Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Pr-72/2023-20

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužiteljice VC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 37/II, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18.prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, po objavi dne 17.siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.053,00 eura neto za razdoblje od 1.01.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 13,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 609,38 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dne 6.veljače 2023. podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužiteljica tužbi u bitnom navodi kako ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, pa sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( dalje u tekstu: TKU) ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 460,00 kuna, koji iznos joj nije isplaćivan već umanjeni. Tužiteljica navodi kako se mjesečna karata kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik već se naknada prema odredbama TKU neće isplatiti samo za jedan mjesec i to onaj u kojem tužiteljica koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Radi navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno odredbama TKU-a. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 11.rujna 2023. u iznosu od 1.053,00 eura neto za razdoblje od 1.siječnja 2018. do 30.09.2024. zajedno s pripadajućom zakonskom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos od po 13,00 eura teče od dospijeća do isplate., sve uz potraživanje troškova postupka s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik je potom dana 18.prosinca 2024. sudu predao podnesak u kojem navodi kako više ne osporava onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao) kao ni onaj dio tužbenog kojim se traži isplata troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u periodu od 21.03.2020. do 11.05.2020. niti osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Osporava jedino zahtjev u kojem se potražuje da se troškovi postupka isplate baš na račun punomoćnika tužiteljice.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom preslike osobe iskaznice tužiteljice, obračunske isprave za isplatu plaće-naknade za siječanj 2017., planera HAK ( list 4 spisa), obračunske liste tužiteljice za listopad 2017., grafičkog prikaza Tarifnih zona Promet. d.o.o. sa Cjenikom usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Promet d.o.o. Split i pregledom Odluka tuženika o načinu naknade troškova prijevoza za tužiteljicu ( list 17- 24 spisa).

4. Osnov i visinu tuženog zahtjeva tuženik je učinio nespornom.

5. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćenih troškova prijevoza u razdoblju od 1.siječnja 2018. do 30.rujna 2024.

7. Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju Temeljnom kolektivnom ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

8. Mjerodavne su slijedeće odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( dalje u tekstu: TKU) .

8.1. Od 1.prosinca 2017. bio je na snazi bio TKU (NN128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU /17 ) gdje je odredbom čl. 66.st.1 bilo propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.Čl.66.st.7 TKU- a/17 propisuje da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Čl. 66.st.16. TKU-a/17 propisuje da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Čl. 66.st. 17.TKU-a/17 glasi: Ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

8.2 Od 1.svibnja 2022. na snazi je bio TKU (NN 56/22, dalje u tekstu: TKU/22), a odredbom čl. 65.st.9 propisano je: Ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Nadalje čl.65.st. 24.TKU/22 propisuje da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Novi Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama koji se primjenjuje od 1.ožujka 2024. sadrži istovjetne odredbe kao i TKU/22, odnosno odredba čl. 65.st.9 i st.24 TKU/22 sadržajno je ista kao i odredba čl. 75. st. 10. i 24 TKU/24.

9 . Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama donijela je slijedeća tumačenja : 9.1.Tumačenje TKU br.32/2018 od 20.lipnja 2018. koje glasi: Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

9.2.Tumačenje br. 148/23 od 17. listopada 2023.koje glasi : Zaposleniku se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad (bolovanje) i za sve druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Osim zbog bolovanja i korištenja godišnjeg odmora, zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao primjerice kada koristi plaćeni ili neplaćeni dopust i slično. Pod pojmom „više od dva dana uzastopce“ podrazumijeva se više od dva radna dana uzastopce (primjerice: ponedjeljak, utorak, srijeda ili petak, ponedjeljak, utorak). Kada zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao jedan dan ili dva dana uzastopce, naknada mu se ne uskraćuje. Ako zaposlenik nije u obvezi dolaska na posao više od dva dana uzastopce, naknada mu se uskraćuje za sve dane izostanka s posla. Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora pa mu se naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće na navedeni način uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor. Međutim, zaposlenicima koji naknadu za trošak prijevoza ostvaruju u visini odgovarajućeg iznosa eura po prijeđenom kilometru ili koriste pojedinačne karte, naknada za trošak prijevoza neće se, sukladno članku 65. stavku 23. TKU-a, isplatiti za dane godišnjeg odmora. Ako poslodavac zaposleniku isplaćuje naknadu troškova prijevoza u visini cijene pojedinačne karte, dužan je zaposleniku isplatiti točan iznos cijene pojedinačne karte određen od strane prijevoznika. Poslodavac ne smije cijenu pojedinačne karte utvrđivati samostalno, odnosno na temelju cijene mjesečne karte i broja dolazaka zaposlenika na posao umanjivati cijenu pojedinačne karte. U slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik koristi, zaposlenik je dužan poslodavcu dostaviti dokaz o kupljenoj karti (kupljena karta na uvid, preslika kupljene karte, običan račun za kupljenu kartu), a u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg zaposlenik ne koristi, zaposlenik nema obvezu dostavljanja dokaza o kupljenoj karti poslodavcu .

9.3.Tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, dostavljaju se podnositelju upita pisanim putem i objavljuju na web-stranicama ministarstva nadležnog za rad ( čl.19.st.6 TKU /17, čl.19.st.7 TKU/22) .

10 . Dakle, nesporno je da tužiteljici, a s obzirom na činjenicu da postoji organizirani javni prijevoz od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada u utuženom razdoblju, pripadala mjesečno naknada troška prijevoza u iznosu od 460,00 kn, odnosno sada 60,00 eura koliko iznosi cijena mjesečne pokazne karte za 3.zonu PROMET d.o.o. Split koji obavlja prijevoz na tom području, osim za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora i da se ta naknada nije mogla umanjivati ovisno o broju dana dolazaka na posao. Kako tuženik nije osporavao osnov tužbenog zahtjeva kojim se isplata zbog manje isplaćenih troškova prijevoza (umanjenje visine cijene pokazne karte za dane nedolaska na posao) a time i sam priznao dug čiju visinu ne osporava, sud je donio presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvatio i odlučio kao u točki I.izreke ove presude.

11. Budući da je tuženik tako u cijelosti izgubio parnicu, valjalo mu je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a naložiti da tužiteljici naknadi troškove postupka.

11.1. Od troškova zatraženih u tužbi, tužiteljici su prema odredbi čl. 155 ZPP- a priznati troškovi potrebni za vođenje parnice i to : trošak za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br.138/2023., dalje: Tarifa) u visini od 75 bodova, za sastav podneska od 11.rujna 2023. 18,75 bodova, za zastupanje na ročištu 11.rujna 2024. 37,5 bodova, za zastupanje na ročištu 18.prosinca 2024. 75 bodova i pristup ročištu za objavu 17.01.2025. 37,5 bodova, a što pomnoženo sa 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 609,38 eura koji je iznos naložen tuženiku na ime naknade troškova isplatiti tužiteljici i to na račun punomoćnika tužiteljice, a ovo sukladno odredbama čl. 94. st.1 ZPP-a u svezi s čl.95.st.1.toč.3 ZPP-a. Na troškove je dosuđena i zakonska zatezna kamata od donošenja presude temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Splitu 17.siječnja 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku