REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2927/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužiteljice TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, protiv I-tuženika Grad Zagreb, Gradski ured za izgradnju grada, [adresa], OIB:61817894937 i II-tuženika Winer osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, zastupanog po punomoćniku BI, odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2024. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice NI, vježbenice kod odvjetnice Blaženke Musulin iz Zagreba, punomoćnice I-tuženika TIT i punomoćnika II- tuženika BI, odvjetnika iz [adresa], dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se I-tuženiku Grad Zagreb, Gradski ured za izgradnju grada, [adresa], OIB:61817894937 i II-tuženiku Winer osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, solidarno isplatiti tužiteljici TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 5.271,80 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2022. godine do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica TI s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.363,61 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2022. godine do isplate.

III. Nalaže se I-tuženiku Grad Zagreb, Gradski ured za izgradnju grada, [adresa], OIB:61817894937 i II-tuženiku Winer osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, isplatiti tužiteljici TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.363,98 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. siječnja 2025. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice TI za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev II-tuženika Winer osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 16.11.2022. godine navodi da se dana 1.12.2020. godine, oko 05:30 sati, u Zagrebu, na okretištu tramvaja Borongaj, na redovnom putu od kuće prema poslu kod poslodavca KBC Zagreb, kada je hodala prema autobusnoj stanici, poskliznula i pala prema naprijed te zadobila teške tjelesne ozljede. U trenutku nastanka štetnog događaja oštećena je bila u društvu s kolegicom OI, koja je vidjela pad oštećene te joj pomogla nakon ozljeđivanja. Nakon pada uočila je kako je taj dio nogostupa na kojem se pokliznula bio djelomično zaleđen zbog niskih temperatura. Odgovornost I-tuženika, kako navodi tužiteljica, proizlazi iz činjenice da je isti dužan osigurati da komunalne i sve druge službe od općeg interesa funkcioniraju na način da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete. Pod komunalnim gospodarstvom u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu podrazumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe te financiranje građenja i održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba. S obzirom da je do štetnog događaja došlo na javnoj površini, za čije je održavanje nadležan Grad Zagreb, tužiteljica istog naznačuje kao I-tuženika. Odgovornost II-tuženika proizlazi iz police osiguranja od odgovornosti kojom je I-tuženik osiguran kod istog. Nadalje, tužiteljica navodi da je u predmetnoj nezgodi zadobila ozljede radi kojih joj je pružena liječnička pomoć u KBC Zagreb. Zbog zadobivenih ozljeda trpjela je fizičke bolove i strah, zadobivene ozljede smanjile su njezinu opću životnu i radnu sposobnost zbog čega trpi duševne boli, zaostalo joj je naruženje te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljica nadalje navodi da se u cilju mirnog rješenja spora dana 29.04.2022. godine obratila II-tuženiku Odštetnim zahtjevom, međutim II-tuženik je otklonio zahtjev tužiteljice. Slijedom, navedenog, tužiteljica potražuje od I i II-tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO- a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha. Tužiteljica svoj zahtjev u tužbi specificira i potražuje kako slijedi:

-po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 10.000,00 kn,

-po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 8.000,00 kn,

-po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 14.000,00 kn,

-po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 5.000,00 kn,

-za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 kn, odnosno ukupno 40.000,00 kn / 5.314,22 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29.04.2022. godine do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 1.07.2024. godine (list 114-117 spisa) preinačila tužbeni zahtjev, tako da konačno potražuje od I i II-tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodeći računa o jačini i trajanju izazvanih fizičkih boli i straha. Tužiteljica svoj zahtjev specificira i potražuje kako slijedi:

-po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 1.500,00 eur,

-po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 800,00 eur,

-po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 2.500,00 eur,

-po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 663,61 eur,

-za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.171,80 eur, odnosno ukupno traži da joj I. i II- tuženici solidarno isplate iznos od 6.635,41 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29.04.2022. godine do isplate te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost pa tako osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno, tuženik ističe prigovor neurednosti tužbe u smislu odredbe čl. 109.ZPP-a, budući da tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti u ovoj pravnoj stvari, jer je tužiteljica propustila precizirati relevantan činjenični supstrat u tužbi. Naime, činjenični supstrat tužbe je neodređen, s obzirom da su iz opisa štetnog događaja izostale činjenice u vezi dinamike štetnog događaja, nastale štetne posljedice te trajanje i završetak liječenja. U tom smislu ne može se utvrditi kako je do samog pada i ozljede došlo. Uopćeno pozivanje na u tužbi opisane relevantne okolnosti, nema značaj precizno navedenih pravno relevantnih činjenica u predmetnoj pravnoj stvari. I-tuženik dalje navodi kako ne priznaje navode iz tužbe, osobito da se štetni događaj dogodio na način kako tužiteljica opisuje u tužbi odnosno da se dana 01.12.2020. godine oko 5:30 sati hodajući prema autobusnoj stanici odjednom poskliznula i pala prema naprijed, te zadobila teške tjelesne ozljede, te samim time osporava vjerodostojnost fotografija mjesta navodnog štetnog događaja priloženog u tužbi, budući temeljem istih nije moguće utvrditi vrijeme nastanka istih. I-tuženik osporava postojanje uzročno- posljedične veze između navodnog štetnog događaja te navodnih ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika, jer isto iz činjeničnih navoda iz tužbe te dostavljene dokumentacije, nije moguće utvrditi. Eventualna odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari, kako navodi I-tuženik, može biti isključivo po načelu krivnje, a nipošto objektivna, te je stoga na tužiteljici teret dokaza o postojanju krivnje tuženika. Ukoliko je do navedenog štetnog događaja došlo na opisani način, tada je isti nastao isključivo krivnjom same tužiteljice. I-tuženik smatra kako u takvom postupanju tužiteljice svakako ima elemenata obične nepažnje, u smislu izostajanja postupanja koje se očekuje od prosječne osobe, te je na taj način tužiteljica zasigurno sama doprinijela nastanku štete. S obzirom na gore navedeno, I-tuženik predlaže da sud obveže tužiteljicu da sukladno čl.108. Zakona o parničnom postupku u spis dostavi izvornike cjelokupne medicinske dokumentacije i nalaze učinjenih radioloških snimaka, kao i ovjerenu presliku osobnog zdravstvenog kartona radi uvida u zdravstveno stanje tužiteljice, a osobito da li je prije ili nakon štetnog događaja imala iste/istovrsne ozljede onima koje je zadobila u štetnom događaju, ili druge ozljede koje su mogle biti od utjecaja na težinu nastalih ozljeda, kao i tijek oporavka. S tim u vezi, a ukoliko bi se u postupku nedvojbeno utvrdilo da je tužiteljica navedene tjelesne ozljede (čije postojanje, intenzitet i trajanje tek treba utvrditi) zadobila na način i na mjestu koje navodi tužiteljica, odnosno da se radi o mjestu koje je prikazano na dostavljenoj fotografiji, I-tuženik ističe kako mjesto navodnog štetnog događaja ( javna površina –nogostup) sukladno čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama ( Službeni glasnik Grada Zagreba 7/18), održava trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987. Na okolnost dokazivanja da je mjesto štetnog događaja u nadležnosti Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, I-tuženik dostavlja Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2020. godini sklopljen između tuženika i Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste. Cijeneći i uzimajući u obzir navedenu činjenicu, I-tuženik predlaže da sud o ovoj parnici temeljem čl. 211. ZPP-a obavijesti trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o, Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987. Nadalje, I-tuženik i dalje ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, budući da tužiteljica nije dokazala da se radi o javnoj površini u vlasništvu tuženika, te tuženik i dalje osporava da bi bio vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do spornog štetnog događaja. Osim toga, kada bi se i radilo o nekretnini u vlasništvu I-tuženika odnosno nerazvrstanoj cesti koju bi I-tuženik bio dužan održavati sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, I-tuženik ističe kako je Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave, osnovala trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o, Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987, radi obavljanja poslova održavanja površina javne namjene – nogostupa koji se nalazi u sustavu nerazvrstane ceste. Nadalje, ističe da tužbeni zahtjev nije u skladu s težinom zadobivenih ozljeda, niti okolnostima slučaja, sudskom praksom, odnosno Orijentacijskim kriterijima VSRH imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti određene čl.1100. Zakona o obveznim odnosima i to fizičkih boli i straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, koja je zatražena u ukupnoj visini od 40.000,00 kn jer navedeno ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Osporava se i utuženi tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, s obzirom da bi zatezne kamate na tu vrstu štete mogle teći tek od dana presuđenja pa do isplate. Naime, I-tuženik navodi da se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti (koja nije reparirana), na koju mogu teći kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude, a sve u skladu s čl. 1089. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (tako i Vrhovni sud u presudi VSRH REV-425/2007, VSRH REV-655/2007, VSRH REV-520/2006). Zaključno, I-tuženik navodi da u slučajevima odgovornosti Grada Zagreba prema trećima, tuženik ima sa Wiener osiguranjem Vienna Insurance Group d.d. zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja]- 00050978, koja je bila važeća u vrijeme navodnog štetnog događaja. Slijedom svega iznesenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor isključive krivnje tužiteljice, odnosno prigovor doprinosa za prijepornu štetnu, osporava uzročnu - posljedičnu vezu između utužene štete i postupanja tuženika, a osporava postojanje i samog štetnog događaja, o kojem nema saznanja, a poglavito cijeneći činjenični supstrat tužbe kako je gore opisan, te stoga I-tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova I- tuženiku.

3. II-tuženik ne spori da je imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj: 1307-00050978 s osiguranikom Gradom Zagrebom u razdoblju od 01.05.2020. god. -01.05.2021. godine. II-tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti. II-tuženik osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika II- tuženika za navodni nastanak štetnog događaja i štetu, te uzročno posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Protivi se provođenju medicinskog vještačenja. U slučaju eventualnog provođenja medicinskog vještačenja, predlaže da sud obveže tužiteljicu na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona od liječnika primarne zdravstvene zaštite, poradi razgraničenja prijašnjih ozljeda ili degenerativnih promjena od posljedica iz predmetnog štetnog događaja, da sud obveže tužiteljicu na dostavu izvornika medicinske dokumentacije na koju se poziva na uvid radi usporedbe sa preslikama. Slijedom navedenog, II-tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te obveže tužiteljicu da naknadi II- tuženiku prouzročene parnične troškove.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 6-9 spisa), u pisanu Izjavu OI od 27.07.2021. godine (list 10 spisa), u presliku osobne iskaznice OI (list 11 spisa), u fotografiju lica mjesta (list 12 spisa), u podatke o vremenskim prilikama dana 1.12.2020. godine (list 13-14 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 15-24 spisa), u Odštetni zahtjev (list 25-26 spisa), u odgovor II-tuženika na odštetni zahtjev (list 27-28 spisa), u Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2020. (list 35-43 spisa), u Policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00050978 (list 45 spisa), pročitani su podaci Državnog hidrometeorloškog zavoda o vremenskim prilikama na dan štetnog događaja (list 68- 70 spisa), saslušani su svjedok OI i tužiteljica TI (list 72-74 spisa), proveden je očevid na licu mjesta dana 6.10.2023. godine (list 81-84 spisa), izvršen je uvid u fotografije s lica mjesta (list 86-95 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 105-107 spisa), te je na ročištu dana 3. prosinca 2024. godine saslušan vještak dr. Božidar Šebečić (list 124-125 spisa).

5. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP). Naime, stranke su izričito na ročištu dana 3.12.2024. navele da nemaju dokaznih prijedloga i da predlažu zaključenje glavne rasprave.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama u ovom postupku sporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između dinamike nastanka štetnog događaja i nastalih posljedica, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i visina tužbenog zahtjeva.

8. Svjedok OI u svom iskazu navodi da tužiteljicu poznaje oko 18 godina i to isključivo jer se voze istim autobusom i tramvajem na posao, pa se pozdravljaju i ništa više od toga. Toga dana 1.12.2020. oko 5,30 sati ujutro, išla je na posao i kada su kod okretišta tramvaja na Borongaju izašle iz busa, tužiteljica i OI su jedna kraj druge krenule prema stajalištu tramvaja, kada se u jednom trenutku tužiteljica poskliznula i pala prema naprijed. Naime, tužiteljica je stavila ruke ispred sebe pa je jako udarila o tlo i to najviše desnom rukom. OI navodi da je pomogla tužiteljici da se ustane i da je tužiteljicu ruka ju je jako boljela, pa joj je skinula maramu i zavezala joj ruku i pomogla joj da dođe do stajališta busa. Tužiteljica nije htjela da zove hitnu, već je rekla da odmah ide sama u bolnicu na Rebro gdje je zaposlena. OI nadalje navodi da je tužiteljica tog jutra imala ravne zimske čizme na nogama, da je toga jutra bilo dosta hladno i temperatura ispod nule, a da je na tlu bilo nekakvo smrznuto inje i da je bilo dosta sklisko. OI nadalje navodi da nije vidjela da bi netko čistio to i posipao sa solju, ali nije ni posebno obraćala pažnju na to. Koliko se sjeća, tužiteljica se malo udarila i u bradu, ali to nije bila neka posebna ozljeda, pa pretpostavlja da od šoka to nije niti primijetila. Točno mjesto gdje je tužiteljica pala je na putu između stajališta autobusa do stajališta tramvaja, a radi se o dijelu nogostupa kojim se kreću pješaci i to je bilo na jednoj maloj uzbrdici odnosno usponu. Tužiteljica u svom iskazu još dodaje da nije ništa posebno padalo, ali da je bilo tog inja na toj stazi i da je bilo dosta sklisko. 9. Tužiteljica TI u svom iskazu navodi da je to bilo 1.12.2020. oko 5,30 sati, kada je išla autobusom na posao u bolnicu Rebro gdje je bila zaposlena. Kada je izašla iz autobusa i krenula prema tramvajskom stajalištu, kraj nje je bila poznanica OI. Tužiteljica ističe da se u jednom trenutku poskliznula i pala prema naprijed i dočekala se na ruke te da je dlanovima jako udarila o pod, a tom prilikom je došlo do loma desne ruke. Na nogama je toga dana imala zimske čizme. OI joj je pomogla da se ustane, otišla je do tog drugog busa s njom, pa je nakon toga tužiteljica otišla na hitnu na Rebro. To mjesto gdje je pala je nekakva staza za pješake i radi se o nekom malom usponu. Nije znala da je to zaleđeno, a bilo je, te nije vidjela da bi netko tu stazu posipao sa solju ili da bi je čistio. Toga jutra je bila niska temperatura ispod nule, a ne zna da li je to mjesto gdje se poskliznula bilo zaleđeno ili je to bilo nekakvo inje i slično, uglavnom bilo je sklisko. Tužiteljica nadalje navodi da je bila na bolovanju zbog loma ruke oko 4 mjeseca, a i dan danas imam posljedice od tog loma, tako da nema nikakvu snagu u toj ruci, pa je nakon bolovanja otišla u mirovinu, jer nije mogla više raditi. Navodi da je mogla nakon tog bolovanja, da se nije ozlijedila, raditi još dvije godine. Dok je bila na bolovanju ta četiri mjeseca, suprug i unuka pomagali su joj u svakodnevnim aktivnostima i to prilikom tuširanja, pripreme hrane i slično. Tužiteljica je na ročištu pokazala sudu i prisutnim punomoćnicima kvrgu na ruci s unutrašnje strane iznad dlana gdje je bio lom kosti i istaknula da ju smeta ta kvrga i to naruženje koje se vidi na udaljenosti od nekoliko metara i ističe da joj isto stvara nelagodu. Isto tako nakon pada dugo se bojala da se to ne ponovi. Toga jutra kada je pala, nosila je torbu na ramenu, a u rukama nije imala ništa, a radi se o manjoj ženskoj torbici. Zaključno, tužiteljica navodi da takvu kvrgu, odnosno naruženje nema na drugoj ruci.

10. Sud je prihvatio iskaz svjedoka OI i tužiteljice, budući da su isti u međusobnom suglasju, kao i u suglasju i s drugim izvedenim dokazima, sudu su logični i uvjerljivi. Naime, iz dostavljenih meteoroloških podataka od strane DHMZ-a (list 68-70 spisa) proizlazi da je na dan štetnog događaja 1.12.2020. godine oko 7,00 sati temperatura zraka bila -5.0 stupnjeva Celzijusovih, da je tijekom jutra bilo vedro s mrazom, kasnije magla, inje te sumaglica. Dakle, meteorološki uvjeti idealni za poledicu, odnosno klizav pješački nogostup, a koje inje spominju i tužiteljica i saslušani svjedok.

11. Nadalje, iz Ugovora o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2020. (list 35-43 spisa), proizlazi da je Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, temeljem navedenog Ugovora obvezna provoditi redovno održavanje istih. Naime, i sam I-tuženik u odgovoru na tužbu s tim u vezi, a ukoliko bi se u postupku nedvojbeno utvrdilo da je tužiteljica navedene tjelesne ozljede (čije postojanje, intenzitet i trajanje tek treba utvrditi) zadobila na način i na mjestu koje navodi tužiteljica, odnosno da se radi o mjestu koje je prikazano na dostavljenoj fotografiji, ističe kako mjesto navodnog štetnog događaja ( javna površina –nogostup) sukladno čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama ( Službeni glasnik Grada Zagreba 7/18), održava trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987, kojeg je i predložio u smislu čl. 211. ZPP-a obavijestiti o ovoj parnici.

12. Slijedom navedenog, jasno je da je I-tuženik pasivno legitimiran u ovom predmetu. Naime, pasivna legitimacija i odgovornost I-tuženika Grada Zagreba proizlazi iz činjenice da je isti dužan osigurati da komunalne i sve druge službe od općeg interesa funkcioniraju na način da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete. Pod komunalnim gospodarstvom u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu podrazumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe te financiranje građenja i održavanja objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i Grada Zagreba. S obzirom da je do štetnog događaja došlo na javnoj površini, odnosno nogostupu (što je utvrđeno na očevidu i temeljem fotografija lica mjesta koje prileže spisu), za čije je održavanje nadležan Grad Zagreb, neovisno što je poslove održavanja eventualno prenio na gradsku tvrtku, jasno je da je I-tuženik Grad Zagreb pasivno legitimiran u ovom predmetu.

13. I-tuženik je na dan štetnog događaja imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00050978 (list 45 spisa) s ovdje II-tuženikom te je stoga i II- tuženik kao osiguravatelj pasivno legitimiran u ovom predmetu.

14. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela uslijed ozljeda iz štetnog događaja od 1.12.2020. godine, kada je pala na pješačkom nogostupu zbog zaleđenog odnosno klizavog pješačkog nogostupa.

15. Ovaj sud je ocjenom provedenih dokaza, a naročito provedenog očevida i pregleda fotografija lica mjesta, potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda te saslušanjem tužiteljice i svjedoka, utvrdio da je štetni događaj nastupio na pješačkom nogostupu kojeg je dužan održavati I-tuženik, koji je nogostup bio zaleđen i klizav, odnosno koji nije posut solju ili sipinom, kada je tužiteljica, iako je imala na nogama zimske čizme, pala prema naprijed dlanovima na pod i zadobila ozljede koje je utvrdio vještak dr. Šebečić.

16. Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/03, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18) uređeno je obavljanje poslova komunalnog gospodarstva pod kojim se podrazumijeva i obavljanje komunalnih djelatnosti stavljenih u nadležnost lokalne samouprave te je njime, kao jedna od komunalnih djelatnosti navedeno održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina.

17. Nadalje, sukladno odredbi čl. 97. st. 3. i 4. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba (Službeni glasnik broj 3 od 10. veljače 2014.) snijeg se uklanja kad napada visine 5 cm, a ako pada neprekidno mora se ukloniti više puta dok se led s javnih površina uklanja čim nastane.

18. Sukladno odredbi čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), osobe koje obavljaju komunalnu odnosno sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

19. Budući da je zaleđeni i neočišćeni pločnik odnosno asfaltirana pješačka staza, opasna stvar za koju odgovara tuženik u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO, a tuženik nije dokazao postojanje bilo koje činjenice, predviđene odredbom čl. 1067. ZOO za njegovo oslobođenje od odgovornosti, u ovom se predmetu radi o isključivoj odgovornost tuženika za štetni događaj u smislu odredbe čl. 1084. ZOO-a. Naime, po mišljenju ovog suda nema doprinosa (suodgovornosti) tužiteljice nastanku štetnog događaja i visini štete, budući da je I-tuženik propustio održavati predmetni dio pješačke staze kojim je morala proći tužiteljica (nastavak obilježenog pješačkog prijelaza) tako da omogućava sigurno kretanje u svim vremenskim uvjetima, a svrha zaštite u konkretnom slučaju nije ograničavanje kretanja građana već njihovo nesmetano i sigurno kretanje zaštićeno od ozljeđivanja na čitavom području Grada Zagreba, dok na strani tužiteljice, koja je na nogama imala zimske čizme, te je s obzirom na godine i reagirala poprilično spretno – padom prema naprijed na ruke, sud ne nalazi nikakvog doprinosa tužiteljice nastanku i visini štete. Ovdje još valja reći da I-tuženik ničim nije dokazao da je kritične zgode održavao predmetni nogostup, odnosno posipao ga solju i sipinom zbog poledice, odnosno nije dostavio ni evidencije dnevnika rada čišćenja iz 2020. godine kojeg zasigurno ima upravo I-tuženik, odnosno službe kojima je povjerio navedene poslove.

20. Kao što je već i navedeno, I-tuženik je na dan štetnog događaja imao sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti broj 1307-00050978 (list 45 spisa) s ovdje II-tuženikom te je stoga i II-tuženik kao osiguravatelj solidarno s ovdje I- tuženikom odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici.

21. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Božidara Šebčića proizlazi da je tužiteljica TI rođena 1957. godine dana 01.12.2020. godine pala na nogostupu i zadobila višeiverni prijelom desne palčane kosti u tipičnoj zoni uz pomak ulomaka i natučenje lijevog koljena. Učinjena je repozicija prijeloma i postavljena imobilizacija ručnog zgloba koju je nosila 6 tjedana, do 18.01.2021. Nakon skidanja imobilizacije provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj, oskudnoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, prijelom desne palčane kosti je zarastao uz manji pomak ulomaka, kod tužiteljice je zaostala umjerena mišićna slabost desne šake, povremeni bolovi u ručnom zglobu kod većeg opterećenja desne šake. Kretnje u ručnom zglobu su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 8% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Vještak Šebečić nadalje navodi da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg inteziteta tri dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 8 tjedna kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 3 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Vještak navodi da kod tužiteljice ne postoji naruženje zbog čega bi tužiteljica trpila duševne boli. Manje zadebljanje i minimalni deformitet desnog ručnog zgloba nisu uočljivi trećim osobama kod socijalnog kontakta. Tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno je bila potrebna 6 tjedna (imobilizacija desne ruke, u opsegu 3 sata dnevno 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 2 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Vještak zaključno ističe da je liječenje tužiteljice završeno 16.03.2021., a zdravstveno stanje se stabiliziralo 6 mjeseci iza predmetnog štetnog događaja.

22. U vezi s prigovorom tužiteljice glede naruženja, saslušan je na ročištu vještak dr. Šebečić koji ističe da je kod tužiteljice po završetku liječenja zaostalo samo manje zadebljanje desnog ručnog zgloba i minimalni deformitet te navedeno nije uočljivo trećim osobama u socijalnim kontaktu te zbog toga ne postoji naruženje zbog kojih bi tužiteljica trpjela duševne bolove. Na poseban upit vještak je odgovorio da se radi o minimalnom zadebljanju koji prosječna osoba ne može uočiti u socijalnom kontaktu.

23. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Božidara Šebečića, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi nakon pregleda tužiteljice, izvršenog uvida u predmetni sudski spis i priležeću medicinsku dokumentaciju, te zdravstveni karton, a da je to sve tako potvrđuju i stranke koje na nalaz i mišljenje vještaka dr. Rašića nisu imale nikakvih prigovora, osim ovoga glede naruženja, koji prigovor je vještak po mišljenju suda vrlo logično otklonio.

24. Obzirom da slijedom odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 dalje ZOO), a u vezi s čl. 1100. i čl. 1089. ZOO-a, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, ovaj sud smatra utvrđenom osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske štete, kao i tuđe pomoći.

25. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena imovinska šteta budući mu je bila potrebna tuđa pomoć.

26. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti. Također je utvrđivana i potreba tužitelja za tuđom pomoći.

27. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova sud je tužiteljici zbog navedenih okolnosti odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.400,00 eur. 28. Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je odmjerio tužiteljici zbog navedenih okolnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 700,00 eur.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je kod tužiteljice zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 8%, koje će tužiteljica (rođena 1957. godine), osjećati u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka. Stoga je sud, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, način ispoljavanja, te dob tužiteljice, istoj zbog navedenih okolnosti odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 eur. 30. Obzirom na naprijed navedeno sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi ukupno 4.100,00 eur.

31. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna ukupno 252 sata. Tužiteljica u svom iskazu ističe da su joj pomoć i njegu pružali suprug i unuka. Slijedom navedenog, tužiteljici je temeljem čl. 1095. ZOO-a odmjerena naknada za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 1.171,80 eur, koliko je i tražila (po slobodnoj ocjeni 4,65 eura sat, a sukladno čl. 223. ZPP-a), a sve u nedostatku bilo kakvih drugih dokaza na okolnost visine jednog sata za tuđu pomoć (tako i ŽS Zagreb u svoj odluci posl. br. Gž-4552/22 od 14.03.2022).

32. Dakle, tužiteljici je za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu, ocijenjen osnovanim dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu 5.271,80 eur, dok je dio zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 1.363,61 eur ocijenjen neosnovanim.

33. Temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

34. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravična novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stoga su na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i na nenovčanu materijalnu štetu - tuđu pomoć i njegu (sukladno sudskoj praksi), tužiteljici dosuđene i zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 29.04.2022. godine (što je vidljivo na listu 27 spisa). Naime, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, liječenje tužiteljice je završeno 29.04.2022. godine.

35. Zakonske zatezne kamate tekuće na iznos glavnice su dosuđene sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

36. Tužiteljica je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom preinačila tužbu, kojoj se preinaci tuženici nisu protivili, a sud ju je prešutno dozvolio, jer ju tužiteljice nije mogla bez svoje krivnje preinačiti prije provedenog medicinskog vještačenja (čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP-a).

37. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i to za sastav Odštetnog zahtjeva od 29.04.2022. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav tužbe od 16.11.2022. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 30.01.2023. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 26.04.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 6.09.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 11.09.2023. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za zastupanje na očevidu dana 6.10.2023. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 13.03.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 14.03.2024. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), za sastav podneska od 1.07.2024. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na očevidu dana 3.12.2024. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 17.01.2025. godine 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT), što ukupno iznosi 1000 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 eura i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.500,00 eura. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 49,77 eur i trošak sudske pristojbe na presudu od 112,81 eur, dobije se iznos od 2.662,58 eur.

38. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužiteljica uspjela u sporu s osnovom u cijelosti, a s visinom 79,45%, odnosno sveukupno 179,45 : 2 = 89,73%, a tuženici 10,27%, te da je razlika u uspjehu u korist tužiteljice 79,45 %, istoj je priznat trošak od 2.115,42 eura. Kada se ovom iznosu doda trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eura, trošak sudske komisije za uviđaj na licu mjesta u iznosu od 49,48 eura, dobije se iznos od 2.363,98 eura, a koliko je dosuđeno tužiteljici pod točkom III. izreke presude.

39. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

40. Tužiteljici temeljem čl. 155. ZPP-a nije priznat trošak sastava podneska od 18.10.2023. godine, podneska od 24.11.2023. i podneska od 18.07.2024. godine, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice. Naime, navedenim podnescima tužiteljica predlaže izvođenje dokaza, koje bi sud izveo i bez njezinog prijedloga, odnosno požurivanja.

41. Budući da je tužiteljici dosuđen trošak sukladno čl.154 st.2 ZPP-a, odbijen je zahtjev II-tuženika za naknadu parničnog troška.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 17. siječnja 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, a žalba se podnosi putem ovog suda, pisanim putem u pet primjeraka, u roku 15 dana.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o plaćanju sud. pristojbe na presudu od 112,81 eur 2. pun. tuženika