim pravima i obvezama u odnosu na tuženika, kao trgovca.

1.2. U podnesku od 23.4.2021., nakon nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj postavlja određen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu te predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 42.824,07 kn sa kamata koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća do isplate, dok u podnesku od 19.7.2024., a nakon dopunskog vještačenja u kojem su razdvojeni iznosi preplaćeni po osnovi valutne klauzule od onih po osnovi promjenjive kamatne stope, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 4.364,93 eur, kao i zateznu kamatu na pojedine iznose pobliže opisane u stavku IV. izreke presude.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom navodi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva na način na koji to čini tužitelj jer nije poduzeo primjerene radnje koje bi mu omogućile postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva, a nije niti specificirao koji su to podaci koje mu navodno nisu dani, da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružila na općenitoj razini i nisu izvođeni dokazi na odlučne okolnosti, slijedom čega da je u predmetnoj parnici tužitelj dužan dokazati nepoštenost odnosno ništetnost određenih ugovornih odredaba, da mu iste nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je došlo do znatne neravnoteže u ugovornim pravima i obvezama na njegovu štetu. Također ističe prigovor zastare, osporava osporava činjenične navode na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, a o kojima ovisi pravovremenost, dopuštenost i urednost tužbe te legitimacija stranaka i navodi da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, što upućuje na zaključak da se radilo stvarnoj ugovornoj volji stranaka.

2.2. U odnosu na preinaku tužbe isticanjem novog zahtjeva uz postojeći prema podnesku od 30.1.2021. tuženik ističe protivljenje preinaci, osporava tužitelju status potrošača i ustraje na prigovoru zastare, dok u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev prema podnesku od 19.7.2024. ističe pristanak na djelomično povlačenje tužbe, s obzirom da je zahtjev za isplatu umanjen u odnosu na raniji zahtjev te traži naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, potvrdu javnog bilježnika, financijsku dokumentaciju i zahtjev za kredit, proveo vještačenje po vještaku Siniši Ćupurdiji te saslušao tužitelja.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

3.2. Po pitanju preinake tužbe učinjene podneskom od 30.1.2021. ističe se da je ta procesna dispozicija poduzeta prije zaključenja prethodnog postupka te je dopuštena jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama u smislu čl.190.st.1.i 3. ZPP-a, dok u odnosu na postavljanje određenog zahtjeva u podnesku od 23.4.2021., a nakon nalaza i mišljenja vještaka, valja istaći da je zahtjev iz tužbe u dijelu koji se odnosi na isplatu postavljen u skladu s čl. 186. b. st.3. ZPP-a (izrijekom je navedeno da se traži isplata iznosa koji će biti određen vještačenjem), pa je s tim u svezi i postavljen određen zahtjev u podnesku od 23.4.2021. i bez posebnog poziva suda u smislu čl.186. b st.4. ZPP-a, slijedom čega nema mjesta protivljenju preinaci tužbe, a sve i da se ne radi o situaciji reguliranoj navedenom odredbom, preinaka tužbe bi u svakom slučaju bila dopuštena jer je zahtjev postavljen nakon nalaza i mišljenja vještaka (čl.190.st.2. ZPP-a).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je tužitelj 4.6.2007. podnio zahtjeva za kredit za kupnju vozila uz valutnu klauzulu u CHF,

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 5.6.2007. ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 21.870,02 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % (čl.2.) i rok otplate kredita 84 mjeseci (čl.4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.), sve s namjenom kredita za kupnju vozila (čl.6.),

-da je javni bilježnik izdao potvrdu u pravcu da je tužitelju pročitao ispravu - gore navedeni ugovor i upozorio ga da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da su u financijskoj dokumentaciji navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate.

6. U odnosu na tuženikovo osporavanje činjeničnih navoda tužbe na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev ističe se kako sud ne nalazi da bi predmetna tužba bila nepravovremena, nedopuštena ili neuredna, slijedom čega se prigovor u tom pravcu ocjenjuje paušalnim i ničim potkrijepljenim.

7. Neosnovan je i prigovor nedostatka legitimacije stranaka jer iz dokumentacije u koju je izvršen uvid jasno proizlazi da je između istih zaključen predmetni ugovor o kreditu koji je u cijelosti ispunjen te po osnovi kojeg tužitelj traži isplatu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1. ZOO-a.

8. Nadalje, u odnosu na stajalište tuženika da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružila na općenitoj razini i nisu izvođeni dokazi na odlučne okolnosti, slijedom čega da je u predmetnoj parnici tužitelj dužan dokazati nepoštenost odnosno ništetnost određenih ugovornih odredaba, da mu iste nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da je došlo do znatne neravnoteže u ugovornim pravima i obvezama na njegovu štetu, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete / isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9.4.2015. i Rev-2221/18 od 3.9.2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

8.2. Međutim, u pojedinačnim su potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

8.3. U tom pravcu valja uputiti na iskaz tužitelja, prihvaćen kao neposredno uvjerljiv i iskren, iz kojeg kao bitno proizlazi da je kredit podigao i upotrijebio za kupnju automobila te ga koristio za osobne potrebe, da nema posebnih financijskih znanja tipa kretanja na tržištu i sl., da mu je, u odnosu na projekciju kretanja tečaja CHF, riziku i usporedbi te valute s drugom te o čemu konkretno ovisi promjena kamatne stope, u auto kući u kojoj je kupovao automobil rečeno da njegova plaća ne zadovoljava uvjete za kredit u EUR, ali da može dobiti kredit u CHF i da posluju s tuženikom, pa je to bio razlog zašto je uzeo predmetni kredit, da s tuženikom nije bilo mogućnosti pregovaranja o odredbama ugovora odnosno "cjenkanja" te da mu je rata dosta narasla i to s oko 1.500,00 kn na 1.900,00 kn i da je znao da će se to desiti ne bi ponuđeni kredit uzeo.

8.4. S obzirom da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svog djelatnika na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama predmetnog ugovora, to sud nalazi, a pored prihvaćenog iskaza tužitelja, da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

8.5. Posebno se napominje da nije prihvaćen prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem javnog bilježnika jer na taj način nije moguće dokazivati obaviještenost potrošača prije sklapanja ugovora s obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji nije mogao objasniti potrošaču rizike fluktuacije tečaja CHF i pitanje promjenjivosti kamatne stope koji nisu bili navedeni u ugovoru kojeg solemnizira niti je imao takve ovlasti.

8.6. U odnosu pak na osporavanje da tužiteljeva statusa potrošača prvenstveno se upućuje na prihvaćeni iskaz tužitelja i dokumentaciju u koju je izvršen uvid, a iz koje jasno proizlazi da je tužitelj potrošač te da je sporni ugovor potrošački, slijedom čega tuženik, na kojem je teret dokaza u tom smislu, nije uspio dokazati da tužitelj eventualno ne bi bio potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

8.7. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 5.6.2007. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a i stoga je odlučeno kao u stavcima I. i II. izreke presude.

9. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a.

10. U odnosu na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 4.364,93 eur, dok razlika po osnovi promjene kamatne stope iznosi 1.314,50 eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u tablici na l.142 do 143. spisa.

10.1. Kod toga posebno valja napomenuti da nije relevantan prigovor tuženika u pravcu da izračun vještaka nema smisla jer da je ugovor o kreditu sklopljen s valutnom klauzulom u CHF uz promjenjivu kamatnu stopu. Naime, vještak je nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom, pa kako je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica CHF i upućuje na toč.8. do 8.7. obrazloženja ove presude.

11. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). S obzirom na pravomoćnost odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastarni je rok po pitanju valutne klauzule počeo teći 14.6.2018., pa kako je tužitelj podnio tužbu 20.7.2020., to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

11.1. U odnosu na prigovor zastare po pitanju potraživanja po osnovi promjenjive kamatne stope ističe se da je tužitelj u konačnici smanjio tužbeni zahtjev za iznos 1.318,80 eur koji se odnosi upravo na promjenjivu kamatnu stopu, pa se prigovor ukazuje bespredmetnim.

12. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 4.364,93 eur, pri čemu su pojedini iznosi i datumi dospijeća / plaćanja vidljivi u tablici na l. 142 do 143. spisa, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku III. i IV. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

13. U odnosu na troškove postupka ističe se da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.318,80 eur, za koju procesnu dispoziciju je tuženik dao svoj pristanak i zatražio naknadu troškova postupka.

13.1. Odluka o troškovima postupka sadržana u stavku V. izreke presude temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 30.1.2021., 23.4.2021., 19.7.2024. i 29.8.2024. te pristup na ročišta 9.2.2021., 26.2.2021., 18.5.2021., 6.12.2023. i 4.12.2024. po 200,00 eur, uz pdv u iznosu 500,00 eur, trošak vještačenja u iznosu 465,00 eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,00 eur i presudu u iznosu 103,00 eur – sveukupno 3.093,00 eur uz pripadajući zateznu kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

13.2. Tužitelju nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.

13.3. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u smislu čl.158.st.1. ZPP-a u odnosu na djelomično povlačenje tužbe umanjenjem zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka, niti dosudi posebnog troška za žalbeni postupak jer je tužitelj, u konačnici, u cijelosti uspio u parnici, pri čemu se upućuje i na odluku Suda EU od 16. srpnja 2020. u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, slijedom čega je odlučeno kao u stavku VI. izreke presude.

U Zagrebu, 17. siječnja 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Rijeci.

DNA:

pun. stranaka