REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj Pn-14/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Andrei Grugan Šagud, odvjetnici iz Sv. Ivana Zeline, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zastupniku po zakonu Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici i umješača na strani tuženika UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Hrvoju Zdilaru, odvj. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 9. prosinca 2024. u prisustvu tužitelja osobno uz pun. Andreu Grugan Šagud, odvj. iz Svetog Ivana Zeline, ML – zakonskog zastupnika ODO Velika Gorica, umješača na strani tuženika UL osobno uz pun. Hrvoja Zdilara, odvj. iz Zagreba, objavljene 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplatiti iznos od 98.611,99 eura (devedeset osam tisuća šesto jedanaest eura i devedeset devet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 25.823,37 eura od 31.12.2016.g.,

- na iznos od 30.317,21 eura od 31.12.2017.g.

- na iznos od 42.471,41 eura od 02.11.2018.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 28.172,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 17. siječnja 2025. do isplate; u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s preostalim zahtjevom preko dosuđenog, za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka, u iznosu od 4.643,75 EUR; kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženica Republika Hrvatska sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova parničnog postupka u iznosu od 17.832,00 EUR, kao i umješač na strani tuženice UL u iznosu od 13.466,87 EUR; kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio tužbu 11. veljače 2019. godine, a u kojoj se navodi da su stranke 5. studenog 2012. zaključile Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države (dalje u tekstu: Ugovor). Tim ugovorom nekretnine su dane u zakup za vrijeme od 20 godina. Tuženica se obvezala tužitelja uvesti u posjed u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora, tj. 05. prosinca 2012. godine. Spomenutim ugovorom bile su obuhvaćene nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Nadalje se u tužbi navodi da tuženica do danas nije tužitelju predala u posjed 2 čestice obuhvaćene ugovorom i to kčbr. [katastarska čestica] oranica od 222224 m2 i kčbr. [katastarska čestica] oranica od 221018 m2. Nadalje se navodi da je tužitelj poljoprivrednik, bavi se isključivo poljoprivredom te je navedene nekretnine uzeo u zakup radi ostvarivanja prihoda. Zbog propusta tuženice, tužitelj nije mogao obrađivati navedene nekretnine od 05. prosinca 2012. do podnošenja tužbe te ostvariti prihod od takve obrade zemlje. Da nije bilo propusta tuženice, tužitelj bi na spomenutim nekretninama u prosincu 2012. godine zasijao crnu ozimu zob za koju bi u ljetu 2013. godine ostvario dobit u iznosu od 119.227,25 kn. Nadalje u ljeto 2013. tužitelj bi se sijao postrni sirak za silažu, te bi u rujnu 2013. ostvario dobit u iznosu od 113.738,62 kn. U listopadu 2013. tužitelj bi zasijao pšenicu, pa bi u srpnju 2014. ostvario dobit u iznosu od 148.286,84 kn. U srpnju 2014. godine tužitelj bi posijao sirak i sudansku travu, te bi u listopadu 2014. ostvario dobit od 87.491,25 kn. U travnju 2015. godine tužitelj bi posijao kukuruz za silažu, te bi u listopadu 2015. ostvario dobit u iznosu od 171.722,00 kn; a sve to u odnosu na kčbr. [katastarska čestica]. U odnosu na kčbr. [katastarska čestica] tužitelj bi u prosincu 2012. zasijao crnu ozimu zob te bi u ljeto 2013. godine ostvario dobit u iznosu od 118.584,11 kn. U ljeto 2013. bi zasijao postrni sirak za silažu, te bi u rujnu 2013. ostvario dobit od 113.124,30 kn. U listopadu 2013. zasijao bi pšenicu, pobrao ju u srpnju 2014. te bi ostvario dobit u iznosu od 147.486,76 kn. U srpnju 2014.g. posijao bi sirak za koji bi u listopadu 2014.g. imao dobit od 87.018,75 kn. U travnju 2015. godine tužitelj bi posijao kukuruz, pa bi u listopadu 2015. godine ostvario dobit u iznosu od 170.795,36 kn. Koristeći obje čestice u navedenom razdoblju, tužitelj bio ostvario ukupnu dobit od 1.277.475,31 kn. Vezano uz ovaj zahtjev tužitelj nadalje navodi da je 03. studenoga 2015. godine uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici zahtjev za mirno rješenje spora, ali je isti u cijelosti odbijen dopisom od 19. siječnja 2016. godine. Radi toga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom potražuje naknadu štete. Tijekom provođenja dokaznog postupka tužitelj je mijenjao tužbeni zahtjev na način da ga je uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno promjenom valute, a posljednju promjenu dostavio je sudu 24. rujna 2024., a na koju promjenu, odnosno usklađenje se tuženica i umješač nisu posebno očitovali stoga je sud utvrdio da je spomenuto dopušteno.

2. Iz odgovora na tužbu tuženice Republike Hrvatske utvrđuje se kako nije sporno da je 05. studenoga 2012. godine zaključen ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države između tuženice i IL za čestice navedene u tužbi. Nadalje iz odgovora na tužbu proizlazi kako je spomenutim ugovorom određeno da zakupnika uvodi u posjed Povjerenstvo za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta u Općini Križ i to u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora te da o istom sastavlja zapisnik. Povjerenstvo za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta Općine Križ je dana 30. studenog 2012. godine, prilikom uvođenja tužitelja u posjed, potvrdilo da tužitelja nije moguće uvesti u posjed nekretnina, budući da su iste nekretnine zatečene u obrađenom stanju, a iz čega je bilo očigledno da su u posjedu druge osobe. Po provedenom inspekcijskom nadzoru koji je obavljen od strane Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcija u poljoprivredi, Ispostava Ivanić Grad, utvrđeno je da predmetne nekretnine neovlašteno posjeduje i obrađuje UL. Radi toga je Državnom odvjetništvu početkom 2013. godine podnio zahtjev za mirno rješenje spora, radi predaje u posjed spornih nekretnina te radi isplate na ime stjecanja bez osnove. Nakon što je UL nije prihvatio spomenuti zahtjev za mirno rješenje spora te je nastavio s korištenjem i obrađivanjem spornih nekretnina, protiv istoga je podnesena tužba kod ovog suda i još uvijek je u tijeku parnični postupak pod brojem P-193/15. Nadalje iz odgovora na tužbu proizlazi da Republika Hrvatska, kao zakupodavac nije mogla ispuniti svoju obvezu iz ugovora o zakupu te predati u posjed sporne nekretnine tužitelju kao zakupcu, budući se je treća osoba nalazila u posjedu te je tek pravomoćnom presudom od 20. studenog 2018. godine, odnosno na temelju iste, UL predao u posjed sporne nekretnine RH. Nadalje se navodi da šteta, odnosno izmakla korist koju bi tužitelj imao da je mogao koristiti sporne nekretnine nije nastala krivnjom Republike Hrvatske kao ugovorne strane, već radnjom treće osobe, pa zato smatra tuženica da ne postoji odgovornost Republike Hrvatske za nastalu štetu te se u cijelosti osporava osnova tužbenog zahtjeva. Pored navedenoga osporava se i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, budući da ničim nije dokazano da bi tužitelj po redovitom tijeku stvari ostvario prihod, odnosno dobit od korištenja poljoprivrednog zemljišta u visini kako je naznačeno u tužbi i tužbenom zahtjevu. Također se ističe da tužitelj u spornom razdoblju nije ispunio svoju ugovornu obvezu, tj. nije platio ni jednu godišnju zakupninu za navedene nekretnine. Tijekom provođenja dokaznog postupka, odnosno izmjene i ispravka tužbe te osobito provođenja vještačenja tuženica se je protivila navodima tužitelja naknadno istaknutim, vezano uz visinu izmakle dobiti. Dodano je tijekom postupka da je tužitelj u navedenom razdoblju čak koristio sredstva potpore RH za površine ovog poljoprivrednog zemljišta, a kojima nije bio u posjedu. Stoga je predloženo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. 3. Iz podneska UL kao umješača na strani tuženice proizlazi da je potraživanje neosnovano jer da se ne temelji na bilo kakvoj pisanoj dokumentaciji, već na tužiteljevim paušalnim navodima što i kada bi tužitelj posijao na ovim nekretninama. Također se pozvao na dopis Državnog inspektorata poljoprivredne inspekcije od 24. svibnja 2019. iz kojeg je vidljivo da tužiteljev OPG i to upravo za sporne čestice ne udovoljava uvjetima za ostvarivanje prava na potporu te je, dakle, neistinito prijavio zahtjev za potporu.

4.1. Tijekom provedenog dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitan je Ugovor o zakupu od 5.11.2012. i mišljenje ŽODO od 31.10.2012. (list 4-7), presuda ŽS u Karlovcu (list 8-9), zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor (list 10-14), zapisnici o inspekcijskom nadzoru od15.10.2013., 16.10.2013, 23.7.2014., 7.1.2015., 24.7.2015., 21.9.2015. (list 22-39), gospodarski program IL iz siječnja 2011. (list 40-50), ugovor o zakupu od 13.5.2015. i mišljenje (list 65-68), odluka ŽS u Karlovcu od 25.7.2018. (list 69-70), ugovor o zakupu od 5.11.2012. (list 77-80), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 16.10.2013. (list 82-84) te zapisnici od 15.10.2013., 24.7.2015., 71.2015., 23.7.2014., 21.9.2015. te gospodarski program iz siječnja 2011. (list 86-110), dopis Općine križ od 11.7.2019. (list 125), nalaz i mišljenje vještakinje Ljerke Pohl od 29.8.2015. (list 121-136), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi… od 3.3.2020. (list 150-153), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 1.2.2021. (list 188-190) te dopisi od 9.3.2020., 17.1.2020., 13.8.2019., s pregledom isplaćenih potpora (list 121-208), stanje dugovanja tužitelja na dan 16.5.2023. (list 228-234), presuda ovog suda broj Pn- 45/2020-9 od 24. svibnja 2021. i II. stupanjska presuda ŽS u Osijeku od 28. veljače 2024. (nije obrojčano), stanje tužitelja na dan 16.5.2015. (list 229-234), dopis vještakinje Ljerke Pohl kojim obavještava da nije u mogućnosti prisustvovati raspravama (list 235), dopis FINA-e s očevidnikom insolventnosti za tužitelja (list 302- 305), odluka VSRH kojom je odbijen prijedlog za dopuštenje revizije (list 309-311), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta Tomislava Ivanušića (list 312-319), mišljenje načelnika Općine Križ od 6.3.2012., zapisnik o pregledu poljoprivrednog zemljišta od 11.10.2010., posjedovni list i zk izvadak (list 328-336), uvjerenje ureda za katastar od 3.5.2012. i dopis od ŽDO od 24.5.2012. (list 340-345), ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 29.4.1997., izjava tužitelja, dopis ŽDO, dopis načelnika Općine Križ i Agencije iz 2013. (list 346- 432) te je saslušana svjedokinja ĐL, svoj nalaz i mišljenje neposredno na raspravi je dao vještak Tomislav Ivanušić.

4.2. Iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države utvrđuje se da su Republika Hrvatska s jedne strane kao zakupodavac te IL s druge strane kao zakupnik zaključili ugovor o zakupu 05. studenoga 2012. godine. Nadalje, iz spomenutog ugovora proizlazi da se zemljište daje u zakup na 20 godina, a počinje teći od dana uvođenja u posjed. Nadalje u točci drugoj je propisano da zakupnika uvodi u posjed Povjerenstvo za uvođenje u posjed državnog poljoprivrednog zemljišta Općine Križ u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora i o istom sastavlja zapisnik.

4.3. Iz mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici od 31. listopada 2012. godine proizlazi da je nacrt dogovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta sastavljen sukladno pozitivnim zakonskim propisima te da nema zapreke za njegovo zaključenje.

4.4. Iz dopisa od 2. studenoga 2018. godine utvrđuje se da je tužitelj podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora u skladu sa članom 186 a ZPP, a iz dopisa tuženice od 31. siječnja 2019. godine proizlazi da isto smatra neosnovanim i da ga ne prihvaća,

4.5. Iz zapisnika Službe inspekcije u područnim jedinicama Ministarstva poljoprivrede, Ispostava Ivanić Grad od 15. listopada 2013., 16. listopada 2013., 23. srpnja 2014., 7. siječnja 2015., 24. srpnja 2015., 21. rujna 2015. godine proizlazi da je spomenuti zapisnik načinjen po prijavi IL, istim je utvrđeno da sporne čestice koristi tj. neovlašteno je ušao u posjed UL. Vezano uz obavljenu sjetvu i ulazak u posjed spomenute čestice, UL obavještava inspektoru da spornu česticu koristi već desetak godina i to na temelju potvrde Općine Križ, zaključno do kraja 2012. godine tj. sve do momenta raspisivanja natječaja u Općini Križ za istu. Navodi i to kako se je javio na spomenuti natječaj, ali je IL bio najpovoljniji ponuditelj. Navodi i to da se žalio na rezultat natječaja, ali njegov prigovor nije uvažen, već je dopisom iz veljače i ožujka 2013. godine naloženo Općini Križ da IL ne uvedi u posjed spornih čestica. Također navodi da je u svibnju 2013. godine u Općini Križ je podnio zahtjev za dodjelu privremenog ugovora o korištenju sporne čestice, ali je dobio odbijenicu. Navodi da je on po inerciji i nadalje koristio ovu česticu tj. sijao je.

4.6. Iz Gospodarskog programa IL iz siječnja 2011. godine proizlazi koje kulture je isti namjeravao sijati na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], tj. upisan je plan korištenja površina predmetnih nekretnina u zakupu te su upisane kulture: kukuruz, pšenica, sjemenska zob i sjemenski ječam.

4.7. Iz Mišljenja ŽDO u Velikoj Gorici od 31. listopada 2012. proizlazi da su dali pozitivno mišljenje za sklapanje Ugovora o zakupu sa IL.

4.8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za agronomiju Ljerke Pohl od 9. kolovoza 2019. proizlazi da je ista utvrdila na temelju Gospodarskog programa tužitelja da je isti trebao ostvariti dobit od 317.837,02 kn, a na način kako je to opisao u tužbi i dopuni tužbe od 10. travnja 2019.; iznos od 471.862,89 kn.

4.9. Tuženica i umješač su prigovorili izračunu vještakinje te se postupak nije vodio duži niz godina zbog pandemije COVID-a, izuzeća sudaca te je bio određen i zastoj ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodio kod ovog suda između istih stranaka pod brojem Pn-45/2020.

4.10. Iz Odluke o povratu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu: Agencija) od 1. veljače 2021. utvrđuje se da je IL naloženo vraćanje neopravdano isplaćene potpore za 2018. godinu, kao i Odlukom od 9.3.2020., 31.12.2019. i 13.8.2019.

4.11. Iz Zapisnika K-425/2021 OKS u Zagrebu od 25. veljače 2022. godine koji se vodi protiv IL zbog kaznenog djela iz čl. 258. st.1. KZ. Pročitan je iskaz svjedoka UL (list 224-225), a iz kojega proizlazi da je ove sporne kčbr. on posjedovao na temelju potvrde Općine Križ od 2006. godine te je za njih plaćao i najam. 2010. godine je bio raspisan natječaj na kojem on nije dobio pravo zaključiti ugovor, ali je taj ugovor zaključio jer je na natječaju dao lažne podatke tvrdeći da je on bio u posjedu i najmu tih nekretnina prije natječaja, a zapravo je bio u posjedu svjedok UL. Nadalje navodi kako je tada nakon što je izgubio natječaj, poslao prijavu ŽDO i dostavio dokaz o tome da je on plaćao najam do 2012. godine pa su stoga iz ŽDO poslali dopis Općini Križ da ne uvode u posjed IL, dok se ova situacija ne riješi. Također iz njegovog iskaza proizlazi da nikada nije dobio obavijest tko je najbolji ponuditelj na natječaju, osim što su ga obavijestili da neće uvesti u posjed IL. Ništa nije dobio do 2018., kada je dobio tužbu od RH za smetanje posjeda.

4.12. Iz dopisa FINA-e utvrđuje se da je IL bio insolventan od siječnja 2016. do zaključno prosinca 2018.

4.13. Iz dopisa ŽDO u Velikoj Gorici od 25. travnja 2012. upućenog DORH proizlazi da je ŽDO dao pozitivno mišljenje na nacrt Ugovora o zakupu Vladimira IL za kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica].

4.14. Iz dopisa ŽDO u Velikoj Gorici Općini Križ od 31. listopada 2012.proizlazi da su dali pozitivno mišljenje na nacrt Ugovora o zakupu te odobrili uvođenje u posjed IL.

4.15. Iz dopisa ŽDO u Velikoj Gorici Općini Križ od 22. veljače 2013. proizlazi kako su utvrdili da u vrijeme raspisivanja natječaja je raniji ugovor o zakupu bio istekao te da su u posjedu spornih čestica bile treće osobe, a ne IL, da su tražili Agenciju da ponište suglasnost za zaključenje ugovora sa IL i pozvali su Općinu Križ da ne uvode u posjed IL.

4.16. Iz dopisa ŽDO u Velikoj Gorici Agenciji od 17. rujna 2013. proizlazi kako traže obavijest da li je Agencija poništila suglasnost od 26. rujna 2011. godine za zaključenje Ugovora sa IL te ih podneskom od 19. studenog 2013. pozivaju da to bez odlaganja učine.

4.17. Iz dopisa Agencije od 25. studenog 2013. proizlazi kako Agencija ne može povući svoju suglasnost jer su već prethodno dali pozitivno mišljenje nakon čega je Općina Križ bila potpisala Ugovor sa IL.

4.18. Iz presude ovog suda broj P-193/2015 od 7. ožujka 2016. proizlazi da je naloženo UL vratiti sporne nekretnine RH.

4.19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za poljoprivredu Tomislava Ivanušića kojemu je sud povjerio vještačenje radi obnove ranije provedenog vještačenja budući se je vještakinja razboljela i više nije mogla pristupiti na raspravu, proizlazi kako se isti u cijelosti slaže s nalazom i mišljenjem vještakinje Ljerke Pohl. U svojem nalazu i mišljenju, obzirom na okolnost da je izračunao različito u odnosu na tužbu te kulture pobrojene u Gospodarskom programu tužitelja, navodi da je izračun u toč. I. mišljenja napravio na temelju navoda tužbenog zahtjeva, izračun u toč. II. mišljenja dao je na temelju gospodarskog programa tužitelja, a u toč. III. se je osvrnuo na nalaz i mišljenje vještakinje Ljerke Pohl; sve prema uputi suda. Nadalje odgovara da je tužitelj mogao sijati na spornim česticama određene međukulture, koje nije naveo u gospodarskom programu, a te međukulture su obuhvaćene vještačenjem tužbenog zahtjeva pa je radi toga izračunat veći iznos. Na pitanje pun. umješača odgovorio je da se nakon žetve ozimih kultura u srpnju mogu sijati čitav niz postrnih kultura (nakon žitarica; soja, uljana repica, silažni kukuruz…). Nadalje odgovara da ove međukulture nisu upisane u gospodarski program, ali i sam program mu se čini kao da je pisan za jednu godinu, a ne za 20 godina za koliko je zaključen ugovor, jer su žitaricama obuhvaćene velike površine koje kulture se u plodosmjeni ne bi smjele ponavljati te obrazlaže da se kukuruz može sijati u monoklulturi, ali žitarice se ne mogu, nisu razrađene površine na kojima bi se pojedine godine sijale određene kulture te ističe da je gospodarski program isključivo napravljen na bazi jedne godine jer kao vještak ima iskustva da se npr. pšenica na pšenicu ne smije sijati godinu za godinom. U svom nalazu i mišljenju nije uzimao u obzir nekakve elementarne nepogode. Odgovara da je 2016. godine bila proglašena elementarna nepogoda u nizu županija zbog mraza, ali se je pripremio i proučio te zaključuje da takav mraz nije naštetio ozmimim žitaricama, a naknadnim istraživanjima utvrdilo se je da su upravo te godine žitarice imale rekordne prinose. Riječ je o Sygenta žitaricama; radi se o sortama žitarica. Pretpostavlja da je sve ovo vezano uz Gospodarski program bilo vezano uz tržište, odnosno za prodaju. Nadalje odgovara da se sjemenska roba prodaje na način da se unaprijed ugovara sa sjemenarskom kućom te se treba upisati u upisniku dobavljača sjemenske robe. Kukuruz se prodaje kao merkantilna roba te se prodaje u silose bez ugovora, kao i sudanska trava i postrni sirak koji se također prodaje na slobodnom tržištu. Poznato mu je da postoji poljoprivredna inspekcija koja je prije svega vezana za Agenciju za plaćanja… radi ostvarivanja poticaja te inspektorat izlazi na teren svake 4 godine te koliko je i što posijano; a navedeno se kontrolira prema prijavi kultura koje su prijavljene Agenciji za plaćanja u poljoprivredi…, a ne prema gospodarskom programu. Na daljnje pitanje odgovara da ne zna da li općina prilikom davanja zemljišta u zakup zahtijeva bonitet poljoprivrednog gospodarstva. Na pitanje zz tuženice odgovara da je troškove izračunavao i računao prema oficijalnim podacima državne agencije, odnosno savjetodavne službe u sklopu Ministarstva poljoprivrede koji svakih nekoliko godina izdaju podatke o troškovima pa tako postoje podaci iz 2018. i 2022. Budući da se radi o ranijim godinama, za utužene godine koristio je indeksacijske cijene za svaku pojedinu godinu (2015., 2016., 2017.). Dodaje da je poljoprivreda vrlo specifična zato što su kulture promjenjive ovisno o ekonomskoj dobiti te se ne može 20 godina unaprijed prognozirati što će biti isplativo i što će se sijati, iako je u konkretnom slučaju ovaj gospodarski plan, po njemu, sačinjen za jednu godinu te ponavlja da takva plodosmjena nije izvediva.

5.1. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je, uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, a na način kako je tužbeni zahtjev usklađen sa nalazom i mišljenjem vještaka te promjenom valute u RH.

5.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih cijenio, dovodeći ih u međusobnu vezu te imajući u vidu odlučne činjenice koje je tužitelj, s obzirom na stvarnu osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva.

6. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir sve izvedene dokaze kako objektivne, valjane i istinite te je na istima temeljio svoju odluku jer se spomenuti dokazi međusobno u cijelosti podudaraju i daju sudu jedinstvenu sliku o sadržaju predmeta.

7. Nesporno je da su stranke zaključile ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske dana 05. studenoga 2012. godine. Također je nesporno da je tužitelj temeljem spomenutog ugovora, trebao biti uveden u posjed nekretnina naznačenih u tužbi 30 dana od dana zaključenja ugovora, dakle 5. prosinca 2012. godine. Pored navedenog nesporno je da tužitelj na spomenutim česticama nije uveden u posjed i to iz razloga što je u posjedu spomenutih čestica bila treća osoba tj. UL (odnosno uveden je u posjed tek 2018.g.). Nadalje je nesporno da je kod ovog suda donesena presuda broj Pn-45/2020-9 od 24. svibnja 2021. koja je postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1902/2021-2 od 8. veljače 2024., a kojom presudom je odlučeno o istovrsnom tužbenom zahtjevu, ali samo za drugi vremenski period, tj. za vremenski period koji prethodi ovoj tužbi, odnosno tužbenom zahtjevu.

8. Sporno je da li tuženica tj. Republika Hrvatska odgovorna za neispunjenje obveze iz razloga što tuženica nije predala u posjed nekretnine tužitelju, budući se je na ovim nekretninama u neovlaštenom posjedu nalazio UL. Sporno je nadalje da li postoji odgovornost Republike Hrvatske za nastalu štetu. Također je, osim osnove tužbenog zahtjeva, sporna visina postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, sporno je da li tužitelj ima pravu na utuženu naknadu vezano uz ratarske kulture koje nisu bile upisana u Gospodarskom programu tužitelja, tj. da li je opravdano korištenje zemljišta na način da se na istom proizvode poljoprivredne kulture navedene u tužbi (tj. da bi on zasijao crnu ozimu zob, postrni sirak te sudansku travu), iako isto nije nabrojeno u Gospodarskom programu priloženom uz zahtjev za odobrenje prilikom raspisivanja natječaja za dodjelu zemljišta u najam; a sve navedeno u vremenskom periodu od 4. studenog 2015. do 2. studenog 2018.

9.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Naime, iz Ugovora o zakupu proizlazi da se Ugovor može raskinuti u svako vrijeme te da se od istog može sporazumno odustati, a spomenuto je propisano čl. 8. Tijekom provođenja dokaznog postupka tuženica nije dokazala da je tužitelju podnijela, odnosno dostavila obavijest o raskidu Ugovora, npr. radi nemogućnosti izvršenja ugovornih obveza. Također je utvrđeno da nisu ispunjeni ključni uvjeti iz čl. 10. tog Ugovora radi kojih bi se raskid ugovora mogao tražiti. Nadalje, uvidom u Ugovor utvrđeno je da se isti zaključuje na rok od 20 godina. Slijedom naprijed izloženoga, nedvojbeno je utvrđeno da je Ugovor koji je zaključen 5. studenog 2012. godine između stranaka i danas na snazi tj. u međuvremenu nije raskinut, iako zakupnik IL nije do 2018.g. bio uveden u posjed. Također je utvrđeno da se u preostalim odredbama, koje nisu propisane Ugovorom, primjenjuju odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu i propisi Zakona o obveznim odnosima.

9.2. Obzirom na sve naprijed izloženo, utvrđuje se da spomenuti Ugovor o zakupu proizvodi pravne učinke tj. da je tužitelj zaključio valjani ugovor sa tuženicom 05. studenoga 2012. godine, da je trebao biti uveden u posjed spornih nekretnina 5. prosinca 2012. godine te da je u spomenutom do dana podnošenja tužbe bio onemogućen, a iz razloga što je treća osoba bila u posjedu spornih nekretnina te tužitelj, u vremenskom periodu na koji se odnosi ovaj tužbeni zahtjev, nije uveden u posjed navedenih nekretnina. Također je utvrđeno da je Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države od 05. studenoga 2012. godine izrađen u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu ( NN 152/08, 25/09, 153/09, tj. 1/10 i 39/11) i Odlukom Općinskog vijeća Općine Križ o izboru najpovoljnijih ponuda za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Križ od 26. rujna 2011. godine. Slijedom izloženoga, nedvojbeno se utvrđuje da je Ugovor izrađen u skladu sa pozitivnim propisima i podzakonskim aktima koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja istog. Pritom se naglašava kako je nadležno Državno odvjetništvo prethodno tj. prije zaključenja ugovora dalo suglasnost tj. odobrilo Općini Križ zaključenje ovog Ugovora.

9.3. Odlučujući o visini postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je našao utvrđenim da doista tužitelj IL nije mogao ući u posjed poljoprivrednog zemljišta pa prema tome isti ga nije mogao koristiti tj. obrađivati na način kao što je to uobičajeno u poljoprivrednoj proizvodnji i time ostvarivati prihod odnosno dobit u vremenskom periodu od 4.11.2015. do 2.11.2018. U čl. 346. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO) koji se odnosi na naknadu izmakle dobiti propisano je da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete koju je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. U čl. 1089. st. 3. je propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

9.4. Slijedom naprijed navedenoga, nedvojbeno je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da tužitelj nije mogao obrađivati kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] i to od 4.11.2015. do 2.11.2018., kada je uputio Državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora, a s kojim je odbijen. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u tužbi obrazložio koje je kulture mislio posijati na svakoj pojedinoj čestici u točno određenoj godini ili točno određenom vremenskom periodu.

10.1. Sud je proveo vještačenje spomenutog po stalnom sudskom vještaku za agronomiju Ljerki Pohl i Tomislavu Ivanušiću. Provedenim vještačenjem, nakon opsežne analize tužbenog zahtjeva, statističkih podataka, dostupnih tržišnih podataka, pregledom nekretnina kao i prikupljanjem drugih relevantnih podataka, vještak je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj u utuženom periodu pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 98.611,99 EUR, a na ime izmakle dobiti, budući da u navedenom vremenskom periodu tj. utuženom vremenskom periodu nije mogao obrađivati nekretnine koje su bile predmet ugovora. Pritom je vještak utvrdio da je tužitelj, osim kukuruza, pšenice, sjemenske zobi i sjemenskog ječma, koje kulture je upisao u Gospodarskom planu, mogao na navedenoj površini uzgajati one kulture koje su opisane u tužbi i to sirak i sudansku travu, kukuruz za silažu, uljanu repicu i merkantilnu postrnu kao međukulture.

10.2. Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka te je utvrdio kako je doista tužitelj mogao u utuženom vremenskom periodu i na spornim površinama sijati tj. uzgajati sve kulture koje je naveo u tužbi jer je to u skladu sa pravilima poljoprivredne struke, a isto tako niti ne odstupa od Gospodarskog programa tužitelja kojega je priložio i na temelju kojega je zaključen Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta jer je utvrđeno da tužitelj u tužbi navodi da bi na spornim nekretninama sijao sve ratarske kulture, a ne neke druge poljoprivredne kulture kao što su na primjer voćnjak vinograd i slično; a ugovor je bio upravo namijenjen za sijanje ratarskih kultura.

10.3. Nadalje sud utvrđuje da iz Gospodarskog programa, koji je sastavni dio Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH zaključenog s tužiteljem, proizlazi da je Plan korištenja predmetnog zemljišta bio proizvodnja kukuruza za tržište stočne hrane, pšenice za tržište mlinarske industrije, sjemenske zobi i sjemenskog ječma kao sjemenske robe. Iako u Gospodarskom programu tužitelja nije bilo predviđeno korištenje zemljišta na način da se na istom proizvode poljoprivredne kulture navedene u tužbi, ukoliko je isti postupao sa zemljištem pažnjom dobrog gospodarstvenika, bio je ovlašten zasijati i druge ratarske kulture kao što su sirak, sudanska trava, uljana repica, soja, merkantilna postrna. Dakle, sud je stajališta da je tužitelj mogao temeljem čl. V. Ugovora na spornim parcelama uzgajati poljoprivredne kulture naznačene u Gospodarskom programu kojega je priložio uz molbu za natječaj. Nadalje, uvidom u Gospodarski program se utvrđuje da se tužitelj bavio ratarskom proizvodnjom, a u namjeni zemljišta predviđene su kulture kukuruz, pšenica, sjemenska zob, sjemenski ječam. Dakle nema razloga i zapreke da tužitelj ne bi mogao na spornim površinama uzgajati sve kulture koje su navedene u tužbi. Pri tome sud uzima kao valjan argument da tužitelj ima veliko gospodarstvo, bavi se ratarstvom, a osporene kulture također su ratarske kulture pa su time obuhvaćene Ugovorom. U Hrvatskoj enciklopediji je upisana definicija ratarstvo da je to grana poljoprivrede i znanstvena disciplina koja se bavi proizvodnjom i proučavanjem kulturnih biljaka na oranicama, livadama i pašnjacima, namijenjenih prehrani ljudi i domaćih životinja te industrijskoj prehrani, kao i proizvodnji energenata. Valja dodati kako je tijekom postupka utvrđeno da se tužitelj bavi poljoprivrednom proizvodnjom na veliko, radi toga i dolazi do zakupa tuđeg poljoprivrednog zemljišta pa je životno logično i uvjerljivo da će isti maksimalno nastojati iskoristiti poljoprivredno zemljište za proizvodnju i ostvarivanje dobiti.

10.4. Nadalje, utvrđeno je (iz Gospodarskog programa) da tužitelj ima mehanizaciju za sijanje i ubiranje osporenih ratarskih kultura, ima odgovarajuću naobrazbu tj. završio je agronomski fakultet, ratarstvom se bavi kao profesionalnom djelatnošću te mu je interesu maksimalno iskoristiti sporno zemljište, u vidu sijanja ratarskih kultura od kojih će imati dobit u određenom periodu, a ovisno o tržišnoj potražnji. Radi toga je sud uvjerenja da bi tužitelj sijao i sporne ratarske kulture na tom zemljištu, u utuženom periodu jer je to očito bilo ekonomski isplativo te jer je notorno da su se takve ratarske kulture sijale na navedenom području. Pri tome je sud utvrdio da bi tako postupao svaki ugovaratelj koji se vodi pažnjom dobrog domaćina i pažnjom dobrog gospodarstvenika, a čemu je cilj što veća financijska dobit od obrade spornog zemljišta.

10.5. Dakle, obzirom na strojeve kojima je raspolagao, obrazovanost, veličinu do tada posjedovanog i obrađivanog zemljišta u ratarske svrhe, sud utvrđuje da bi ovakva obrada zemljišta kako je navedeno u tužbi, bila u skladu sa pravilima poljoprivredne struke, ekonomskim iskorištavanjem zemljišta te tržišnim prilikama.

10.6. Rad toga je zaključeno da je tužitelj pretrpio štetu po osnovi izmakle koristi u iznosu od 98.611,99 EUR, a u skladu sa odredbama iz čl. 1089. st. 3. ZOO kojom je propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnom radnjom ili propuštanjem.

11. U odnosu na spornu činjenicu da li je tužitelj 2015. godine ostvario poticaj za predmetne nekretnine, a vezano uz odredbu iz čl. 346. st. 3. ZOO kojim je propisano ako je pri povredi obveze pored štete nastao za vjerovnika i neki dobitak, o njemu će se prilikom određivanja visine naknade voditi računa u razumnoj mjeri; utvrđuje se da je iz Odluka Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju o povratu utvrđeno da se istome ne priznaje poticaj za 2015., a iz dopisa Agencije od 15. ožujka 2021. utvrđuje se da je izvršen povrat prema Odluci o povratu za 2015. u iznosu od 48.201,78 kn te da postoji Odluka o povratu za 2016., 2017. i 2018. godinu. Naime iz spomenutog dopisa još proizlazi da je za 2015. godinu Agencija utvrdila da je tužitelju isplaćeno 26.105,58 kn, a da je izvršen povrat 48.201,78 kn za tu istu godinu. Iz navedenog proizlazi samo jedna jedina ključna okolnost, a to je da tužitelj u konačnici nije ostvario pravo na poticaj za 2015. godinu za utužene čestice te da je dužan vratiti cjelokupni iznos koji je na to ime primio. Nadalje se utvrđuje da je isti vratio poticaj za 2015. godinu, a uzevši u obzir sumu koja je vraćena sud uzima da se njegovi dugovi prema Agenciji prebijaju u skladu s odredbom iz čl. 171. st. 2. I 4. ZOO tj. onom redom kako su obveze nastale pa je stoga logično da je najprije vraćen poticaj za 2015., a onda za 2016., 2017. i 2018., sve u skladu sa odredbom ZOO.

12. Zaključno, summa summmarum, obzirom na sve naprijed izloženo, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da tužitelj od 5. prosinca 2012., kako je bilo predviđeno ugovorom o zakupu, do dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora pa čak niti do 2018.g. nije bilo uveden u posjed, dakle nije posjedovao nekretnine koje su bile predmetom ugovora. Stoga isti ima pravo na naknadu štete izmakle koristi. Naime, do spomenutog je došlo isključivo propustom tuženice Republike Hrvatske i to iz razloga što je ista nije uvela u posjed tužitelja kao što je to bilo predviđeno ugovorom tj. 05. prosinca 2012. godine pa stoga tužitelj nije mogao pristupiti namjeravanoj proizvodnji poljoprivrednih – ratarskih kultura u utuženom periodu. Naime, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj opravdano i osnovano mogao očekivati dobit prema redovitom tijeku stvari, a da je njezino ostvarenje spriječeno odnosno onemogućeno propuštanjem tuženice da ga uvede u posjed spornih nekretnina.

13. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 98.611,99 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za određene ratarske kulture čiji se prihod očekivao u određenim godišnjim dobima.

14.1. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, utvrđeno je da je trošak tužitelja pretežito opravdan i osnovan te je troškovnik izrađen u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103,14, 118,14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa). Naime, tužitelj je zatražio trošak sastava tužbe po tarifnom br. 7.1, trošak za sastav 4 obrazložena podneska koji su bili opravdani, u skladu sa Tbr. 8.1., kao i troškove za pristup na 7 ročišta po tarifnom br. 9.1., sve uvećano za PDV, kao i troškove provedenih vještačenja i trošak sudske pristojbe na presudu, dok je sudska pristojba na tužbu u zastari.

14.2. Obzirom na načelo uspjeha u sporu, naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj platiti tužitelju trošak u iznosu od 28.172,48 EUR iz razloga što je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu.

14.3. No, tužitelju nije priznat trošak sastava preostalih 5 podnesaka, a u skladu s odredbom iz Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 4.643,75 EUR, a s kojim iznosom je odbijen. 15. Nadalje odlučujući o troškovima tuženice utvrđeno je da je sav zatraženi trošak u cijelosti neosnovan, a sve to iz razloga što je tuženica u cijelosti izgubila ovaj parnični postupak; u skladu sa članom 154 st. 1 ZPP.

16. Nadalje, umješač UL, na strani tuženice, u cijelosti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova ovog parničnog postupka iz razloga što je stranka, na čijoj strani je sudjelovalo kao umješač, u cijelosti izgubila ovu parnicu.

17. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 17. siječnja 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik Pn

3. DNA:

- tužitelj po pun. Andrei Grugan Šagud, odvj. iz Svetog Ivana Zeline

- tuženica po zastupniku po zakonu – ODO Velika Gorica

- umješač na strani tuženika po pun. Hrvoju Zdilaru, odvj. iz Zagreba 4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana