REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-990/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo BARAĆ-MARINKOVIĆ d.o.o., Zagreb, Draškovićeva ulica 5, OIB: 82620800833, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. prosinca 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Jukić iz Zagreba, Koranska 1c, posl. br. Ovrv-41/2022 od 1. ožujka 2022. kojim je naloženo tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, naknaditi tužitelju Odvjetničko društvo BARAĆ-MARINKOVIĆ d.o.o., Zagreb, Draškovićeva ulica 5, OIB: 82620800833, u roku od 8 dana iznos od 336.272,09 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2022. do isplate, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.033,51 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2022. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 336.272,09 EUR počev od 12. siječnja 2022. do isplate po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke do stope koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 50.680,00 EUR sa zateznim kamata koje teku od 17. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Odlučujući o navedenom prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Nevenka Jukić iz Zagreba, Koranska 1c, je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-41/2022 od 1. ožujka 2022.

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor zbog čega je javni bilježnik proslijedio spis sudu te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje, posl. br. Povrv-906/2022-2 od 10. svibnja 2022. (listovi 97. – 99. spisa) kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 4. lipnja 2022. (potvrda pravomoćnosti – list 97. spisa).

3. U nastavku postupka Općinski građanski sud u Zagrebu, donio je rješenje posl. br. Povrv-906/2022-10 od 2. studenoga 2023. (listovi 404. i 405. spisa) kojim se oglasio stvarno nenadležnim, te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti navedenog rješenja, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom. Navedeno rješenje od 2. studenoga 2023. postalo je pravomoćno danom donošenja (potvrda pravomoćnosti – listovi 406. i 407. spisa).

4. Tuženik je u prigovoru (sada odgovoru na tužbu – list 92. – 94. spisa) naveo da javni bilježnik nije poštovao pravila postupka iz čl. 198. Ovršnog zakona te da je donio rješenje o ovrsi, a da tuženiku nije uredno dostavio obavijest. Osporio je osnov i visinu te sve navode tužitelja. Pojasnio je da se postupak u ovom predmetu vodi po računima tužitelja br. 1-1-1/2022, br. 2-1-1/2022 i br. 3-1-1/2021 (vjerojatno omaškom naznačen broj godine jer se više puta u spisu navodi da se radi o računu tužitelja br. 3-1-1/2022), svi od 3. siječnja 2022., a koji su izdani na temelju ugovora o zastupanju koji je tužitelj sklopio s tuženikom. Ističe da je tuženik opozvao zastupanje jer je ugovor o zastupanju istekao 31. prosinca 2021. Poziva se na čl. 10. ugovora o zastupanju te ističe da tužitelj ima pravo na razliku troška do sto posto iznosa propisanog odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nakon naplate potraživanja tuženika i nakon pravomoćnog rješenja spora u korist tužitelja.

5. Tužitelj je u podnesku od 25. svibnja 2022. naveo da su stranke bile u višegodišnjem poslovnom odnosu na temelju ugovora o zastupanju br. U-4001-263/13 od 4. rujna 2013., koji je ugovor na snazi u neizmijenjenom sadržaju osam godina, dok se aneksima samo produljivalo njegovo trajanje. Ističe da je ugovor i anekse sačinio tuženik, da se radi o standardnom ugovoru i aneksima te da ga je tuženik potpisanog i ovjerenog pečatom dostavio tužitelju na potpis. U svih osam godina nije došlo do nikakvih izmjena u poslovnim odnosima i običajima između stranaka. Ističe da je tuženik jednostrano dopisom od 24. studenoga 2021., mjesec dana prije isteka ugovora o zastupanju, otkazao daljnje usluge zastupanja i opozvao punomoć, iako su postojali svi uvjeti za produljenje ugovora do okončanja svih postupaka koji su se nalazili kod tužitelja. Ukazuje da je postojanje i opseg punomoći nezavisno od pravnog odnosa na temelju kojeg je dana punomoć. Takvim postupanjem tuženika nastala je šteta jer je tuženik zbog postojećih kapaciteta pravne službe propustio naplatiti uslugu i time ostvariti prihod. Nadalje, navodi da je za vrijeme trajanja poslovnog odnosa, prilikom poduzimanja svake usluge i fakturirao navedene usluge i to u iznosu od 50 % ugovorne naknade, dok preostalih 50 % nije fakturirao. Isto bi tuženik fakturirao ali samo u slučaju da nije došlo do otkaza zastupanja i opoziva punomoći. Pojašnjava da tužitelj nije izgubio pravo na ugovornu naknadu za poduzete radnje do sto posto Tarife, sve po čl. 10. ugovora o zastupanju, Tarifi te poslovnoj i sudskoj praksi. Poziva se na čl. 10. ugovora o zastupanju. Ukazuje da po ugovoru tuženik može otkazati zastupanje uz obavijest i podmirenje svih dospjelih obveza. Objašnjava da je otkaz punomoći i zahtjev za povratom predmeta isključivo poslovna odluka tuženika koja povlači posljedice predviđene ugovorom. Nadalje, poziva se na čl. 11. ugovora o zastupanju kojim je propisano da se računi izdaju do 5. u mjesecu za prethodni mjesec. Navodi da je primopredaja predmeta završila u veljači 2022., odnosno dva mjeseca nakon isteka ugovora, a da tuženik i dalje odbija platiti utužene račune. Navodi da je tuženik 2017. i 2020. jednako tako opozvao nalog za zastupanje, tužitelj mu je jednako tako vratio tražene spise te tuženik nikada nije opozvao svoj nalog za vraćanje spisa, no, tuženik je i dalje izvršio plaćanje po računima i ugovoru, bez ikakvog osporavanja osnove i visine. Takvim postupanjem stranaka stvorena je i poslovna praksa odnosno poslovni običaji. Potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka potpisuju ugovor o nalogu, a odvjetnik ima pravo zahtijevati nagradu za svoj rad kad ispuni nalog, odnosno kad završi zastupanje stranke u predmetu ili ranije ako dođe do otkaza ili opoziva punomoći. U slučaju kada stranka opozove punomoć, odvjetnik je ispunio nalog te ima pravo tražiti isplatu nagrade za do sada izvršeno zastupanje, bez obzira na ishod spora. Ističe da tužitelj ne zna, sve dok ga tuženik o tome ne obavijesti, radi li se o podmirenom ili nepodmirenom potraživanju jer nikada nije imao uvid u uplate vršene tuženiku. Tako tuženik zadržava za sebe naknadu koju je bio dužan isplatiti tužitelju. Ističe da je tuženik tužitelju podmirio 50 % troška u svim predmetima iz utuženih računa. Stoga predlaže da sud održi na snazi platni nalog za iznos od 336.272,09 EUR sa zateznim kamatama koje se primjenjuju u trgovačkim ugovorima.

6. Tuženik na pripremnom ročištu navodi da su utuženi računi paušalno postavljeni te predlaže da tužitelj točno specificira svaku izvršenu radnju i odredi svaki spis u kojem je radnja poduzeta.

7. U podnesku od 16. rujna 2022. tužitelj navodi da je time što je podmirio 50 % honorara tuženik priznao da su odvjetničke radnje obavljene. Ukazuje da se radi o 587 predmeta za čiju bi dostavu trebalo veće dostavno vozilo. Predlaže da tuženik dostavi preslike navedenih predmeta te se poziva na čl. 219. st. 1. ZPP-a. Navodi da treba primijeniti čl. 10. ugovora o zastupanju. Ističe da je opozivom punomoći došlo do ispunjenja svih uvjeta iz ugovora o zastupanju za naplatu sto posto nagrade. Poziva se na čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu te Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dopisom tuženika od 24. studenoga 2021. tuženik je opozvao punomoć za zastupanje zbog čega je dospjela obveza na isplatu preostalih 50 % nagrade. Navodi da tuženik raspolaže sa svom dokumentacijom spisa koja mu je vraćena nakon prestanka zastupanja te je zbog toga i teret dokaza odlučnih činjenica na tuženiku. Ugovorna odredba o plaćanju honorara od 50 %, a preostalih 50 % tek po pravomoćnosti i naplati, stavljena je radi smanjenja opterećenja tuženika, odnosno javnih financija. Poziva se na sudsku praksu iz presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-2721/2017-2 od 14. lipnja 2018 i presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2912/2018-2. Ustraje kod tužbenog zahtjeva kao što je specificiran u prethodnom podnesku.

8. Tuženik u podnesku od 26. rujna 2022. ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Navodi da je platio prvih 50 % sukladno čl. 10. ugovora o zastupanju. Navodi da je tužitelj dužan dokazati da su se ostvarili uvjeti za isplatu preostalih 50 %, odnosno iznos od 100 % po ugovoru o zastupanju, a to je da je donesena pravomoćna odluka u korist tuženika te da je potraživanje naplaćeno u postupcima naplate električne energije. Međutim, navedeni uvjeti vrijede samo do isteka ugovora, odnosno do 31. prosinca 2021. Zbog navedenog, nakon isteka ugovora o zastupanju, tužitelj nema pravo na naknadu preostalih 50 %. Takvom ugovornom odredbom tuženik je preuzeo na sebe rizik eventualne nenaplativosti, odnosno tužitelj je svjesno nudio svoje usluge po cijeni od 50 %. Stoga tuženik tužitelju ne duguje ništa. Navodi da je tuženik tužitelju platio na ime zastupanja pojedinačno specificirane iznose, počev od 2013. do 2022., pa je tako tuženik tužitelju za 2021. platio iznos od 71.781,22 EUR dok je za 2022. platio iznos od 42.966,52 EUR. Kako je ugovor prestao važiti, svaka naplata je izvan smisla i okvira, a sve stoga jer se radi o sporovima koji nisu uspješno dovršeni i sporovima u kojima nije moguća naplata potraživanja. Navodi da tužitelj do isteka ugovora nije zatražio produženje ugovora.

9. U podnesku od 21. listopada 2022. tužitelj navodi da su se računi kao u ovom predmetu izdavali tijekom cijelog trajanja poslovnog odnosa te takvo što između stranaka nije bilo sporno te se smatralo dobrom poslovnom praksom. Osporava navode tuženika da istekom ugovora o zastupanju tužitelj ne može potraživati drugih 50 %. Poziva se na čl. 9. Zakona o obveznim odnosima. Ugovorom o zastupanju nije predviđeno da istekom ugovora prestaje i punomoć za zastupanje već je tuženik otkazao izvršenje danih usluga i onemogućio tužitelja u postizanju uspjeha. Poziva se na čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da namjere tuženika nisu poštene jer je tužitelj unazad par godina sva svoja dospjela potraživanja morao naplaćivati prisilnim putem, čime je tuženik činio štetu isključivo sam sebi. Navodi da je tuženik zadržavao nepripadajući odvjetnički trošak te ga nije obavještavao o nastupu pravomoćnosti i naplate od korisnika, što tužitelj nije mogao sam utvrditi. Navedeno je jasno iz e-mail korespondencije u kojoj je takvo što slučajnim previdom naznačeno. Dopisom od 24. studenoga 2021. tuženik je obavijestio tužitelja da ugovor istječe 31. prosinca 2021. i da se opozivaju sve punomoći. Unatoč prijedlozima tužitelja, tuženik nije postupio po čl. 13. ugovora i pokušao spor riješiti na miran način. Ukazuje da je tuženik platio 50 % honorara bez prigovora, a nakon primitka računa sa specificiranim radnjama u vidu preslike svake od radnji. Navodi da je predmete sve preuzeo tuženik, o čemu je sastavljen primopredajni zapisnik, zbog čega na tuženiku leži i teret dokazivanja. Poziva se na čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te ističe da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno i djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, u slučaju raskida ugovora, pa tako tužitelj ima pravo tražiti protuvrijednost svojih pruženih usluga, a to je upravo 50 % preostalog iznosa zastupanja. Nadalje, poziva se na čl. 776. st. 2. i čl. 784. Zakona o obveznim odnosima. Ustraje kod tužbenog zahtjeva kao što je specificiran u podnesku od 25. svibnja 2022.

10. Na pripremnom ročištu 27. veljače 2024. tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Naveo je da je ugovor sklopljen s odvjetnikom Denisom Marinkovićem, a ne s tužiteljem. Istakao je da je ugovor ništetan jer je tuženik obveznik javne nabave.

11. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je raspravnim rješenjem od 27. veljače 2024. (list 413. spisa) pozvao tuženika na očitovanje je li sporno da je podmirio tužitelju 50 % naknade i nagrade za troškove zastupanja u svim predmetima specificiranim u utuženim računima tužitelja i to računu br. 1-1-1/2022, 2-1-1/2022 i 3-1-1/2022, svi od 3. siječnja 2022.

12. Postupajući po raspravnom rješenju suda od 27. veljače 2024., tuženik se očitovao u podnesku od istog dana navodeći da čini nespornim da je tuženik tužitelju podmirio 50 % naknade i nagrade za troškove zastupanja u svim predmetima specificiranim u utuženim računima tužitelja i to računu br. 1-1-1/2022, 2-1-1/2022 i 3- 1-1/2022, svi od 3. siječnja 2022. (listovi 449. i 450. spisa).

13. Na pripremnom ročištu 19. travnja 2024. sud je raspravnim rješenjem donio plan upravljanja postupkom na način da je naznačio što je u postupku sporno, a što je nesporno (t. I. izreke navedenog rješenja), izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu (t. II. izreke) ali je ujedno i pozvao tuženika dostaviti podatke u kojim predmetima, koji su specificirani u računima tužitelja, je tužitelj na poziciji tužitelja i/ili ovrhovoditelja i koji se vode radi naplate električne energije (t. III. izreke) koji predmeti su pravomoćno okončani kod tuženika (t. IV. izreke) te u kojim predmetima je tuženik naplatio potraživanja (t. V. izreke). Sud je ujedno raspravnim rješenjem upozorio tuženika da ne može uskratiti podnošenje isprava ako se sam u parnici poziva na navedene isprave kao dokaze svojih navoda ili ako je riječ o ispravama koje je po zakonu dužan predati ili pokazati ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke, sve primjenom čl. 233. st. 2. Zakona o parničnom postupku (t. VI. izreke). Također, sud je upozorio tuženika da će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi, sve po čl. 233. st. 5. ZPP-a (t. VII. izreke). Nadalje, sud je upozorio tuženika i na primjenu odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a (t. VIII. izreke).

14. U nastavku postupka tuženik je dostavio kratki podnesak od 17. lipnja 2024., pozivajući se na t. V. izreke rješenja od 19. travnja 2024. (koja je potraživanja naplatio od kupaca) te ističući da su naplatili svoja potraživanja u cijelosti u predmetima iz tablice iz kategorije kućanstvo, a bazirano na podacima do 31. svibnja 2024., sve iskazano u eurima i bez PDV-a. Ujedno je tuženik zatražio produženje roka za daljnje postupanje po raspravnom rješenju do 19. travnja 2024. (listovi 530. i 531. spisa).

15. Podneskom od 2. srpnja 2024. (listovi 590. i 591. spisa) tužitelj se očitovao na postupanje tuženika po raspravnom rješenju od 19. travnja 2024. te naveo da tuženik nije postupio po t. III., IV. i V. navedenog raspravnog rješenja. Podnesak tužitelja od 2. srpnja 2024. dostavljen je tuženiku te ga je tuženik uredno zaprimio 8. srpnja 2024. (potvrda o otpravku između listova 591. i 592. spisa).

16. Stoga je tuženik u kratkom podnesku od 30. srpnja 2024. (listovi 592. i 593. spisa) naveo da tim podneskom udovoljava raspravnom rješenju suda i to t. VI. izreke rješenja za predmete koji se odnose na kategoriju gospodarstvo u kojima su naplatili svoja potraživanja u cijelosti do 26. srpnja 2024., sve izraženo u eurima i sve bez PDV- a. Istakao je da su od stranaka u cijelosti u razdoblju od 31. prosinca 2021. do 26. srpnja 2024., bez PDV-a, naplatili iznos od 2.230,48 EUR, a kako je od tog iznosa tužitelj naplatio prvih 50 %, iznos koji bi pripadao tužitelj je iznos od 1.115,24 EUR, bez PDV-a.

17. Na glavnoj raspravi 18. prosinca 2024. tuženik je ponovio da je tužitelj na sebe preuzeo rizik da dio naknade neće naplatiti u slučaju da tuženik izgubi spor. Naveo je da se tužiteljev pravni položaj ne može popraviti odustankom tuženika od ugovora i tužitelj ne može doći u povoljniji pravni položaj od onoga u kojem bi bio da do tuženikovog odustanka od ugovora nije došlo. Objasnio je da u slučaju da do odustanka od ugovora o nalogu (zastupanju) nije došlo tužitelj također ne bi imao pravo na naknadu spornih 50 % naknade bez da su sporovi pravomoćno okončani u korist tuženika. S obzirom na navedeno, uvažavajući činjenicu da je ugovor prestao, tužitelju ne može pripasti veća korist od one koju je mogao očekivati da je ugovor ostao na snazi. Tužitelj izostankom plaćanja 50 % naknade za zastupanje u sporovima koji još nisu pravomoćno okončani u korist tuženika nije pretrpio štetu. U tom je smislu ishod parničnih postupaka u kojima je tužitelj zastupao tuženika od značaja u ocjeni tužbenog zahtjeva. S time da je u ovom predmetnom sporu tužitelj sklapanjem ugovora na određeno vrijeme preuzeo i rizik da preostalih 50 % neće naplatiti ukoliko sporovi ne budu pravomoćno okončani u korist tuženika do isteka roka na koji je sklopljen ugovor za zastupanje, dok je tuženik preuzeo rizik da mu svi plaćeni troškovi u konačnici neće nužno biti priznati kao svrhoviti.

18. Tijekom postupka sud je pročitao račune br. 1-1-/2022, 2-1-1/2022 i 3-1-1/202 svi od 3. siječnja 2022. (listovi 9. - 73. spisa), ugovor o zastupanju od 2., odnosno 4. rujna 2013. (listovi 106. – 111. spisa), aneks ugovora o zastupanju sklopljen između tuženika u tužitelja od 29. prosinca 2020. (listovi 112. i 113. spisa), e-mail korespondenciju (listovi 114. i 115. spisa), izvatke iz Kent banke (listovi 116. – 120., 454. spisa), zapisnik o primopredaji predmeta od 2. veljače 2022. (list 121. spisa), dopis tuženika upućen tužitelju od 24. studenoga 2021. (list 122. spisa), e-mail korespondencija (listovi 123. – 282. spisa), tablični prikaz HEP-a o predmetima na dan 21. prosinca 2021. (listovi 314. – 338. spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 342. – 346. spisa), e-mail korespondencija između stranka (listovi 415. – 448. spisa), račun br. 58-1-1/2021 od 1. travnja 2021. (listovi 455. – 459. spisa), račun br. 185-1-1/2021 od 25. studenoga 2021. (listovi 461. i 462. spisa), račun br. 184-1-1/2021 od 25. studenoga 2021. (listovi 463. – 465. spisa), račun br. 60-1-1/2021 od 1. travnja 2021. (listovi 466. i 467. spisa), račun br. 59-1-1/2021 od 1. travnja 2021. (listovi 468. – 472. spisa), račun br. 186-1-1/2021 od 25. studenoga 2021. (listovi 473. – 475. spisa), račun br. 192-1-1/2021 od 3. prosinca 2021. (listovi 476. i 478. spisa), račun br. 193-1-1/2021 od 3. prosinca 2021. (listovi 478. i 479. spisa), račun br. 194-1-1/2021 od 3. prosinca 2021. (listovi 480. i 481. spisa), računi br. 195-1-1/2021 od 3. prosinca 2021. (listovi 482. - 484. spisa), račun br. 198-1-1/2021 od 24. prosinca 2021. (listovi 485. – 508. spisa), račun br. 199-1-1/2021 od 24. prosinca 2021. (listovi 509. – 517. spisa), račun br. 200-1-1/2021 od 24. prosinca 2021. (listovi 518. – 524. spisa), tablični prikaz HEP-a predmeta u kojima je na poziciji tužitelja ili ovrhovoditelja (listovi 532. – 586. spisa) te tablični prikaz HEP-a predmeta koji su naplaćeni u cijelosti od 31. prosinca 2021. do 26. srpnja 2024. (listovi 594. – 596. spisa).

19. Sud je raspravnim rješenjem od 18. prosinca 2024. odbio sve preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Navedeno stoga jer je, prema ovom sudu, u trenutku zaključenja glavne rasprave činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

20. Sud je, također, pročitao presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2912/2018- 2 od 6. veljače 2009. (listovi 295. – 298. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-2721/2017-2 od 14. lipnja 2018. (listovi 299. -302. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Povrv-851/2016 od 22. ožujka 2021. (listovi 35367. spisa), presudu Visokog trgovačkog sud RH, posl. br. Pž-5741/2021-3 od 1. veljače 2022. (listovi 368. – 374. spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-199/2021-4 od 20. listopada 2021. (listovi 378. – 381. spisa) te presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-4075/2021-3 od 7. rujna 2022. (listovi 611. -617. spisa).

21. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

22. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za platež iznosa u iznosu od 336.272,09 EUR, po računima tužitelja br. 1-1-1/2022, 2-1-1/2022 i 3-1-1/2022, svi od 3. siječnja 2022., izdanima za platež drugih i preostalih 50 % odvjetničke nagrade, do punih 100 % nagrade propisane Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u predmetima pojedinačno specificiranim u utuženim računima. Podredno, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u istom iznosu.

23. Između stranaka nije sporno da je sklopljen ugovor o zastupanju od 2. rujna 2013., odnosno 4. rujna 2013. (pravilno 4. rujna 2013.) i aneks navedenom ugovoru od 29. prosinca 2020. Između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju podmirio 50 % odvjetničke nagrade za radnje obavljene u predmetima koji su specificirani u utuženim računima (navedeno proizlazi iz činjeničnih navoda stranaka u podnescima stranaka te očitovanjima stranaka na ročištima, a posebice iz izričitog navoda tuženika u podnesku od 27. veljače 2024. (posebice uvid u list 450. spisa). Između stranaka nije sporna primjena odgovarajućeg Tbr. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika na svaku pojedinu radnju.

24. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, je li ugovor o zastupanju ništetan, osnov, je li tuženik opozvao punomoć, na koji je način prestao ugovor o zastupanju, odnosno je li ugovor o zastupanju prestao otkazom ili istekom. Sporno je imali li tužitelj pravo na naplatu razlike između 50 % već plaćenog dijela odvjetničke nagrade do punog iznosa od 100 % odvjetnike nagrade po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u konkretnom predmetu utuženo). Sporan je način i uvjeti naplate odvjetničke nagrade. Sporna je visina.

25. Tuženik u prigovoru navodi da javni bilježnik nije poštivao pravila postupka iz odredbe čl. 198. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024. – dalje u tekstu: OZ). U ovom stadiju postupak nisu od utjecaja na predmet spora navodi tuženika o postupanju javnog bilježnika. Navedeno stoga jer se u ovom stadiju postupka odlučuje o opstojnosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi, sve primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a. Međutim, sud je ocijenio i takav prigovor tuženika. Valja navesti da odredba na koju se izričito poziva tuženik, a to je odredba čl. 198. st. 1. OZ-a uređuje pitanje ovrhe kada pravo na uzdržavanje imaju više osoba, a što nema nikakve veze s ovom pravnoj stvari. Međutim, prema činjeničnim navodima tuženika sud je zaključio da tuženik u stvari upire na povredu odredbi iz čl. 281. st. 1. – 4. OZ-a. Prema odredbi iz čl. 281. st. 1. OZ-a ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i uredan, poslat će prijedlog za ovrhu ovršeniku te ga obavijestiti da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju. Ako nakon otpreme obavijesti iz st.

1. toga čl. ovrhovoditelj u roku od 15 dana ne povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i dostaviti ga strankama (st. 4.). Uvidom u obavijest javnog bilježnika posl. br. Ovrv-41/2022 vidljivo je da je javni bilježnik uputio obavijest istoga dana kada je takvu obavijest i donio (9. veljače 2022.) dok je rješenje o ovrsi donio 1. ožujka 2022., dakle, nakon proteka roka od 15 dana po otpremi obavijesti od strane javnog bilježnika, sve pravilnom primjenom odredbe iz čl. 281. st. 4. OZ-a. Pritom valja navesti da navedena odredba čl. 281. st. 4. OZ-a jasno i izričito naznačuje otpremu obavijesti, a ne uručenje obavijesti po tuženiku, suprotno upiranjima tuženika. S obzirom na to da je rješenje o ovrsi doneseno 1. ožujka 2022., to je neosnovan prigovor tuženika da je javni bilježnik donio rješenje 9. veljače 2022. (uvid u list 82. i 88. spisa).

26. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud je izvršio uvid u ugovor o zastupanju od 2. rujna 2013., odnosno pravilno 4. rujna 2013. (listovi 106. – 111. spisa) te u aneks navedenom ugovoru o zastupanju od 29. prosinca 2020. (listovi 112. i 113. spisa). Iz ugovora o zastupanju od 4. rujna 2013. proizlazi da su ugovor sklopili tuženik i odvjetnik Denis Marinković, takvo što proizlazi i iz uvoda navedenog ugovora u kojem su označene stranke ugovora i to tuženik, kao nalogodavac te odvjetnik Denis Marinković, kao zastupnik. Jednako proizlazi i uvidom u sam kraj ugovora gdje su naznačene stranke, pa tako nalogodavac, ovdje tuženik te zastupnik odvjetnik Denis Marinković. U aneksu navedenog ugovora od 29. prosinca 2020. je, jednako kao i u osnovnom ugovoru, naznačeno da je aneks sklopljen između tuženika, kao nalogodavca i odvjetnika Denisa Marinković, kao zastupnika, a takvo što je naznačeno i u uvodu aneksa i pri potpisu aneksa. Međutim, analizom ugovora o zastupanju vidljivo je da ugovor na više mjesta sadrži naznaku da se ne radi o jednom odvjetniku, ovdje odvjetniku Denisu Marinković, kao fizičkoj osobi, već da se radi o odvjetničkom društvu (a što tužitelj upravo i jest). Navedeno proizlazi posebice uvidom u čl. 10. st. 2., čl. 11. st. 1., st. 2. i st. 3., čl. 15. st. 1. i st. 2. i čl. 16. st. 4. ugovora o zastupanju, gdje je na svim mjestima u ugovoru o zastupanju jasno, izričito i nedvosmisleno naznačeno da se radi o odvjetničkom društvu, a ne o Denisu Marinkoviću, kao fizičkoj osobi, koji je ujedno i zakonski zastupnik tužitelja. Navedeno sve valja promatrati i uz nesporne navode stranaka da su bile u višegodišnjem poslovnom odnosu u kojem je upravo tužitelj, a ne Denis Marinković, kao fizička osoba, pružao odvjetničke usluge tuženiku. Dapače, odlučna činjenica da je upravo tužitelj, a ne Denis Marinković, kao fizička osoba, pružao odvjetničke usluge tuženiku između stranaka nije ni sporna. Ujedno, uvidom u sva tri utužena računa (listovi 9. – 73. spisa) proizlazi da su sva tri računa izdana na memorandumu upravo tužitelja, odnosno da ih je izdao upravo tužitelj te da su ovjereni pečatom, kako tužitelja, tako i Denisa Marinkovića, kao zakonskog zastupnika tužitelja. Također je između stranaka nesporno da je tuženik upravo tužitelju (a ne Denisu Marinkoviću, kao fizičkoj osobi) podmirio prvi 50 % odvjetničke nagrade za poduzete odvjetničke radnje. Analizom činjeničnih navoda stranaka, ocjenom ugovora o zastupanju, aneksa navedenom ugovoru te utuženim računima, zaključak je ovog suda da je ugovorni odnos sklopljen upravo između tužitelja i tuženika, a ne između Denisa Marinkovića, kao fizičke osobe i tuženika, suprotno osporavanju tuženika. Pritom valja navesti da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženik istakao tek nakon što se postupak vodio već duže vremena i to na pripremnom ročištu 27. veljače 2024., dok je sam postupak otpočeo 1. ožujka 2022., te da tuženik takav prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije stavio prve dvije godine trajanja postupka u ovoj pravnoj stvari. Navedeni zaključak suda o postojanju aktivne legitimacije tužitelja za ustajanje s tužbom u ovom predmetu proizlazi posebice iz činjenice da tuženik niti ne osporava da je upravo tužitelj taj koji mu je pružao odvjetničke usluge u višegodišnjoj poslovnoj suradnji. Takav zaključak potvrđuje i e-mail korespondencija između stranaka listovi 123. – 282. spisa). Čak i u slučaju da se ne zauzme stav da je pisani ugovor iz 2013. i aneks navedenom ugovoru iz 2020. sklopljen isključivo između stranaka ovoga spora, to bi iz istih činjeničnih osnova te svih prethodno navedenih dokaza, valjalo utvrditi da su upravo stranke ovog spora zaključile usmeni ugovor, kao i aneks navedenom ugovoru, o zastupanju.

27. Nadalje, tuženik je na pripremnom ročištu 27. veljače 2024. naveo da je ugovor o zastupanju ništetan te je, u vezi s navedenim, istakao da je tuženik obveznik javne nabave. Pritom tuženik nije određeno i jasno naveo zašto smatra da je ugovor o zastupanju ništetan dok je tuženikov paušalan navode može tumačiti jedinio kao navod tuženika da smatra da je ugovor o zastupanju ništetan jer nije proveden postupak javne naive za odvjetničke usluge. U vrijeme sklapanja ugovora o zastupanju od 2., odnosno 4. rujna 2013. na snazi je bio Zakon o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 90/2011, 83/2013, 143/2013, 13/2014, 120/2016 - dalje u tekstu: ZJN/2011.). Jedina odredba, kojom se određuje pitanje ništetnost ugovora o javnoj nabavi, je odredba iz čl. 176. ZJN, kojim je propisano da je ugovor o javnoj nabavi, sklopljen protivno odredbama o sukobu interesa, ništetan (protivan na čl. 13. ZJN-a). Sukladno odredbi iz čl. 105. st. 8. ZJN-a, kojim se za ispunjenje obveza ugovora o javnoj nabavi određuje primjena Zakona o obveznim odnosima, treba shvatiti kako će se i ništetnost određivati sukladno navedenom zakonu. Navedeno prema mišljenju ovog suda bi trebalo jednako zaključiti i bez izričite odredbe iz čl. 105. st. 8. ZJN-a. Stoga je, u odnosu na navode tuženika valjalo primijeniti (i) odredbu iz čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Pritom ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (čl. 322. st. 2. ZOO-a). Nadalje, tuženik tijekom postupak nije istakao i da smatra da je aneksa navedenom ugovoru iz 2020. ništetan. Također, prilikom isticanja navoda o ništetnosti tuženik nije obrazložio navode. Valja istaknuti da sud na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Međutim, sud nije našao da bi ugovor o zastupanju iz 2013. i aneksa navedenog ugovora iz 2020. bio ništetan, bilo po odredbama iz ZJN, bilo da bi bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, sve suprotno paušalno, neobrazloženom i dokazanom isticanju tuženika. Dapače, ugovor je ispunjen od strane tužitelja (odvjetničke radnje su obavljene - navedeno tuženik ne osporava), pa i od strane tuženika (plaćeno je pola odvjetnike nagrade – što tuženik izričito potvrđuje), to tuženik snosi posljedice ali su ugovor iz 2013. i aneks iz 2020. valjani, primjenom odredbe zi čl. 322. st. 2. ZOO-a. Slijedom iznesenoga, valjalo je, kao neosnovane, otkloniti prigovore tuženika o nevaljanosti ugovora o zastupanju.

28. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

29. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

30. Prema čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

31. Iz računa tužitelja br. 1-1-1/2022 od 3. siječnja 2022. (listovi 9. – 37. spisa) vidljivo je da tužitelj izdaje račun tuženiku za odvjetničke radnje u predmetima specificiranim u tablici prikazanoj u računu (273 predmeta). Kod svakog predmeta je vidljiv naziv kupca tuženika, vrijednost predmeta spora predmeta, broj pod kojim se predmet vodi, primijenjena odvjetnička tarifa, navod da se radi o naplati razlike troška do sto posto iznosa te iznos koji se potražuje po svakom pojedinom predmetu. Navedenim računom br. 1-1-1/2022 od 3. siječnja 2022. tužitelj od tuženika potražuje sveukupnu uplatu iznosa od 48.763,64 EUR / 367.409,63 kn.

32. Uvidom u račun br. 2-1-1/2022 od 3. siječnja 2022. (listovi 38. – 56. spisa) vidljivo je da tužitelj izdaje račun tuženiku za odvjetničke radnje poduzete u predmetima specificiranim i u ovoj tablici prikazanoj u računu (ukupno 173 predmeta). I u ovom računu kod svakog predmeta vidljiv je naziv kupca, vrijednost predmeta spora, broj pod kojim se predmet vodi, primijenjena odvjetnička tarifa te navod da se radi o naplati razlike troška do 100 % iznosa, kao i iznos koji se potražuje po svakom pojedinom predmetu. Navedenim računom br. 2-1-1/2022 od 3. siječnja 2022. tužitelj od tuženika potražuje sveukupnu uplatu iznosa od 144.534,73 EUR / 1.088.996,94 kn. 33. Uvidom u račun br. 3-1-1/2022 od 3. siječnja 2022. (listovi 57. – 73. spisa) vidljivo je da tužitelj izdaje račun tuženiku za odvjetničke radnje poduzete u predmetima specificiranim i u ovoj tablici prikazanoj u računu (ukupno 151 predmet). I u ovom računu kod svakog predmeta vidljiv je naziv kupca, vrijednost predmeta spora, broj pod kojim se predmet vodi, primijenjena odvjetnička tarifa te navod da se radi o naplati razlike troška do 100 % iznosa, kao i iznos koji se potražuje po svakom pojedinom predmetu. Navedenim računom br. 3-1-1/2022 od 3. siječnja 2022. tužitelj od tuženika potražuje sveukupnu uplatu iznosa od 142.973,72 EUR / 1.077.235,49 kn. 34. U odnosu na sva tri utužena računa valja navesti da tuženik do zaključenja prethodnog postupka (pa i do zaključenja glavne rasprave) ne osporava da su radnje, čiju naplatu tužitelj potražuje u predmetima specificiranim u tablicama prikazanim u računima, poduzete, odnosno uistinu napravljene od strane tužitelja. Također, tuženik ne osporava naziv ijednog kupca (bilo domaćinstvo, bilo poduzetnici), broj ijednog predmeta, vrijednost ijednog predmeta spora, primijenjenu odredbu tarife na svaku od poduzetih radnji, kao i pojedinačne iznose koje se odnose na određeni spis.

35. Uvidom u ugovor o zastupanju od 2., odnosno 4. rujna 2023. (listovi 106. – 111. spisa) vidljivo je da su stranke sklopile ugovor kojim su kao predmet navedenog ugovora odredila reguliranje međusobnih prava i obveza po osnovi zastupanja od strane zastupnika i obveza plaćanja naknade od strane nalogodavca, u predmetima preuzetim radi zastupanja i u predmetima koji će se naknadno preuzeti (čl. 1. st. 1. ugovora o zastupanju). Navedenim ugovorom između stranaka ugovoreno je nagrada za zastupanje i naknada troškova za radnje zastupanja pred sudovima i državnim organima (zastupanje na ročište, sastavljanje tužbi, prijedloga za ovrhu, odgovora na tužbu, žalbi, prigovora, izvanrednih pravnih lijekova i ostalih podnesaka u parničnim i ovršnim postupcima, vođenim po predmetima iz čl. 1. ugovora) na način da se nalogodavac, ovdje tuženik, obvezuje plaćati zastupniku, ovdje tužitelju, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, važećoj u vrijeme izdavanja računa, za sve usluge, u svim predmetima, naplaćivati 50 % tarifnih stavki, koje se, sukladno odredbama tarife, obračunavaju za pojedinu radnju odmah po obavljenoj radnji, odnosno izdavanjem računa. U slučaju pravomoćnog rješenja spora u korist nalogodavca, ovdje tuženika, zastupnik, ovdje tužitelj, ima pravo na razliku troška do 100 % iznosa propisanog odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za poduzete radnje u sporu. U predmetima koji se vode radi naplate električne energije, u kojima je nalogodavac ovrhovoditelj, odnosno tužitelj, zastupnik, ovdje tužitelj, ima pravo na razliku troška do 100 % iznosa propisanog odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za poduzete radnje nakon naplate potraživanja nalogodavca, ovdje tuženika (čl. 10. st. 1. ugovora o zastupanju). Navedenim ugovorom ugovoreno je i da nalogodavac, ovdje tuženik, zadržava pravo u svakom trenutku otkazati izvršenje daljnjih usluga zastupanja, uz prethodnu obavijest odvjetničkom društvu, ovdje tužitelju, 30 dana prije otkaza i podmirenjem svih dospjelih obveza (čl. 10. st. 2. ugovora o zastupanju). Račun za usluge, po čl. 11. ugovora, izvršene u mjesecu koji prethodi mjesecu izdavanju računa, odvjetničko društvo, ovdje tužitelj, će ispostaviti nalogodavcu, ovdje tuženiku, do svakog 5. u tekućem mjesecu. Na račun za usluge odvjetničko društvo, ovdje tužitelj, će naznačiti datum i vrstu izvršene radnje, broj predmeta nalogodavca, osnovicu za obračun te iznos svake pojedine radnje. Na fakturirane iznose naknade nalogodavac plaća zastupniku i propisani PDV-e, a takav račun dospijeva na naplatu 30 dana od dana ispostavljanja (čl. 11. st. 1. ugovora o zastupanju).

36. Nadalje, iz aneksa ugovora o zastupanju od 29. prosinca 2020. (listovi 112. i 113. spisa) vidljivo je da stranke suglasno utvrđuju da su prethodno sklopile ugovor o zastupanju 4. rujna 2013. i da je navedeni ugovor na snazi (čl. 1. aneksa) dok navedenim aneksom mijenjaju odredbu trajanja ugovornog odnosa na način da ugovaraju da je ugovor sklopljen na određeno vrijeme do 31. prosinca 2021. (čl. 2. aneksa) dok u preostalom dijelu ugovor o zastupanju ostaje neizmijenjen (čl. 3. aneksa).

37. Iz dopisa tuženika od 24. studenoga 2021. (list 122. spisa) vidljivo je da tuženik upućuje dopis tužitelju kojim ga obavještava o isteku ugovora o zastupanju od 2. rujna 2013. i aneksa navedenog ugovora te opoziva punomoći za zastupanje s danom 31. prosinca 2021. Ovdje valja navesti da tuženik tijekom postupka ne osporava da je dopis takvog sadržaja uputio tužitelju, već upravo sam ukazuje da je dopis takvo sadržaja uputio tužitelju, dok navedeno i tužitelj ističe tijekom postupka.

38. Analizom e-mail korespondencija između stranaka vidljivo je da su stranke komunicirale oko naplate u predmetima te oko predmeta u 2021. i 2022. (listovi 123. – 282. spisa).

39. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka vidljivo je da su stranke komunicirale u pogledu povrat predmeta (listovi 114. i 115. spisa) dok je iz zapisnika o primopredaji predmeta od 2. veljače 2022. vidljivo da su tuženiku vraćeni predmeti, na zahtjev tuženika, koji su specificirani u primopredajnom zapisniku u ukupnom broju od 587 predmeta, počevši s internim brojem S-774/14, pa do završnog internog broja P-38/10 (list 121. spisa). Zapisnik o primopredaji predmeta od 2. veljače 2022. potpisan je po obje stranke dok je u odnosu na tuženika potpisan po tuženiku te ovjeren pečatom tuženika, što tuženik tijekom postupka ne osporava, dok ujedno i ne osporava da preuzimanje 587 predmeta, u kojima ga je do tada zastupao tužitelj, a koji su specificirani u tablici (listovi 314. – 338. spisa).

40. Kao što je prethodno obrazloženo, sud je raspravnim rješenjem od 19. travnja 2024. (list 528. spisa) pozvao tuženika na dostavu podataka: a) koji predmeti se vode radi naplate električne energije, b) koji su pravomoćno okončani u korist tuženika i c) u kojima je tuženik naplatio svoja potraživanja (t. III., IV. i V. navedenog raspravnog rješenja). Sud je ujedno upozorio tuženika u kojim slučajevima ne može uskratiti podnošenje isprava (čl. 233. st. 2. ZPP-a), kao i na postupanje suda u slučaju da tuženik ne postupi po rješenju suda (čl. 233. st. 5. ZPP-a) te na primjenu odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a. Postupajući po takvom raspravnom rješenju suda, tuženik je dostavio dokaze u vidu isprava uz dva podneska i to podnesak od 17. lipnja 2024. i 30. srpnja 2024. (listovi 532. – 586., 594. – 596. spisa). Tuženik, neovisno o raspravnom rješenju suda od 19. travnja 2024., osim isprava na naznačenim listovima spisa, nije stavio druge dokazne prijedloge. Uvidom u tablični prikaz, dostavljen uz podnesak od 17. lipnja 2024. (listovi 532. – 586. spisa) vidljivo je da je tužitelj prvim tabličnim prikazom naveo predmete, počevši od 1. do 442. (listovi 532. – 573. spisa), a u kojoj tablici je naveo predmete u kojima je tužitelj i/ili ovrhovoditelj i koji se vode rade naplate električne energije. U tom prvom tabličnom prikazu tuženik je za svaki predmet naznačio šifru kupca, prezime i ime kupca, iznos glavnice, interni broj predmeta, poslovni broj predmeta, iznos koji odvjetnik potražuje, bez PDV-a te istakao da je za svaki naznačeni predmet plaćeno 50 % tarifnih stavki po čl. 10. st. 1. ugovora o zastupanju. U drugom tabličnom prikazu (listovi 574. i 575. spisa) tuženik je naveo predmete pravomoćno okončane u korist tuženika u razdoblju od 31. prosinca 2021. do 31. svibnja 2024., počev od 1. predmeta do 7. predmeta. I u ovim predmetima tužitelj je naveo naziv kupca, glavnicu, interni broj, poslovni broj, troškove koje odvjetnik potražuje te istakao da je za svaki predmet plaćeno 50 % tarifnih stavki po čl. 10. st. 1. ugovora o zastupanju. U trećem tabličnom prikazu tuženik je naveo predmete koji su u cijelosti naplaćeni od stranke počev od 31. prosinca 2021. do 31. svibnja 2024. i to na način da je raščlanio šifru kupca, ime i prezime kupca, glavnicu, interni broj, poslovni broj, troškovi koje potražuje odvjetnik, bez PDV-a, istakao naznaku da je plaćeno 50 % tarifnih stavki sukladno čl. 10. st. 1. ugovora o zastupanju te iskazao iznos koji je naplaćen od stranke u razdoblju od 31. prosinca 2021. do 31. svibnja 2024. (listovi 576. – 586. spisa).

41. Sud je tuženiku po raspravnom rješenju od 19. travnja 2024. dao rok do 60 dana, sve uvažavajući da je radi o gotovo 600 predmeta. Tuženik je tražio produženje roka, pa je sud donio rješenje od 1. srpnja 2024. (listovi 587. i 588. spisa), kojim je dopustio produženje roka na daljnji rok do 30 dana, počev od zaprimanja navedenog rješenja.

42. S navedenim u vezi, tužitelj je tuženiku u podnesku od 2. srpnja 2024. ukazao da tuženik nije postupio po raspravnom rješenju suda od 19. travnja 2024.

43. U nastavku postupka tuženik je, uz podnesak od 30. srpnja 2024., dostavio još jedan tablični prikaz u kojem je iskazao predmete u cijelosti naplaćene od stranaka u razdoblju od 31. prosinca 2021. do 26. srpnja 2024. (listovi 594. do 596. spisa). I u navedenom tabličnom prikazu tuženik je naznačio šifru kupca, ime i prezime, tvrtku ili naziv kupca, glavnicu, interni broj, poslovni broj, troškove koje odvjetnik potražuje, bez PDV-a, plaćene odvjetničke troškove, za sve predmete tuženik je stavio naznaku da je plaćeno 50 % tarife te naznačio iznose koji su u cijelosti naplaćeni od stranke u razdoblju od 31. prosinca 2021. do 26. srpnja 2024.

44. Prema odredbama iz čl. 763. ZOO-a ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove (st. 1.). Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa (st. 2.).

45. Prema čl. 776. st. 1. ZOO-a ako nije drukčije ugovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

46. Prema čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011, 126/2021 – dalje u tekstu: Zakona o odvjetništvu) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

47. Prema čl. 18. st. 3. Zakona o odvjetništvu odvjetnik je dužan stranci izdati račun nakon izvršene usluge. U slučaju otkaza ili opoziva punomoći odvjetnik je dužan izdati račun u roku od 30 dana od dana otkaza ili opoziva punomoći.

48. Odredbom Tbr. 48.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/2012, 103/2012, 118/2014., 107/2015. - dalje u tekstu: Tarife/2012) naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog postupka ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

49. Prema Tbr. 48.6. Tarife/2012 naplata odvjetničke usluge u kaznenim i prekršajnim postupcima dospijeva pravomoćnim okončanjem postupka, opozivom punomoći, otkazom punomoći ili raskidom ugovora.

50. Prvenstveno valja navesti da neosnovano upire tuženik da tužitelj treba dokazati da je izvršio radnje. Navedeno stoga jer tuženik sam izričito priznaje da je platio prvih 50 % odvjetničke nagrade za svaku poduzetu radnju koje su naznačene u tri utužena računa. Plaćanje 50 % tarifnih stvari za svaku poduzetu radnju (tuženik sam priznaje, a čak, dapače, navedeno i iskazuje u tablicama koje dostavlja) tuženik je priznao da je tužitelj, u ime i za račun tuženika, poduzeo odvjetničke radnje čiju naplatu preostale odvjetničke nagrade traži u ovoj pravnoj stvari. Stoga je, pri takvom osporavanju tuženika, teret dokaza prebačen na tuženika, suprotno upiranju tuženika, sve primjenom odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, pa kako tuženik nije dokazao da odvjetničke radnje nisu poduzete, to je valjalo, primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključiti da su sve odvjetničke radnje poduzete i objavljenje od strane tužitelja, a u ime i za račun tuženika. Također, u odnosu na navode tuženika da tužitelj dostavi preslike utuženih odvjetničkih radnji, valja ponovno navesti da tuženik ne osporava da su mu navedene preslike već dostavljene uz račune, koji su mu izdani za prvih 50 % odvjetničkih stavki, a što je tuženik nesporno već podmirio, pa je i tako valjalo zaključiti da tuženik raspolaže sa svim podatcima o utuženim radnjama. Uz sve, između stranaka nije sporno da su svi spisi vraćeni, odnosno predani tuženiku od strane tužitelja, dok nije logično i životno za očekivati da odvjetničko društvo kopira spise u kojima više ne zastupa stranku (radi svoje arhive) i to u gotovo 600 predmeta.

51. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je zaključio da su upravo stranke ovog postupka bile u višegodišnjem poslovnom odnosu na temelju ugovora o zastupanju iz 2013. Ujedno je sud zaključio da su su za 2021. stranke sklopile ugovor o zastupanju na određeno vrijeme (navedeno proizlazi iz činjeničnih navoda stranaka u postupku, uvidom u ugovor o zastupanju iz 2013. i aneks navedenom ugovoru iz 2020. – posebice čl. 2. navedenog aneksa). Ugovorni odnos između stranaka valja po svojoj pravnoj prirodi tumačiti kao ugovor o nalogu u smislu odredbe iz čl. 763. st. 1. ZOO-a.

52. Nadalje, sud je zaključio da je ugovorni odnos između stranaka istekao 31. prosinca 2021. Sud nije zaključio da je tuženik otkazao ugovor već da je ugovorni odnos između stranaka istekao na temelju izričite, jasne i nedvosmislene odredbe iz čl. 2. aneksa ugovoru o zastupanju iz 2020. Dopis tuženika, upućen tužitelju od 24. studenoga 2021. (list 22. spisa), predstavlja upravo to što u njemu i piše, a to je obavijest tuženika tužitelju da će ugovor o zastupanju i aneks istjeći 31. prosinca 2021., što je sve sukladno odredbi iz čl. 2. aneksa iz 2020.

53. Također, sud je zaključio da je tuženik s danom 31. prosinca 2021. i opozvao tužitelju sve punomoći dane za zastupanje (takav zaključak proizlazi posebice iz dopisa tuženika – list 122. spisa ali i iz svih navoda stranaka).

54. Ujedno, sud je zaključio da su ugovorom iz 2013. (čl. 10. ugovora) i aneksom (čl. 3. aneksa) iz 2020. stranke dogovorile naplatu i to na način:

- da je tuženik dužan platiti tužitelju 50 % odvjetničkih tarifnih stavki po Tarifi, važećoj u vrijeme izdavanja računa (svi utuženi računi izdani su 2021.) odmah po obavljeno radnji (čl. 10. st. 1. al. 1. ugovora o zastupanju iz 2013. u vezi s čl. 3. aneksa iz 2020.),

- preostalih 50 %, do punog iznosa od 100 % tarifnih stavki, tuženik je dužan platiti tužitelju u slučaju pravomoćno riješenog spora (čl. 10. st. 1. sl. 3. ugovora o zastupanju iz 2013. u vezi s čl. 3. aneksa iz 2020.), a

- u predmetima koji se vode radi naplate električne energije, tuženik je dužan tužitelju navedenu razliku platiti nakon što naplati svoja potraživanja (čl. 10. st. 1. al. 3. ugovora o zastupanju iz 2013. u vezi s čl. 3. aneksa iz 2020.).

55. Sud je utvrdio i da su stranke ugovorile da je tuženik ovlašten otkazati ugovor te da je tada tuženik tužitelju dužan podmiriti sve dospjele obveze do dana otkaza.

56. Također, sud je utvrdio da ugovor o zastupanju iz 2013., kao i aneks navedenom ugovoru iz 2020., ne sadrže odredbu o tome na je li, odnosno ukoliko je, na koji način je, tj. konkretno da li je te pod kojim uvjetima i kada je tuženik dužan tužitelju platiti preostalih 50 % tarifnih stavki odvjetničke nagrade.

57. S obzirom na to da ugovor i aneks ne sadrže takvu odredbu, odnosno odredbu kojom se rješava situacija što se događaja sa naplatom razlike preostale odvjetničke nagrade, odnosno ne sadrži odredbu je li ju tuženik dužan podmiriti, kao ni odredbu pod kojim uvjetima, odnosno kako i kada je tuženik dužan podmiriti preostalu razliku odvjetničke naknade, to je sud zaključio da takvo što stranke nisu ni ugovorile.

58. Zbog toga što stranke navedeno nisu ugovorile, to je na konkretni pravni odnos (i predmet ovog spora) valjalo primijeniti odredbe iz čl. 776. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 18. st. 1. i 3. Zakona o odvjetništvu te Tbr. br. 48.5. i 48.6. Tarife/2012.

59. Navedeno stoga jer stranke ništa nisu ugovorile oko naplate preostale razlike odvjetničke tarife u situaciji isteka ugovora, pa je sud konkretno na samu obvezu plaćanja preostale odvjetničke nagrade primijenio, međutim ostalim, posebice odredbu iz čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu, dok je na dospjelost preostale odvjetničke nagrade primijenio Tbr. 48.5. i Tbr. 48.6. Tarife/2012.

60. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka nije prigovarao na primijenjene tarifne brojeve u odnosu na svaku poduzetu radnju, to je valjalo u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos glavnice od 336.272,09 EUR (ukupan iznos sva tri utužena računa).

61. Na dosuđeni iznos glavnice valjalo je dosuditi zatezne kamate, primjenom odredbe iz čl. 29. st. 1. ZOO-a, počev od 12. siječnja 2022. do isplate i to u odnosu na sva tri utužena računa. Navedeno stoga jer su sva tri utužena računa izdana 3. siječnja 2022., dok je u svima naznačeno da dospijevaju u roku od 8 dana, dakle, na svaki pojedinačni iznos glavnice iz svakog od računa zatezne kamate počinju teći pri dan nakon dospijeća, a to je 12. siječnja 2022., kako tužitelj i potražuje. Na konkretan pravni odnos valjalo je primijeniti stopu zateznih kamata iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

62. Također, prema odredbi iz čl. 320. st. 1. ZOO-a u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane. S navedenim u vezi, između stranaka nije sporno da je ugovor pripremio i predložio tuženik, prema unaprijed otisnutom sadržaju (takve navode tuženik ne osporava), pa čak da se uzme u obzir da je kakva od ugovornih odredbi nejasna, to bi, primjenom čl. 320. st. 1. ZOO-a, valjalo tumačiti u korist tužitelja. Međutim, prema stavu ovog suda radi se o neugovornom dijelu, odnosno o dijelu koji stranke nisu ugovorima uredile, pa se ne može raditi o nejasnoj odredbi. Radi se o nepostojećoj odredbi ugovora.

63. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u t. I. izreke.

64. Nadalje, tužitelj svojim činjeničnim navodima podredno potražuje naknadu štete u istom iznosu iznosu.

65. Prema čl. 774. ZOO-a nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu štetu koju je ovaj pretrpio bez svoje krivnje u obavljanju naloga.

66. Prema odredbi iz čl. 342. st. 1. ZOO-a vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

67. Prema odredbi iz čl. 342. st. 2. ZOO-a kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio.

68. Prema odredbi iz čl. 349. ZOO-a ako odredbama toga odsjeka (čl. 342. – čl. 349. ZOO-a) nije drugačije propisano, na naknadu ove štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o naknadi izvanugovorne štete.

69. Prema odredbi iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

70. Obujam naknade štete propisan je u tom slučaju u odredbi iz čl. 346. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakne koristi te pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

71. S obzirom na izneseno, a kako je tužitelj naveo, a tuženik izričito priznao, da mu nije plaćeno 50 % preostalih tarifnih stavki odvjetničke nagrade, a koju razliku odvjetničke nagrade je tužitelj mogao opravdano očekivati (jer je bio u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji sa tuženikom), što je sve tuženiku bilo poznato, neisplata preostalog iznos od 50 % odvjetničke nagrade, do punog iznosa odvjetničke nagrade, predstavlja štetu koja je nastala tuženiku. Navedeno stoga jer je teret dokaza da dokaže da je šteta tužitelju nastala bez krivnje na tuženiku, a što tuženik u ovoj pravnoj stvari nije ni pokušao dokazati (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

72. Stoga je i po ovoj pravnoj osnovi valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, kao osnovan. 73. S obzirom na to da tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje kamate po kamatnoj stopi iznad stope koju je potraživao u samom platnom nalogu, to je sud odlučio kao u t. II. izreke, sve primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a jer se radi o trgovačkom ugovoru (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

74. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife), kao i odredbi Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22 i 154/22 – dalje u tekstu: Pravilnika).

75. Stoga, a kako je u cijelosti uspio u sporu, tužitelju je valjalo priznati nastale troškove ovršnog postupka i to predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 4,15 EUR / 31,25 kn i ostatka naknade u iznosu od 825,37 EUR / 6.218,75 kn, unutar kojeg troška je uključen PDV-e, sve primjenom čl. 5. Pravilnika. Zbog navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu za cjelokupno nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.033,51 EUR / 37.925,00 kn. Na dosuđene ovršne troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 1. ožujka 2022. do isplate na temelju odredbe iz čl. 30. st. 2. OZ-a (t. I. izreke).

76. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati kao potrebne za vođenje parnice troškove, kako slijedi; sastava prijedloga za ovrhu (sada tužbe) u iznosu od 5.058,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, sastava podnesaka od 25. svibnja 2022., 16. rujna 2022., 21. listopada 2022. i 28. ožujka 2024., za svaki iznos od 5.058,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 9. rujna 2022., 27. veljače 2024., 19. travnja 2024. i 18. prosinca 2024., za svako iznos od 5.058,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristoje na presudu u iznosu od 663,61 EUR. Stoga, matematičkom računicom, proizlazi da tužitelju pripadaju troškovi parničnog postupka u iznosu od 57.566,11 EUR. No, a kako tužitelj potražuje troškove parničnog postupka u iznosu od 50.680,00 EUR, to je u navedenom iznosu valjalo i dosuditi troškove parničnog postupka tužitelju. Na troškove parničnog postupka valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od presuđena do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke.

U Zagrebu 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 663,61 EUR

2. tuženiku

3. kal. 30 dana