Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-526/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetnog s SŠ, rođen **.**.1975., [adresa], koga zastupa punomoćnik Darko Novačić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić u Virovitici, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d., Osijek, Podružnica Orahovica, MB: [matični broj], čiji je osnivač Slavonska banka d.d. Osijek, te Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 10. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 17. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o namjenskom kreditu uz depozit broj [broj depozita]/2007 od 28. svibnja 2007., sklopljen između tužitelja SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetnog s SŠ, rođen **.**.1975., [adresa], kao korisnika kredita, i tuženika, Addiko Bank d.d., Zagreb, OIB: 14036333877, kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d., Osijek, Podružnica Orahovica, MB: [matični broj], čiji je osnivač Slavonska banka d.d. Osijek, te Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., Zagreb, OIB: 14036333877, kao kreditora: -u članku 2. koja glasi: „…23.000,00 CHF (slovima: dvadesettrisuće CHF) odnosno u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita:“, -u članku 3. koja glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF (slovima: dvadesettrisuće CHF)…“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, OIB: 14036333877, kao pravnom slijedniku Slavonske banke d.d., Osijek, Podružnica Orahovica, MB: [matični broj], čiji je osnivač Slavonska banka d.d. Osijek, te Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetnom s SŠ, rođen **.**.1975., [adresa], isplati iznos od 4.089,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja je do 31. prosinca 2007., propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te koja je nadalje propisana člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se od 1. prosinca 2008., do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja se od 1. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja se od 1. siječnja 2023., do 30. prosinca 2023., po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te koja se od 30. prosinca 2023., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na iznos od:

-0,72 eur od 1. srpnja 2007., do isplate,

-0,92 eur od 1. rujna 2007., do isplate,

-9,16 eur od 1. ožujka 2008., do isplate,

-9,00 eur od 1. travnja 2008., do isplate,

-6,34 eur od 1. svibnja 2008., do isplate,

-2,61 eur od 1. lipnja 2008., do isplate,

-1,97 eur od 1. srpnja 2008., do isplate,

-2,54 eur od 1. kolovoza 2008., do isplate,

-1,29 eur od 1. rujna 2008., do isplate,

-3,06 eur od 1. listopada 2008., do isplate,

-4,67 eur od 1. studenog 2008., do isplate,

-16,16 eur od 1. prosinca 2008., do isplate,

-7,01 eur od 1. siječnja 2009., do isplate,

-23,42 eur od 1. veljače 2009., do isplate,

-26,38 eur od 1. ožujka 2009., do isplate,

-21,84 eur od 1. travnja 2009., do isplate,

-26,01 eur od 1. svibnja 2009., do isplate,

-18,27 eur od 1. lipnja 2009., do isplate,

-19,06 eur od 1. srpnja 2009., do isplate,

-18,65 eur od 1. kolovoza 2009., do isplate,

-18,24 eur od 1. rujna 2009., do isplate,

-18,36 eur od 1. listopada 2009., do isplate,

-16,28 eur od 1. studenog 2009., do isplate,

-19,73 eur od 1. prosinca 2009., do isplate,

-21,05 eur od 1. siječnja 2010., do isplate,

-25,57 eur od 1. veljače 2010., do isplate,

-16,41 eur od 1. ožujka 2010., do isplate,

-29,55 eur od 1. travnja 2010., do isplate,

-28,75 eur od 1. svibnja 2010., do isplate,

-88,06 eur od 1. lipnja 2010., do isplate,

-37,11 eur od 1. kolovoza 2010., do isplate,

-53,57 eur od 1. rujna 2010., do isplate,

-47,07 eur od 1. listopada 2010., do isplate,

-43,94 eur od 1. studenog 2010., do isplate,

-55,21 eur od 1. prosinca 2010., do isplate,

-67,96 eur od 1. siječnja 2011., do isplate,

-59,92 eur od 1. veljače 2011., do isplate,

-57,54 eur od 1. ožujka 2011., do isplate,

-55,47 eur od 1. travnja 2011., do isplate,

-62,32 eur od 1. svibnja 2011., do isplate,

-74,08 eur od 1. lipnja 2011., do isplate,

-77,08 eur od 1. srpnja 2011., do isplate,

-119,52 eur od 1. kolovoza 2011., do isplate,

-79,32 eur od 1. rujna 2011., do isplate,

-73,95 eur od 1. listopada 2011., do isplate,

-73,43 eur od 1. studenog 2011., do isplate,

-72,92 eur od 1. prosinca 2011., do isplate,

-79,79 eur od 1. siječnja 2012., do isplate,

-82,23 eur od 1. veljače 2012., do isplate,

-82,52 eur od 1. ožujka 2012., do isplate,

-79,30 eur od 1. travnja 2012., do isplate,

-81,45 eur od 1. svibnja 2012., do isplate,

-84,32 eur od 1. lipnja 2012., do isplate,

-173,01 eur od 1. kolovoza 2012., do isplate,

-77,93 eur od 1. rujna 2012., do isplate,

-77,68 eur od 1. listopada 2012., do isplate,

-82,04 eur od 1. studenog 2012., do isplate,

-81,40 eur od 1. prosinca 2012., do isplate,

-82,22 eur od 1. siječnja 2013., do isplate,

-75,40 eur od 1. veljače 2013., do isplate,

-77,03 eur od 1. ožujka 2013., do isplate,

-81,89 eur od 1. travnja 2013., do isplate,

-75,00 eur od 1. svibnja 2013., do isplate,

-74,81 eur od 1. lipnja 2013., do isplate,

-73,94 eur od 1. srpnja 2013., do isplate,

-75,14 eur od 1. kolovoza 2013., do isplate,

-75,76 eur od 1. rujna 2013., do isplate,

-78,40 eur od 1. listopada 2013., do isplate,

-79,20 eur od 1. studenog 2013., do isplate,

-81,82 eur od 1. prosinca 2013., do isplate,

-78,91 eur od 1. siječnja 2014., do isplate,

-81,90 eur od 1. veljače 2014., do isplate,

-405,41 eur od 13. ožujka 2014., u roku od 15 dana, i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja u iznosu od 270,00 eur.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 2.700,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do isplate, koja teče od 17. siječnja 2025., do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U stupnjevitoj tužbi tužitelj navodi da je 28. svibnja 2007., s prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek, zaključio ugovor o kreditu broj 5140030250-63000123872/2007, da mu je na temelju ugovora kreditor stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 23.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok vraćanja kredita sedam godina, u mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja, da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu, da je došlo do rasta tečaja CHF, te da je kredit otplaćen u cijelosti.

2. Tužitelj ističe da ga kao potrošača, prednik tuženika kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u potpunosti informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za švicarski franak, niti o rizicima sklapanja takvog ugovora, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovarala, da je ista nepoštena i ništetna, da je prednik tuženika na taj način postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što je rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, te da je time prednik tuženika povrijedio odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, čije odredbe se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

3. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, te na odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, temeljem kojih odredbi, presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnih ugovora. Nadalje, ističe da je na temelju Ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008., Slavonska banka d.d. Osijek pripojena Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., da je postupak pripajanja okončan 28. veljače 2009., i tada je Slavonska banka d.d. Osijek prestala postojati kao pravna osoba, a sva njezina prava, obveze i imovina prešli su na pravnog slijednika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te da sukladno čl. 522. Zakona o trgovačkim društvima, upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, da je društvo preuzimatelj sveopći pravni slijednik pripojenog društva, i time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva, da upisom pripajanja u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj prestaju pripojena društva, kao i da je 11. srpnja 2016., Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. promijenila ime i postala Addiko Bank d.d., te je tuženik sveopći pravni slijednik Slavonske banke d.d. 4. Tužitelj navodi da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, prekinuta zastara temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva nastupa protekom pet godina, da nepoštene i ništetne ugovorne odredbe djeluju ex tunc, s posljedičnom uspostavom pravne i činjenične situacije kao da takvih odredaba nije ni bilo, te da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od sklapanja ugovora, te predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim dijelovi odredbi čl. 2. ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno da se mjesečni anuiteti kredita podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, te zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa s osnova tečajne razlike, čiju će visinu i tijek zakonskih zateznih kamata određeno postaviti nakon provedenog vještačenja. Potražuje trošak postupka.

5. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, te da se tužitelj neutemeljeno poziva na presude iz tzv. kolektivnog spora, da Slavonska banka d.d., s kojom je tužitelj zaključio ugovor o kreditu, nije obuhvaćena kolektivnom tužbom, da eventualnu štetu tužitelju nije prouzrokovao tuženik, već eventualno kreditor Slavonska banka d.d., da nije utvrđeno da bi Slavonska banka d.d. u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, zatim, da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u eur, ili pak valutnom klauzulom u CHF, da je za tužitelja bila prihvatljivija valutna klauzula u CHF da su odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, da je valutna klauzula dopuštena. Na pripremno ročištu tuženik je istakao prigovor prijeboja s osnove povlaštenih i potplaćenih anuiteta, za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na početno ugovoreni, i to u iznosu od 270,00 eur, a koji iznos će specificirati nakon provedenog vještačenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška.

6. Podneskom od 11. prosinca 2024., nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je postavio određeni zahtjev za isplatu na iznos od 4.089,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

7. Tuženik se protivi povišenju tužbenog zahtjeva "s neodređenog iznosa u tužbi s naznačenom vrijednošću predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eur, na iznos od 4.089,99 eur".

8. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo je vještačenje i neposredno saslušao vještaka Angelinu Horvat, pročitao je Ugovor o namjenskom kreditu uz depozit broj: [broj depozita]/2007 (str. 10 do 18), financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju po predmetnom kreditu, na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao davatelj kredita, zaključili su 28. svibnja 2007., ugovor o kreditu broj 5140030250- 63000123872/2007 na iznos kunske protuvrijednosti za 23.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,

-prednik tuženika je plasirao kreditna sredstva 29. svibnja 2007., i tada je tečaj CHF bio 4,426428 kn,

-ugovoreni rok otplate kredita je sedam godina, u mjesečnim anuitetima, plativo u kunama i obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

-prvi anuitet dospio je 1. srpnja 2007., a ostali uzastopno svakog prvog u mjesecu,

-tijekom otplate kredita, visina kamatne stope se kretala u rasponu od 4,30% do 6,55 % godišnje,

-u ugovoru o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu obrazloženi, niti ga je prednik tuženika ikada upozorio da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje kunskog kredita ili u valuti eur, niti su navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, niti je tužitelj o promjeni kamatne stope pregovarao s prednikom tuženika, već je kamata mijenjana jednostrano odlukom banke, tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, što navedene odredbe čini nerazumljivima, o njima se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene su i posljedično tome ništetne, te je takvim postupanjem prednika tuženika, tužitelj kao potrošač oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te su, stoga, dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli suprotne načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

-kredit je otplaćen u cijelosti 13. ožujka 2014.,

-temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je preplatio tuženiku ukupno 4.826,75 eur, od čega s osnove valutne klauzule 4.089,99 eur, te zbog promjenjive kamate 736,76 eur,

-negativna razlika anuiteta iznosi 28,52 eur, i odnosi se na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početnog tj. od 4,426428 kn.

9. Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da se 2007., obratio Slavonskoj banci d.d. u Orahovici radi kredita u svrhu adaptacije kuće, da mu je službenik banke kazao da, zbog visine prihoda, ne ispunjava uvjete za kunski ili kredit u eur, da jedino može dobiti kredit u CHF, da je CHF stabilna valuta, da mu nije rečeno da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eur, a ne i CHF, da mu nisu predočeni parametri vezani za promjenu kamatne stope, niti je upozoren na mogućnost fluktuacije tečaja, da na sastav ugovora ni na koji način nije mogao utjecati, da je mogao birati između odustanka od kredita i prihvata tipskog, standardiziranog ugovora banke u koji su uneseni samo njegovi osobni podaci, visina odobrenog kredita, rok otplate, početna kamatna stopa i instrumenti osiguranja, da je pročitao ugovor prije potpisivanja i od svih odredbi razumio je tek visinu odobrenog kredita i mjesečne rate, i u kom roku treba otplatiti kredit, zatim, da je po zanimanju dipl. ing. građevinarstva, da ne raspolaže stručnim ekonomskim znanjima, da, stoga, nije znao stvarni sadržaj pojmova valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, niti promjenjive kamate temeljem jednostrane odluke banke. Tužitelj je iskazao da u vrijeme zaključenja ugovora nije bio nositelj OPG-a, niti je imao obrt ili udio u trgovačkom društvu, da je sva kreditna sredstva utrošio isključivo za adaptaciju svoje kuće, da su mjesečne otplatne rate s početnih oko 800,00 kn, povećane za čak 50 %, da ne bi zaključio predmetni ugovor da je pravodobno bio upoznat sa svim rizicima koje nosi ugovor s valutnom klauzulom prema kojoj je glavnica vezana za CHF i s kamatom po stopi temeljem jednostrane odluke banke, da je kredit u cijelosti otplatio vlastitim sredstvima, te da je ŽŠ bila njegova majka.

10. Iz ugovora o kreditu broj 5140030250-63000123872/2007 od 28. svibnja 2007., proizlazi da je Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Orahovica, kao kreditor, tužitelju kao potrošaču, odobrila kredit za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, da je rok otplate sedam godina u mjesečnim anuitetima, od kojih prvi dospijeva 1. srpnja 2007., a svaki slijedeći prvog u mjesecu, da su anuiteti u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je ugovorena redovna kamata promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu, da su izmjene kamatne stope sastavni dio ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa, te da se kamata obračunava u CHF i naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja.

11. Provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i saslušanjem vještaka Angeline Horvat, utvrđeno je da je 29. svibnja 2007., po ugovoru o kreditu broj 5140030250-63000123872/2007 od 28. svibnja 2007., banka plasirala tužitelju kreditna sredstva u visini od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je na dan plasmana tečaj 1 CHF iznosio 4,426428 kn, da je mjesečni anuitet trebao biti kunska protuvrijednost 318,75 CHF, što čini iznos od 1.410,92 kn, da je prvi anuitet dospio 1. srpnja 2007., i svaki naredni prvog dana u mjesecu, da je početno ugovorena kamatna stopa 4,40% godišnje rasla tijekom otplate kredita do 6,55% godišnje, da su, zbog rasta tečaja CHF i zbog promjenjive kamatne stope, mjesečni anuiteti iznosili više od 1.410,92 kn, da je kredit otplaćen 13. ožujka 2014., da je na ime otplate kredita tužitelj platio tuženiku ukupno 20.578,55 eur, da je za otplatu, po početno ugovorenoj kamati i početno ugovorenom tečaju CHF, bilo dostatno 15.751,80 eur, da ukupna preplata tužitelja iznosi 4.826,75 eur, od čega zbog tečajne razlike 4.089,99 eur, te s osnove kamate 736,76 eur, te da negativna razlika, za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog 4,4264 kn, iznosi 28,52 eur. Također je utvrđeno da je vještačenje provedeno na temelju knjigovodstveno-financijske dokumentacije tuženika i sukladno nalogu suda i to kako glede ukupnog iznosa koji je tužitelj platio na ime otplate kredita po ništetnim odredbama, tako i iznosa koji bi bio dostatan za otplatu kredita na temelju početno ugovorenog tečaja, tj. kada je kredit plasiran, i na temelju početno ugovorene kamatne stope, zatim da se sve uplate tužitelja u nalazu odnose isključivo na iznose na ime otplate kredita, a ne i na troškove, odnosno zatezne kamate, da u temeljnom nalazu i mišljenju postoji tablica sa specifikacijom negativne razlike, za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od 4,426428 kn, to jest od tečaja na dan plasmana kredita, da ukupna visina negativne razlike iznosi 28,52 eur (kolona 15. temeljnog nalaza i mišljenja), te da je u dopunskom nalazu od 25. studenog 2024., ispravljena omaška u osnovnom nalazu i mišljenju od 13. lipnja 2024., koja se odnosi na pisanje visine pojedinih mjesečnih iznosa preplate temeljem tečajne razlike.

12. S obzirom na stabilnu praksu redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja kolektivnog ugovora jer javni bilježnik pri ovjeri/solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, te nalazeći da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, riješeno je da se neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika Mate Krpačića.

13. Polazeći od načela parničnog postupka, riješeno je da se neće čitati izjava svjedoka SŠZ broj OV-5477/2020 od 24. kolovoza 2020.

14. Iskaz tužitelja sud cijeni uvjerljivim, logičnim i istinitim, te mu je povjerovao u cijelosti.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje, dopunu nalaza i mišljenja i iskaz financijsko knjigovodstvenog vještaka Angeline Horvat, jer su dani u skladu s pravilima struke, objektivni su, argumentirani i razložni. Neprijeporno je da stranke nisu ugovorile kredit s fiksnim tečajem i fiksnom kamatom, a izračun preplate, polazeći od visine tečaja CHF na dan plasmana kredita, posljedica je ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

16. Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

17. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), sud je izveo zaključak da je osnovan određeno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Predmet spora je primjenjuju li se u ovoj parnici presude iz kolektivnog spora radi zaštite prava potrošača, jesu li ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kreditu broj 5140030250-63000123872/2007 od 28. svibnja 2007., osnovanost zahtjeva za isplatu više plaćenih iznosa temeljem istih odredbi, te osnovanost prigovora radi prijeboja s osnove povlaštenih i potplaćenih anuiteta.

19. Iz rješenja Hrvatske narodne banke broj O-744-020/12-08/ŽR od 9. prosinca 2008., (Narodne novine broj 15/2009) proizlazi da su Slavonska banka d.d. Osijek i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb podnijeli Hrvatskoj narodnoj banci prijavu namjere provedbe koncentracije te dvije banke, da je pravni temelj koncentracije Ugovor o pripajanju sklopljen 18. lipnja 2008., u Zagrebu, da je pravni oblik koncentracije pripajanje Slavonske banke d.d. Osijek Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, da će nakon provedenog postupka pripajanja, Slavonska banka d.d. Osijek prestati postojati kao pravna osoba i sva njezina prava, obveze i imovina prijeći će na Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb, te da se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek, banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb.

20. Nije dvojbeno da se u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ne spominju explicite ugovori o kreditu, koje je s potrošačima sklapala Slavonska banka d.d. Osijek. No, u tom su kolektivnom sporu razmatrane činjenične okolnosti uz koje je Slavonska banka d.d. Osijek, kao pravni prednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i potom Addiko Bank d.d., sklapala ugovore o kreditu u razdoblju od 1. lipnja 2004., do 31. prosinca 2008., a upravo su u okviru toga roka, i to 28. svibnja 2007., tužitelj i Slavonska banka d.d. zaključili ugovor o namjenskom kreditu broj 5140030250- 63000123872/2007. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda, da se tužitelj osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, i te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, kako to proizlazi iz odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019), te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku.

21. Na temelju čl. 327. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka zainteresirana osoba ovlaštena je na isticanje ništetnosti, koje se ne gasi, pa tužitelj, bez obzira na činjenicu što je ugovor prestao isplatom, ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnom odredbe ugovora koja se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu u CHF.

22. Prema presudama suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), utvrđena je obveza da se ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

23. Zaključno, tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), a od 7. kolovoza 2007., do 31. prosinca 2008., protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na jednakost oružja, u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2683/2021 od 21. rujna 2022., budući da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svoga zaposlenika, na okolnost da je informirao tužitelja o riziku valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana za CHF, te je prvostupanjski je sud odluku donio na temelju provedenih dokaza, sadržanih u spisu.

25. Sukladno odlukama Suda Europske unije u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, definirano je da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ osigurava tek kumulativna primjena tri pravila i to su pravilo o ex tunc učincima, koje ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, zatim, pravilo da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, te treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

26. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

27. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

28. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je plaćao tuženiku veće anuitete, zbog povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja valute vezane za CHF, otpala je utvrđenjem ništetnim tih ugovornih odredbi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Stoga je tuženik, na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate, i u konkretnom slučaju to je iznos od 4.089,99 eur s osnova tečajne razlike s pripadajućom zateznom kamatom.

29. Zastara tužiteljeve tražbine prekinuta je 4. travnja 2012., podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12., te je ponovno počela teći 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10. Kako restitucijski zahtjev zastarijeva za pet godina, a tužitelj je podnio tužbu 9. lipnja 2023., to nije nastupila zastara za preplaćeni iznos na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

30. Nije dvojbeno da je tužitelj u tužbi označio iznos od 1.327,23 eur kao vrijednost predmeta spora, da tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa temeljem tečajne razlike, čiju će visinu i tijek kamata određeno postaviti nakon provedenog vještačenja, što je i učinio podneskom od 11. prosinca 2024., zahtijevajući, iz iste pravne i činjenične osnove, isplatu iznosa od 4.089,99 eur. Sud je raspravnim rješenjem od 10. prosinca 2025., temeljem čl. 190. Zakona o parničnom postupku, dopustio preinaku tužbenog zahtjeva sadržanu u citiranom podnesku.

30.1. Neosnovan je prigovor zastare "novopostavljenog" tužbenog zahtjeva, jer, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

31. Odluka o kamati je zasnovana na odredbama i to čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima od 1. siječnja 2008., do isplate.

32. Tuženik je na pripremnom ročištu 18. ožujka 2024., s osnove povlaštenih i potplaćenih anuiteta, istakao prigovor prijeboja u iznosu od 270,00 eur, uz naznaku da će taj iznos specificirati nakon provedenog vještačenja. Unatoč tome što je vještačenjem utvrđeno da ukupna visina negativne tečajne razlike iznosi 28,52 eur, tuženik nije uredio prigovor prijeboja. Stajalište je prvostupanjskog suda da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja. Ovo stoga, što se nije pojedinačno pregovaralo o ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, što tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe, te što je ta ugovorna odredba nepoštena i ništetna. Također, plaćanjem anuiteta po tečaju nižem od početno ugovorenog, tužitelj nije ništa primio, pa ne postoji tužiteljeva obveza vraćanja nečeg što nije primio.

33. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) sud tužitelju priznaje trošak i to za sastav tužbe 100 bodova (250,00 eur) - Tbr. 7. t. . i Tbr. 46 Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za sastav obrazloženih podnesaka od 7. ožujka 2024., od 12. ožujka 2024., od 16. rujna 2024., (predan u eSpis 3. listopada 2024., i od 6. prosinca 2024., (predan u eSpis 11. prosinca 2024., - Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46 Tarife, po 50 bodova (125,00 eur) za sastav podnesaka od 27. lipnja 2024., i od 4. prosinca 2024., (predan u eSpis 11. prosinca 2024., - Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 46 Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za zastupanje na ročištima 18. ožujka 2024., 12. prosinca 2024., i 10. siječnja 2025., - Tbr. 9. t. . i Tbr. 46 Tarife, 50 bodova (125,00 eur) za zastupanje na ročištu za objavu 17. siječnja 2025., te trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eur, odnosno ukupno 2.700,00 eur. Odvjetnički ured punomoćnika tužitelja ima sjedište u [adresa], dakle, na teritoriju nadležnosti Općinskog suda u Virovitici. Stoga, putni trošak nije priznat punomoćniku tužitelja.

34. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.700,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od donošenja presude do isplate. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

35. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Slatini 17. siječnja 2025.

Sutkinja

Marica Bićanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja: Darko Novačić, odvjetnik u Virovitici,

2. Punomoćnik tuženika: Iris Šanjug, odvjetnik u Zagrebu.