Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-223/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupan po punomoćniku Vesni Žic, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, (OIB 52848403362), zastupano po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvj. iz Labina, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, objavivši 17. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj UR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], korisnik polica tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB:52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, broj 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom1. travnja 2023. – 1. travnja 2026. za slučaj smrti, sklopljenim između tuženika i pok. GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da su police tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026. sastavni dio imovine davatelja uzdržavanja navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju potvrđenog kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić, Rijeka, Školjić 2, pod poslovnim brojem: OV- 798/2019 od 19. travnja 2019

III. Odbija se dio eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da su police tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, i to 14014355 i 14014352 sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020., 374066891 i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020. – 1. travnja 2023., sastavni dio imovine davatelja uzdržavanja navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju potvrđenog kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić, Rijeka, Školjić 2, pod poslovnim brojem: OV-798/2019 od 19. travnja 2019."

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška isplati iznos od 829,64 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19. veljače 2024. navodi da je s pok. GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dana **.**.2019. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, potvrđen (solemniziran) istog dana kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić, Rijeka, Školjić 2, pod poslovnim brojem: OV-798/2019 (u daljnjem tekstu: Ugovor o doživotnom uzdržavanju), kojim da je pok. GR za života raspolagao svojom imovinom u korist tužitelja. U čl. 5. f), g) i j) citiranog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovorne strane da su suglasno utvrdile da kao protučinidbu za uzdržavanje opisano u čl. 2. tog Ugovora, primatelj uzdržavanja ostavlja davatelju uzdržavanja prava iz police životnog osiguranja zaključene s tuženikom, broj: 14014355 i prava iz police životnog osiguranja zaključene s tuženikom, broj: 14014352, kao i sva novčana potraživanja s bilo koje osnove koja su utvrđena po ovršnoj sudskoj presudi odnosno drugoj sudskoj ispravi. Primatelj uzdržavanja, GR, preminuo je 11. travnja 2023., koja činjenica smrti da je zabilježena u matici umrlih matičnog područja Rijeka. Pok. GR da je s tuženikom sklapao police osiguranja života u tri navrata: - Police 14014355 i 14014352 sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020. - Police 374066891 i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020. – 1. travnja 2023. - Police 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026. Tužitelj da se nakon smrti primatelja uzdržavanja obratio tuženiku vezano za isplatu sredstava na temelju polica životnog osiguranja koje su u trenutku zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju imale oznake broj: 14014355 i 14014352 te su pod tim oznakama unesene u citirani Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sredstva iz tih polica, prenesena su prema dinamici opisanoj u t. IV tužbe na tri važeće police životnog osiguranja, koje imaju karakter štednje novčanih sredstava, prijenos kojeg iznosa je u trenutku zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavljao protučinidbu primatelja uzdržavanja, pok. GR, prema davatelju uzdržavanja – tužitelju. Međutim, tuženik je odbio zahtjev tužitelja za isplatu, uz obrazloženje da su police 14014355 i 14014352 istekle s 1. travnja 2020. čime da se ostvario osigurani slučaj u vidu doživljenja, a za koje da bi u tom slučaju korisnik bio upravo tužitelj, a prema Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Tuženik tvrdi da su nakon isteka tih polica dva puta sklapane nove police, odnosno novi ugovori o osiguranju, u kojima je sada pok. GR odredio da se korisnicima istih smatraju on osobno za slučaj doživljenja, te zakonski nasljednici za slučaj smrti. Stoga tuženik smatra da nema temelja za zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu osigurane svote po policama broj [broj police], 374757684 te 374757721, budući da se radi o novim pravnim poslovima, koje su police sklopljene pod novim uvjetima i dispozicijama pok. GR. Tužitelj drži pravnu interpretaciju tuženika pretjerano formalističkom. Ista da u potpunosti zanemaruje namjeru pok. GR koju je imao kao ugovaratelj osiguranja, posebno uzevši u obzir kontekst i njegovu volju izraženu u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Opisani stav tuženika suprotan da je duhu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/2005, 41/2008, 125/2011,78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO), koji potiče tumačenje u skladu s namjerom ugovaratelja. Navedeni zakon u čl. 319. st. 2. propisuje da se pri tumačenju spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava (primjena teleološke metode tumačenja – prema cilju, svrsi). I sam tuženik u općim uvjetima poslovanja pod nazivom „Uvjeti za osiguranje života s bonusom za doživljenje WU 1901.04-1021“, u čl. 18. da propisuje da ugovaratelj osiguranja može ugovorom kao i nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti pravo iz ugovora. Korisnik ne mora biti određen po imenu, ali mora biti odrediv, na način da se osiguratelju dostave nužni podaci za njegovo određivanje. Tužitelj smatra da je i navedene opće uvjete poslovanja potrebno interpretirati teleološki, budući da nije ni životno ni logično da bi ugovaratelj osiguranja po isteku police životnog osiguranja sklapao anekse ugovora o doživotnom uzdržavanju s novim brojem police, odnosno izrađivao novu oporuku. Potrebno je stoga utvrditi cilj i svrhu ugovora, kao i namjeru ugovaratelja (ili oporučitelja). I sam ZOO u čl. 981. st. 1. propisuje da ugovaratelj osiguranja života može u ugovoru, a i nekim kasnijim pravnim poslom, pa i oporukom, odrediti osobu kojoj će pripasti prava iz ugovora. Trajanje ugovora o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja kojeg ugovaratelj osiguranja sklopi s tuženikom definirano je čl. 9. (1) Uvjeta za osiguranje života s bonusom za doživljenje WU 1901.04-1021 tuženika, kojom odredbom je propisano da se osiguranje sklapa na trajanje od 3 godine. Početak osiguranja uvijek je u 00:00 sati prvoga dana u mjesecu. Dan, mjesec i godina početka i isteka osiguranja navedeni su u ponudi i polici. Tužitelju je jako dobro poznato da je pok. GR sklopio navedene police osiguranja kao određeni vid štednje, nakon što mu je isplaćena kupoprodajna cijena za prodanu nekretninu. Pok. GR nije želio da značajna svota novca bude neaktivna na bankovnom računu, već je uložio sredstva u proizvod koji je smatrao produktivnijim i isplativijim. Navedeno mu je i ponuđeno u poslovnici Erste&Steiermärkische Bank d.d., čiji je bio klijent. Nakon što je sklopio prvu policu osiguranja i po njenom isteku, pok. GR nije zatražio isplatu osigurane svote od tuženika, već je polica „obnovljena“ gotovo pukim automatizmom, a ta praksa ponovljena je u još jednom navratu. Naime, prije isteka police, praksa tuženika, odnosno poslovni običaj, tipičan za sve osiguravajuće kuće u EU, bio je da kontaktira klijenta – ugovaratelja osiguranja, s ponudom da sklopi novu policu. Sadržaj samog ugovora unaprijed je pripremljen i potpisan od strane tuženika, a na klijentu je samo da ga ovjeri svojim potpisom i dostavi tuženiku – njegova polica se tako „obnavlja“, produžuje na daljnje tri godine. Već iz navedenog proizlazi zaključak da je pok. GR navedene police sklapao s ciljem da osigura određeni novčani iznos kojim je raspolagao, a kako bi istog uštedio i eventualno oplemenio te iskoristio druge pogodnosti koje proizlaze iz police osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja. Tužitelj posebno ukazuje na činjenicu da pok. GR nije pojedinačno pregovarao o pojedinim uvjetima ugovora, pa tako ni o osobama koje će u policama biti određene kao korisnici osiguranja. Na tekstu ugovora koji je unaprijed sastavljen i pripremljen od strane tuženika stoji da su korisnici osiguranja zakonski nasljednici pok. GR. Zakonski nasljednici navedeni su kao korisnici na svim policama opisanim u t. IV ove tužbe, sukladno tipskom ugovoru pripremljenom od strane tuženika i standardnoj ugovornoj odredbi. Po sklapanju polica 14014355 i 14014352, i to 2017., u kojem su zakonski nasljednici također tipizirano navedeni kao korisnici, pok. GR je s tužiteljem 2019. sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, u kojem je naveo da upravo tužitelju pripadaju sva prava iz tih polica. Dakle, namjera pok. GR bila je da nakon njegove smrti tužitelj naslijedi novčani iznos osiguran tim policama, koji se nije mijenjao od 2017. bez obzira na formalne promjene naziva polica i brojeva pod kojima se iste evidentiraju u sustavu tuženika. Navedene police uvijek su osiguravale isti novčani iznos, a pok. GR na istima nije posebno evidentirao korisnika, držeći da je to pitanje razriješio sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju, te je potpisao tipizirani ugovor ponuđen od tuženika. U svezi s opisanim, za istaknuti je da tuženik u svom dopisu od 28. rujna 2023. potvrđuje da bi tužitelj bio korisnik polica 14014355 i 14014352 iz 2017. koje su navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 2019., u vidu doživljenja, ali da drži da su police 374066891 i 374065557 iz 2020. i police 374757625, 374757684 te 374757721 iz 2023. novi pravni poslovi s novim korisnicima – onima koje je tuženik naveo na svom tipskom, unaprijed pripremljenom ugovoru – zakonskim nasljednicima. Tužitelj smatra da se ovakvo pravno shvaćanje ne može prihvatiti. Notorno je da većina ugovaratelja sklopi Ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primatelj uzdržavanja jednom za života, kao što i većina oporučitelja sastavi jednu oporuku. Karakter tih pravnih poslova, odnosno izjava volje, uobičajeno je trajan i služi izražavanju „posljednje volje“ odnosno namjere pojedinca u vezi s raspodjelom njegove imovine nakon smrti te izbjegavanju potencijalnih sukoba među nasljednicima. Nije ni životno ni logično očekivati da će primatelj uzdržavanja ili oporučitelj, a u konkretnom slučaju riječ je o umirovljeniku, izrađivati aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju ili novu oporuku zbog formalnosti kao što je promjena broja police životnog osiguranja. Upravo ovakvo formalističko tumačenje dovodi do rezultata koji nisu u skladu s namjerom ugovornih strana. U konkretnom slučaju, pok.GR je, po isteku polica 14014355 i 14014352, koje su izričito navedene u sklopljenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2019., budući da su u tom trenutku bile aktualne pod navedenim brojevima, samo nastavio s istim novčanim iznosom produljivati životno osiguranje u narednom periodu, odnosno od 2020. do 2023. u dvije police osiguranja, te potom od 2023. pa nadalje u tri police osiguranja s istim iznosima premije osiguranja, za koje su odmah isplaćeni puni obroci premija osiguranja. S obzirom na to da se radi o istom iznosu novca još od sklapanja prvotnih ugovora o osiguranju navedenih u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, itekako se vidi da je upravo ta imovina i taj iznos premija koji je u prvom navratu isplaćen iz sredstava štednje, pritom i ona imovina kojom je primatelj uzdržavanja raspolagao u trenutku zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Neutemeljenost stava tuženika u dijelu odbijanja postavljenog zahtjeva tužitelja u korespondenciji koja je prethodila podnošenju tužbe ogleda se i u činjenici da bi, prema shvaćanju osiguratelja, po isteku polica osiguranja u 2020., kako se to izričito navodi, davatelj uzdržavanja bio u poziciji postaviti zahtjev prema osiguratelju za slučaj doživljenja, a što se pak izravno kosi sa suštinom instituta/pravnog posla ugovora o doživotnom uzdržavanju, a sve iz razloga što dospijeće prava na tražbinu davatelja uzdržavanja koincidira s trenutkom smrti primatelja uzdržavanja, u ovom slučaju ugovaratelja osiguranja. Tim više, iz ponuda za zaključenje nastavnih polica osiguranja života, a koje su ugovaratelju osiguranja dostavljene početkom travnja 2023., jasno se vidi kako je izvor plaćanja premije štednja i kako karakter ugovora po ugovaratelju osiguranja ima karakter štednje pa konzekventno i da je u suštini riječ o istom novčanom iznosu koji je bio predmetom jednokratnog ulaganja u osnovi i koji iznos(i) po isteku polica osiguranja nisu nikada isplaćivani ugovaratelju osiguranja, već je isti iznos štednje prenesen u dvije police osiguranja koje su postojale u trenutku zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a taj isti iznos se kasnije uplaćivao u nastavne dvije police osiguranja, s istim uvjetima, od 2020. do travnja 2023. te potom u tri police osiguranja s istim ukupnim iznosom premija iz osobne štednje ugovaratelja osiguranja, odnosno u tri police osiguranja po kojima je postavljen zahtjev za isplatom zbog smrti ugovaratelja osiguranja – osiguranika. Zbog svega naprijed navedenog, opetovano se ističe da je imovina kojom je ugovaratelj osiguranja – primatelj uzdržavanja raspolagao u trenutku zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju jedna te ista imovina – novčana sredstva koja su kao premija (iz štednje ugovaratelja osiguranja) uložena u tri sada važeće police osiguranja po kojima je tužitelj postavio zahtjev za isplatom. Ugovaratelj osiguranja je imovinom koju je uložio u police osiguranja kod tuženika raspolagao naplatno za vrijeme života upravo u korist davatelja uzdržavanja – ovdje tužitelja. Čak i sam tuženik na svojim Internetskim stranicama pojam „skadenca“ definira kao dospijeće obnove police. Dakle, čak i sam tuženik u „Maloj bazi znanja osigurateljnih pojmova“ potvrđuje da se police „obnavljaju“ na način kao što je to opisao tužitelj. Radi pravilnog utvrđivanja namjere ugovaratelja, tužitelj pojašnjava svoj odnos s pok. GR. Isti su bili dugogodišnji bliski prijatelji, a sam Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je upravo na inicijativu pok. GR, uz obrazloženje da isti nema bliže rodbine, već bi ga naslijedili daljnji rođaci, gotovo pa nepoznate mu osobe. Već iz opisanog proizlazi zaključak da pok. GR nije imao nikakvog interesa da osigurane svote, a riječ je o iznosu koji proizlazi iz postignute kupoprodajne cijene nekretnine, naslijede osobe koje s njime za života nisu bile ni u kakvom kontaktu i s kojima nije imao uspostavljene odnose. Upravo suprotno, isti da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju jasno iskazao volju da ga naslijedi tužitelj s kojim je izgradio duboku i blisku vezu tijekom godina. Slijedom svega navedenog, a napose imajući u vidu da: - su police tuženika 14014355 i 14014352 sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020., police tuženika 374066891 i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020.

– 1. travnja 2023. i police tuženika 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026. međusobno povezane osiguranim iznosom, kao i činjenicom da su sklapane, odnosno „obnavljane“ gotovo automatizmom, a sadržaj ugovora bio je tipiziran i unaprijed pripremljen od strane tuženika, - pok. GR nikada nije tražio isplatu osiguranog iznosa pa ga ponovno reinvestirao,- je pok. GR svoju volju o tome kome treba pripasti osigurana svota u slučaju njegove smrti jasno iskazao sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Predlaže da sud utvrdi da je tužitelj korisnik polica tuženika broj 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026, odnosno, ako sud takav zahtjev smatra neosnovanim, postavlja i objektivno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da se utvrdi da su police tuženika, i to 14014355 i 14014352 sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020., 374066891 i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020. – 1. travnja 2023., 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026. sastavni dio imovine davatelja uzdržavanja navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2019.(čl. 188 st 2 ZPP-a), uz nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i to osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Protivi se izvođenju personalnih dokaza izvedenih po tužitelju, jer da se radi isključivo o pravnom pitanju, a osporava i vrijednost predmeta spora .Tužitelj da ističe pretjerano formalističko interpretaciju odredbi ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali time da negira načelo zakonitosti i pravne sigurnosti. Odredbe zakona i ugovora mogu se tumačiti se samo kako su napisane, a ne kako kome u datom trenutku odgovara. Tužitelj da ne može iskazivati o volji sada pokojnog primatelja uzdržavanja. Ugovor o doživotnom uzdržavanju da je dvostrano obvezni konsenzualni naplatni aleatorni i strogo formalni ugovor, i dopune i izmjene takvih ugovora da moraju biti učinjene u pisanom obliku pred ovlaštenom osobom jer u protivnom neće biti valjane. Oznaka imovine u ugovoru o doživotnom uzdržavanju mora biti određena ili barem odrediva, a u ovom slučaju točno određena brojem određene police osiguranja. Međutim, sve police osiguranja navedene u predmetnom ugovoru o doživotnom izdržavanju da su istekle 1 travnja 2020., čime da se ostvario osigurani slučaj. Tužitelj da nema nikakvo pravo koje bi proizašlo iz predmetnih ili naknadno sklopljenih polica osiguranja. Si ugovorena odredba odnosi se na točno određene police i ne može se proširiti na eventualno kasnije sklopljene police. Police broj [broj police], 374757684 te 374757721 zaključene su 2003 i nisu dio ugovora o osiguranju po kojem su izdane police osiguranja 14014355 i 14014352 .Netočno je da je praksa tuženika obnavljati police osiguranja jer se iste zaključuju kao rezultat prihvata ponude , a korisnici osiguranja za slučaj smrti uređeni su policom , i to zakonski nasljednici. Tužitelj nije ni stranka ni korisnik ugovora o osiguranju niti je sudjelovao u zaključenju tog pravnog posla te mu nije poznato je li GR pojedinačno pregovarao o uvjetima ugovora i odredio korisnike osiguranja za slučaj smrti. Razvidno je da je namjera sklapanja osiguranja zaštita obitelji, a tužitelj nije u rodbinskim odnosima bio sa pokojnim TR. GR da je bio diplomirani pravnik , sudac te ukoliko je želio izmijeniti odredbe ugovora o doživotnom uzdržavanju da je bio upoznat da je to moguće, a također i tužitelj kao odvjetnik. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: Ugovor o doživotnom uzdržavanju potvrđen kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić,poslovni broj: OV-798/2019 od 19. travnja 2019., Izvadak iz matice umrlih od 28. travnja 2023., policu tuženika 14014355, 14014352, 374066891, 374065557, 374757625, 374757684, 374757721, dopis tužitelja od 6. srpnja 2023., 31. srpnja 2023.,2. kolovoza 2023.,11. kolovoza 2023., 12. rujna 2023., 28. rujna 2023., Uvjeti za osiguranje života s bonusom za doživljenje WU 1901.04-1021, uvid u ponude za sklapanje police iz 2023., Mala baza znanja osigurateljnih pojmova, police osiguranja i uvjeti osiguranja, izvansudski spis tuženika, smrtni list, ugovor o doživotnom uzdržavanju i saslušanje tužitelja kao stranke.

4. Tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka javnog bilježnika Anđelke Smojver Bašić i Branka Lovrića.

5. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja, i to prvo postavljeni neosnovan, dok da je objektivno eventualni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz razloga kako slijedi.

6. Nije sporno da je između tužitelja kao davatelja uzdržavanja i sada pok. GR kao primatelja uzdržavanja, zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju 19. travnja 2019., te sud uvidom u sadržaj tog ugovora utvrđuje da je u članku 1. uređen međusobni odnos stranaka vezano uz obvezu doživotnog uzdržavanja i protučinidbu (i to među ostalim prijenos prava raspolaganja novčanim sredstvima na računima primatelja uzdržavanja koja egzistiraju u trenutku njegove smrti, prava iz polica osiguranja ugovorenih u ime i za račun primatelja uzdržavanja, kao i materijalnih prava iz članstva u udrugama koja egzistiraju u trenutku smrti primatelja uzdržavanja). 7. Nije sporno da su u čl. 5. f) i g) ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovorne strane utvrdile da kao protučinidbu za uzdržavanje primatelj uzdržavanja ostavlja davatelju uzdržavanja prava iz police životnog osiguranja zaključene s tuženikom, broj: 14014355 i prava iz police životnog osiguranja zaključene s tuženikom, broj: 14014352.

8. Nije sporno niti da je nakon isteka osiguranja po policama tuženika 14014355, 14014352 ( police taksativno navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju u čl. 5 točka f) i g) ) , primatelj uzdržavanja GR zaključio nove tri ( a prethodno tome dvije police br. [broj police] i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020. – 1. travnja 2023.), police osiguranja broj [broj police osiguranja], 374757684 te 374757721, ali koje nisu taksativno oznakom broja navedene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

9. Nije sporno da je primatelj uzdržavanja preminuo **.**.2023.

10. Uvidom u policu osiguranja života broj 14014355 utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja GR, osiguranik također GR početak osiguranja 1 travnja 2017 do 1 travnja 2020.,plaćena jednokratna premija u iznosu od 80,000 eura, osigurana svota za slučaj doživljenja s bonusom za doživljenje 82.424,00 eura, osigurana svota za slučaj smrti 80,667,12 eura, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja naveden ugovaratelj osiguranja, a za slučaj smrti naznačeno: zakonski nasljednici.

11. Uvidom u policu osiguranja života broj 14014352 utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja GR, osiguranik također GR početak osiguranja 1 travnja 2017 do 1 travnja 2020.,plaćena jednokratna premija u iznosu 100.000,00 od eura, osigurana svota za slučaj doživljenja s bonusom za doživljenje 103.030,00 eura, osigurana svota za slučaj smrti 100.833,90 eura, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja naveden ugovaratelj osiguranja, a za slučaj smrti naznačeno: zakonski nasljednici.

12. Uvidom u policu osiguranja života broj 14026541 utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja GR, osiguranik također GR početak osiguranja 1 travnja 2020 do 1 travnja 2023. plaćena jednokratna premija u iznosu od 103.030,00 eura, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja naveden ugovaratelj osiguranja, a za slučaj smrti naznačeno: zakonski nasljednici.

13. Uvidom u policu osiguranja života broj 14026537 utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja GR, osiguranik također GR početak osiguranja 1 travnja 2020 do 1 travnja 2023. plaćena jednokratna premija u iznosu od 82.424,00 eura, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja naveden ugovaratelj osiguranja, a za slučaj smrti naznačeno: zakonski nasljednici osiguranika.

14. Uvidom u policu osiguranja života broj 374757625 utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja GR, osiguranik također GR početak osiguranja 1. travnja 2023. do 1. travnja 2026. plaćena jednokratna premija u iznosu od 83.668,60 eura, osigurana svota za slučaj doživljenja s bonusom za doživljenje 86.203,76 eura, osigurana svota za slučaj smrti 83.753,86 eura, za slučaj smrti kao posljedice nesretnog slučaja 41.876,93 eura, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja naveden ugovaratelj osiguranja 100%, a za slučaj smrti naznačeno: zakoniti nasljednici 100%.

15. Uvidom u policu osiguranja života broj 374757684 utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja GR, osiguranik također GR početak osiguranja 1. travnja 2023 do 1. travnja 2026.,plaćena jednokratna premija u iznosu od 42.585,75 eura, osigurana svota za slučaj doživljenja s bonusom za doživljenje 43.876,09 eura, osigurana svota za slučaj smrti 42.629,14 eura, za slučaj smrti kao posljedice nesretnog slučaja 21.314,57 eura, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja naveden ugovaratelj osiguranja 100%, a za slučaj smrti naznačeno: zakonski nasljednici 100%.

16. Uvidom u policu osiguranja života broj 374757721 utvrđeno je da je ugovaratelj osiguranja GR, osiguranik također GR početak osiguranja 1. travnja 2023. do 1. travnja 2026.,plaćena jednokratna premija u iznosu od 62.000,00 eura, osigurana svota za slučaj doživljenja s bonusom za doživljenje 63.878,60 eura, osigurana svota za slučaj smrti 62.063,18 eura, za slučaj smrti kao posljedice nesretnog slučaja 31.031,59 eura, korisnik osiguranja za slučaj doživljenja naveden ugovaratelj osiguranja 100%, a za slučaj smrti naznačeno: zakoniti nasljednici 100%.

17. Ocjenom tako izvedenih dokaza, uvidom u police osiguranja koje je zaključio sada pok. GR, zatim sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2019. te ocjenom iskaza tužitelja kao stranke, ovaj sud ocjenjuje da prvo postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se proglasi i utvrdi korisnikom polica osiguranja broj [broj police osiguranja], 374757684 te 374757721 nije osnovan.

18. Nema spora o tome da tužitelj nije u srodstvu sa pok TR, da isti nisu rodbinski povezani, pa se ne može prihvatiti zahtjev tužitelja da se proglasi korisnikom osiguranja polica u kojima je jasno naznačeno da je korisnik police zakonski nasljednik, jer to tužitelj nije.

19. Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) u odredbi čl. 4 propisuje kako umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik) , a odredbama ZN-a uređeno je pravo nasljeđivanja.

20. Kako dakle, osoba svojstvo zakonskog nasljednika stječe časom smrti ostavitelja, i kako se nasljedno pravo stječe po odredbama samog Zakona o nasljeđivanju sukladno čl.4. tog Zakona, ovaj sud smatra da tužitelj koji ne ulazi u krug zakonskih nasljednika, nema pravo postaviti zahtjev kao u točki I. izreke presude, slijedom čega zahtjev tužitelja valja odbiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

21. U odnosu pak na drugo postavljeni zahtjev tužitelja, kojim traži utvrđenje da su police tuženika 14014355 i 14014352 sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020., 374066891 i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020. – 1. travnja 2023., 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026. sastavni dio imovine davatelja uzdržavanja navedene u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju potvrđenog kod javnog bilježnika Anđelke Smojver-Bašić, Rijeka, Školjić 2, pod poslovnim brojem: OV-798/2019 od 19. travnja 2019., ovaj sud ocjenjuje takav zahtjev djelomično osnovanim.

22. Naime, ovaj sud u potpunosti prihvaća navod tuženika da je ugovor o doživotnom uzdržavanju strog formalan pravni posao, odnosno dvostrano obvezni konsenzualni naplatni aleatorni i strogo formalni ugovor, te je neprijeporno kako u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nema taksativno navedenih brojeva polica osiguranja života broj 374066891 i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020. – 1. travnja 2023., te 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023.

– 1. travnja 2026. koje tužitelj traži da se utvrde kao sastavni dio imovine davatelj uzdržavanja.

23. Odredbom čl. 319. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je u st 1 , da odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase, a u st 2 da pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

24. Iako ovaj sud prihvaća navod tuženika, da pravu volju i namjeru primatelja uzdržavanja iz ugovora o doživotnom uzdržavanju doista ne može tumačiti tužitelj, kao ugovorna strana iz dvostranoobveznog ugovora, ovaj sud je ocjenom iskaza tužitelja , jer tuženik suprotno ne dokazuje, utvrdio kako su odnosi strana iz ugovora o doživotnom uzdržavanju bili skladni za cijelo vrijeme trajanja ugovora, da je ugovor zaključen na prijedlog upravo davatelja uzdržavanja, te proizlazi da je svaka od ugovornih stranaka ispunila i ispunjavala svoju ugovornu obvezu.

25. Isto tako, iz odredbe čl.1 tog ugovora, proizlazi kako primatelj uzdržavanja kao protučinidbu u korist tužitelja kao davatelja uzdržavanja ugovara prava iz polica osiguranja ugovorenih u ime i za račun primatelja uzdržavanja, a što bi, po stavu ovog suda, bile i police 374757625, 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026., neovisno od toga što nisu taksativno navedene u ugovoru, iz razloga što su i navedene police osiguranja ( istovjetno kao i one taksativno navedene u ugovoru), ugovorene u ime i za račun primatelja uzdržavanja, osiguranje prestalo prijavom smrti osiguranika, a GR ugovorom o doživotnom uzdržavanju prava iz polica kao protučinidbu ugovorio u korist ovdje tužitelja ( ekstenzivnim tumačenjem odredbe čl. 1 ugovora).

26. U svom iskazu tužitelj kao stranka navodi da u cijelosti ustraje kod svih činjenica iznesenih u tužbi, te želi nadodati da su se primatelj uzdržavanja i on prije zaključenja tog ugovora poznavali više od 20 godina, te da on nije imao neke bliže rodbine koja bi o njemu brinula, te je i ovaj ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen upravo na inicijativu primatelja uzdržavanja. Navodi kako je on sastavljao tekst tog ugovora te da je želja primatelja bila da sva njegova imovina u trenutku smrti koje bude vlasnik pređe na njega kao uzdržavatelja, te je upravo to bio njegov naputak jer je i ugovor sastavljao po njegovom naputku. Iako se u ugovoru taksativno navode brojevi polica da upravo čl. 1 tog ugovora upućuje da je zapravo predmet raspolaganja sve police i sva imovina koje je vlasnik u trenutku smrti primatelj uzdržavanja. Isto tako postavlja se pitanje ukoliko te police ne bi bile navedene taksativno brojevima, već u ugovoru stajala samo odredba članka 1 bi li u tom slučaju bio problem, odnosno u tom slučaju za pretpostaviti je da ne bi bio upravo zbog odredbe članka 1 i intencije primatelja uzdržavanja. Želi još reći da novčana sredstva položena na te police potječu od primatelja uzdržavanja i to nekretnina kojih je bio vlasnik na Krku i prodao netom prije zaključenja ugovora te dio sredstava stavio u police a dio u štednju na računu upravo kako bi na neki način zaštitio vrijednost novca. Nije uopće vođen ostavinski postupak s obzirom da je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju a on je i prijavio činjenicu smrti, a nije niti upoznat tko bi bili zakonski nasljednici primatelja uzdržavanja, to je neki dalek daljnji rod osobe koje ne pozna. Dakle po logici volje primatelja uzdržavanja ti iznosi po policama trebali bi biti isplaćeni njemu kao davatelju uzdržavanja.

27. Iz sadržaja ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i iz iskaza tužitelja kao stranke, ovaj sud utvrđuje da je doista volja primatelja uzdržavanja bila da prava iz polica osiguranja ugovorenih u ime i za račun primatelja uzdržavanja, budu ostavljene davatelju uzdržavanja, ovdje tužitelju.

28. Činjenica na koju upire tuženik, kada navodi da je u policama br [broj police], 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026., kao korisnik za slučaj smrti naznačeno: zakoniti nasljednici 100%., ne dovodi do drugačijeg zaključka po ocjeni ovog suda, jer je potrebno istražiti pravu volju i namjeru primatelja uzdržavanja, u smislu odedbe čl. 319. st 2 ZOO-a.

29. Naime, uvidom u police osiguranja br. [broj police osiguranja] i 14014352 sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020., a koje jesu izričito i taksativno navedene kao sastavni dio ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 2019. razvidno je da je kao korisnik također naznačen: zakonski nasljednik, ali unatoč tome nema sumnje da je prava namjera i volja primatelja uzdržavanja bila da prava iz tih polica pripadnu davatelju uzdržavanja, ovdje tužitelju.

30. Stav je ovog suda, da sagledavajući cjelokupni ugovorni odnos primatelja i davatelja uzdržavanja, te sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju, i to čl. 1 tog ugovora, u svezi sa čl. 5 istog ugovora, ipak proizlazi da je primatelj uzdržavanja svu svoju imovinu koja bude utvrđena njegovim vlasništvom u času smrti, pa tako i sve važeće police osiguranja, odnosno prava iz tih polica , namijenio prenijeti u vlasništvo upravo ovdje davatelju uzdržavanja, neovisno od toga što iste nisu bile taksativno navedene u ugovoru.

31. Nigdje u ugovoru primatelj uzdržavanja na navodi ograničenje takvog prava iz polica, niti ne navodi da se ista imaju primijeniti isključivo i izričito na police iz čl. 5 točka f) i g), jer upravo odredba čl. 1 tog ugovora upućuje na zaključak da bi se protučindba primatelja uzdržavanja odnosila upravo na sve važeće police osiguranja. Iako se u čl. 5 točka f) i g) police osiguranja izričito navode brojem, jer su iste i bile važeće na dan zaključenja ugovora, to ne bi, postavu ovog suda, ujedno i značilo da se ne odnosi i na naknadno daljnje eventualne zaključene police, već upravo suprotno, na sve važeće police osiguranja ugovorene u ime i za račun primatelja uzdržavanja.

32. Stoga ovaj sud, tumačeći pravu volju primatelja uzdržavanja prilikom zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju predloženih dokaza, nalazi da u širem smislu prava volja primatelja uzdržavanja jest bila da se prava iz polica osiguranja ugovore u korist tužitelja kao davatelja uzdržavanja, pa tako i polica br. [broj police], 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026.

33. Ovaj sud pri tome smatra, kako to tvrdi i tuženik, da doista polica br [broj police], 374757684 te 374757721 sa skadencom 1. travnja 2023. – 1. travnja 2026. nisu dio ugovora o osiguranju po policama br. [broj police] i 14014352 ( sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020.), jer su to zasebni pravni poslovi. Međutim, to nije od utjecaja na drugačiju odluku suda, jer ovaj sud smatra da je bilo odlučno utvrditi koji je sadržaj i prava volja primatelja uzdržavanja u odnosu na raspolaganje svojom imovinom za slučaj smrti, a koju imovinu čine, među ostalim, i prava po policama osiguranja.

34. Stoga je zahtjev tužitelja valjalo djelomično usvojiti i presuditi kao u toki I izreke presude.

35. U odnosu pak na preostali dio objektivno eventualno kumuliranog zahtjeva tužitelja, ovaj sud ocjenjuje da police tuženika Wiener Osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, i to 14014355 i 14014352 sa skadencom 1. travnja 2017. – 1. travnja 2020., jesu naznačene u ugovoru, ali više nisu važeće , odnosno police br. [broj police] i 374065557 sa skadencom 1. travnja 2020. – 1. travnja 2023., nisu važeće u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, pa ne mogu niti biti sastavni dio ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer je po istima isteklo vrijeme trajanja osiguranja ( istekom osiguranja doživljenjem -korisnik osiguranja za slučaj doživljenja bio upravo GR), te je sud u tom dijelu zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, i presudio kao u točki III. izreke presude.

36. Vrijednost predmeta spora sud je utvrdio u iznosu od 1.327,01 eura ( parnica na utvrđenje), cijeneći da je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje iz čl. 187 ZPP-a, kojim tužitelj traži da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a sukladno čl. 19 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018, 51/2023, dalje ZSP).

37. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

38. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

39. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.

40. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 5. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, imajući u vidu da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, kao što je to u ovom slučaju, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na dva ročišta u iznosu od 200,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), sve uvećano za pdv 25 %, (150,00 eura), kao i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i presudu u iznosu od 53,09 eura, dakle sveukupno iznos od 829,64 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci 17. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana (15) od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od petnaest dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika